Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1201/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku iz Umaga-Umago, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2164/2019-28 od 28. lipnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2164/2019-28 od 28. lipnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 99.999,00 kn sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 30.06.2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno ZOO, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, počevši od prvog preplaćenog obroka 15.02.2006. pa sve do posljednjeg preplaćenog obroka, u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 165,90 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.".

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu, a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Protiv točke III. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova iznad dosuđenih pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu tako da naloži tužitelju da tuženiku naknadi sve zatražene troškove postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe su osnovane.

5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, obzirom da se obrazloženje svodi na prepričavanje navoda parničnih stranaka na devet stranica te na obrazlaganje učinaka izvršene konverzije, a bez ispitivanja nepoštenosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora te ispitivanja je li provedenom konverzijom uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana pa smatra da se takva presuda ne može ispitati te da je povrijeđeno tužiteljevo ustavno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su žalbene tvrdnje osnovane. Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu temeljio na utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kakve odredbe je sadržavao i Ugovor o kreditu broj 9012285319 kojeg je tužitelj s tuženikom zaključio 15. veljače 2007., a prema kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 72.000,00 CHF u protuvrijednosti domaće valute prema tečajnoj listi tuženika važećoj na dan korištenja kredita, kojim je ugovoren način promjene ugovorne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika smatrajući da nesporno zaključenim Dodatkom Ugovora o kreditu od 14. prosinca 2015. nije u cijelosti otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana zbog utvrđene ništetnosti i smatrao je da ima pravo na isplatu utuženog iznosa. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude nije naveo niti jedan razlog o tome jesu li odredbe Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 15. veljače 2007., koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te način promjene kamatne stope, ništetne, kako je to tvrdio tužitelj, a tuženik osporavao, jer je osnovana tvrdnja tužitelja da se obrazloženje presude svodi samo na obrazlaganje pravnih učinaka izvršene konverzije, zbog čega presudu po žalbi tužitelja nije bilo moguće ispitati. Sud je u obrazloženju presude naveo kao razlog odbijanja tužbenog zahtjeva činjenicu da je zahtjev neosnovan iz razloga što tužitelj nije naveo činjenice o tome kada je platio anuitete kredita, koliko je iznosio svaki plaćeni anuitet i za koliko je svaki plaćeni anuitet preplaćen iz kojih razloga iz tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva u iznosu na koji tužbeni zahtjev glasi. Sud također u obrazloženju navodi da je tužitelj predložio određene dokaze u tom pravcu, međutim, da se dokazi mogu predlagati samo ukoliko su iznesene činjenice, a tužitelj to nije učinio. Ovi razlozi suda prvog stupnja suprotni su sadržaju tužbe tužitelja jer je tužitelj jasno u točki 8. tužbe naveo da utuženi iznos traži kao preplatu s osnova valutnog tečaja u CHF na dan plaćanja u odnosu na početno ugovoreni tečaj na dan korištenja kredita te na ime preplaćenih iznosa kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te je predložio provođenje vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, zbog čega je pogrešno sud u presudi naveo da tužitelj nije iznio činjenice te da zbog toga nije bio dužan provoditi predložene dokaze financijskim vještačenjem. Prije zaključenja prethodnog postupka tužitelj je u spis dostavio financijsku dokumentaciju o pregledu uplata po kreditu, kao i plan otplate, iz kojih razloga je sud mogao odrediti vještačenje na okolnost visine preplate te nije mogao iz tih razloga odbiti tužbeni zahtjev.

6. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6.1. S obzirom da je presuda u cijelosti ukinuta, a o troškovima postupka odlučuje se na kraju postupka, jer dosuda tih troškova ovisi o uspjehu stranaka u parnici, trebalo je uvažiti i žalbu tuženika protiv odluke o parničnim troškovima, jer će u ponovnom postupku sud odlučivati o troškovima cijelog postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.

7. U ponovnom postupku sud prvog stupnja, prije svega će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u točki 5.1. obrazloženja ove odluke, tako što će, prije svega, kao prethodno pitanje raspraviti spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 15. veljače 2007. kojeg su stranke zaključile kojima je ugovoreno vraćanje obveza po ugovoru vezanjem obveze za valutu CHF, te odredba o načinu promjene kamatne stope sukladno Odluci tuženika, a prilikom ponovnog presuđenja u odnosu na te sporne činjenice u presudi će navesti jasne razloge kako bi se presuda po eventualnim žalbama mogla ispitati.

7.1. Ukoliko bi sud utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu od 15. veljače 2007. tada će utvrditi koliko je tužitelj preplatio s osnova valutne klauzule i promjenjive kamate provođenjem vještačenja, te će potom ocijeniti utjecaj zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015., odnosno, utvrdit će jesu li prilikom zaključenja tog Ugovora tužitelju priznati svi preplaćeni iznosi, odnosno je li konverzija izvršena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.; dalje: ZID ZPK).

7.2. Skreće se pažnja sudu prvog stupnja da je u oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

7.3. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 15. veljače 2007. nakon zaključenog Dodatka tom ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 102. stavkom 1. ZZP/07.

7.4. Ukoliko bi sud utvrdio da su stranke Dodatkom izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točke 4. ZID ZPK/15, kao i svi iznosi plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, odnosno da je eventualna preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, tada se ne može zaključiti da Dodatak nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne bi pripadali zahtijevani novčani iznosi s osnove preplate na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženika više nema budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Dodatka.

7.5. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok članak 19.e stavak 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno, iz kojih razloga bi tužitelj imao pravo i unatoč zaključenom Dodatku Ugovoru o kreditu od 14. prosinca 2015. na zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u CHF i kamate i to od dana svake uplate do isplate.

Koprivnica, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković