REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-167/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, protiv tuženika MISI DESIGN, d.o.o., Split, Senjska 47, OIB 00522796103, kojega zastupa punomoćnica Ilana Grčić, odvjetnica u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, radi nepačanja i predaje, odlučujući o žalbi umješača na strani tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-68/2018-43 od 8. listopada 2024., dana 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba umješača na strani tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-68/2018-43 od 8. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prigovor umješača na strani tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P-68/2018-31 od 13. rujna 2021.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija umješač na strani tužitelja. Ističe da nije bilo mjesta odbačaju prigovora umješača jer se i u samom pobijanom rješenju navodi kako prigovor nije osnovan, dakle iz samog rješenja uopće nije ni jasno iz kojeg razloga je isti odbačen. Ustraje na prigovoru zastare, te ističe tešku materijalnu situaciju koja mu onemogućava plaćanje predmetne pristojbe, zbog čega je trebao biti oslobođen snašanja iste po članku 172. Zakona o parničnom postupku, koja je određena u previsokom iznosu. Sud je propustio postupiti i po članku 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama, koji propisuje kako se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Međutim, sud nije obračunao pristojbi sukladno navedenome niti je u samom rješenju naveo da tuženik može postupiti sukladno članku 7. Zakona, te je i samo radi navedenoga predmetno rješenje potrebno ukinuti. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno postupak obustavi.
3. Žalba umješača na strani tužitelja nije osnovana.
4. Pobijanim rješenjem odbačen je prigovor umješača na strani tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P-68/2018-31 od 13. rujna 2021., s obrazloženjem, u bitnom, da sudovi više nemaju ovlaštenja odlučivati o prijedlogu za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi, s obzirom da je to pitanje regulirano odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/2013.) te se postupak za odlučivanje o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom uredu prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva. Nadalje, da nije nastupila zastara naplate pristojbe, jer se radi o pristojbi na žalbu podnesenu po umješaču 18. ožujka 2019. Odredbom članka 8. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023. – dalje: ZSP) pravo na naplatu pristojbe zastarijeva u roku od pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu, a obveza plaćanja pristojbe za pravne lijekove nastaje u trenutku kada se predaju po članku 4. točki 1. ZSP-a. Kako je žalba podnesena 18. ožujka 2019., a pobijano rješenje o pristojbi doneseno 8. listopada 2024. pravo na naplatu pristojbe nije zastarjelo - isto bi zastarjelo po isteku 2024., po članku 8., a u vezi s člankom 4. točkom 1. i točkom 4. ZSP-a. Pristojba na žalbu pravilno je odmjerena prema članku 19., a u vezi s člankom 24. stavkom 1. ZSP-a, a sve u vezi s tarifnim brojem 3. stavkom 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019.).
5. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjskim rješenjem trebalo prigovor žalitelja odbiti a ne odbaciti, jer prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da prigovor nije osnovan te obrazlaže razloge zašto nije osnovan, dakle prvostupanjski sud je o prigovoru meritorno odlučivao, a nije ga odbacio kao nepravodoban, nepotpun ili nedopušten. Međutim, iako je taj žalbeni razlog osnovan, istim žalitelj ne bi došao u povoljniju pravnu poziciju, jer i u slučaju odbacivanja i u slučaju odbijanja prigovora žalitelj je dužan platiti spornu pristojbu.
6. Kako je prvostupanjski sud pravilno obrazložio iz kojeg je razloga prigovor žalitelja neosnovan, to je neosnovano isticanje žalitelja da bi prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti.
7. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi odlučuje upravno tijelo po Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/2013. i 98/2019.) da predmetna pristojba na žalbu nije zastarjela jer je zastarni rok pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu (članak 8. ZSP-a). Obveza plaćanja pristojbe za pravne lijekove nastaje u trenutku kada se predaju po članku 4. točki 1. ZSP-a. Kako je žalba izjavljena 18. ožujka 2019., a pobijano rješenje o pristojbi doneseno 8. listopada 2024. pravo na naplatu pristojbe nije zastarjelo. Visina pristojbe pravilno je utvrđena po članku 19., u vezi s člankom 24. stavkom 1. ZSP-a, u visini po tarifnom broju 3. stavku 1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019.).
8. Žalitelj niti ne navodi u čemu je visina pristojbe pogrešno utvrđena a neosnovano ističe i da je trebala biti utvrđena u polovini iznosa i da je žalitelja trebalo upozoriti na mogućnost plaćanja polovine pristojbe. Naime, ta mogućnost uvedena je u Zakon o sudskim pristojbama Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/2023.) koji je stupio na snagu 12. svibnja 2023. Žalba je izjavljena 18. ožujka 2019. kada je nastala i pristojbena obveza i kada predmetna mogućnost plaćanja polovine pristojbe nije postojala u Zakonu o sudskim pristojbama.
9. Slijedom navedenog odbijena je žalba žalitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.).
U Puli-Pola 4. veljače 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
