Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-939/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Šimac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4971/2023- 25 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4971/2023-25 od 22. svibnja 2025. pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.318,26 EUR (slovima: tisuću tristo osamnaest eura i dvadeset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,63 EUR od 19.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,24 EUR od 3.7.2008. do isplate,

- na iznos od 12,92 EUR od 1.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,26 EUR od 1.12.2008. do isplate,

- na iznos od 15,33 EUR od 1.1.2009. do isplate,

- na iznos od 17,03 EUR od 1.2.2009. do isplate,

- na iznos od 17,80 EUR od 3.3.2009. do isplate,

- na iznos od 15,67 EUR od 1.4.2009. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR od 1.5.2009. do isplate,

- na iznos od 13,04 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1.7.2009. do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR od 1.8.2009. do isplate,

- na iznos od 12,54 EUR od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 12,43 EUR od 1.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,13 EUR od 1.11.2009. do isplate,

- na iznos od 13,56 EUR od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 15,50 EUR od 1.1.2010. do isplate,

- na iznos od 18,25 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 17,62 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 21,36 EUR od 1.4.2010. do isplate,

- na iznos od 20,64 EUR od 1.5.2010. do isplate,

- na iznos od 22,03 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 34,01 EUR od 1.7.2010. do isplate,

- na iznos od 31,54 EUR od 1.8.2010. do isplate,

- na iznos od 39,07 EUR od 1.9.2010. do isplate,

- na iznos od 36,47 EUR od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 32,39 EUR od 1.11.2010. do isplate,

- na iznos od 41,12 EUR od 1.12.2010. do isplate,

- na iznos od 52,35 EUR od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 44,40 EUR od 1.2.2011. do isplate,

- na iznos od 47,46 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 43,90 EUR od 1.4.2011. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od 1.5.2011. do isplate,

- na iznos od 59,58 EUR od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 61,05 EUR od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 73,61 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 67,16 EUR od 1.9.2011. do isplate,

- na iznos od 60,09 EUR od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 59,34 EUR od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 58,79 EUR od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 62,16 EUR od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 65,10 EUR od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 2,04 EUR od 29.2.2012. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, nadoknaditi tužitelju FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.270,00 EUR sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja FZ za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troška postupka, kao neosnovan."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na osporavanje razloga iz kojih se prvostupanjski sud poziva na pravne stavove izražene u presudama donesenim u postupcima kolektivne zaštite u pogledu utvrđenja nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli, smatrajući kako na temelju istih prvostupanjski sud nije mogao utemeljiti svoju presudu. Osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava kako u pogledu odluke o osnovanosti samog zahtjeva, njegove visine, tako i u pogledu istaknutog prigovora zastare. Predlaže usvojiti žalbu kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu plaćanja parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

8. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno se pozvao i na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem glavnice kredita uz valutu švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje prvostupanjski sud vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na to utvrđenje pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Zahtjev tužitelja za isplatu u ovoj pravnoj stvari je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da je odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, ništetna. Odredbe čl. 502. c st.1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelj je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

10. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o namjenskom kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

13. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 19. veljače 2008. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), koji je u odredbama čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u st. 2. propisao da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, što je prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda bio slučaj pri zaključenju ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika u ovome postupku. Suprotno žalbenim navodima tuženika sporne odredbe ugovora o kreditu nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost kako to proizlazi i iz odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07.

14. Prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

15. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je ugovorna odredba u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF ništetna, pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno, odbijeni kao neosnovani.

16. Izvedenim financijskim vještačenjem utvrđena je tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita u iznosu od 1.318,26 eur te je u skladu s istim prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku isplatu tako zatraženog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

17. Na žalbene navode tuženika kojim prigovara metodologiji financijskog vještačenja prema kojoj je vještačenje provedeno na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit, valja odgovoriti kako nisu osnovani. Prije svega valja istaknuti kako predmet spora nije bilo ispitivanje dopuštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a niti je vještačenje temeljeno na pretpostavci da se radilo o kunskom kreditu. S obzirom na utvrđene razloge ništetnosti koji su pravilno utvrđeni u postupku, prvostupanjski sud je kao polaznu točku vještačenja pravilno utvrdio visinu potraživanja tužitelja prema razlici tečaja koji je bio ugovoren na dan isplate kredita u odnosu na tečaj prema kojemu su plaćani mjesečni anuiteti od strane tužitelja.

18. Kako je sud prvog stupnja u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj temeljem ugovorene valutne klauzule u valuti CHF preplatio tuženiku utužene iznose, pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Neosnovano tuženik smatra kako je za potraživanje tužitelja nastupila zastara. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak, te kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO to zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.) slijedom čega za tužbu koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. lipnja 2023. nije nastupila zastara.

21. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke o trošku postupka jer je isti dosuđen u skladu s odredbama čl. 155. st 1. i čl.155. ZPP, žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju jer je prvostupanjski sud za svaku radnju koja je dosuđena tužitelju jasno naveo odredbu Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) koju je pravilno primijenio što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

22. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni, jer nisu bili od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

24. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

25. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude i u dijelu rješenja sadržanog u pobijanoj presudi, prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st.1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak