Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-25/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja RIJEKA plus d.o.o., Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619, zastupanog po punomoćniku Sandri Lukiću, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenice PLR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1262/2020-9 od 12. studenog 2025., 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1262/2020-9 od 12. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1262/2020-3 od 26. kolovoza 2024. na pokretninama ovršenice. To je rješenje doneseno uz primjenu članka 72. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ), a temelji se na činjenici da je pljenidba pokretnina 8. listopada 2024. ostala bezuspješna jer je ovršenica odselila s dotadašnje adrese, a ovrhovoditelj nije u daljnjem roku od godine dana dostavio „podatke za koje je sam tražio primjereni rok“.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008. , 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga zakona i u skladu s člankom 21. stavkom 1. OZ-a), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijano rješenje (u žalbi pogrešno navedeno „presuda“) ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi tvrdi da je primjena članka 72. stavka 2. OZ-a „promašena“, da sud godinu dana od neuspjele pljenidbe nije poduzeo nikakvu radnju niti je ovrhovoditelju na njegovo traženje odredio rok za dostavljanje podataka o mjestu zaposlenja ovršenice u svrhu utvrđenja stvarnog boravišta ovršenice iako je to ovrhovoditelj tražio, da je nerazumno očekivati od ovrhovoditelja da te podatke sam zatraži bez dopuštenja suda s obzirom na to da nisu besplatni, a ovrhovoditelj vodi stotine gotovo identičnih predmeta te se ne može izlagati nepotrebnim troškovima, da je rješenje o ovrsi na pokretninama doneseno 2024. iako je prijedlog za ovrhu podnesen još 2020., da je sud spor i površan u postupanju te da mu je važnije „održavanje vlastite statistike i formalno zaključenih predmeta“ nego ostvarivanje učinkovite naplate što je svrha ovršnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

4.1. Ispitujući na taj način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge iz kojih se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva ovrhovoditelj iako ne označava o kojim je nejasnoćama ili proturječnostima riječ.

6. Imajući na umu da činjenica da je pljenidba pokretnina ovršenice 8. listopada 2024. bila bezuspješna nije sporna, neosnovano ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešnom ili na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To tim više što u žalbi ne navodi koje su odlučne činjenice pogrešno utvrđene odnosno koje odlučne činjenice nisu utvrđene.

7. U skladu s člankom 133. stavkom 1. OZ-a, ovrhovoditelj je u prijedlogu za određivanje ovrhe na pokretninama ovršenice naznačio da se one nalaze u mjestu prebivališta ovršenice te je uz prijedlog dostavio uvjerenje PU Primorsko-goranske da je prebivalište ovršenice (ranijeg osobnog imena PL) u [adresa].

8. Prema članku 136. stavku 1. OZ-a, ovrha na pokretninama se provodi njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

9. Pljenidba pokretnina ovršenice određena je za dan 8. listopada 2024. i to na mjestu prebivališta ovršenice te je o mjestu i vremenu pljenidbe obaviješten ovrhovoditelj u skladu s člankom 137. stavkom 2. OZ-a. Ta se pljenidba nije mogla provesti jer na mjestu prebivališta ovršenice nisu nađene (njezine) pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe s obzirom na to da je ovršenica s mjesta prebivališta odselila i tamo nema njezinih pokretnina.

10. Prema članku 144. stavku 4. OZ-a, sud će obustaviti ovrhu ako se pri pljenidbi ne nađu pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe.

10.1. U skladu s člankom 72. stavkom 2. OZ-a, ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

10.2. Prema članku 5. stavku 4. OZ-a, ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za promjenu predmeta ovrhe, ovrha će se obustaviti.

10.3. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 21. studenog 2018., broj: Su IV-148/2018 donesen je sljedeći zaključak:

"Sud u postupku ovrhe na pokretninama, nakon što pljenidba nije provedena iz razloga što nisu nađene pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, temeljem odredbe članka 144. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17) neće rješenjem odmah obustaviti ovrhu, već treba ovrhovoditelju dopustiti da u roku od 2 mjeseca, sukladno odredbi članka 5. stavka 3. i 4. OZ, predloži novo sredstvo ovrhe i u tom slučaju nastaviti ovrhu sukladno novom rješenju o ovrsi na novom sredstvu, u protivnom po proteku tog roka ovrhu obustaviti pozivom na članak 144. stavak 4. OZ."

11. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u situaciji u kojoj je riječ u ovom predmetu, kada ovršna radnja zapljenom pokretnina određena rješenjem o ovrsi u skladu s prijedlogom ovrhovoditelja nije mogla biti provedena, a o čemu je ovrhovoditelj bio obaviješten 8. listopada 2024. kada je prisustvovao bezuspješnom pokušaju pljenidbe, nema ovlaštenja ovrhovoditelja za dostavu daljnjih podataka usmjerenih ka novom pokušaju pljenidbe pokretnina. Zbog toga ovrhovoditelj u žalbi neosnovano predbacuje ovršnom sudu što o njegovom prijedlogu za dostavljanje tih podataka nije odlučio. Imajući na umu da je, zbog toga što se nije mogla provesti pljenidba pokretnina, očito riječ o ovrsi koja se zbog nemogućnosti izvršenja te ovršne radnje nije mogla provesti na pokretninama ovršenice, a ovrhovoditelj nije u zakonskom roku predložio određivanje novog predmeta ovrhe, rješenje o obustavi ovrhe određene na pokretninama doneseno je uz pravilnu primjenu članka 72. stavka 2. i članka 144. stavka 4. OZ-a.

11.1. Iako su opravdane u žalbi iznesene kritike prvostupanjskom sudu u odnosu na protek vremena od predlaganja do određivanja ovrhe, trajanje ovršnog postupka ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Za odlučivanje u ovom pojedinačnom ovršnom postupku neodlučni su i žalbeni navodi o tome da ovrhovoditelj vodi stotine sličnih predmeta i da s time u vezi predujmljuje značajne troškove. Kraj činjenice da je ovršni sud nakon donošenja rješenja o ovrsi odredio ovršnu radnju zapljenom pokretnina u skladu s člankom 136. stavkom 1. OZ-a, koja je ostala bezuspješna i onemogućila daljnje provođenje ovrhe na pokretninama, neosnovani su žalbeni navodi o tome da sud prvog stupnja nije nakon toga godinu danu poduzeo niti jednu radnju. Pritom ovrhovoditelj u žalbi niti ne navodi o kojoj je ovršnoj radnji ili radnjama koje je sud prvog stupnja u postupku ovrhe na pokretninama nakon njihove bezuspješne pljenidbe propustio poduzeti. Naposljetku, neosnovani su neprimjereni komentari ovrhovoditelja o sudskoj statistici i završavanju postupka pro forma kao stvarnoj motivaciji prvostupanjskog suda kraj činjenice da se stvarna svrha ovršnog postupka – naplata potraživanja ovrhovoditelja nije mogla provesti jer je ovrhovoditelj predložio provođenje ovrhe na pokretninama koja se nije mogla provesti, a da, iako mu to nije moglo ostati nepoznato još 8. listopada 2024., do donošenja pobijanog rješenja (12. studenog 2025.) nije predložio promjenu predmeta ovrhe.

12. S obzirom na to da nema razloga zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija žalbom kao niti onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 4. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić