Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-155/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Horvat, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženice PŽ rođ. T, [adresa], koju zastupa privremeni zastupnik Siniša Prodanović, odvjetnik iz Virovitice, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici od 21. siječnja 2026. poslovni broj: P-416/2023-53, 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-416/2023-53 od 21. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno pobijano rješenje o sudskoj pristojbi prvostupanjskog suda posl.br. P-416/2023-51 od 23. prosinca 2025.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog "svih zakonom propisanih razloga" s prijedlogom nadležnom županijskom sudu da pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je uvidom u eSpis za predmetni spis i to konkretno u "Osnovne podatke" – „novčane obveze“ utvrdio da je evidentirana uredno plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 53,09 EUR dok nije plaćena pristojba na presudu u istom iznosu po rješenju prvostupanjskog suda već je ta pristojba plaćena u iznosu od 26,55 EUR zbog čega je rješenjem posl.br. P- 416/2023-51 od 23. prosinca 2025. tužitelj ponovno pozvan na uplatu pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 EUR, a što zapravo predstavlja razliku do punog iznosa pristojbe koju je tužitelj kao obveznik trebao platiti, a nije je platio u punom iznosu prema rješenju posl.br. P-416/2023-49 od 10. prosinca 2025. Razloge zbog kojih tužitelj osporava svoju obvezu platiti razliku pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim budući je prema stanju spisa pristojba na dostavljenu presudu koja je ispravljena rješenjem, a u odnosu na koju je nastala obveza plaćanja pristojbe, nije plaćena u zakonskom roku od 3 dana računajući od dana njezine izvršene elektroničke dostave kao i u navedenom roku izvršene dostave njezinog ispravka tužitelju koja je također obavljena elektroničkim putem pa zbog tužiteljeva propusta da plati sudsku pristojbu zakonskom roku od 3 dana nema mogućnost koristiti povlasticu iz članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23 – dalje u tekstu: ZSP) i zbog čega je u obvezi platiti pristojbu na presudu u punom iznosu. Pri tome ukazuje da obveza plaćanja pristojbe u polovici iznosa ne nastaje u trenutku dostave rješenja o sudskoj pristojbi elektroničkim putem kojim je stranka pozvana na plaćanje sudske pristojbe nego u trenutku dostave prvostupanjske odluke, a sve po članku 7. stavku 2., u vezi sa člankom 4. točke 4. ZSP.

5. U žalbi tužitelj iznosi kronologiju događaja vezano za pristojbe na tužbu i presudu i to:

- da je prvostupanjskim rješenjem od 25. studenog 2025. posl.br. P-416/2023-48 pozvan na uplatu sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu u ukupnom iznosu od 106,18 EUR te da je u točki II. tog rješenja riješeno da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u poslovanju suda, sudska pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe iz točke I. izreke, ako je uplaćena u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke (članak 7. stavak 2. ZSP)

- da je nakon toga u roku od 3 dana 2. prosinca 2025. izvršio uplatu sudske pristojbe u polovici iznosa odnosno 53,09 EUR

- da prvostupanjski sud ponovno donosi rješenje posl.br. P-416/2023-49 kojim ga poziva na uplatu pristojbe za prvostupanjsku presudu i iznosu od 53,09 EUR s uputom da se ista može podmiriti u polovini iznosa u roku od 3 dana od dana zaprimanja navedenog rješenja

- da je naprijed citirano rješenje primio 22.prosinca 2025. i istog dana izvršio uplatu polovine pristojbe od 26,55 EUR i to omaškom jer istu nije bio dužan platiti obzirom da je već uplatio 53,09 EUR 2. prosinca 2025.

- da potom prvostupanjski sud dostavlja rješenje kojim se poziva na uplatu sudske pristojbe u iznosu od 26,54 EUR za prvostupanjsku presudu protiv kojeg je uložio prigovor,

te ističe da se rok od tri dana računa od dana dostave rješenja kojim se tužitelj poziva na uplatu sudske pristojbe, a koji rok da je ispoštovao. Tvrdi da je uplatom od 53,09 EUR u cijelosti podmirio pristojbu na tužbu i prvostupanjsku presudu i to u polovici iznosa sukladno rješenju od 25. studenog 2025. posl.broj:P-416/2023-48.

6. Naprijed iznesenim žalbenim navodima tužitelj ne ukazuje ni po zakonskom određenju niti sadržajno na ostvarenje bilo koje bitne povreda odredaba parničnog postupka, a ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da donošenjem istog nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Imajući u vidu obrazloženje pobijanog rješenja i žalbene navode tužitelja odlučne činjenice za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja između stranaka nisu sporne.

8. Iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

9. Člankom 3. stavkom 1. ZSP određeno je da je pristojbe propisane tim Zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a stavkom 2. tog članka da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti osoba koja pokreće postupak. Nadalje člankom 4. točkom 1. ZSP propisano je da obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen, a za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke (osim za odluku o prijedlogu za ovrhu, protuovrhu, osiguranje dokaza ili osiguranje po zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe te odluku povodom tužbe kojom se predlaže izdavanje platnog naloga, za koje obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku podnošenja prijedloga ili tužbe). Odredbom članka 7. stavkom 1. propisana je mogućnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda u trenutku njihova podnošenja, a stavkom 2. tog članka propisana je mogućnost plaćanja sudske pristojbe na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

10. Naprijed citirane odredbe ne ostavljaju nikakve dvojbe da se pristojba na tužbu plaća u polovici iznosa propisanog Tarifom samo ako je plaćena u trenutku podnošenja tužbe elektroničkim putem, a na presudu ukoliko je plaćena u toku tri dana od dana elektroničke dostave presude.

11. Nije sporno da tužitelj nije platio pristojbu na tužbu u trenutku dostavljanja tužbe sudu elektroničkim putem, a niti je platio sudsku pristojbu u roku tri dana od dostave presude od 30. rujna 2025., a niti u roku tri dana od dana dostave ispravka presude od 3. listopada 2025. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno rješenjem poslovni broj: P- 416/2023-48 od 25. studenog 2025., a sukladno članku 28. stavku 4. ZSP, pozvao tužitelja platiti sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosima od po 53,09 EUR. U tom rješenju u točki II. izreke bespotrebno je citirana je odredba članka 7. stavka 2. ZSP time da je u slijedećem stavku navedeno da se ta odredba ne odnosi na rješenje o pristojbi koje sud dostavi u elektroničkom obliku.

12. Budući je tužitelj po primitku rješenje o plaćanju pristojbe od 25. studenog 2025. plaćanjem iznosa od 53,09 EUR podmirio pristojbu na tužbu u cijelosti, a potom po rješenju o plaćanju pristojbe od 11. prosinca 2025. daljnji iznos od 26,55 EUR, evidentno je da je još u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 EUR na koje plaćanje je pozvan pobijanim rješenjem od 23. prosinca 2025.

13. Iz navedenih razloga prvostupanjski je sud pravilnom primjenom naprijed citiranih odredbi ZSP prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja poslovni broj: P-416/2023-51 od 23. prosinca 2025. odbio kao neosnovan, pa je stoga i njegova žalba na pobijano rješenje na temelju članka 380. točke 2. ZPP odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.

U Varaždinu 4. veljače 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec