Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž -136/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, OIB:21712494719, zastupanog po punomoćnici FV, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 26. studenog 2025. poslovni broj P-423/2018, dana 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija, dok se žalba tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija te se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 26. studenog 2025. poslovni broj P-423/2018:

- potvrđuje u točki I. izreke

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 12.898,17 EUR

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.125,00 EUR te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je u točki I. izreke utvrdio vrijednost predmeta spora u visini od 33.181,01 EUR, dok je točkom II. izreke naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 15.023,17 EUR u roku od 15 dana.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj bez navođenja zakonom određenih žalbenih razloga s prijedlogom ovome sudu da preinači pobijano rješenje te da vrijednost predmeta spora označi prema stvarnoj vrijednosti nekretnine o kojoj se odlučivalo, a to je 156.000,00 EUR i da sukladno takvoj vrijednosti, vrijednost svake pravilno popisane parnične radnje utvrdi iznosom od 2.346,00 EUR i dosudi mu trošak u iznosu od 33.580,67 EUR, uvećan za trošak sastava žalbe u iznosu od 3.665,63 EUR.

3. Protiv rješenja žalbu je podnio i tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., - dalje: ZPP) predlažući ovome sudu preinačiti pobijano rješenje odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Razmatranjem pobijane odluke i stanja prvostupanjskog predmeta nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, dok tuženik iako ukazuje na počinjenje bitne povrede postupka istu ne konkretizira u svojoj žalbi.

6. Predmet spora među strankama je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela čkbr. [katastarska čestica] i dijela čkbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev da se tuženika obveže trpjeti provedbu parcelacije u katastarskom operatu DGU, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku navedenih dijelova nekretnina u svrhu formiranja zasebne zemljišnoknjižne parcele, provedbu odgovarajućeg prijavnog lista za zemljišnik kojim će se parcelacija provesti u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Dubrovniku i upis tužiteljevog samostalnog vlasništva novoformirane nekretnine.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi, kojom je zahtijevao utvrđenje prava vlasništva, naznačio vrijednost predmeta spora od 250.001,00 kn, čemu je tuženik prigovorio u odgovoru na tužbu ocjenjujući naznačenu vrijednost predmeta spora previsokom. Kako je dakle tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor na naznačenu vrijednost predmeta spora, prvostupanjski sud je po tom prigovoru bio dužan provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a i odlučiti o njemu, što nije učinio prilikom donošenja presude od 5. rujna 2022. poslovni broj P-423/2018-40.

8. Nakon što je ovaj sud ukinuo odluku u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, tužitelj je sudu prvog stupnja dostavio nalaz i mišljenje vještaka, koji je vrijednost predmetne nekretnine na dan 7. ožujka 2025. procijenio u iznosu od 156.000,00 EUR te je tužitelj i zatražio da se vrijednost predmeta spora sada odredi u ovom iznosu.

9. Svoju odluku da je vrijednost predmeta spora među strankama 33.181,01 EUR sud je obrazložio utvrđenjem da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 250.001,00 kuna (odnosno 33.181,01 EUR) na koju je vrijednost tuženik u odgovoru na tužbu i prigovorio kao previsoko određenoj. Sud nadalje iznosi stav da ovako naznačena vrijednost predmeta spora nije naznačena suviše visoko, uzimajući u obzir okolnost da se radi o vlasničkom sporu utvrđenja prava vlasništva koja se određuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine, koja je predmet spora. Sud nadalje ukazuje da tužitelj nije odmah po izjavljenom prigovoru tuženika dostavio dokaz o izračunu tržišne vrijednosti predmeta spora temeljem koje bi sud na pripremnom ročištu mogao izvršiti provjeru točnosti naznačene vrijednosti te je vještak tek naknadno napravio izračun tržišne vrijednost nekretnine, međutim, prema stanju nekretnine u trenutku podnošenja tužbe, ali prema današnjim cijenama, a ne prema cijenama u trenutku podnošenja tužbe.

10. Pozivanje tužitelja u ovoj fazi postupka na utvrđenje vrijednosti predmeta spora u visini od 156.000,00 EUR nakon što je sam naznačio da je ta vrijednost 33.181,01 EUR i prema ocjeni ovoga suda neosnovano je. Naime, stav je ovoga suda da je on sam iskoristio ovlast na isticanje vrijednosti predmeta spora te ju je naznačio u visini koju je ocijenio realnom. Upravo na ovako naznačenu vrijednost predmeta spora tuženik je istaknuo prigovor, a sud sukladno ovlastima iz čl. 40.st.3. ZPP-a brzo i na prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti te rješenjem odredio vrijednost predmeta spora.

11. Točno je da se u konkretnom slučaju vrijednosti predmeta spora utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine, međutim, prema stanju nekretnine i cijenama u trenutku podnošenja tužbe, a ne prema današnjim cijenama kako je to utvrđeno priloženim vještačkim nalazom.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika da neke priznate radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka ovaj sud ih ocjenjuje djelomično osnovanim, a djelomično neosnovanim. Naime, suprotno tvrdnjama tuženika ovaj sud trošak sastava podneska od 9. travnja 2019. ocjenjuje osnovanim, jer tužitelj u njemu daje svoje očitovanje na tvrdnje tuženika iznesene u odgovoru na tužbu te je ovaj trošak bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a. Istodobno ovaj sud nalazi da tuženik osnovano prigovara odluci prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je priznao tužitelju parnični trošak za sastavljanje dopisa od 26. siječnja 2017. i 26. veljače 2018., koji su upućeni tuženiku prije pokretanja sudskog postupka, a koji nisu bili procesne pretpostavke za vođenje postupka te se u drugom samo ponavljaju navodi iz prvog podneska. Stoga, naknadu troškova za njihovo sastavljanje, prema ocjeni ovoga suda, nije trebalo priznati. Konačno, obzirom je čl. 40. st. 3. ZPP-a propisano da će sud brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, a tužitelj je sam dostavio nalaz i mišljenje po stručnoj osobi, koji nije uzet u obzir jer je u njemu sadržana procjena vrijednosti sa cijenama danas, a ne u vrijeme podnošenja tužbe, to niti ovaj trošak nije trebalo priznati u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. U preostalom dijelu priznati troškovi sukladno navodima u točki 11. obrazloženja odluke valjano su priznati i prema ocjeni ovoga suda.

13. Konačno, uočeno je kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je troškove tužitelja postupka priznao na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a i temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.), budući je pravilno troškove trebalo priznati sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj uspio u postupku u cijelosti i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25.). Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je odlučiti jednako.

14. Slijedom svega iznijetog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. točka 2. žalbe tuženika i tužitelja odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 12.898,17 EUR, dok je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP-a valjalo djelomično usvojiti žalbu tuženika i preinačiti odluku o troškovima te odbiti zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova povrh iznosa od 12.898,17 EUR.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer isti nije uspio sa svojom žalbom.

U Varaždinu 4. veljače 2026.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović