REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F.Kennedya 11

P-1355/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, Maksimirska 25, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 48.000,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zastupnice po zakonu tuženika, s danom objave 4. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6., Zagreb, iznos od 48.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2025. pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je njegov prednik HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d. bio upisan kao vlasnik stana na prvom katu, stubište broj 10, ulaz 1, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a, smočnice, hodnika i predsoblja ukupne površine sa podrumom 71,50 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici [katastarska čestica], broj [broj poduloška]., zk. uložak [broj ZK uloška], knjiga PU Ludina. Vlasništvo tužitelja, odnosno prednika tužitelja, i to fiducijarno vlasništvo upisano je na temelju prijedloga od 29. studenog 2001. i ugovora o kreditu br.1368/2001 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 22. studenog 2001., u predmetu posl.br. Z.2637/2001. Punopravno vlasništvo tužitelja u zemljišnoj knjizi upisano je 11. srpnja 2016. pod brojem Z- 10317/2016, s obzirom da je tužitelj vodio ovršni postupak protiv ovršenika i prijašnjeg vlasnika ČŽ. Nadalje, tužitelj ističe da je protiv prijašnjeg vlasnika ČŽ vodio i ovršni postupak za iseljenje u predmetu posl.br. Ovr-298/23, te je 30. kolovoza 2023. tužitelj ishodio rješenje o ovrsi radi ispražnjena i predaje u posjed predmetne nekretnine s obzirom da ovršenik ČŽ istu nije dobrovoljno predala u posjed tužitelju. Dana 20. kolovoza 2024. održano je vanjsko uredovanje u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr- 298/23, radi ispražnjena nekretnine uz prisustvo sudskog ovršitelja te se u stanu zatekla CŽ koja je prezentirala kupoprodajni ugovor za predmetni stan i navela da je isti kupila od bivše vlasnice ĐŽ koja je isti kupila od Općine Velika Ludina. Zbog nemogućnosti provedbe ovrhe tužitelj je izvršio uvid u zemljišnu knjigu te deponirane isprave i utvrdio je da je ČŽ predmetni stan kupila temeljem kupoprodajnog ugovora od Osnovne škole Ludina, i to 1996. te je svoje pravo vlasništva upisala u zemljišnim knjigama na način da je kupoprodajni ugovor bio položen u zemljišnim knjigama u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Općina Velika Ludina je 29. svibnja 2020. u zemljišnoj knjizi pod poslovnim brojem Z-2390/20 predala prijedlog za provedbu etažnog vlasništva kojim traži temeljem Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva sklopljenog između Općine Velika Ludin (vlasnik, jer u trenutku predaje na predmetnoj čestici 313/2 kao vlasnik u zemljišnim knjigama bila upisana [adresa]) i TŽ te RŽ (koje se navode kao suvlasnici te su se one također kao i gđa. ČŽ bile upisane samo u knjizi položenih ugovora i to [broj poduloška] i 5) i ovjerenog Elaborata posebnih dijelova višestambene zgrade izgrađene na 313/2 k. o. [katastarska općina] provedbu dokumenata te uknjižbu suvlasništva i vlasništva na posebnim dijelovima. U elaboratu posebnih dijelova zgrade koji je izrađen po EŽ 2017., a povodom zahtjeva Općine Velika [adresa] koji je bio temelj za izradu Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva, konstatira se da se stanovi nalaze u zgradi upisani u [broj poduloška] i 5, a da su ostala četiri stana koja nisu upisana u poduloške u vlasništvu Općine Velika Ludina. Općina Velika Ludina se po provedbi postupka posl. broj: Z-2390/20 upisala kao vlasnik na stan od ČŽ, odnosno na stan u vlasništvu tužitelja, i to sada na nekretnini oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište, površine 1380 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4. suvlasnički dio:2396/10000 Etažno vlasništvo (E-3), te je 29. ožujka 2021. prodala stan ĐŽ koja je upisala svoje vlasništvo na predmetnom stanu i temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. kolovoza 2022. dalje prodala stan trenutno upisanoj vlasnici CŽ. Zaključno, tužitelj je uvidom u zemljišnu knjigu te deponirane isprave utvrdio da je prednik tužitelja i danas upisan u [broj poduloška]., zk. uložak [broj ZK uloška], knjiga PU Ludina. Iz svega navedenog razvidno je da je tužitelju nastala šteta protupravnim postupanjem Općinskog suda u Kutini, Zemljišnoknjižnog odjela Kutina s obzirom da je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora u predmetu posl.br. Z-2350/2020, 29. svibnja 2020. proveden Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva od 21. svibnja 2020. i Elaborat posebnih dijelova višestambene zgrade od 2017., u kojem je izostavljen stan u vlasništvu tužitelja koji je i nadalje upisan u vlasništvu tužitelja u knjigu položenih ugovora broj [broj poduloška]., zk. uložak [broj ZK uloška], knjiga PU Ludina. Tužitelj tvrdi da mu je zbog postupanja Općinskog suda u Kutini, Zemljišnoknjižnog odjela Kutina nastala imovinska šteta u visini vrijednosti prodanog stana od 48.000,00 EUR za koji iznos je ĐŽ prodala predmetnu nekretninu krajnjem kupcu CŽ pri čemu napominje da je Općina Velika Ludina predmetnu nekretninu prodala ĐŽ za izrazito nisku kupoprodajnu cijenu svega 101.000,99 kn te je već Općina Velika Ludina oštetila proračun prodajući stan površine 74,16 m2 s pripadajućim spremištem za predmetni iznos. Tužitelj navodi i da se prije pokretanja ovog postupka 21. veljače 2025. obratio Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel sa Zahtjevom za mirno rješavanje spora koje je 22. svibnja 2025. odgovorilo da je nakon razmatranja podnesenog zahtjeva i priložene dokumentacije utvrđeno da zahtjev nije osnovan i da nema mogućnosti za mirno rješenje spora slijedom čega tužitelj podnosi ovu tužbu. Zaključno, tužitelj ističe da zadržava pravo na uređenje visine tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te prije svega ističe prigovor zastare potraživanja s obzirom da je rješenje Općinskog suda u Kutini, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-2390/2020 doneseno 5. lipnja 2020., dok je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 21. veljače 2025., odnosno tužba 26. svibnja 2025., dakle nakon proteka roka od tri godine. Prema čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Kako je glavna zemljišna knjiga uvijek elektronički dostupna, proizlazi da je tužitelj zakasnio s potraživanjem. Tuženik nadalje ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, da bi postojala odgovornost tuženika za štetu morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu, te uzročna veza između štetne radnje i štete, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju ne postoje. Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i nadalje je upisan kao vlasnik stana na prvom katu, stubište broj 10, ulaz 1, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a, smočnice, hodnika i predsoblja ukupne površine s podrumom 71,50 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br [katastarska čestica], ko [katastarska općina], knjiga PU: [adresa], broj poduloška: 9/ zk uložak: [broj ZK uloška], pa je nejasno na koji način je nastala šteta tužitelju. Općinski sud u Kutini, Zemljišnoknjižni odjel, po ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu u rješenju posl. broj Z-2390/2020 od 5. lipnja 2020. postupao je radi provedbe Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva na k. č. br [katastarska čestica] ko [katastarska općina], a ne k. č. br [katastarska čestica] ko [katastarska općina], na kojoj je čestici upisan predmetni stan. U konkretnom slučaju zemljišnoknjižni referent je postupio na temelju Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva, Klasa: 944-01/20-01/05, Urbroj: 2176/19-01-20-5 potvrđen pod brojem OV- 1061/2020 od 21. svibnja 2020., potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Popovača Klasa: 361-08/18-01/2, Urbroj 2176/01-09/2/1-18-3 od 29. ožujka 2018. i Elaborata posebnih dijelova stambene zgrade od ožujka 2017., sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka Miroslava Mihelec ing. aedif., a koji je bio izrađen na zahtjev Općine Velika [adresa], postupajući sukladno Pravilniku o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva, Narodne novine, br. 121/13, 61/18), odnosno nije bilo nepravilnog i nezakonitog postupanja od strane suda. Dakle, tuženik ukazuje kako zemljišnoknjižni odjel ne može imati saznanja na kojim se česticama nalaze zgrade u kojima se nalaze pojedini stanovi, već se Elaboratom posebnih dijelova zgrade utvrđuju samostalne cjeline, a izrađeni Elaborat ide na potvrđivanje u nadležni Ured za graditeljstvo koji u bitnome potvrđuje da je Elaborat izrađen sukladno izvedenom stanju na terenu, što je i u konkretnom slučaju učinjeno. Tuženik napominje i da je tužitelj u svezi iste stvari tužio Općinu Velika Ludina u parnici koja se pod brojem Pn-18/2025-2 vodi kod Općinskog suda u Kutini, pa slijedom toga ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije. Prema čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja vlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine odnosno uspostaviti etažno vlasništvo, uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća. Slijedom toga, prilikom sklapanja Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva trebalo je točno utvrditi, na licu mjesta, na kojoj se čestici nalazi zgrada sa stanovima koji su predmet etažiranja, koliko ih ima i u čijem su vlasništvu. U konkretnom slučaju Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva sklopili su [adresa], TŽ i FŽ. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji niti uzročna veza između eventualne štete tužitelja i postupanja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Kutini. Opreza radi tuženik prigovara i aktivnoj legitimaciji budući je kao vlasnik stana upisan Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb.

3. Podneskom od 19. siječnja 2025. (list 180. – 195. spisa) tužitelj navodi kako je točno da se HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. i dalje dolazi upisan kao vlasnik stana u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] ali nije upisana u zemljišnim knjigama te je upravo zbog navedenog upisa nastala šteta na strani tužitelja jer u postupku povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora zemljišnoknjižni sud odnosno referent nije adekvatnim postupanje utvrdio postojanje predmetnog poduloška i upisanog stana te je umjesto stvarnog vlasnika ADDIKO BANK d.d. u zemljišnoknjižnom ulošku upisao kao vlasnika stana [adresa]. Pogrešno tuženik navodi da zemljišnoknjižni odjel ne može imati saznanja na kojim se česticama nalazi zgrada u kojoj se nalaze pojedini stanovi već se Elaboratom posebnih dijelova zgrade utvrđuju samostalne uporabne cjeline i po potvrđivanju od strane nadležnog ureda na provedbu u zemljišne knjige i provodi zajedno sa Sporazumom o uspostavi etažnog vlasništva jer se u navedenom postupku nije radilo samo o upisu zgrade na predmetnoj čestici i uspostavi etažnog vlasništva već i povezivanju zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora, a što proizlazi i iz Rješenja tuženika koje je donio ovlašteni zk. referent pod. posl. brojem Z- 2390/2020 gdje se temeljem članka 168. Zakona o zemljišnim knjigama dopušta besteretni otpis k. č. br. [katastarska čestica] -stan u [broj poduloška],5 i prijenos istih u novi zemljišnoknižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao i zatvaranje [broj poduloška] i 5 Knjige položenih ugovora Ludina uslijed prijenosa istih na etaže 1 i 4 upisane u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što znači da je u navedenom postupku zemljišnoknjižni referent postupao isključivo po navodima prijedloga kojem je udovoljio bez detaljne provjere stvarnog stanja u zemljišnim knjiga i knjizi položenih ugovora, odnosno provjeri u bazi podataka nadležnog suda gdje su po adresi i osobnim podacima upisani odgovarajući podaci stanovima koji se nalaze u položenim ugovorima. Tužitelj napominje i da su u [broj poduloška] i 5 koje je ovlašteni zemljišnoknjižni referent zatvorio uslijed prijenosa bili upisani TŽ i NŽ koje su Aneksima kupoprodajnim ugovorima ispravile oznaku čestice i aktualne adrese te da je ispravno u postupku povezivanja izvršen uvid u sve isprave kojima zemljišnoknjižni odjel raspolaže utvrdilo bi se i postojanje [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] koji bi se zatvorio i ispravno prenio u valjani zemljišnoknjižni uložak uz upis Addiko Bank d.d. kao vlasnika. Iz povijesnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je izvršen ručni upis da se stanovi na kčbr. [katastarska čestica] nalaze u pod.ul. 3,5,9 koji upis poduloška je za predmetnu česticu izvršio upravo ovlašteni zk. referent na zk. odjelu suda, a na čestici 313/2 na kojoj se doista i nalazila predmetna zgrada nije došlo u popisnom listu A do naznake poduložaka za stanove koji se nalaze u zgradi na predmetnoj čestici.

4. U nastavku postupka tuženik je ostao kod navoda sadržanih u odgovoru na tužbu.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave u spisu.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadom štete u iznosu od 48.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 26. svibnja 2025. (kao dana podnošenja tužbe) do isplate, a za koju štetu tvrdi da mu je nastala protupravnim postupanjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Kutini jer je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora u predmetu poslovni broj Z-2350/2020, 29. svibnja 2020. proveden Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva od 21. svibnja 2020. i Elaborat posebnih dijelova višestambene zgrade od 2017., a u kojem je izostavljen stan u vlasništvu tužitelja koji je i nadalje upisan u vlasništvu tužitelja u knjizi položenih ugovora, broj [broj poduloška]., zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU Ludina. Visinu štete tužitelj potražuje u visini vrijednosti prodanog stana od 48.000,00 EUR za koji iznos je predmetna nekretnina prodana krajnjem kupcu.

8. Između stranaka je sporno da li je utuženo potraživanje zastarjelo te osnova i visina tužbe i tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, a o kojem je sud prvotno odlučivao, valja naglasiti da se u konkretnom sporu primjenjuje zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Radi se, dakle o subjektivnom roku, a početak njegovog računanja kumulativno je ovisan o danu kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

10. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj je kao dobar gospodarstvenik (čl 10. ZOO-a) saznanje o šteti za koju tvrdi da mu je nastala i o osobi koja je štetu učinila mogao imati najkasnije 5. lipnja 2020. odnosno od dana kada je Općinski sud u Kutini, Zemljišnoknjižni odjel donio rješenje poslovni broj Z-2390/2020 (list 105.-109. spisa), a koje je rješenje donijeto radi provedbe Sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a sve imajući u vidu načelo javnosti zemljišnih knjiga te elektroničku dostupnost uvida u iste.

11. Pri tome valja napomenuti i da je iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka (list 131.-133. spisa) razvidna zabilježba od 29. svibnja 2020. pod brojem Z-2390/2020.

12. Dakle, imajući u vidu da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku podnio 21. veljače 2025., pri čemu je predmetni postupak pokrenut tužbom predanom ovom sudu 26. svibnja 2025., proizlazi da je istekao trogodišnji zastarni rok te da je tuženikov prigovor zastare osnovan. Pri tome valja ukazati i kako se objektivni zastarni rok primjenjuje samo onda kada oštećenik nije mogao doznati za štetu i za osobu koja ju je prouzrokovala, a što u konkretnom postupku nije slučaj.

13. S obzirom na gore navedeno utvrđenje ovog suda, sud je odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi građevinskim vještačenjem na okolnost procjene vrijednosti nekretnine, geodetskim vještačenjem te saslušanjem svjedoka EŽ, VŽ, RŽ, ČŽ, CŽ i ĐŽ neće provesti jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo u suprotnosti s odredbom čl. 10. ZPP-a kojom je propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

14. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 230. ZOO-a odlučeno je kao u t.I. izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 163. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

16. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat je kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT), i to: za sastav odgovora na zahtjev za mirnim rješenjem spora u iznosu od 1.000,00 EUR, za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT-a) u iznosu od 1.000,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 27. siječnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. OT-a) u iznosu od 1.000.00, EUR. Dakle, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 3.000,00 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke presude.

17. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 4. veljače 2026.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.