Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-64/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića, kao predsjednika vijeća, Đorđa Benussi, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku i tužitelja mal. ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa posebni skrbnik TP, iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, protiv tuženice VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], koju zastupa pun. Vida Steiner, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni [obrt], koji je zastupan po ravnateljici PP, a ona po punomoćnici RP, dipl. pravnici, po generalnoj punomoći, radi odluke s kojim roditeljem će mal. dijete stanovati, o samostalnoj roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima malodobnog djeteta i roditelja s kojim ne stanuje i uzdržavanju malodobnog djeteta, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P Ob-12/2024-27 od 22. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tuženice VP djelomično je osnovana a djelomično neosnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P Ob-12/2024-27 od 22. listopada 2025. u pobijanom dijelu (točka II, III, IV i VI izreke):

a) potvrđuje

- u točki III izreke,

- u dijelu točke VI izreke kojim je odlučeno da je tuženica VP za uzdržavanje maloljetnog djeteta ĆP dužna doprinositi iznos od 290 EUR mjesečno i to počev od 1. veljače 2026. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi plaćanja do 15-tog u mjesecu sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope i to za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

b) preinačuje

- u točki II izreke tako da ista sada glasi:

Tužitelj-otac IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će samostalno roditeljsku skrb za mal. sina ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], osim u dijelu bitnih osobnih prava djeteta iz članka 100. stavak 1. točka 1.-3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ).

c) ukida

- u točki IV izreke

- u preostalom dijelu točke VI izreke

i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

"I. Mal. sin stranaka ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2012., stanovat će s ocem IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u [adresa].

II. Tužitelj-otac IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će samostalno roditeljsku skrb za mal. sina ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], osim u dijelu bitnih osobnih prava djeteta iz čl.100. st.1.toč.2. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ).

III. Osobni odnosi mal. ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], s majkom VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], izravno će se odražavati kada majka bude boravila u [adresa] tako što će s njom provesti polovicu zimskih i ljetnih školskih praznika, s tim da je majka dužni mjesec dana prije dolaska obavijestiti oca i dogovoriti u kojim danim zimskih i ljetnih školskih praznika će mal. ĆP boraviti s njom.

Neizravne kontakte dijete s majkom će ostvarivati svaki drugi dan, putem sredstava telekomunikacije, ovisno o školskim i izvanškolskim obavezama djeteta, u poslijepodnevnim satima.

IV. Nalaže se tuženici – majci VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju- ocu IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od listopada 2020.g. do 31. siječnja 2024.g. u ukupnom iznosu od 4.242,32 €, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća 10-tog u mjesecu do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije pravog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to : 2 Posl.br. 4 P Ob-12/2024-27

- na iznos od 171,34 € od dana 10.listopada.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 171,34 € od dana 10.studenoga 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 171,34 € od dana 10. prosinca 2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 171,34 € od dana 10. siječnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 171,34 € od dana 10. veljače 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 171,34 € od dana 10. ožujka 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10.travnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. svibnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. lipnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. srpnja 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. kolovoza 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. rujna 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. listopada.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. studenog 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. prosinca 2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. siječnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. veljače 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 179,52 € od dana 10. ožujka 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. travnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. svibnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. lipnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. srpnja 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. kolovoza 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. rujna 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. listopada 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. studenog 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. prosinca 2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. siječnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. veljače 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. ožujka 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 189,13 € od dana 10. travnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. svibnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. lipnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. srpnja 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. kolovoza 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. rujna 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. listopada 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. studenog 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. prosinca 2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,15 € od dana 10. siječnja 2024.g. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. U preostalom dijelu, za iznos od 14.557,68 € odbija se dio tužbenog zahtjeva za naknade uskraćenog uzdržavanja iz točke 4. i 5. tužbenog zahtjeva.

VI. Nalaže se tuženici-majci VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje mal. ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi iznos od 290,00 € mjesečno, počevši od 2. veljače 2024.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, plaćanjem do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, dospjelih obroka odjednom a ostalih kako budu dospijevali, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije pravog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun oca i zakonskog zastupnika IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

VII. U preostalom dijelu, poviše iznosa mjesečnog uzdržavanja dosuđenog u točki VI.

izreke, odbija se tužbeni zahtjev iz točke 3.

VIII. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv te presude tuženica je izjavila pravovremenu i dopuštenu žalbu s tim što žalbom pobija točke II, III, IV i VI izreke. Žalba se izjavljuje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa člankom 346. ObZ te se traži da se žalba prihvati, pobijana odluka u pobijanom dijelu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači (nije navedeno u kojem pravcu, no valjda na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja - opaska drugostupanjskog suda). Zatražen je i trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora povodom žalbe je pitanje tko će i na koji način ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom, zatim pitanje osobnih odnosa djeteta i drugog roditelja sa kojim maloljetno dijete ne stanuje te pitanje uzdržavanja i to kako uskraćenog uzdržavanja za proteklo razdoblje tako i za buduće uzdržavanje.

6. Prvostupanjski sud je temeljem raspravne građe odnosno provedenih dokaza navedenih u točki 4. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:

- da su tužitelj i tuženica bili u izvanbračnoj zajednici,

- da je u toj izvanbračnoj zajednici rođeno njihovo zajedničko dijete maloljetni

ĆP (rođen **.**.2012.),

- da je tuženica-majka maloljetnog djeteta napustila izvanbračnu zajednicu 1. listopada 2020. tako da je maloljetno dijete nastavilo stanovati sa tužiteljem-ocem u [adresa],

- da su stranke a glede pitanja s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati postigle sporazum na način da maloljetno dijete nastavi stanovati sa tužiteljem- ocem,

- da iz nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad područni ured [adresa] (u daljnjem tekstu: nadležni HZSR) sa izviješćem socijalne radnice i nalaza i mišljenja psihologa proizlazi da su odnosi među roditeljima maloljetnog djeteta opterećeni međusobnim neslaganjima, da nemaju konstruktivnu roditeljsku komunikaciju i odnos tako da je odlučivanje u vezi s djetetom otežano, te uvažavajući tu aktualnu situaciju i različita mjesta stanovanja roditelja te nepostojanje komunikacije predloženo je da otac ima djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb s tim da o bitnim osobnim pravima djeteta roditelji odluke i nadalje donose zajednički. Nadalje proizlazi da je u interesu maloljetnog ĆP da ima što češće i dulje kontakte s majkom kako neposredno tako i posredno te da ti neposredni kontakti budu u Republici Hrvatskoj s obzirom da dijete još uvijek izričito odbija ići kod majke u SR Njemačku a posredni odnosi se održavaju putem video kontakta,

- da maloljetno dijete ĆP želi stanovati s ocem s kojim živi već 5 godina i s kojim ima "odličan" odnos, da ne želi ići u SR Njemačku radi ostvarivanja neposrednog kontakta s majkom te da je suglasan da susreti s majkom budu što češći i to u Republici Hrvatskoj,

- da je tuženica dužna doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta i to za razdoblje od 1. listopada 2020. kada je napustila izvanbračnu zajednicu i otišla stanovati i raditi u SR Njemačku pa sve do siječnja 2024. u visini minimalnog novčanog iznosa prema Odlukama koje donosi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske za utuženo razdoblje, s tim da je ujedno prvostupanjski sud utvrdio da bi za to razdoblje tuženica za uzdržavanje maloljetnog djeteta uplatila ukupno 3.470,00 EUR,

- da je za razdoblje od 1. veljače 2024. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti dužna plaćati mjesečno iznos od 290 EUR a kako je to propisano Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 75/25) koja se primjenjuje od 2. svibnja 2025.

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja prvostupanjski sud odlučuje da će maloljetno dijete stanovati sa ocem (to kako je ranije rečeno nije ni ožalbeno) zatim da će tužitelj – otac ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb sa maloljetnim djetetom osim bitnih osobnih prava djeteta, da će se osobni kontakti maloljetnog djeteta i tuženice- majke izravno održavati kada majka bude boravila u [adresa] tako da će s njom provesti polovicu zimskih i ljetnih školskih praznika s tim da je majka dužna mjesec dana prije dolaska obavijestiti oca i dogovoriti sa istim u kojim danima zimskih i ljetnih školskih praznika će maloljetno dijete ĆP boraviti s njom, a neizravni kontakti da će se sa maloljetnim djetetom ostvarivati svaki drugi dan putem sredstva komunikacije ovisno o školskim i izvanškolskim obvezama djeteta u poslijepodnevnim satima. Glede iznosa za uzdržavanje maloljetnog djeteta i to za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od listopada 2020. do siječnja 2024. prvostupanjski sud dosuđuje da je tuženica dužna platiti iznos od 4.242,32 EUR i to sa zateznim kamatama po dospijeću svakog iznosa za pojedini mjesečni minimalni iznos koji su određeni prema Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. I na kraju a za razdoblje od veljače 2024. pa nadalje na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta dosuđuje mjesečni iznos od 290 EUR a sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je na snazi.

8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tuženice pobijajući točke II,III,IV i VI izreke pobijane odluke kako je to već ranije navedeno.

9. Žalba pobija odluku u pobijanom dijeli i ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP a istu nalazi prilikom donošenja odluke pod točkom IV izreke tvrdeći da se ista u tom dijelu ne može ispitati. I ovaj sud kao drugostupanjski sud nalazi tu bitnu povredu postupka jer se u tom dijelu pobijana odluka ne može ispitati a i sama izreka je kontradiktorna. To iz razloga jer prvostupanjski sud za uskraćeno uzdržavanje nalaže tuženici da plati iznos od 4.242,32 EUR a nakon toga kada navodi pojedine iznosa za svaki mjesec uskraćenog uzdržavanja za utuženo razdoblje dolazi se do zbroja tih iznosa koji ne odgovaraju iznosu od 4.242,32 EUR, odnosno radi se o znatno većem iznosu tako da se pobijana odluka a što s pravom navodi tuženica i ne može ispitati jer je sama izreka kontradiktorna. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti ovu bitnu povredu parničnog postupka, a kako iz dosad utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je za to razdoblje tuženica plaćala za uzdržavanje maloljetnog djeteta to je potrebno utvrditi koliko je ista platila za svaki mjesec, te ukoliko se utvrdi da je platila nešto manji iznos od dosuđenog iznosa za dijete te dobi tada je potrebno tu razliku dosuditi i to sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i to od vremena kada se smatra da je obveza za uzdržavanje nastala (članak 289. stavak 2. ObZ). Pri svemu tome posebno treba voditi računa u nastavku postupka da se ti iznosi plaćaju maloljetnom djetetu a na ruke tužitelja oca sa kojim dijete stanuje.

9.2. U odnosu na točku VI izreke koju također pobija tuženica za istaknuti je da prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica i za razdoblje nakon podnošenja tužbe (tužba je podnesena 2. veljače 2024.) plaćala uzdržavanje na ime maloljetnog djeteta, a što je tužitelj – otac djeteta učinio i nespornim (na ročištu 17. srpnja 2025. – l.s. 179 je naveo da je od podnošenja tužbe tuženica isplaćivala na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta iznos od po 200 EUR mjesečno), a kako i za to razdoblje prvostupanjski sud dosuđuje mjesečni iznos kao da ništa nije plaćeno za te mjesece na ime uzdržavanja i to za razdoblje od veljače 2024. to je u tom dijelu za razdoblje od veljače 2024. do siječnja 2026. trebalo ukinuti pobijanu odluku te je potrebno u nastavku postupka utvrditi koji iznos je bio potreban za uzdržavanje maloljetnog djeteta, što je plaćeno na ime uzdržavanja za svaki pojedini mjesec, te ukoliko postoji razlika između utvrđenog potrebnog iznosa za uzdržavanje maloljetnog djeteta i plaćenog iznosa na ime uzdržavanje maloljetnog djeteta tu razliku sa zateznim kamatama dosuditi za svaki pojedini mjesec računajući od kada dospijeva obveza uzdržavanja. Pri tome je za istaknuti a kako žalba navodi da se za to razdoblje dosuđuje za neke mjesece iznos koji je nešto veći od minimalnog novčanog iznosa potrebnog za uzdržavanje maloljetnog djeteta i to temeljem Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koji nisu bili na snazi za istaknuti je da je moguće dosuditi i nešto veći iznos od minimalnog iznosa za to razdoblje ali tada treba za to dati opravdane i uvjerljive razloge zašto se baš za te mjesece dosuđuje nešto veći iznos od minimalnog iznosa, koji je određen važećim odlukama. S obzirom na to trebalo je dio pobijane odluke u točki VI izreke ukinuti (razdoblje veljače 2024. do siječnja 2026.) a u preostalom dijelu (veljača 2026. i dalje) kako budu dospijevali pojedini mjesečni iznosi za uzdržavanje potvrditi s tim da je odlučeno da je te iznose tuženica dužna plaćati do 15-tog u mjesecu, sa čim se suglasila i sama tuženica a sve s obzirom da plaću a kako to proizlazi iz ugovora o radu prima krajem mjeseca za taj mjesec.

9.3. U odnosu na točku III izreke pobijane odluka žalba polemizira sa utvrđenim činjeničnim stanjem, smatrajući da bi tuženica – majka maloljetnog djeteta i dalje trebala biti uključena u donošenju odluka u dijelu koji se odnose na obrazovanje i zdravlje djeteta a sve s obzirom da su to aspekti života koji imaju dugoročne posljedice. Međutim ti navodi žalbe ne mogu se prihvatiti jer kada se uzmu u obzir zaključci iz sinteze stručnog tima nadležne HZSR od 16. srpnja 2025., te da je majka maloljetnog djeteta odsutna većinu vremena jer stanuje i radi u SR Njemačkoj, da majka rijetko neposredno kontaktira sa maloljetnim djetetom, to i nije doveden pravilan zaključak prvostupanjskog suda koji je prihvatio kako mišljenje tako i prijedlog nadležne HZSR da otac ima djelomično samostalnu roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom s tim da o bitnim osobnim pravima maloljetnog djeteta roditelji odluku donose zajednički sukladno članku 100. ObZ. Za ovaj dio svoje odluke prvostupanjski sud je dao valjane razloge (točka 16-19 obrazloženja pobijane odluke) a koje prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud. No, za istaknuti je da je člankom 100. ObZ propisano zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta a stavkom 1. citiranog članka je propisano da zastupanje u vezi bitnih osobnih prava djeteta se odnose na: 1. promjenu djetetovog osobnog imena, 2. promjenu prebivališta ili boravišta i 3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti. Ovo sve se opisno navodi u točki 19. obrazloženja pobijane odluke, no u samoj izreci naveden je članak 100. stavak 1. točka 2. ObZ (dakle kao da se to odnosi samo na promjenu prebivališta ili boravišta) umjesto da je naveden članak 100. stavak 1. točka 1.-3. ObZ, pa je s obzirom na to i trebalo u tom pravcu i preinačiti ovaj dio pobijane odluke.

9.4. I na kraju a što se tiče točke III izreke pobijane odluke kojom su određeni osobni odnosi maloljetnog djeteta i tuženice - majke što žalba dovodi u pitanje i tvrdi da su ti kontakti dijelom neprovedivi jer su kontakti određeni samo na području Republike Hrvatske, odnosno žalba inzistira da se ti osobni odnosi i kontakti između maloljetnog djeteta i tuženice-majke odrede kako u Republici Hrvatskoj tako i u SR Njemačkoj gdje tuženica stanuje i radi, za navesti je da se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti jer samo maloljetno dijete koje je saslušano putem posebnog skrbnika iako želi što češći i izravan kontakt sa tuženicom-majkom još uvijek ne želi da se taj kontakt ostvaruje u SR Njemačkoj, tako da je prvostupanjski sud dakako uzimajući u obzir i mišljenje i prijedlog stručnog tima nadležnog HZSR, te želju samog maloljetnog djeteta pravilno i zakonito, a sve u najboljem interesu maloljetnog djeteta odlučilo kako o izravnim tako i o neizravnim kontaktima maloljetnog djeteta i tuženice-majke.

10. Žalbom je zatražen trošak žalbe, no kako je djelomično ukinut pobijana odluka u pobijanom dijelu te kako u nastavku postupka to može biti bitno za odlučivanje o troškovima parničnog postupka (odluka o troškovima postupka do prvostupanjske odluke je već pravomoćna odnosno do tog vremena svaka stranka snosi svoje troškove) to će se o tom trošku žalbe odlučivati u nastavku postupka (članak 166. stavak 4. u vezi stavka 3. te u vezi sa člankom 154. ZPP u vezi sa člankom 346. ObZ) te je odlučeno kao u točki II izreke.

11. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, u točki I b) temeljem članka 373. točka 3. ZPP, te u točki I c) temeljem članka 360. stavak 1. ZPP, sve u svezi sa člankom 346. ObZ.

Dubrovnik, 4. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić