Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-15/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv ovršenice RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Bolfek, odvjetnici u Zagrebu, radi izdavanja naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr-946/2025-2 od 19. studenog 2025., 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr-946/2025-2 od 19. studenog 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem naloženo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenice u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5336/2006 od 16. ožujka 2010. To se rješenje temelji na činjenici da je ovršenica u skladu s člankom 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ) sudu podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točkama 10. i 11. OZ-a te na ocjeni suda prvog stupnja da je vjerojatno da bi provedbom ovrhe, zbog visine tražbine koja se prisilno naplaćuje u postupku izravne naplate (59.751,69 EUR), ovršenici nastala teško nadoknadiva šteta jer bi joj bila narušena egzistencija.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a. Tvrdi da su tvrdnje ovršenice o narušenoj egzistenciji paušalne i nepotkrijepljene te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da postoji opasnost nenadoknadive štete i time pogrešno primijenio članak 65. stavka 1. OZ-a.

3. Ovršenica se nije očitovala na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz obrazloženja odluke prvostupanjskog suda proizlazi da je taj sud ocjenu o nastanku nenadoknadive štete utemeljio samo na činjenici da je riječ o tražbini velike visine koja već stoga ima ugrožavajući učinak na egzistenciju ovršenice. Taj je zaključak preuranjen, imajući na umu da imovinsko stanje ovršenice (uopće) nije utvrđeno, da je nepoznata visina njezinih prihoda iz kojih ostvaruje egzistenciju te da nije poznato koji se iznosi (u odnosu na primanja koja su izuzeta iz prisilne naplate ili je ta naplata na njima ograničena u smislu članka 172. i 173. OZ-a) uplaćuju na posebna račun ovršenice iz članaka 31. do 39. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 71/2018., 46/2022. i 155/2022.) i omogućuju li joj ti iznosi uplaćeni na tzv. zaštićeni račun, kojima neometano može raspolagati, egzistenciju. Tek nakon utvrđenja tih činjenica može se donijeti zaključak o tome je li šteta koja ovršenici može nastati zbog provedbe nedopuštene izravne naplate, nadoknadiva ili nije, a o čemu ovisi pravilna primjena članka 60. stavka 1. OZ- a. Značajna visina potraživanja koje se naplaćuje u postupku izravne naplate koji naknadno bude proglašen nedopuštenim, sama za sebe, u situaciji poput ove, kada nema nikakvih okolnosti iz kojih proizlazi da ovršenica tako naplaćene iznose neće moći naplatiti od ovrhovoditelja u protuovrsi iz članka 62. stavka 8. OZ-a ili u parničnom postupku, predstavlja opasnost od (tek) imovinske štete koja je nadoknadiva. Tek uz utvrđenje da provođenje izravne naplate, s obzirom na okolnosti imovinskog stanja ovršenice, posebno visinu primanja koja su izuzeta iz ovrhe i kojima može slobodno raspolagati neovisno o postupku izravne naplate, ugrožava zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenice i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, može se zaključiti da izravna naplata predstavlja štetu za njezinu egzistenciju koja se naknadnim utvrđenjem nedopuštenosti te izravne naplate neće moći nadoknaditi ili će se teško moći nadoknaditi. Zbog pogrešnog pravnog pristupa o tome da je za ocjenu odgode prijenosa u postupku izravne naplate odlučna samo visina tražbine, sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti prijedloga ovršenice pa je osnovan žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

6. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja razmotriti pravna shvaćanja ovog suda izražena u prethodnoj točci ovog obrazloženja, utvrditi postoji li u okolnostima ovog predmeta opasnost da šteta koja bi ovršenici nastala provedbom eventualno nedopuštene izravne naplate bude nenadoknadiva ili teško nadoknadiva te će za tu odluku dati jasne i logične razloge iz kojih će se moći ispitati.

U Varaždinu 4. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić