Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1264/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici iz Oroslavja, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1452/2024-33 od 3. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1452/2024-33 od 3. rujna 2025.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1452/2024-33 od 3. rujna 2025. u dijelu točke III. izreke kojim tužiteljici nije dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 375,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom te za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici UŠ daljnji trošak postupka u iznosu od 375,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici UŠ daljnji trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 401,14 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.846,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 2,90 eura od 30.8.2005. do isplate,

- 3,44 eura od 30.9.2005. do isplate,

- 3,47 eura od 31.10.2005. do isplate,

- 3,96 eura od 30.11.2005. do isplate,

- 2,01 eura od 30.12.2005. do isplate,

- 1,48 eura od 31.1.2006. do isplate,

- 7,00 eura od 29.10.2008. do isplate,

- 10,29 eura od 29.12.2008. do isplate,

- 12,66 eura od 29.1.2009. do isplate,

- 13,73 eura od 2.3.2009. do isplate,

- 10,78 eura od 30.3.2009. do isplate,

- 11,34 eura od 29.4.2009. do isplate,

- 6,83 eura od 29.5.2009. do isplate,

- 3,51 eura od 29.6.2009. do isplate,

- 4,39 eura od 29.7.2009. do isplate,

- 6,14 eura od 31.8.2009. do isplate,

- 5,99 eura od 29.9.2009. do isplate,

- 4,22 eura od 29.10.2009. do isplate,

- 7,54 eura od 30.11.2009. do isplate,

- 10,21 eura od 29.12.2009. do isplate,

- 13,99 eura od 9.2.2010. do isplate,

- 13,12 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 18,27 eura od 29.3.2010. do isplate,

- 17,29 eura od 29.4.2010. do isplate,

- 19,19 eura od 31.5.2010. do isplate,

- 35,65 eura od 29.6.2010. do isplate,

- 32,27 eura od 29.7.2010. do isplate,

- 42,62 eura od 30.8.2010. do isplate,

- 39,04 eura od 29.9.2010. do isplate,

- 33,29 eura od 29.10.2010. do isplate,

- 45,43 eura od 29.11.2010. do isplate,

- 60,87 eura od 29.12.2010. do isplate,

- 49,93 eura od 31.1.2011. do isplate,

- 53,77 eura od 28.2.2011. do isplate,

- 48,89 eura od 29.3.2011. do isplate,

- 49,77 eura od 29.4.2011. do isplate,

- 70,47 eura od 30.5.2011. do isplate,

- 72,49 eura od 29.6.2011. do isplate,

- 89,78 eura od 29.7.2011. do isplate,

- 80,90 eura od 29.8.2011. do isplate,

- 71,17 eura od 29.9.2011. do isplate,

- 70,13 eura od 31.10.2011. do isplate,

- 69,38 eura od 29.11.2011. do isplate,

- 74,02 eura od 29.12.2011. do isplate,

- 78,06 eura od 30.1.2012. do isplate,

- 78,60 eura od 29.2.2012. do isplate,

- 75,80 eura od 29.3.2012. do isplate,

- 77,69 eura od 30.4.2012. do isplate,

- 78,99 eura od 29.5.2012. do isplate,

- 76,81 eura od 29.6.2012. do isplate,

- 77,38 eura od 30.7.2012. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 530,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2005. do isplate po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da na ime parničnog trošak isplati tužitelju Emina Hošić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.390,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti tuženi zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 446,78 eur.

3. Protiv rješenja o trošku u dijelu točke III. izreke kojim joj nije dosuđen daljnji zatraženi trošak u iznosu od 408,57 eur žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da joj se dosudi daljnji troška u navedenom iznosu. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

5. U ovoj fazi postupka nakon što je presudom ovoga suda poslovni broj Gž- 240/2023-2 od 18. siječnja 2024. odbijena kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4963/2020-19 od 11. siječnja 2023. u dijelu utvrđenja ništetnosti dijela odredaba čl. 1., 2., 3. i 7. Ugovora o kreditu broj 628-50-2939453 kojeg su sklopili pravni prednik tužiteljice ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kao kreditor koji je potvrđen kod javnog bilježnika Marija Grozdanić Dekleva iz Rijeke pod brojem OU 1378/2005 dana 12. srpnja 2005. ostalo je odlučiti o zahtjev tužiteljice za isplatu kao posljedica ništetnosti s osnova valutne klauzule u iznosu od 1.846,74 eur s pripadajućom zateznom kamatom i s osnova jednokratne naknade za obradu kredita u iznosu od 530,11 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

6. Slijedom navedenog, kako tuženik žalbom sadržajno ponovo iznosi razloge u pogledu deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva o kojem je već pravomoćno odlučeno presudom ovog suda od 18. siječnja 2024., isti nisu cijenjeni jer je o istima već pravomoćno odlučeno u prethodnoj fazi postupka prije donošenja pobijane presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima stranaka pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Posljedično već pravomoćno utvrđenoj ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu od 11. srpnja 2005. kojima je utvrđena ništetnost odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i jednokratna naknada za korištenje kredita od 3,30% od iznosa kredita, tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih iznosa s tih osnova a koji iznosi su i utvrđeni temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka i to u iznosu od 1.846,74 eura (s osnova valutne klauzule) i u iznosu od 530,11 eura (s osnova jednokratne naknade za korištenje kredita) koje joj je pravilno dosudio prvostupanjski sud.

10. Na žalbene navode tuženika da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije otklonio tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, valja odgovoriti kako je iz stanja spisa razvidno da tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka već je istaknuo kako su vještačenjem utvrđene i razlike zbog kojih je tužiteljica platila manje posljedično padu tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Iz stanja spisa jasno proizlazi kako su tuženiku tzv. negativne tečajne razlike na koje se poziva bile poznate u postupku nakon što je primio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, no po tom osnovu tijekom postupku nije istaknuo bilo kakav prigovor o kojem bi prvostupanjski sud propustio odlučiti (takav pravni stav jasno izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.).

11. Kako je sud prvog stupnja u postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužiteljica platila tuženiku utužene iznose, pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati pored dosuđene glavnice i zatezne kamate kako je to i presuđeno pod točkom I. i II. izreke tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

12. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1115. ZOO.

13. Po pitanju zastare, ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti toga prigovora, prema kojem zastara za iznose preplaćene na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2018., utemeljena je na identičnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je izraženo i u pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: ''Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

14. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 9. listopada 2020. pa zastarni rok od pet godina, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 225. ZOO, nije protekao, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

15. Neosnovano tuženik smatra kako bi se na sporni odnos imala primijeniti odredba čl. 19. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) jer iz navedene odredbe suprotno stavu tuženika ne proizlazi da bi zakonodavac smatrao da između potrošača koji su svoje kredite otplatili i banaka kao vjerovnika nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik pobija odluku o trošku, jer je prvostupanjski sud trošak sastava podneska od 1. ožujka 2022., 27. listopada 2022. i 4. lipnja 2024. pravilno dosudio u skladu s odredbom čl. 155. ZPP kao potrebne za vođenje ovoga postupka što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. U odnosu na žalbene navode kako je neosnovano tužiteljici dosuđen trošak sastava podneska od 21. prosinca 2021. jer nije dostavljen tuženiku pa stoga očito nije bio niti nužan za vođenje ovog postupka valja odgovoriti kako isti nisu osnovani jer je navedenim podneskom tužiteljica dostavila dokaz o uplati troška financijskog vještačenja, koje je potom i provedeno, te taj podneska s obzirom na njegov sadržaj nije niti trebao biti dostavljan tuženiku na očitovanje i posljedično tome nije moglo doći ni do bitne povrede odredbe čl. 154. st. 2. toč. 6. ZPP kako to neosnovano tvrdi tuženik.

17. No, osnovano tužiteljica u žalbi ističe kako joj je prvostupanjski sud pored dosuđenog troška pod točkom III izreke trebao dosuditi i daljnji trošak sastava podneska od 6.8.2024. kojim je po poziva suda uredila tužbeni zahtjev a sve po Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) od 50 bodova (100,00 eur) i troška pristupa na ročište na kojem je zaključena glavan rasprava po Tvr. 9/1 Tarife od 100 bodova (200,00 eur) što s pripadajućim PDV-o, (75,00 eur) ukupno iznosi 375,00 eur. U odnosu na sudsku pristojbu na tužbu za koju tužiteljica tvrdi da ju je platila 12.10.2020. te je ta uplata vidljiva i u sudskom spisu, valja odgovoriti kako iz stanja sudskog spisa ne proizlazi osnovanost tih navoda. Uvidom u obavijest o primitku elektroničkog podneska od 9.10.202. vidljivo je da sudska pristojba na tužbu nije plaćena a niti iz stanja spisa proizlazi da bi tužiteljica dostavila dokaz o naknadnoj uplati pristojbe, kao i da bi ju prvostupanjski sud pozivao na uplatu pristojbe s tog osnova. Stoga su u navedenom djelu žalbeni navodi tužene odbijeni kao neosnovani.

18. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

19. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude dok je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda preinačena na način kako je presuđeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP tužiteljici je dosuđen trošak sastava žalbe protiv rješenja (prema vrijednosti pobijanog dijela) po Tbr. 10/4 Tarife od 25 bodova (50,00 eur uvećano za pripadajući PDV od 12,50 eur), što iznosi 62,50 eur. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška nije osnovan.

21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio.

U Velikoj Gorici 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak