REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj Psp-34/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], ogranak 18, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomi Miladinović, odvjetnik u Puli, protiv tuženice ATG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 21. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Tomija Miladinovića, odvjetnika u Puli i punomoćnice tuženice Biljane Grozdanić Pilat, odvjetnice u Puli, 4. veljače 2026. objavio i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena CATELA HUSENI PETRA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala posjed tužiteljice NT iz [adresa] ogr. 18, OIB [osobni identifikacijski broj] nad 4. i 5. suvlasničkim djelom nekretnine označene kao 4673/ZGR., k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada, konoba i dvorište ukupne površine 574m2, sve upisano u zk. ul br. [broj ZK uloška]. tako što je samovlasno i bez dozvole tužiteljice izgradila limenu nadstrešnicu koja jednim svojim djelom opisanom točkama A2-B2-C2-D2-(A2) na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke Tine Šumberac od 2. listopada 2024. god., a koji je sastavni dio ove Presude,natkriva posjed tužiteljice te je postavila odvodnu cijev za odvodnju kišnice izravno u posjed tužiteljice.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana o svojem trošku ukloni odvodnu cijev i dio nadstrešnice, sve opisano pod t. I. ove presude.

III. Zabranjuje se tuženoj svako buduće isto ili slično smetanje posjeda tužiteljice nad predmetnim suvlasničkim dijelovima nekretnine označene u t. I. pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/24, 114/22 i 156/22).".

II. Nalaže se tužiteljici ZT, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženici ATG, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 500,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu za daljnji iznos od 125,00 eura zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke suvlasnici na nekretnini 4673/ZGR., k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada, konoba i dvorište ukupne površine 574m2, sve upisano u zk. ul br. [broj ZK uloška]. Navedena nekretnina je u naravi podijeljena u tri zasebne stambene cjeline od kojih je svaka u posjedu jednog od ukupno troje suvlasnika. Tužiteljica tijekom zimskih mjeseci boravi u [adresa], a tijekom ljetnih boravi u gore označenoj nekretnini u jednoj od stambenih cjelina u njezinom posjedu te je isto učinila i ove godine odnosno vratila se iz SAD-a 26. lipnja 2023. Tog je dana, na svoje iznenađenje, tužiteljica primijetila da je tužena samovlasno, bez dozvole i davanja prethodne obavijesti tužiteljici, izgradila limenu nadstrešnicu koja jednim djelom zadire iznad posjeda tužiteljice te je postavila odvodnu cijev za odvodnju kišnice izravno u posjed tužiteljice kojim radnjama tužena smeta posjed tužiteljice. Tužiteljica je naknadno saznala, u razgovoru s trećim suvlasnikom, VT (svojim sinom), da je tužena predmetnu nadstrešnicu izgradila u razdoblju oko Uskrsa tekuće godine. Imajući u vidu da je tužiteljica za navedeno smetanje saznala tek 26. lipnja 2023., a tužena je spornu nadstrešnicu izgradila u razdoblju Uskrsa ove godine, sasvim je razvidno da tužiteljica podnosi ovu tužbu u zakonski određenim rokovima. Predlaže da sud utvrdi da je tuženica smetala posjed tužiteljice, da tuženici naloži uspostavljenje prijašnjeg posjedovnog stanja te da joj zabrani isto ili slično smetanje ubuduće.

1.1. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno specificirala podneskom od 11. veljače 2025. nakon što je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke, čime je preinačila tužbeni zahtjev, a predmetnu je preinaku sud, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), dopustio ocijenivši da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužiteljica konačno zahtijeva da se utvrdi da je tuženica smetala posjed tužiteljice, da tuženici naloži uspostavljenje prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem odvodne cijevi i dijela nadstrešnice te da joj zabrani isto ili slično smetanje ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Tuženica izričito osporava da je bilo kojom svojom radnjom smetala tužiteljičin posjed bilo kojeg dijela predmetne nekretnine. Nije sporno da su tužiteljica i tuženica suvlasnice nekretnine označene kao 4673/ZGR, u naravi zgrada, konoba i dvorište, ukupne površine 574 m² upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točan je navod tužiteljice da je predmetna nekretnina u naravi podijeljena u zasebne cjeline, ali ne u tri već u četiri te nije točan navod da su parnične strane suvlasnici zasebnih cjelina. Naime, na predmetnoj je nekretnini presudom naslovnog suda posl.br. P-1557/08 (potvrđenoj presudom Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-306/2014 od 15. siječnja 2016.) uspostavljeno etažno vlasništvo i to na način da je tužiteljica utvrđena kao samovlasnica stana na katu obiteljske zgrade te konobe i garaže u prizemlju (etaža E- 2 i etaža E-3), dok je tuženica, zajedno s ČT, suvlasnica stana u prizemlju (etaža E-1). Potonji je stan, u naravi, podijeljen u dvije zasebne cjeline, i to na dva stana u prizemlju od kojih je jedan u tuženičinom samovlasništvu, a drugi u posjedu i samovlasništvu ČT. Takvo stanje postoji od 2002., a sve sukladno Sporazumu o raspodjeli sklopljenom između tuženice i ČT **.**.2002. i ovjerenog kod javnog bilježnika Alide Crljenica iz [adresa] pod brojem OV- 12818/02. Tuženica ne osporava činjenični navod iz tužbe da je tužiteljica boravila u [adresa] te da je 26. lipnja 2023. došla u [adresa], kada je primijetila da je tuženica natkrila svoju terasu u svojem stanu u prizemlju nadstrešnicom. Tuženica ukazuje kako je nadstrešnica u njezinu stanu u prizemlju sagrađena sukladno odredbi čl. 2 st. 1. t. 1.c Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima pa da stoga nema protupravnosti u njezinom postupanju. Tuženica na taj način nije smetala tužiteljičin posjed u smislu odredbe iz čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u vezi s odredbom iz čl. 21. istog zakona, s obzirom da tužiteljica nije bila u posjedu tuženičine terase u prizemlju stana predmetne obiteljske zgrade, već je u posjedu toga stana samo i isključivo tuženica i to od 1996. Slijedom navedenog, tužiteljica nije nikada vršila nikakvu faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, a koja bi bila smetana postavljanjem predmetne nadstrešnice, niti tužiteljica u tužbi navodi na koji je to način uopće smetana ili uznemiravana, odnosno koje su joj posjedovne ovlasti ograničene ili u cijelosti uskraćene. Predmetna nadstrešnica natkriva tuženičinu terasu, što potvrđuje i navod iz tužbe u kojem i sama tužiteljica navodi da isti „jednim dijelom zadire iznad posjeda tužiteljice“. Nadalje, tuženica osporava da je postavila odvodnu cijev za odvodnju kišnice izravno na tužiteljičin posjed na taj način smetala tužiteljičin posjed. Točno je da je tuženica postavila oluk za odvod kišnice sa krova tužiteljičine konobe i garaže. Međutim, time je učinila ono što je tužiteljica temeljem odredbe čl. 113. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima trebala sama učiniti. Kišnica se s krova tužiteljičine garaže i konobe slijevala na tuženičinu terasu pa je tuženica, u cilju sprječavanja nastanka daljnje štete, bila prinuđena sama, o svom trošku, napraviti odvodnju kišnice s krova predmetne garaže i konobe. Kišnica koja se na taj način slijeva na zajedničku okućnicu koja je u suvlasništvu parničnih stranaka, dolazi sa tužiteljičine garaže i konobe pa stoga tužiteljica nema pravni interes zahtijevati bilo kakvu posjedovnu zaštitu. Tužiteljici u tom slučaju ne pripada ni posjedovna zaštita na temelju odredbe čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a kojom je odredbom propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Konačno, tuženica ističe da se činom smetanja posjeda nekretnina smatraju samo ozbiljni i relativno znatni zahvati u tuđu posjedovnu sferu kojima se posjednik onemogućuje ili uznemirava u vršenju faktične vlasti pa se stoga, primjerice, postavljanje cijevi za odvod oborinskih voda na način da zahvaćaju zračni prostor iznad nekretnine tužiteljice svega 0,05 m, odnosno 0,15 m, ne predstavlja čin smetanja posjeda nekretnina (npr. presuda Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž- 142/2009 od 11. ožujka 2009.). S obzirom da ni iz tužbenih navoda ne proizlazi način na koji je tužiteljica tuženičinim postupanjem onemogućena ili uznemiravana u vršenju posjeda predmetne nekretnine, potpuno je jasno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

3. U tijeku postupka pročitan je izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina], Sporazum o raspodjeli stana, presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž- 306/2014 od 15. siječnja 2016., zapisnik o uviđaju, iskazi svjedoka IT i JT, iskazi parničnih stranaka, nalaz i mišljenje vještakinje mjernične struke Tine Šumberac, pregledane su fotografije dostavljene uz tužbu (list 4 do 5 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis posl.br. P-1557/08 te je pročitana sva druga dokumentacija koja prileži spisu.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu posjeda 4. i 5. suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina], tvrdeći da je tuženica postavljanjem limene nadstrešnice i odvodne cijevi uznemirila posjed tužiteljice.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

6.1. Nadalje je odredbama članka 22. ZVDSP-a propisano kako se ostvaruje sudska zaštita u slučaju smetanja posjeda. Tako je u stavku 1. toga članka određeno da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U stavku 2. istog članka određeno je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.2. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano člankom 21. stavkom 3. ZVDSP-a.

6.3. Odredbom članka 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

7. Uzimajući u obzir predmetne zakonske odredbe relevatne u parnicama u kojima se zahtijeva posjedovna zaštita, u ovom je postupku utvrđeno da između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica majka tuženice,

- da su parnične stranke zajedno s trećim suvlasnikom ČT (sinom tužiteljice i bratom tuženice) suvlasnice nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. zgrada, konoba i dvorište, 574 m2, k. o. [katastarska općina],

- da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja zgradu, konobu i dvorištem te da su u zemljišnoj knjizi upisane tri etaže i to prva etaža predstavlja stan u prizemlju u suvlasništvu tuženice i njenog brata ČT svakog u ½ dijela, druga etaža je stan na katu koji pripada tužiteljici i treća etaža je konoba koja je zaseban objekt ispred ove zgrade i pripada tužiteljici,

- da su tuženica i njen brat ČT vezano za prvu etažu i to stan u prizemlju još 18. listopada 2022. sklopili Sporazum o raspodjeli stana kojim su predmetnu etažu u naravi podijelili na dvije stambene cjeline,

- da je tuženica postavila nadstrešnicu na svojoj terasi koja je pričvršćena za vanjski zid stana tužiteljice i koja nadstrešnica prelazi u zračni prostor iznad konobe tužiteljice, kao i da je tuženica postavila odvodnu cijev koja s terase tuženice ide po vanjskom zidu u dvorište,

- da je tužiteljica do 26. lipnja 2023. boravila u [adresa] nakon čega je došla u [adresa].

7.1. Osim što predmetne činjenice između stranaka nisu sporne, one proizlazi iz dokumentacije koju su stranke dostavile, a osobito iz zemljišnoknjižnog izvatka, Sporazuma o raspodjeli stana te fotografija.

8. Između stranaka je, dakle, isprva bilo sporno pitanje je li tuženica postavljanjem nadstrešnice i odvodne cijevi na terasi svoga stana smetala posjed tužiteljice, uzimajući u obzir da nadstrešnica da "ulazi" u zračni prostor iznad tužiteljičine "galerije" (konobe) te je li postavljanjem odvodne cijevi koja se spušta niz vanjski zid u dvorište smetan posjed tužiteljice. Dakle, sporno je bilo predstavljaju li zahvati tužiteljice na terasi svoga stana čin smetanja u odnosu na tuženičin posjed "donje" galerije (konoba) i dvorišta i to konkretno može li se ostvariti faktična vlast nad zračnim prostorom.

8.1. Međutim, nakon provođenja personalnih dokaza u ovom predmetu, tuženica je, uzimajući u obzir sadržaj iskaza tužiteljice, istaknula prigovor prekluzije navodeći da da tužiteljica tužbu nije podnijela u zakonskom roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja.

9. Iako se pitanje prekluzije pojavilo spornim tek pred kraj dokaznog postupka, svakako je potrebno prvo raspraviti i odlučiti upravo o predmetnom prigovoru tuženice.

10. Pravo na traženje posjedovne zaštite ograničeno je subjektivnim i objektivnim rokom sukladno citiranoj odredbi članka 21. stavka 3. ZVDSP-a. Navedeni rokovi su prekluzivne naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Stav je ovoga suda da je tužiteljica prekludirana u traženju posjedovne zaštite na kakvu podnošenjem tužbe pretendira jer je tužbu podnijela nakon proteka subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja smetanja.

10.2. Naime, iako tužiteljica u tužbi ističe da je za smetanje posjeda saznala 26. lipnja 2023. kada je iz SAD-a došla u [adresa], u svom je iskazu iznijela oprečne navode kontradiktorne navodima iz tužbe vezano za dan saznanja za čin smetanja. Tako je tužiteljica navela da joj je sin ČT **.**.2023. telefonskim putem rekao da su radovi na nadstrešnici pri kraju kao i da joj je poslao fotografije nadstrešnice. Tužiteljica je, posebno upitana, izričito navela da se sjeća da je to bilo baš toga datuma jer se slavio rođendan oca tuženice i ČT, saslušanog svjedoka GT. U tom je dijelu tužiteljica iskazivala uvjerljivo i argumentirano, posebno obrazlažući kako se sjeća točnog datuma. Iz iskaza tužiteljice je sud, dakle, utvrdio da je tužiteljica za čin smetanja i počinitelja saznala 14. travnja 2023., što znači da je od tada počeo teći subjektivni rok od 30 dana za podnošenje tužbe.

10.3. Navodi tužiteljice o tome da tužiteljica u travnju, saznavši od sina za postavljenu nadstrešnicu nije mogla poduzeti niti jedan oblik posjedovne zaštite već je to mogla po dolasku u [adresa], nisu osnovani. Trenutak saznanja jest onaj kada je tužiteljica saznala da je došlo do faktične promjene u stvarnom stanju, a u ovom je predmetu utvrđeno da je tužiteljica navedeno saznala 14. travnja 2023. o čemu ju je telefonskim putem izvijestio sin ČT i predočivši joj stanje na licu mjesta fotogorafijama. Okolnost da je tužiteljica za čin smetanja saznala dok je bila u SAD-u nije od utjecaja na tijek predmetnog subjektivnog roka. Naime, subjektivni rok od 30 dana iz članka 21. stavka 3. ZVDSP-a predstavlja rok procesne naravi, unatoč tome što je odredba o tim rokovima smještena u materijalni propis i to ZVDSP. Dakle, riječ je o procesnom prekluzivnom roku protekom kojeg stranka gubi pravo na podnošenje tužbe. Iz pravne prirode toga roka, proizlazi da je, poput drugih rokova prekluzivne naravi, nebitno u kojim se stranakama uvjetima i gdje nalazi, već je ključan trenutak saznanja za čin smetenja. Nije osnovan navod tužiteljice da do dolaska u Republiku Hrvatsku nije mogla koristiti nijti jedan oblik posjedovne zaštite. Tužiteljicu niti jedna okolnost nije priječila da se, neovisno o tome što je u SAD-u, koristi sudskom zaštitom podnošenjem tužbe u zakonom propisanom roku. Ovaj je sud stoga utvrdio da je tužiteljica za čin smetanje i počinitelja saznala 14. travnja 2023., a da je tužbu u ovom predmetu podnijela 13. srpnja 2023., dakle nakon gotovo 3 mjeseca.

11. Slijedom svega navedenog, cijeneći sve utvrđene činjenice, ovaj je sud stava da je tužiteljica, uzimajući u obzir odredbu članka 21. stavka 3. ZVDSP-a, prekludirana u traženju predmetne posjedovne zaštite stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

11.1. Ukazuje se da je sud odlučio odbiti tužbeni zahtjev (a ne odbaciti tužbu) s obzirom na mnogobrojnu praksu u tom smjeru (rješenje Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž- 600/2023-2 od 7. listopada 2024. i posl.br. Gž-445/2023 od 29. svibnja 2023., rješenje Županijskog suda u Zagreb posl.br. Gž-171/2018-2 od 12. travnja 2018. i posl.br. Gž- 390/19-2 od 12. veljače 2019.).

12. Uzimajući u obzir ovakvu odluka suda, nije bilo potrebno cijeniti druge provedene dokaze u ovom predmetu.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženica ima pravo na nagradu za zastupanje po punomoćnici odvjetnici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, jer na navedeno upućuje Tbr.br.48. nove Tarife („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Stoga je tuženici priznato pravo na jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova što, uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 500,00 eura.

14. Odbijen je u preostalom dijelu za iznos od 125,00 eura zahtjev tuženice za naknadu troškova iz razloga obrazloženog u prethodnoj točki obrazloženja o primjerni "stare" Tarifa koja je predviđala jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova, umjesto sadašnje Tarife kojom je propisana jednokratna nagrada od 250 bodova, ali za postupke započete nakon stupanja iste na snagu.

15. Posljedično navedenoj odluci o trošku koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška u cijelosti (u sklopu točke I izreke rješenja).

U Puli 4. veljače 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz R/pristojba na rješenje o smetanju (uz točku II.)

2. Tuženici po punomoćnici