REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3200/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice MUG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tužene OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić i Anić u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Latice Tolić, odvjetnice u Splitu i punomoćnice tužene ŽUG, odvjetnice u [adresa], na ročištu radi objave 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj OTP banci d.d., Ulica domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici MUG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.654,47 EUR s kamatom koja teče:

- na iznos od 1,96 EUR od 12.06.06. do isplate

- na iznos od 1,25 EUR od 10.07.06. do isplate

- na iznos od 0,96 EUR od 10.08.06. do isplate

- na iznos od 1,58 EUR od 11.09.06. do isplate

- na iznos od 2,13 EUR od 10.10.06. do isplate

- na iznos od 0,28 EUR od 10.11.06. do isplate

- na iznos od 0,89 EUR od 11.12.06. do isplate

- na iznos od 1,35 EUR od 10.03.08. do isplate

- na iznos od 0,64 EUR od 10.10.08. do isplate

- na iznos od 3,61 EUR od 10.11.08. do isplate

- na iznos od 2,51 EUR od 10.12.08. do isplate

- na iznos od8,81 EUR od 12.01.09. do isplate

- na iznos od 11,21 EUR od 10.02.09. do isplate

- na iznos od 14,16 EUR od 10.03.09. do isplate

- na iznos od 8,99 EUR od 10.04.09. do isplate

- na iznos od 8,07 EUR od 11.05.09. do isplate

- na iznos od 8,85 EUR od 10.07.09. do isplate

- na iznos od 6,70 EUR od 10.08.09. do isplate

- na iznos od 7,68 EUR od 10.09.09. do isplate

- na iznos od 6,52 EUR od 09.10.09. do isplate

- na iznos od 6,01 EUR od 12.10.09. do isplate

- na iznos od 7,49 EUR od 10.11.09. do isplate

- na iznos od 6,64 EUR od 10.12.09. do isplate

- na iznos od 10,10 EUR od 11.01.10. do isplate

- na iznos od 12,37 EUR od 10.02.10. do isplate

- na iznos od 11,89 EUR od 10.03.10. do isplate

- na iznos od 13,82 EUR od 12.04.10. do isplate

- na iznos od 16,60 EUR od 10.05.10. do isplate

- na iznos od 19,07 EUR od 10.06.10. do isplate

- na iznos od 23,82 EUR od 12.07.10. do isplate

- na iznos od 19,18 EUR od 10.08.10. do isplate

- na iznos od 30,97 EUR od 10.09.10. do isplate

- na iznos od 25,80 EUR od 07.10.10. do isplate

- na iznos od 25,98 EUR od 10.11.10. do isplate

- na iznos od 31,11 EUR od 10.12.10. do isplate

- na iznos od 37,90 EUR od 10.01.11. do isplate

- na iznos od 30,27 EUR od 10.02.11. do isplate

- na iznos od 32,64 EUR od 10.03.11. do isplate

- na iznos od 29,29 EUR od 11.04.11. do isplate

- na iznos od 36,87 EUR od 10.05.11. do isplate

- na iznos od 42,06 EUR od 10.06.11. do isplate

- na iznos od 44,42 EUR od 11.07.11. do isplate

- na iznos od 70,62 EUR od 10.08.11. do isplate

- na iznos od 45,77 EUR od 12.09.11. do isplate

- na iznos od 42,06 EUR od 10.10.11. do isplate

- na iznos od 42,98 EUR od 10.11.11. do isplate

- na iznos od 42,64 EUR od 12.12.11. do isplate

- na iznos od 46,29 EUR od 11.01.12. do isplate

- na iznos od 48,13 EUR od 10.02.12. do isplate

- na iznos od 48,83 EUR od 12.03.12. do isplate

- na iznos od 47,19 EUR od 10.04.12. do isplate

- na iznos od 48,06 EUR od 10.05.12. do isplate

- na iznos od 48,97 EUR od 11.06.12. do isplate

- na iznos od 47,61 EUR od 10.07.12. do isplate

- na iznos od 47,49 EUR od 10.08.12. do isplate

- na iznos od 44,93 EUR od 10.09.12. do isplate

- na iznos od 45,80 EUR od 10.10.12. do isplate

- na iznos od 47,70 EUR od 12.11.12. do isplate

- na iznos od 47,10 EUR od 10.12.12. do isplate

- na iznos od 47,97 EUR od 10.01.13. do isplate

- na iznos od 45,49 EUR od 11.02.13. do isplate

- na iznos od 44,54 EUR od 11.03.13. do isplate

- na iznos od 47,27 EUR od 10.04.13. do isplate

- na iznos od 44,58 EUR od 09.05.13. do isplate

po stopi određenoj od 1. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II Utvrđuje se kako ne postoji tražbina tužene u iznosu od 55,94 EUR, stoga se odbija kao neosnovan njezin prigovor radi prijeboja.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 13. lipnja 2023. zaprimljena je tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene radi isplate iznosa od 1.655,07 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine tražbine u vremenu od 12. lipnja 2006. do 10. svibnja 2013. pa do isplate. U bitnom navodi kako je 26. travnja 2006. s pravnim prednikom tužene HVB Splitskom bankom d.d. sklopila Ugovor o kreditu broj 40750/06 (dalje Ugovor) kojim joj je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.625,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a preuzetu obvezu s pripadajućom kamatom u cijelosti je ispunila. Nadalje navodi kako joj prilikom sklapanja ugovora nisu prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF i slijedom toga uvećanja mjesečnih anuiteta, već joj je kredit ponuđen uz tu valutu kao najpovoljniji i s najnižom kamatnom stopom. Dodaje kako joj je valutna klauzula ugovorena bez mogućnosti tužiteljice da pojedinačno pregovara o navedenim odredbama i bez upozorenja da HNB u odnosu na CHF ne štiti tečaj hrvatske kune, stoga se poziva na parnični postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pravomoćno okončanim presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrdio ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz CHF. Na kraju se navodi kako je zbog utvrđene ništetnosti označenih ugovornih odredbi tužena i u ovom slučaju dužna vratiti sve što je primila od tužiteljice, odnosno vratiti neosnovano naplaćene, a ovdje predmetni iznos glavnice s pripadajućom kamatom od svakog preplaćenog iznosa.

2. U svom odgovoru od 20. listopada 2023. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, prigovarajući i zastari potraživanja. U bitnom navodi kako je predmetni ugovor sklopljen na temelju prethodnih pregovora, kako su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasno uočljive i razumljive, a nisu u suprotnosti s važećim zakonskim propisima te kako nije mogla utjecati na promjene koje su nastajale u tijeku otplate kredita, jer nema utjecaja na promjenu tečaja valute CHF, stoga je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora dobrovoljno preuzela rizik njegovog mogućeg nepovoljnog tečaja. Osporava da bi u konkretnom slučaju tužena postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja te da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, a skreće pozornost da je u tijeku otplate kredita tečaj CHF u odnosu na EUR i rastao i padao. Slijedom toga, podneskom od 6. lipnja 2025. postavlja procesni prigovor prijeboja tražbina po osnovu potplaćenih anuiteta, odnosno tzv. negativnih razlika i to u iznosu od 55,95 EUR s kamatom koja teče od svakog pojedinog potplaćenog iznosa.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom predmetnog Ugovora te svih isprava i pismena koje su stranke priložile spisu u tijeku postupka te pregledom financijskog vještva sudske vještakinje za financije Ines Lozić od 25. rujna 2025. Na pripremnom ročištu 22. srpnja 2025. tužena nije učinila spornim tužiteljičin status potrošača, držeći njezino saslušanje suvišnim, stoga je sud odbio prijedlog radi izvođenja tog dokaza držeći ga suvišnim.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbe tužbenog zahtjeva te prigovora prijeboja i zastare potraživanja.

7. Pregledom Ugovora iz 2006. razvidno je kako je tužiteljica, kao korisnik kredita, sklopila s pravnim prednikom tužene HVB Splitskom bankom d.d. kao kreditorom, kredit za kupnju novog motornog vozila marke Fiat Punto 1.2 8v S 5P, koji joj je u skladu s odredbom iz članka 1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.625,00 CHF uz obvezu otplate u 84 mjesečne rate u iznosu od 194,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom prodajnom deviznom tečaju za valutu CHF na dan ispunjenja obveze, kako proizlazi iz članka 8.

8. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

9. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

10. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li označene odredbe iz predmetnih ugovora kojima se kredit odobrava u iznosu koji je vezan za valutnu klauzulu nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv pravnog prednika tužene Societe Generale Splitska banka d.d. i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske. Presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske utvrdio je kako je Societe Generale Splitska banka d.d. (označena kao tužena pod 7) u vremenu od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački sud RH naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i pravnom predniku tužene, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i pravnim prednicima tužene, svako takvo ili slično buduće postupanje.

11. Nadalje, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (Narodne novine broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

12. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene, uz napomenu kako nije osporila tužiteljici status potrošača i smatrala je kako je zaprimanje njezinog iskaza suvišno. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir oblik i sadržaj predmetnog ugovora, jasno je kako ga je unaprijed formulirala i standardizirala te tužiteljici, kao budućem korisniku kredita, po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa i roka njegove isplate, bez posebnih uputa ili informacija o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF, čime je utjecala na neravnopravan odnos ugovornih strana. Na temelju takvih ugovornih odredbi pa i onih iz čl. 1. i 8., ali i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu valutnog tečaja koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određenog tečaja u vrijeme sklapanja ugovora, buduće ugovorne obveze nisu bile određene niti odredive. U svakom slučaju, korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene, niti je na njih imao kakvog utjecaja.

13. Slijedom iznijetog, odredbe iz čl. 1. i 8. Ugovora o valutnoj klauzuli imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužiteljice kao korisnika kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO i ovaj sud smatra ništetnim.

14. Na okolnost utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Ines Lozić, koja je imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu dokaznu građu. U svom vještvu od 25. rujna 2025. utvrdila je kako je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 13.625,00 CHF s rokom otplate 84 mjeseca po prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, s početno ugovorenim anuitetom u iznosu od 194,03 CHF. U promatranom razdoblju od početka do kraja otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao na više ili niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, tako da je tužiteljica na kraju zbog rasta tečaja preplatila iznos od 1.654,47 EUR, dok je zbog pada tečaja manje platila iznos od 55,94 EUR, što znači da je manje platila ukupno iznos od 1.598,53 EUR. Na njezini nalaz i mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe u odnosu na matematički izračun, stoga sud prihvaća vještvo u cijelosti kao stručno i objektivno, jer je vještakinja postupila po izdanom nalogu i uputama.

15. Tužiteljica je podneskom od 14. studenog 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještakinje i to na način koji je praktički istovjetan točki I izreke ove presude, dok je tužena u svrhu prebijanja tražbina podneskom od 29. listopada 2025. konačno precizirala svoj zahtjev postavljen radi isplate iznosa od 55,94 EUR s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog potplaćenog iznosa.

16. Na temelju utvrđenja valutne klauzule ugovora ništetnim za navesti je kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište. Cijeneći nalaz sudske vještakinje, osnovan je zahtjev tužiteljice za vraćanjem, odnosno isplatom preplaćenog iznosa od 1.654,47 EUR, a u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO pripada joj i pravo na plaćanje zatezne kamate koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne preplate, uz napomenu kako je tužena nepošteni stjecatelj, jer je u trenutku sklapanja predmetnih ugovora mogla znati da su ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene i slijedom toga ništetne te da joj ne pripada ono što će primiti na temelju takvih odredbi.

17. U odnosu na prigovor radi prebijanja po osnovi potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za vrijeme kada je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži od onog na dan plasiranja kredita, sud smatra kako taj prigovor nije osnovan. Naime, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog ugovorenog tužiteljica nije ništa primila niti stekla bez osnove, već je čitavu uplatu primila tužena, stoga ne postoji obveza vraćana nečeg što nije primljeno, a u ovom slučaju nije utvrđeno da bi tužena imala prema tužiteljici kakvo nepodmireno potraživanje po predmetnom pravnom poslu. Tome je za dodati kako bi za osnovanost prijeboja morala postojati barem dva obveznopravna odnosa iz kojih proizlaze tražbine dviju strana, tako da se u skladu s odredbama iz čl. 195. i 197. ZOO može uzajamno obračunavati samo tražbina iz jednog obveznog odnosa s tražbinom iz drugog obveznog odnosa, što ovdje nije slučaj jer između parničnih stranaka postoji samo jedan obveznopravni odnos i to onaj po predmetnim ugovorima po kojima se i vodi ovaj spor. Osim toga, tužena prema tužitelju nema nikakvo dospjelo potraživanje pa tako ni potraživanje po valuti, jer je nedvojbeno utvrđeno kako je isključivo tužiteljica plaćala tuženoj, stoga nije stekla ništa neosnovano da bi bila u obvezi vraćati protivnoj stranci. Pod pretpostavkom da sve izneseno nije točno, prigovor prijeboja nije osnovan i iz razloga što je potraživanje tužene zastarjelo, stoga se taj prigovor tužiteljice nalazi utemeljenim. Naime, tužena ističe procesno pravni prigovor prijeboja 6. lipnja 2025. i zahtjeva uvažavanje tražbina koje datiraju u vremenu od 10. siječnja 2007. do 10. rujna 2008., stoga je jasno kako je u međuvremenu protekao rok za zastaru od pet godina u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO, a od kada je mogla zahtijevati ispunjenje tražbine.

18. Što se tiče prigovora zastare potraživanja tužiteljice, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Ovo iz razloga što je tijek zastarnog roka od pet godina prema odredbi iz čl. 241. ZOO prekinut pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača tako da zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, u odnosu na valutnu klauzulu pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenog dana, što znači da u odnosu na predmetnu tužbu zaprimljenu 13. lipnja 2023. nije nastupila zastara potraživanja.

19. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti u cijelosti i tuženoj naložiti vraćanje, odnosno plaćanje glavnica u iznosu od 1.654,47 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne preplate, u skladu s nalazom vještakinje, a sve na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke presude, dok je prigovor radi prijeboja odbijen u cijelosti kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 13. lipnja 2023.. i obrazloženih podnesaka od 18. lipnja i 14. studenog 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 22. srpnja i 4. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaku nabrojanu radnju, sve prema Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023). Priznati trošak u iznosu od 1.000,00 EUR uvećan je trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, tako da je tuženoj valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 4. veljače 2025.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tužene