Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1078/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Eleni Kuvač, odvjetnici iz Šibenika, protiv tuženika GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku iz Šibenika, radi ukidanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-76/2024 od 7. svibnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-76/2024 od 7. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) PC, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Ukida se pravo služnosti prolaza pješke i provoza kolima preko nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, a u korist nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kao povlasnog dobra."

II. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) PC, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) GC, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura), rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 27. lipnja 2025. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da istu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj žalbu ne podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

6. Predmet spora je ukidanje prava stvarne služnosti prolaza pješke i provoza kolima preko nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene u vlasništvu tužitelja, kao poslužnog dobra, a za korist nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene u vlasništvu tuženika GC kao povlasnog dobra.

6.1. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti tvrdeći kako pravo služnosti nije izgubilo razumnu svrhu jer da tuženik nema drugog prilaza vozilom do svoje nekretnine, dok je prilaz pješice istoj nekretnini drugim putem ne prikladniji od prilaza nekretninom na kojoj je zasnovano pravo služnosti jer se ista proteže strmim stepenicama širine 1 m. Pored toga da jedino navedenim pravcem do kuće tuženika mogu pristupiti hitne službe (vatrogasci, hitna pomoć).

6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su prednici tužitelja njegovi roditelji ZC i BC s prednikom tuženika HC sklopili 7. srpnja 1982. u [adresa] ugovor prema kojemu ZC i BC kao vlasnici tada čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] daju pravo prolaza automobilom ili pješice preko svog zemljišta – uređenog puta, tj. od zajedničkog puta do čestice br. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] vlasništvo HC za korist navedenih čestica,

- da je HC na čest. zem. [katastarska čestica], sada oznake [katastarska čestica], sagradio stambeni objekat i garažu u koju je moguć pristup samo preko čest. zem. [katastarska čestica] (ranije čest. zem. [katastarska čestica]),

- da je HC izvršavao sadržaj utužene služnosti od zaključenja ugovora 1982. godine pa do prodaje nekretnine sadašnjem tuženiku 2000. godine,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da sporna površina koja predstavlja poslužnu nekretninu u odnosu na koju se traži ukidanje prava stvarne služnosti čest. zem. [katastarska čestica], označenu u skici mjesta očevida slovima A-B-C-D-A, u naravi površini pravilnog oblika pravokutnika širine 5 m i dužine 25 m, položenog u pravcu sjeverozapad – jugoistok, s tim što se na sjeveroistočnoj strani nalazi škrapa prema susjednoj nekretnini, a na jugoistočnoj strani kameno-betonski zid dijelom izveden od poslaganog kamena s nalivenim betonskim zaleđem, koji predstavlja ogradni zid nekretnine tuženika identificirane kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da se na udaljenosti od cca. 15 m od početka sporne površine nalaze dvoja vrata, jedna manja za pješački prolaz i jedna veća – garažna, koja garaža je izvedena ispod prohodne terase tuženika,

- da se sporna površina na početku dodiruje s javnim putem i tu su zatečena tri manja betonska stupa nosača, na dva su oslonjena dvokrilna ulazna željezna vrata, a na manjem stupu željezna vrata za pješački prolaz,

- da je sporna površina u odnosu na koju se traži ukidanje služnosti posuta dijelom sitnim šljunkom uz rubove s izraslom travom, a na središnjem dijelu je jasno uočljiva površina nastala kretanjem vozila po toj površini,

- da je očevidom utvrđeno da tuženik nema drugog kolnog pristupa do opisane garaže kao sastavnog dijela svog stambenog objekta izrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se do iste ne može pristupiti s javnog puta osim preko sporne površine,

- da tuženik osim prilaza vozilom preko navedene površine pristupa i pješice stepeništem popločenim kamenim pločama koje su u svom nastavku izvedene kao pristupni pješački prilaz na javni put,

- da je tuženik stekao u vlasništvo dvije manje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 19 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 17 m2 koje su položene južno od javne prometnice ([adresa]) i koje su potpuno fizički odvojene od utuženog stambenog objekta tuženika, kao i od spornog puta u odnosu na koje se traži ukidanje stvarne služnosti,

- da iz iskaza svjedoka TC, koji je i potpisnik ugovora iz 1982. godine, proizlazi da su otac tužitelja i HC postigli dogovor u vezi s korištenjem predmetne nekretnine kako bi HC mogao vozilom i pješice doći do svoje nekretnine zbog nemogućnosti pristupa svojoj nekretnini drugim putem,

- da isto proizlazi i iz iskaza svjedoka IC, koji da je bio nazočan razgovoru između HC i ZC, a vezano uz navedenu dozvolu prolaza vozilom i pješice preko nekretnine tužitelja do nekretnine tuženika.

6.3. Prvostupanjski sud je citirao članke 186. stavak 1., 228. stavak 1., 229. stavak 1. i 242. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV).

6.4. Primjenom navedenih članaka na utvrđene činjenice prvostupanjski sud zaključuje da je stvarna služnost zasnovana na temelju ugovora iz 1982. godine, bez obzira što nije upisana u zemljišnoj knjizi, ali i po samom zakonu odnosno dosjelošću jer se izvršavala od 1982. godine nesmetano pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 14. studenog 2019. Ističe kako tuženik i danas svom stambenom objektu može pristupiti vozilom samo izvršavajući sadržaj sporne stvarne služnosti. Ne ocjenjuje relevantnim prigovor tužitelja da tuženik ima parkirna mjesta na kojima može parkirati automobil jer da kada bi se svrhovitost pristupa tuženikovoj nekretnini cijenila samo kroz mogućnost parkiranja vozila tuženika ili njegovih gostiju na nekom drugom mjestu izvan utužene povlasne nekretnine, tada bi i pravni prednici tuženika pa i sam tuženik svoja vozila mogli parkirati bilo gdje u mjestu gdje je to dozvoljeno, bliže ili dalje od svog objekta, pa osnivanje utužene služnosti ugovorom iz 1982. godine ili po samom zakonu dosjelošću nikad ne bi imalo razumnu svrhu. Takvo što da ne proizlazi iz pisano iskazane volje prednika stranaka. To što tuženik eventualno koristi utuženu stvarnu služnost na način ili/i u obimu većem od dogovorenog, po ocjeni prvostupanjskog suda nije razlog ukidanja iste služnosti, već razlog da se na zakonom propisan način svede korištenje sadržaja tog prava u izvorno utanačene okvire.

6.5. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji drugi prikladniji kolni prilaz ili jednako prikladan kolni prilaz, koji bi tužitelju kao vlasniku predmetne poslužne nekretnine činio manje štete ili pak jednako prikladan javni kolni prilaz, utvrdio je da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za ukidanje utužene služnosti zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

6.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1., 155. i 164. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

7. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo jer da su se u međuvremenu od 1982. godine, kada je stvarna služnost utanačena između prednika tužitelja i HC, promijenile okolnosti. Ističe se da je pravo služnosti prolaza i provoza zasnovano isključivo za HC i za njegove nasljednike, a ne za treće osobe, tuženika ili goste. Pored toga, da su roditelji tužitelja pristali zasnovati navedenu služnost iz razloga što im je HC dopustio izgradnju garaže direktno do međašnog zida (istu nisu nikada izgradili). Kao točnu činjenicu navode da 1982. godine HC nije imao nikakav pristup, ni kolni ni pješački, do svoje nekretnine. U međuvremenu da se situacija promijenila na način da je HC nekretninu prodao tuženiku, da su sagrađene stepenice koje spajaju kuću tuženika s javnim putem i da tuženik može parkirati svoje vozilo na drugom terenu te ne mora nužno isto parkirati u garažu. Spornim putem da se ne ulazi u dvorište tuženika jer to nije fizički moguće, već u garažu u kojoj tuženik parkira osobno vozilo, a tada iz garaže stepenicama ulazi u dvorište svoje kuće. Tuženik da je proširio način vršenja služnosti tako da apartmanski gosti tuženika prolaze preko nekretnine tužitelja prilikom odlaska i dolaska s plaže jer im je tuda kraće. Kako je tuženik kupio nekretninu 19. listopada 2000., to da do podnošenja tužbe 14. studenog 2019. nije dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza jer to pravo nije samostalno posjedovao. Smatra da je ustanovljena služnost iz 1982. godine izgubila razumnu svrhu.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a na temelju dokaza koje su predložile stranke, pravilno primijenio materijalno pravo.

7.2. I po ocjeni ovog suda, ugovorom iz 1982. godine, koji su zaključili s jedne strane vlasnici poslužne nekretnine tada oznake 7924, a sada 7924/1, i tadašnji vlasnik povlasne nekretnine tada oznake 7921, a sada 7921/2, je ustanovljena stvarna služnost prolaza pješke i provoza kolima preko poslužne nekretnine.

7.3. Prema članku 186. stavak 1. ZV-a, stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasne nekretnine) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Prema stavku 2. istog članka, stvarna služnost osnovana u korist neke nekretnine kao povlasne ne može se razdvojiti od vlasništva te nekretnine, te je njezin pripadak, prenosiv samo zajedno s tom nekretninom.

7.4. Člankom 188. stavak 1. ZV-a propisano je da vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine mogu osnivati stvarne služnosti bilo kojeg sadržaja koji je moguć, a nije zabranjen, bilo da time nastane stanje koje traje i nije potrebno ovlaštenikovo činjenje za izvršavanje ovlasti koje ta služnost daje, bilo da se služnost izvršava ponavljanjem ljudskih radnji, uzastopce ili na određeno vrijeme ili u određeno doba godine, osim ako je što drugo zakonom određeno.

7.5. U konkretnom slučaju nesporno je da vlasnik povlasne nekretnine 1982. godine nije imao nikakav kolni prilaz do svoje nekretnine, osim preko poslužne nekretnine i da su vlasnici poslužne nekretnine odobrili da se za potrebe svoje nekretnine tadašnji vlasnik koristi njihovom nekretninom i to kako bi do te nekretnine došao pješice ili vozilom. Na povlasnoj nekretnini sagrađena je i kuća uz među s poslužnom nekretninom, čiji je sastavni dio garaža do koje se može doći samo preko poslužne nekretnine. Tako je to bilo od 1982. godine, odnosno od izgradnje stambenog objekta na povlasnoj nekretnini, pa je to i sada tako.

7.6. Očevidom na licu mjesta prvostupanjski sud je utvrdio, a što je vidljivo i iz skice koju je sačinio mjernik, da do povlasne nekretnine nema drugog pristupa s javnog puta osim preko poslužne nekretnine na način da se istoj može pristupiti vozilom, odnosno parkirati vozilo u garažu, kojoj je to i svrha. To što tuženik ima mogućnost parkirati negdje drugdje ili što je vlasnik parkirnih mjesta koja nisu u neposrednoj blizini povlasne nekretnine nije od utjecaja na ispunjenje uvjeta za ukidanje postojećeg prava stvarne služnosti, jer isti ne može doći do garaže ni na koji drugi način osim preko nekretnine tužitelja.

7.7. Prema članku 242. stavak 1. i 2. ZV-a, izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. Sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

7.8. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi pravo služnosti, kako je ono ugovoreno u svojem sadržaju, izgubilo razumnu svrhu, kao ni da vlasnik povlasne nekretnine ima prikladniji put za dolazak do svoje nekretnine i ulazak vozilom u garažu, odnosno da ima jednako prikladan javni prolaz do svoje nekretnine, a temeljem kojeg bi mogao izvršavati sadržaj postojeće stvarne služnosti čije se ukinuće traži.

7.9. Ne može se prihvatiti niti tvrdnja tužitelja da se radilo o osobnoj služnosti jer se člankom 199. ZV-a daje definicija osobne služnosti kao stvarnog prava koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti. Zakonom su izričito navedene osobne služnosti kao pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

7.10. Zbog toga je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Ovaj sud nije ispitao odluku o naknadi parničnog troška po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava obzirom da to nije dužan sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, a u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška u svojoj žalbi tužitelj nije iznio nikakve konkretne razloge zbog kojih tu odluku osporava, osim što ju osporava u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

9. Pobijana odluka potvrđena je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković