REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-4302/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ALCA ZAGREB d.o.o., Zagreb, Koledovčina 2, OIB: 58353015102, zastupanog po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika CROATIA BANKA d.d., Zagreb, Ulica Roberta Frangeša - Mihanovića 9, OIB: 32247795989, koju zastupa predsjednica uprave CP, a svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o., Zagreb, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 04. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 23. prosinca 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-2298/2022 od 27. studenog 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu 1.250,00 EUR, u roku od osam (8) dana.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 23. prosinca 2025. podnio ovome sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-2298/2022 od 27. studenog 2024., a kojom ovrhovoditelj traži podmirenje tražbine u iznosu od 528.658,19 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, te parnične troškove u iznosu od 153.880,83 EUR. Kao bitno ovršenik ukazuje da je protiv presude Visokog trgovačkog suda RH, pod poslovnim brojem: Pž-402/2025 od 24. rujna 2025., a kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno ovršna isprava u ovoj pravnoj stvari, podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Nadalje, ovršenik smatra da ukoliko se zaplijenjena sredstva prenesu ovrhovoditelju da postoji opasnost da u slučaju utvrđenja osnovanosti revizije neće biti u mogućnosti izvršiti povrat prenesenih novčanih sredstava, jer je iz podataka upisanih u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu razvidno, kako društvo ovrhovoditelja učestalo vršilo statusne promjene i kako se pri tome imovina društva prenosi trećim osobama, a što ovršenik smatra rizikom koji bi mogao narušiti poslovanje ovrhovoditelja, a samim tim da bi ovako narušeno poslovanje za njega predstavljalo nenadoknadivu štetu. Također, u prilog navedenom ovršenik ističe kako je iz povijesnih podataka iz sudskog registra za ovrhovoditelja vidljivo da je društvo vodilo sporove vezano za zakonitost upravljanja. Ovršenik ukazuje i na činjenicu da je vlasnik ovrhovoditelja osoba koja ima državljanstvo Republike Austrije, a zbog čega se na ovrhovoditelja primjenjuju odredbe Zakona o provjeri stranih ulaganja, odnosno da postoji zakonska obveza provođenja provjere stranog ulaganja, te da Ministarstvo financija u slučaju utvrđenja povreda zakona, može naložiti stranom ulagatelju prodaju društva. S druge strane ovršenik navodi da je kao banka stabilna financijska institucija, pa da ne postoji opasnost za ovrhovoditelj u smislu da ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje. I naposljetku, ovršenik je mišljenja da je zbog dugotrajnosti sudskih postupaka, koji bi prethodili trenutku kada bi mogao tražiti povrat sredstava uplaćenih po ovoj ovrsi upitno, da li će ovrhovoditelj toliko dugo opstati na tržištu, a ako i opstane, da je upitno kako će poslovati s odmakom vremena, kao što smatra i da je upitan učinak inflacije na vrijednost novca. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže sudu odgoditi ovrhu i odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava sve do odluke o reviziji, te potražuje trošak na ime sastava prijedloga za odgodu ovrhe i sudskih pristojbi u iznosu od ukupno 1.913,61 EUR.

2. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od 23. prosinca 2025. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 15. siječnja 2026. u cijelosti usprotivio navodima ovršenika. U bitnom, ovrhovoditelj tvrdi da ovršenik nije ispunio kumulativno propisane uvjete iz čl. 65. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), jer da podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nije pravni lijek. Nadalje, ovrhovoditelj smatra da ovršenik na kojem je isključivi teret dokaza, nije dokazao da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava. Na navode ovršenika da ovrhovoditelj provodi postupke podjele društva sa trećim, te da prenosi imovinu društva, kao i da je društvo vodilo statusne sporove, a na čelu sa vlasnikom koji je državljanin Republike Austrije, tvrdi da se radi o uobičajenom i redovitom poslovanju koje ne dokazuje postojanja opasnosti nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. insolventnost ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj kao bitno ističe da ovršenik nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je njegova imovina umanjena ili da postoji stvarna i neposredna opasnost za njegovu insolventnost. Uz to, ovrhovoditelj ukazuje na činjenicu da je osnovan 1990. i da od tada uredno posluje, a u prilog svojoj tvrdnji dostavio je i BONPLUS potvrdu FINA-e iz koje proizlazi da je na dan 31. prosinca 2024. raspolagao ukupnom imovinom u iznosu od 99.162.891,00 EUR, dok su mu kapital i rezerve iznosile 37.455.452,00 EUR. Nadalje, ovrhovoditelje se poziva na kontinuirano ostvarivanje pozitivnih poslovnih rezultata, pa tako i na činjenicu da je u 2024. ostvario ukupne prihode u iznosu od 174.179.339,00 EUR, te dobit nakon oporezivanja od 2.671.734,00 EUR i bez iskazanih gubitaka u promatranom razdoblju od tri (3) godine. Ovrhovoditelj u prilog pokazatelja opsega i stabilnosti svog poslovanja navodi da zapošljava više od 1.260 osoba, te da je prema kreditnoj procjeni FINA-e razvrstan u A1 bonitetnu kategoriju (najviša razina kreditne procjene). S druge strane, ovrhovoditelj osporava navod da je ovršenik kao banka stabilna financijska institucija, jer da mu je iz dostupnih financijskih izvješća vidljivo da je u strukturi prihoda banke 74% prihoda ostvareno po osnovi kamata, pa da je za očekivati da će padom kamatnih stopa, pasti i prihodi banke, ovršenika. Nadalje, ovrhovoditelj ističe da je udio ovršenika na tržištu RH manji od 1%, dok je on s druge strane, jedan od najvećih distributera i da godišnji prihod ovakvog ovršenika predstavlja jedan njegov uobičajeni prosječni mjesečni prihod. Naposljetku, ovrhovoditelj potražuje trošak na ime sastav podneska u iznosu od 1.250,00 EUR.

3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

4. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

5. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

6. Ovršenik se opravdano poziva na Prijedlog za dopuštenje revizije, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

7. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, sud smatra kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

8. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Također, pljenidba znatnog novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha otegotna za ovršenika. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu, kao što nije dostavio nikakve valjane dokaze da je ovrhovoditelj u opasnosti od insolventnost. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a postupak izravne naplate u ovom predmetu vodi se temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke donesene u zakonito provedenom postupku, te potvrđene u drugom stupnju, pa nema zapreke za provedbu postupka izravne naplate, a eventualni uspjeh ovršenika u revizijskom postupku je neizvjestan. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima.

9. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

10. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

11. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, odnosno ovršeniku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovršenik nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

12. Ovrhovoditelju je priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 11. toč. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) uz PDV (25%) u iznosu od 125,00 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife tj. ukupni iznos od 625,00 EUR, a prema vrijednosti predmeta spora od 682.539,02 EUR, koji je ovršenik naznačio u svom prijedlogu. Ovrhovoditelju je priznat trošak sastava odgovora na prijedlog ovršenika iz razloga što je ovrhovoditelj osporio navode ovršenika, stoga je taj trošak bio potreban za provedbu ovršnog postupka. Međutim, ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava predmetnog odgovora zatražen u iznosu od preko 250 bodova obzirom je isti zatražen u iznosu većem nego što ovrhovoditelju pripada sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife, pa je temeljem čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 04. veljače 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis