Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1521/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MŽ (nominativ: MŽ) MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženih EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici I (nominativ: K) Šopić, odvjetnici u [adresa], M (E) Šander iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene EŽ izjavljene protiv presude, presude zbog ogluhe i rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-340/2022-34 od 30. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba prvotužene EŽ i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-340/2022-34 od 30. rujna 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je utvrđeno:

- da je tužiteljica DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored uknjiženih 1/9 dijela, suvlasnica 7/36 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa]

- da je tužiteljica KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored uknjiženih 1/9 dijela, suvlasnica 7/36 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar,

- da je tužitelj MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored uknjiženih 1/9 dijela, suvlasnik 7/36 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar i

- kojim su tužitelji ovlašteni da u zemljišnim knjigama, pored dosad uknjiženih ukupno 1/3 dijela, ishode upis svog prava suvlasništva na ukupno 7/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-Makar uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene PŽ u 1/3 dijela, s imena pokojnog NŽ koji je pravni prednik tužene PŽ u 2/9 dijela i s imena pokojnog GŽ koji je pravni prednik pokojne OŽ u 1/36 dijela

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba prvotužene EŽ izjavljena protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-340/2022-34 od 30. rujna 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je utvrđeno:

- da je tužiteljica DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored uknjiženih 1/9 dijela, suvlasnica 1/36 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa]

- da je tužiteljica KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored uknjiženih 1/9 dijela, suvlasnica 1/36 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa],

- da je tužitelj MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored uknjiženih 1/9 dijela, suvlasnik 1/36 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar i

- kojim su tužitelji ovlašteni da u zemljišnim knjigama, pored dosad uknjiženih ukupno 1/3 dijela, ishode upis svog prava suvlasništva na ukupno 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-[adresa] uz istovremeno brisanje tog prava s imena pokojnog NŽ koji je pravni prednik tužene BŽ u 1/36 dijela, s imena pokojnog NŽ koji je pravni prednik tužene M (Lućike) Šandor u 1/36 dijela i s imena pokojnog NŽ koji je pravni prednik tužene ČŽ u 1/36 dijela.

II. Ukidaju se točke II. i III. izreke presude i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-340/2022-34 od 30. rujna 2025. i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom i presudom zbog ogluhe, u točci I. izreke, utvrđeno da su tužitelji, osim 1/9 dijela svaki, suvlasnici svaki u još po 2/9 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-[adresa] te da su ovlašteni ishoditi uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje prava (su)vlasništva tuženica i njihovog prednika pokojnog SŽ, sina HŽ. Točkom II. izreke presude i presude zbog ogluhe utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar koji je na skici vještaka Perice Puljića od 10. svibnja 2024. označen slovima C-D-E-F-K-C i žutom bojom, s površinom od 90 m[2] , kao i da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] koji je na skici vještaka Perice Puljića od 10. svibnja 2024. označen slovima F-G-H-K-F i žutom bojom, s površinom od 50 m[2] , te su ovlašteni tužitelji da na temelju te presude i prijavnog lista ishode uknjižbu svog prava suvlasništva novonastalih čestica uz istovremeno brisanje prava vlasništva svih tuženica. Točkom III. izreke naloženo je prvotuženoj EŽ naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka od 3.006,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Prvostupanjskim su rješenjem dopuštene preinake tužbe od 23. studenog 2023. i 30. kolovoza 2024.

2. Prvostupanjsku presudu, presudu zbog ogluhe i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija prvotužena EŽ iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br.80/2022., uz izuzetka iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana, djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je utvrđenje prava (su)vlasništva tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-[adresa] koja je u zemljišnim knjigama u 1/3 dijela upisana kao suvlasništvo prvotužene EŽ, u 1/3 dijela kao suvlasništvo pokojnog GŽ čiji su suvlasnički dio naslijedile tužene PŽ u 2/3 dijela, ŠŽ u 1/12 dijela, ĆŽ (Lućika) Šandor u 1/12 dijela, ČŽ u 1/12 dijela i majka i pravna prednica tužitelja OŽ u 1/12 dijela i to kao suvlasništvo svakog tužitelja u 1/9 dijela. Predmet spora je i zahtjev za utvrđenje prava (su)vlasništva tužitelja u omjeru od 1/3 dijela svaki, na fizičkim, točno određenim dijelovima zemljišnih čestica 430/2 i 430/58 obje k. o. [katastarska općina]-[adresa]. Ti se zahtjevi u bitnome temelje na činjeničnim tvrdnjama o dugogodišnjem samostalnom i poštenom posjedu predmeta spora od strane njihovih pravnih prednika, majke i oca te na nasljeđivanju.

6. Sud prvog stupnja je o zahtjevu tužitelja uperenom protiv prvotužene PŽ u odnosu na sve sporne nekretnine odlučio presudom, dok je o zahtjevu uperenom protiv tuženica ŠŽ, M (E) B i ČŽ u odnosu na sve nekretnine odlučio presudom zbog ogluhe (pravilno: djelomičnom presudom zbog ogluhe). Pritom je prvostupanjskim rješenjm dopustio preinake tužbe od 23. studenog 2023. i 30. kolovoza 2024.

U odnosu na žalbu prvotužene izjavljenu protiv rješenja

7. Prema članku 191. ZPP-a, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (stavak 1.). Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (stavak 3.).

7.1. Tužitelji su tužbom zahtijevali utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u cijelosti, u omjeru od 1/3 dijela svaki. Tijekom postupka su na temelju nasljeđivanja i ugovora o darovanju ishodili uknjižbu prava suvlasništva te nekretnine u omjeru od ukupno 1/3 dijela, 1/9 dijela svaki. Zbog toga, tužitelji koji su još na pripremnom ročištu, 23. studenog 2023., prije zaključenja prethodnog postupka, tužbom zahtijevali utvrđenje prava suvlasništva u preostalih 2/3 dijela (2/9 svaki), nisu tom prilikom promijenili istovjetnost zahtjeva, povećali postojeći zahtjev niti istaknuli drugi zahtjev uz postojeći. Stoga, iako prvotužena EŽ u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja povrijedio odredbu članka 190. stavka 1. ZPP-a jer da je dopustio nepravovremenu preinaku, rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 23. studenog 2023. doneseno je uz pogrešnu primjenu citiranog članka 191. stavaka 1. i 3. ZPP-a (s obzirom na to da nije riječ o preinaci tužbe), navedena pogrešna primjena tih propisa nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene odluke pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog toga što je pobijanim rješenjem dopuštena (nepostojeća) preinaka tužbe od 23. studenog 2023.

7.2. Tužitelji su tužbom zahtijevali utvrđenje prava vlasništva u 1/3 dijela svaki na fizičkom i točno određenom dijelu površine 80m[2] k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 2470 m[2] koji je na skici izmjere iz kolovoza 2016. sačinjene od INFOKARTA d.o.o., Split, označen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-19-30-21-1. Nakon provedenog očevida i geodetskog vještačenja tužitelji su podneskom od 30. kolovoza 2024. zahtijevali utvrđenje da su suvlasnici svaki u 1/3 fizičkog i točno određenog dijela površine 90 m[2] k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 2470 m[2] koji je na skici vještaka Perice Puljića od 10. svibnja 2024. označen slovima C-D-E-F-K-C i žutom bojom. Očito je stoga da tužitelji podneskom od 30. kolovoza 2024. u kojem je njihov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] ispravljen i dopunjen nakon provedenog vještačenja, nisu preinačili tužbu jer nisu promijenili postojeći tužbeni zahtjev koji se i dalje odnosi na jedan isti, fizički odvojeni dio k. č. br. [katastarska čestica].

7.2.1. Tužitelji su tužbom zahtijevali utvrđenje prava vlasništva u 1/3 dijela svaki na fizičkom i točno određenom dijelu površine 50m[2] k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 800 m[2] koji je na skici izmjere iz kolovoza 2016. sačinjene od INFOKARTA d.o.o., Split, označen brojevima 11-12-13-14-15-16-17-18-19-11. Nakon provedenog očevida i geodetskog vjetšačnjema tužitelji su podneskom od 30. kolovoza 2024. zahtijevali utvrđenje da su suvlasnici svaki u 1/3 fizičkog i točno određenog dijela površine 50m[2] k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 800 m[2] koji je na skici vještaka Perice Puljića od 10. svibnja 2024. označen slovima F-G-H-K-F i žutom bojom. Očito je stoga da tužitelji podneskom od 30. kolovoza 2024. u kojem je njihov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] ispravljen nakon provedenog vještačenja na način da su umjesto oznaka 11-12-13-14-15-16-17-18-19-11 prema skici iz 2016. navedene oznake slovima F-G-H-K-F pa tužitelji tim podneskom nisu promijenili postojeći zahtjev koji se i dalje odnosi na jedan isti, fizički odvojeni dio k. č. br. [katastarska čestica].

7.3. Stoga, imajući na umu utvrđenja i zaključke iz točaka 7.2. i 7.2.1. ovog obrazloženja, iako prvotužena EŽ u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja povrijedio odredbu članka 190. stavka 1. ZPP-a jer da je dopustio nepravovremenu preinaku, rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 20. kolovoza 2024. doneseno je uz pogrešnu primjenu citiranog članka 191. stavaka 1. i 3. ZPP-a (s obzirom na to da nije riječ o preinaci tužbe), navedena pogrešna primjena tih propisa nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene odluke pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog toga što je pobijanim rješenjem dopuštena (nepostojeća) preinaka tužbe od 20. kolovoza 2024. U odnosu na žalbu prvotužene izjavljenu protiv presude i presude zbog ogluhe u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na točno određenim, realnim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] (točka II. izreke)

8. Tužitelj koji u parničnom postupku tužbenim zahtjevom traži utvrđenje izvorno stečenog prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine tužbu treba usmjeriti na sve suvlasnike na toj nekretnini kao jedinstvene suparničare. To stoga što se uspostavom vlasništva neke osobe na točno omeđenom dijelu zemljišta dira u prava svih suvlasnika cijele nekretnine. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev 1953/2015-2 od 2. travnja 2019. i Rev 1084/2020-2 od 8. veljače 2023. Zbog toga su sve tuženice u odnosu na tužbene zahtjeve koji se odnose na utvrđenje da su tužitelji izvorno stekli vlasništvo točno određenih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], zbog prirode pravnog odnosa, jedinstveni suparničari.

8.1. U skladu s člankom 201. ZPP-a, jedinstveni suparničari smatraju se jednom parničnom strankom jer se spor može riješiti samo na jednak način prema svim jedinstvenim suparničarima pa u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu poduzeli.

9. S obzirom na to da su u odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva točno određenog (realnog) dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar tuženice jedinstveni suparničari koji se smatraju jednom strankom, žalba koju je podnijela prvotužena protiv presude zbog ogluhe koja je donesena u odnosu na tužene Č (D) ĆŽ, BŽ i ČŽ, djeluje i u korist tih tuženica koje je nisu podnijele. Drugim riječima, žalba prvotužene EŽ izjavljena protiv presude zbog ogluhe kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u odnosu na njezine jedinstvene suparničare je dopuštena.

9.1. Imajući na umu da su u odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva točno određenog (realnog) dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar tuženice jedinstveni suparničari koji se smatraju jednom strankom, nije bilo mjesta tome da sud prvog stupnja u odnosu na tužene Č (D) ĆŽ, BŽ i ČŽ, donese presudu zbog ogluhe za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na te nekretnine iako su te tuženice propustile odgovoriti na tužbu. To stoga što se prema odredbi članka 201. ZPP-a odgovor na tužbu koji je podnijela prvotužena EŽ proteže i na njih. Zbog toga osnovano prvotužena u žalbi tvrdi da je presuda zbog ogluhe koja je u odnosu na tužene Č (Lućiku) Šander, BŽ i ČŽ donesena u odnosu na zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na točno realnim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] donesena protivno zakonu (odredbi članka 201. ZPP-a) pa je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 5. ZPP-a. S obzirom na to da zbog navedene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka presudu zbog ogluhe kojom je u odnosu na tužene Č (Lućiku) Šander, BŽ i ČŽ prihvaćen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na realnim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] treba uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti, uz primjenu istog članka, ukinuta je i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je u odnosu na prvotuženu EŽ prihvaćen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na realnim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] jer se sve tužene smatraju jednom parničnom strankom te se u odnosu na sve njih spor može riješiti samo na jednak način prema svima. Zbog toga je točka II. izreke prvostupanjske presude i presude zbog ogluhe ukinuta u cijelosti i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u odnosu na tužbeni zahtjev od 20. kolovoza 2024. koji se odnosi na točno određene dijelove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa].

U odnosu na žalbu prvotužene izjavljenu protiv presude i presude zbog ogluhe u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] (točka I. izreke)

10. Tužitelji koji su suvlasnici u 1/3 dijela (1/9 dijela svaki) k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] tužbom zahtijevaju utvrđenje prava (su)vlasništva u preostalih 2/3 dijela (2/9 dijela) svaki. Tužena EŽ uknjižena je vlasnica 1/3 dijela te nekretnine, dok je u preostalom dijelu (1/3 dijela) uknjižen pokojni NŽ, sin HŽ. Nije sporno da je NŽ, brat tužene EŽ, šogor tužene BŽ i stric tuženih M (Lućike) Šandor i ČŽ te majke tužitelja, pokojne OŽ, umro **.**.1993. te da su njegove nasljednice PŽ u 2/3 dijela, BŽ u 1/12 dijela, ĆŽ (Lućika) Šandor u 1/12 dijela, ČŽ u 1/12 dijela i pokojna OŽ u 1/12 dijela. Iz toga slijedi da je EŽ nasljeđivanjem svog brata NŽ stekla vlasništvo 2/9 dijela (2/3 od 1/3 iznosi 2/9) pa je ukupno suvlasnica 5/9 dijela predmetne nekretnine (1/3 + 2/9 = 5/9) te da su BŽ, ĆŽ (Lućika) Šandor, ČŽ i pokojna OŽ nasljeđivanjem svog šogora odnosno strica NŽ stekle vlasništvo 1/36 dijela (1/12 od 1/3 iznosi 1/36).

11. Jesu li suvlasnici određene nekretnine jedinstveni odnosno nužni suparničari, ovisi o sadržaju tužbenog zahtjeva o kojem se raspravlja u postupku. U sporu gdje tužbenim zahtjevom tužitelji traže utvrđenje prava suvlasništva, suvlasnici nemaju položaj ni jedinstvenih ni nužnih suparničara. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev-x 725/2014-2 od 18. studenog 2014., Rev-x 477/2014-2 od 20. prosinca 2016. i Rev 1092/2022-4 od 20. prosinca 2023. Zbog toga činjenica da jedino tužena EŽ osporava pravo vlasništva tužiteljima, nema utjecaja na ostale tuženice jer su u odnosu na taj zahtjev tuženice obični suparničari. To stoga što je u skladu s člankom 200. ZPP-a svaki (obični) suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja ne koriste niti štete drugim suparničarima. Zbog toga što u odnosu na zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na suvlasničkim omjerima BŽ (1/36 dijela), M (P) Šandor (1/36 dijela) i ČŽ (1/36) koji su te tuženice stekle nasljeđivanjem iza uknjiženog NŽ nije nužno donijeti jednaku odluku kao i u odnosu na zahtjev za utvrđenja prava vlasništva na suvlasničkom omjeru tužene EŽ (5/9 dijela), nije bilo zapreke da se u odnosu na tuženice BŽ (1/36 dijela), Č (Lućiku) Šandor (1/36 dijela) i ČŽ (1/36) donese (djelomična) presuda zbog ogluhe. Dapače, tužena EŽ u odnosu na koju nije donesena ta presuda zbog ogluhe nije ovlaštena za podnošenje žalbe protiv te presude pa je žalba u dijelu kojim se pobija točka I. izreke kojom je zbog ogluhe u odnosu na BŽ, Č (Lućiku) Šandor i ČŽ usvojen zahtjev tužitelja na uknjižbu prava vlasništva od ukupno (3/36 odnosno 1/12) i ovlašteni su tužitelji na uknjižbu prava vlasništva u 1/12 dijela uz istovremeno brisanje prava vlasništva 1/12 dijela pokojnog NŽ kao pravnog prednika BŽ u 1/36 dijela, M (E) Šandor u 1/36 dijela i ČŽ u 1/36 dijela, nedopuštena (članak 358. stavak 3. ZPP-a). Zbog toga je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu odbačena.

12. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava, očevidom, geodetskim vještačenjem, saslušanjem tužiteljice AŽ, tužitelja MŽ, tuženica EŽ i M (Lućike) Šander te svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u naravi kuća s okućnicom koja je u posjedu tužitelja i njihove majke i pravne prednice OŽ od 1989.

- da je tužena EŽ uknjižena u 1/3 dijela te nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa svojim sada pokojnim bratom ĐŽ (Mihom) Pirakom

- da je tužena EŽ nasljeđivanjem svoga pokojnog brata NŽ stekla 2/3 njegova suvlasničkog dijela 1/3, odnosno 2/9

- da ukupni suvlasnički omjer tužene EŽ na predmetnoj nekretnini iznosi

5/9 (1/3 + 2/9 = 5/9)

- da je k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] oformljena kao građevinska parcela 1988. i to od dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 115 m[2] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 257 m

- da je riječ o građevinskom zemljištu koje je u skladu s tada važećim Zakonom o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 54/1980., 42/1986. i 41/1988. , dalje: ZGZ) prešlo u društveno vlasništvo na temelju Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području Grada [adresa] („Glasnik“ br. 1 /1982. i 10/1982.)

- da su raniji vlasnici te nekretnine bili ĐŽ u 1/3 dijela, NŽ u 1/3 dijela, OŽ u 1/6 dijela i ĆŽ u 1/6 dijela

- da nekretnina nije deposedirana

- da je majci i pravnoj prednici tužitelja OŽ na temelju odluke nadležnog upravnog tijela od 19. srpnja 1989. utvrđeno prvenstveno pravo korištenja te nekretnine

- da su u tom upravnom postupku sudjelovali pravni prednici tužene EŽ, braća ĐŽ i NŽ koji su obojica na raspravi u tom postupku izjavili da, iako su bili upisani kao raniji vlasnici te nekretnine, nisu u posjedu te nekretnine koja je u diobi među braćom pripala (trećem) bratu CŽ, koji da ju je dao svojoj kćeri OŽ koja da je u stvarnom posjedu te nekretnine

- da su u tom upravnom postupku pravni prednici tužene EŽ bili suglasni s time da se na k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] utvrdi prvenstveno pravo korištenja majke i pravne prednice tužitelja OŽ te je u tom smislu doneseno rješenje upravnog tijela od 19. srpnja 1989. koje im je dostavljeno i koje nisu pobijali pravnim lijekovima

- da je 18. prosinca 1989. majci i pravnoj prednici tužitelja OŽ izdana građevinska dozvola za izgradnju obiteljske kuće na predmetnoj nekretnini

- da su radovi oko iskopa, ravnanja terena i ograđivanja predmetne nekretnine započeli po pravomoćnosti te građevinske dozvole, početkom 1990-tih godina prošlog stoljeća

- da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZGZ-a („Narodne novine“ br. 53/1990) koji je stupio na snagu 22. prosinca 1990. prestalo po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974.

- da je u skladu s člankom 4.a stavkom 2. izmijenjenog ZGZ-a nadležno upravno tijelo 7. svibnja 1991. donijelo rješenje o utvrđivanju prava vlasništva majke i pravne prednice OŽ na k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] i

- da to rješenje u zemljišnoj knjizi nije provedeno po pravomoćnosti tog rješenja, a da je 19. lipnja 2020. uknjižba prava vlasništva na temelju tog rješenja odbijena s obzirom na to da je društveno vlasništvo u međuvremenu brisano pa je u redovnom zemljišnoknjižnom postupku ocijenjeno da se s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama u trenutku podnošenja prijedloga uknjižba na temelju te pravomoćne odluke upravnog tijela ne može provesti

- da su u odnosu na predmetnu nekretninu pokojnu OŽ naslijedili tužitelji i njihov otac, suprug HŽ, na jednake dijelove (svaki ¼ dijela), a da su svog pokojnog oca naslijedili tužitelji na jednake dijelove (svaki u 1/3 dijela) pa su tužitelji nasljeđivanjem svoje majke i oca stekli 1/3 dijela predmetne nekretnine svaki

13. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je u odnosu na tuženu EŽ usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini 430/57 od 372 m[2] utvrđujući da je to pravo stečeno izvorno – građenjem na tuđem zemljištu te dosjelošću.

14. Drugostupanjski je sud na temelju članaka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

15. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženica EŽ poziva u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i odlučnoj činjeničnoj i pravnoj argumentaciji tuženice EŽ pa se može ispitati.

15.1. Činjenica da žaliteljica osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da tužitelji zajedno sa svojim prednicima drže u posjedu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] u samostalnom i poštenom posjedu ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženica izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka. Zbog toga će ti žalbeni navodi biti ocijenjeni prilikom ispitivanja postojanja žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Činjenica da tuženica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede postupka. Neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je zbog toga što nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZŽ koji je predlagala, počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a To zato što sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 8. i članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onog izvođenje kojeg je predložila (a koji nije izveden) istinitim valjalo prihvatiti njezino tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori tuženice ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj nezakonitog postupanja zbog kojeg je tuženica onemogućena u raspravljanju. Tuženica pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti sve njezine prijedloge za provođenje daljnjih dokaza, a da je time što je njezin dokazni prijedlog odbio počinio bitnu postupovnu povredu. Iz iskaza same žaliteljice kao i iz isprava koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio da zakonska presumpcija poštenja posjeda pravne prednice tužitelja predmetne nekretnine nije dovedena u pitanje. Naprotiv, iz zapisnika koji su sastavljeni u upravnom postupku koji je vođen još 1989. godine jasno proizlazi da pravni prednici tuženice – njezina sada pokojna braća ĐŽ i NŽ, priznaju pravnoj prednici tužitelja, OŽ, pravo isključivog posjeda predmetne nekretnine, tvrde da je ona samostalno posjeduje i dopuštaju da joj se na toj nekretnini prizna pravo prvenstvenog prava korištenja te nekretnine te da na njemu izgradi obiteljsku kuću. Osim toga, sama žaliteljica je u svom iskazu jasno iskazala da njezini pravni prednici, ĐŽ i NŽ, niti ona sama, nikada nisu poduzeli nikakvu pravnu radnju koja bi imala značaj prestanka poštenja posjeda pravne prednice tužitelja koja je taj posjed izvršavala svima naočigled. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada radi utvrđenja pretpostavki za stjecanja prava vlasništva tuženice dosjelošću nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka koji je predlagala žaliteljica.

16.1. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Neosnovan je stoga žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženice EŽ.

17. Imajući na umu da je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski postupak proveden na način da je tuženici EŽ pružena razumna prilika da iznese svoje argumente pod uvjetima koji je ne dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelje, da je imala priliku izjasniti se o navodima i dokaznim prijedlozima tužitelja i staviti svoje primjedbe na njih te da je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na razumnoj ocjeni provedenih dokaza, sadrži dostatne i odlučne razloge o svim odlučnim činjeničnim tvrdnjama tuženice EŽ te nije proizvoljna, neosnovano ta tuženica u žalbi tvrdi da u tom postupku nije imala ravnopravni položaj.

18. Iz stanja spisa predmeta i iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud proizlazi da je majka i pravna prednica tužitelja OŽ bila u neprekidnom samostalnom, zakonitom i istinitom posjedu 430/57 od 372 m[2] od njezina formiranja 1988., sve do njezine smrti (2015.). Taj se posjed vršio na način da je pravna prednica tužitelja OŽ zajedno sa svojim suprugom HŽ (koji je umro 2017.) za predmetnu nekretninu ishodila građevinsku dozvolu, započela gradnju kuće, uredila i ogradila okućnicu, dovršila kuću, uselila u nju, dogradila je i u njoj živjela, bez da je pritom priznavala ičiju jaču vlast na toj nekretnini i bez da ju je itko u tom posjedu smetao. Zbog toga nema nikakvih odlučnih okolnosti zbog kojih bi zakonske presumpcije samostalnosti i poštenosti tog posjeda bile dovedene u pitanje. Taj je posjed (bio) istinit, a predao joj ga joj otac CŽ kojem je ta nekretnina, nakon smrti njegova oca FŽ, pripala u diobi s braćom – NŽ i ĐŽ, pravnim prednicima tuženice što su ti pravni prednici potvrdili, a o čemu postoje isprave koje su u spisu. Naposljetku, riječ je o zakonitom posjedu jer je pravnoj prednici tužitelja pravomoćnom odlukom upravnog tijela od 7. svibnja 1991. utvrđeno pravo vlasništva na toj nekretnini imajući na umu da je društveno vlasništvo prestalo po sili zakona 22. prosinca 1990., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZGZ-a („Narodne novine“ br. 53/1990). Pravo vlasništva stečeno pravomoćnom odlukom upravnog tijela nesumnjivo predstavlja valjani pravni temelj tog posjedovanja.

19. Prema članku 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV) koji je stupio na snagu 1.1.1997., stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.). Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).

19.1. Prema članku 28. stavku 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/1980., 36/1990., "Narodne novine" br. 53/1091., dalje: ZOVO.) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina.

19.2. Prema članku 159. stavku 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

19.3. Imajući na umu citirane propise, očito je da je pravna prednica tužitelja OŽ koja je bila u barem poštenom posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] od 1988., a od 1. lipnja 1991. - pravomoćnošću odluke upravnog tijela kojom je utvrđeno njezino pravo vlasništva na toj nekretnini, u kvalificiranom posjedu, protekom desetogodišnjeg zakonskog roka, već sredinom 2001. stekla dosjelošću pravo vlasništva te nekretnine. To su pravo tužitelji zajedno sa svojim pokojnim ocem HŽ stekli nasljeđivanjem svoje majke OŽ, a kasnije i svog oca HŽ, na ravne dijelove. Zbog toga je uz pravilnu primjenu materijalnopravnih odredbi o stjecanju vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem utvrđeno da su tužitelji suvlasnici ukupno 5/9 dijela sporne nekretnine (5/27 dijela svaki) i to 1/3 dijela koja je uknjižena kao suvlasništvo EŽ i 2/9 dijela koje su uknjižene kao suvlasništvo NŽ kao pravnog prednike EŽ.

19.4. Isto tako, pokojna majka i prednica tužitelja OŽ, naslijedila je sada pokojnog NŽ u 1/12 njegove 1/3 predmetne nekretnine, ukupno 1/36 dijela. Taj su suvlasnički dio naslijedili tužitelji zajedno sa svojim ocem na (četiri) jednaka dijela, odnosno nakon smrti njihova oca na tri jednaka, dijela, 1/108 dijela svaki. Zbog toga je utvrđenje prava suvlasništva tužitelja i ovlaštenje da se upišu kao vlasnici na 1/36 dijela (1/108 dijelova svaki) uknjiženih na ime NŽ kao pravnog prednika majke tužitelja OŽ u 1/36 dijela utemeljeno na članku 128. stavcima 1. i 2. ZV- a koje je sud prvog stupnja trebao primijeniti.

20. Imajuću na umu razloge navedene u točkama 12. do 19. ovog obrazloženja, uz primjenu članka 368. stavaka 1. i 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženice EŽ i potvrđena je prvostupanjska presudu u dijelu kojim su tužitelji utvrđeni suvlasnicima preostalih 7/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i kojim su ovlašteni uknjižiti svoje pravo suvlasništva u 7/36 dijela svaki uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužene EŽ u 1/3 dijela, prava vlasništva NŽ u 2/9 dijela kao pravnog prednika PŽ i prava vlasništva NŽ u 1/36 dijela kao pravnog prednika OŽ.

20.1. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti na temelju zakonskih odredbi o stjecanju vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem, drugostupanjski sud nije ispitivao pravilnost shvaćanja suda prvog stupanja o stjecanju vlasništva građenjem.

21. Činjenica da je sud prvog stupnja na ročištu za objavu presude objavio izreku i presude i presude zbog ogluhe, iako je u zapisniku navedeno da se objavljuje (samo) presuda, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke pa navedena pogreška nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, nego može biti nedostatak u obliku koji sud prvog suda može u svako doba ispraviti u skladu s člankom 342. ZPP-a.

22. S obzirom na to da iz isprava koje su u spisu proizlazi da su majka i pravna prednica tužitelja OŽ te tuženice BŽ, ĆŽ (Lućika) Šandori i ČŽ, prigovarale sastavu ostavine iza pokojnog NŽ, tvrdeći, među ostalim, da k. č. br. [katastarska čestica] od 372 m[2] k. o. [katastarska općina]-Makar ne predstavlja njegovu ostavinu, a ostavinski je sud o sastavu ostavine odlučio uz primjenu pravila o predmnijevi istinitosti sadržaja javnih isprava te je 16. svibnja 2012. donio rješenje o nasljeđivanju, bez da ih je uputio da to dokažu u parnici iako je to trebao učiniti uz primjenu članka 224. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/2003., 163/2003. i 35/2005., dalje ZN), na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječu žalbeni navodi prvotužene EŽ kojima je tvrdila da doneseno pravomoćno rješenje iza pokojnog NŽ obvezuje tužitelje. Te tvrdnje žaliteljice protivne su članku 232. stavka 5. ZN-a.

23. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

24. U ponovljenom će suđenju, sud prvog stupnja donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na fizičkim, točno određenim (realnim) dijelovima nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u skladu s tužbenim zahtjevom od 30. kolovoza 2024. Pritom će sud prvog stupnja preispitati svoje pravno shvaćanje o stjecanju prava vlasništva na ovim nekretninama građenjem imajući na umu da na tim nekretninama nije izgrađena građevina niti iz spisa predmeta proizlazi da je riječ o zemljištu koje je neophodno za redovnu uporabu građevinskog objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa]. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 4. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer