REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-140/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sutkinji Sylviane Kraljević u pravnoj stvari tužitelja CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 47000 Karlovac zastupanog po punomoćnici Zrinki Sertić, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv tuženika ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u [adresa], radi Obvezno - isplata, 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena u ovoj pravnoj stvari.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Nesporno je među strankama da je tužitelj protiv tuženice 18. 3. 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od ukupno 686,74 eura na ime plaćenih režijskih troškova, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve to jer je tuženica nakon razvoda braka 14. 6. 2024., ostala stanovati u stanu u [adresa], koji se u zemljišnim knjigama vodi upisan kao samovlasništvo tužitelja, iz kojeg stana je tužitelj iselio, pri čemu prema navodima tužbe nakon razvoda braka, tužena ne podmiruje režijske troškove koje terete predmetnu nekretninu, a koji se odnose na njezinu potrošnju struje prema HEP ELEKTRI d.o.o., troškove potrošnje vode, dovoza smeća i dr. prema Inkasator d.o.o.-u te grijanja prema Gradskoj Toplani d.o.o.

2. U odgovoru na tužbu od 10. 4. 2025. tuženica je djelomično priznala činjenične navode tužbe, navodeći da je točno je da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, međutim radi se o bračnoj stečevini stranaka te je kod Naslovnog suda pod posl.br Ps-13/2024 u tijeku postupak po protutužbi ovdje tužene radi utvrđenja bračne stečevine na predmetnom stanu, priznaje da je nakon razvoda braka stranaka, odnosno od kolovoza 2024.g., u predmetnom stanu ostala živjeti tužena sa zajedničkom djecom stranaka, međutim poriče da ne podmiruje režijske troškove koji terete predmetni stan, Naime, nakon odlaska tužitelja iz stana, isti je svaki mjesec iz poštanskog sandučića uzimao sve račune koji su pristizali, pa je tek nakon upozorenja koji je tužena putem punomoćnice dostavila punomoćnici tužitelja, a koji dopis je tužitelj priložio u spis, tužitelj počeo ostavljati račune koje podmiruje tužena, a koji se odnose na troškove stanovanja i otkup stana. Tuženica je platila dio navedenih troškova stanovanja za koje se tereti tuženu koji su nastali još za vrijeme zajedničkog života stranaka i trajanja braka, pa tužena obrazlaže zasebno svaki utuženi iznos kako slijedi:

iznos od 147,73 eura odnosi se na razliku potrošnje električne energije za razdoblje od 01.11.2023.g. do 31.03.2024.g., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice iznos od 61,70 eura odnosi se na potrošnju električne energije za srpanj 2024.g., dok su stranke živjele zajedno

iznos od 68,37 eura odnosi se na troškove Inkasator d.o.o. za srpanj 2024.g., dok su stranke živjele zajedno

iznos od 26,65 eura odnosi se na potrošnju toplinske energije - grijanja za srpanj 2024.g., dok su stranke živjele zajedno

iznos od 10,67 eura odnosi se na troškove RTV pretplate koju je tužena platila iznos od 59,42 eura odnosni se na razliku potrošnje električne energije za razdoblje od 01.04.2024.g. do 30.09.2024.g., dakle na većinu razdoblja u kojem su stranke živjele zajedno.

3. U odnosu na preostale utužene iznose i to:

iznos od 60,03 eura za potrošnju električne energije za 09/2024

iznos od 65,42 eura za troškove Inkasatora d.o.o. za 08/2024

iznos od 26,65 eura za potrošnju toplinske energije za 09/2024

iznos od 67,44 eura za troškove Inkasator d.o.o. za 10/2024

iznos od 66,27 eura za potrošnju električne energije za 10/2024

iznos od 26,69 eura za troškove toplinske energije za 09/2024

tužena ne osporava da iste nije platila ne poriče taj dug, ali navodi da iste nije platila iz naprijed navedenog razloga odnosno zato što je tužitelj uzimao uplatnice iz poštanskog sandučića, a tek nakon upozorenja od strane punomoćnika tužene to više nije činio, a što dokazuje i činjenica da su nakon tog razdoblja svi režijski troškovi uredno plaćani.

4. U odgovoru na tužbu tuženica posebno ističe da je za razdoblje otkako je tužitelj iselio iz zajedničkog stana trošak otkupa stana plaćala isključivo ona. Također, tužitelj je presudom naslovnog suda br. P Ob-226/2024 od 30.01.2025.g. obvezan da za uzdržavanje zajedničke djece stranaka doprinosi mjesečno iznos od 400,00 eura za obje kćeri počevši od rujna 2024.g. pa nadalje, time da tuženik do danas nije platio niti jedan dužan iznos uzdržavanja. Prema tome, tužiteljica sama uzdržava obje kćeri od kojih jedna studira, a druga je djelomično lišena poslovne sposobnosti, a tužitelj ni na koji način ne doprinosi za njihovo uzdržavanje niti želi s njima kontaktirati.

5. U podnesku od 28. 10. 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 505,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama, navodeći da je tuženica djelomično priznala tužbeni zahtjev, a i da je u odnosu na ostatak tužbenog zahtjeva priznala da se iznosi koje tužitelj potražuje tužbom odnose na razdoblje za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koje je tužitelj samostalno podmirio.

6. U podnesku od 12. 11. 2025. tuženica navodi da je u podnesku od 29.10.2025.g. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da sada potražuje ½ iznosa plaćenih režijskih troškova koji su nastali za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koje je tužitelj platio nakon prestanka zajedničkog života, te cijeli iznos za režijske troškove koji su nastali nakon prestanka zajedničkog života. Tuženica navodi da se nikada nije protivila plaćanju tih troškova, ali tužitelj joj nije dao uplatnice već je iste uzimao iz poštanskog sandučića i zadržavao za sebe, te je nikada nije mirnim putem zatražio da plati te troškove, a što bi ona svakako učinila. S druge strane, nakon prestanka zajedničkog života, tužena je u cijelosti samostalno plaćala otkup stana i pričuvu za stan koji je predmet ovog postupka, a što je zajednička obveza stranaka budući se ti troškovi odnose na stan koji predstavlja bračnu stečevinu, u svezi čega se i vodi postupak kod naslovnog suda. Što se tiče plaćene RTV pristojbe za srpanj 2024.g., tužena navodi da nije točno da ista nije platila pristojbu za taj mjesec, jer je dobila opomenu po kojoj je to platila, a obzirom da nije imala saznanja o bilo kakvom plaćanju od strane tužitelja koji je o tome nije obavijestio. Tako je tužena u cijelosti samostalno platila rate otkupa stana koje ukupno iznose 310,70 eura, te rate pričuve za isti stan što ukupno iznosi 298,69 eura. Polovica plaćenog iznosa ukupno iznosi 354,70 eura pa u tom dijelu tužena ističe prigovor radi prijeboja.

7. Na ročištu za glavnu raspravu 4. 2. 2026. stranke su učinile nespornim da je tuženica u međuvremenu podmirila potraživanje tužitelja prema specifikaciji od 28. 10. 2025., odnosno da su međusobna potraživanja stranaka, kako u odnosu na tužbeni zahtjev, tako i u odnosu na potraživanje istaknuto prigovorom radi prijeboja, podmirena u cijelosti. Međutim, među strankama je sporan parnični trošak, pa ukoliko tužitelj potražuje trošak, potražuje ga i tuženica.

8. Na istom tom ročištu tužitelj je povukao tužbu, kojem povlačenju se tuženica nije protivila, slijedom čega je temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), odlučeno kao u t. I izreke rješenja.

9. Odredbom članka 158. stavkom 1. ZPP-a je propisano tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak, te stavkom 2. tog članka, iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

10. Nesporno je da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev podneskom od 28. 10. 2025. očitujući se na navode iz odgovora na tužbu i priložene dokaze, naime, tuženica je djelomično priznala činjenične navode tužbe, a ne i tužbeni zahtjev, što je detaljno obrazložila u odgovoru na tužbu.

11. Potraživanje tužitelja odnosi se na troškove potrošnje struje (isporučitelj usluge je HEP ELEKTRA d.o.o.), potrošnje toplinske energije odnosno grijanja (isporučitelj usluge je Gradska toplana d.o.o. [adresa]) te za komunalije (davatelj usluge je Inkasator d.o.o. [adresa]). Radi se o troškovima i teretima koji se dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazume (članak 38. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, u daljnjem tekstu: ZV). U odnosu na troškove otkupa stana i pričuve tuženica je istaknula prigovor radi prijeboja, a radi se o troškovima koji predstavljaju teret bračne stečevine bračnih drugova bez obzira što pojedini mjesečni iznosi na ime otkupa stana i pričuve dospijevaju u vrijeme kada bračna zajednica više ne postoji.

12. Nesporno je da je tužitelj podneskom od 28. 10. 2025. smanjio tužbeni zahtjev, koje smanjenje tužbenog zahtjeva se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, uzimajući u obzir da je tuženica podmirivala i dio troškova koji terete njega, a koji se odnose na troškove koje je tuženica stavila u prijeboj. Tuženica je udovoljila tek zahtjevu iz podneska tužitelja od 28. 10. 2025., a koji obuhvaća režijske troškove prema računima kojima tuženica nije raspolagala stoga i nije bila u mogućnosti iste platiti.

13. U stranačkom iskazu i sam tužitelj navodi da je nakon što je u mjesecu srpnju 2024. iselilo iz stana, iz poštanskog sandučića uzimao svu poštu i sve račune koji su se nalazili u poštanskom sandučiću, dakle, računi su se nalazili kod tužitelja, pa je logično i prihvatljivo od strane tuženice da račune i nije mogla plaćati jer nije bila u posjedu računa, već ih je počela plaćati tek nakon što joj je tužitelj to omogućio stavljajući joj na raspolaganje račune, a sve to nakon što je nakon opomene i predmetne tužbe, njezina odvjetnica zamolila tužiteljevu odvjetnicu da joj omogući da uplatnice ostanu u poštanskom sandučiću kako bi mogla platiti račune koje od tada redovito plaća.

14. Zaključno, točno je da je tuženica dala povoda za predmetnu tužbu, točno je da je tuženica udovoljila zahtjevu iz tužbe prema smanjenom tužbenom zahtjevu, točno je da su stranke u cijelosti podmirile svoja potraživanja kako u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev, tako i u odnosu na potraživanje koje je tuženica stavila u prijeboj, točno je da je tuženica bila onemogućena plaćati utužene iznose jer je tužitelj iz poštanskog sandučića uzimao uplatnice, to ne bi bilo osnove da tužitelj naknadi parnični troška tuženici, a ni da tuženica naknadi parnični trošak tužitelju, stoga je slijedom svega navedenoga sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Karlovcu 4. veljače 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. CR, [adresa] zastupanog po punomoćniku ZRINKA SERTIĆ

2. ĆR, [adresa] zastupanog po punomoćniku CRŽ