REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4665/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Stipanka Mandac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Strukan, Delić, Mandac d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Delića, odvjetnika i zamjenice punomoćnice tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice, 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju LB iznos od 18.123,14 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 20,36 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 134,43 EUR od 2. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 205,33 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 249,17 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 217,39 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 222,05 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 199,22 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 216,62 EUR od 6. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 16.658,57 EUR od 27. svibnja 2011. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju LB parnični trošak u iznosu od 4.962,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku do 3. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2026.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 1. lipnja 2023. tužitelj ističe kako je kao korisnik kredita 16. prosinca 2005. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3205903429/05, kreditna partija: 7102970661 potvrđen po javnom bilježniku Alemki Gajski dana 19.12.2005. godine, broj OU-1845/2005, kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 152.000,00 CHF, prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Navodi kako je s Bank Austria Creditanstalt Croatia d.d. zaključio Ugovor o kreditu broj 2034/01 i to dana 21. ožujka 2001. te dodatak ugovora o kreditu broj 2043/01 zaključen 24. travnja 2001. te solemniziran od strane javnog bilježnika Vladimira Marčinka, broj: OU-271/01- 2. Dana 2. rujna 2005. godine tužitelj i tuženik zaključili su Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora: 3205361229/05, kreditna partija: 7102858255 u iznos od 210.000,00 CHF, a čija je namjena sukladno čl. 6. bila konačna otplata kredita po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva br. 77819/04 od 07. rujna 2004. Navedeni krediti sa Splitskom bankom su otplaćeni te je došlo do prijenosa fiducijarnog vlasništva od strane Splitske banke d.d. na tužitelja i njegovu suprugu svakog u ½ dijela. Nakon zaključenja Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora: 3205361229/05, kreditna partija: 7102858255 od 0

2. rujna 2005. zaključen je dana 16. prosinca 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205903429/05, kreditna partija: 7102970661 u iznosu od 152.000,00 CHF. Namjena tog kredita bila je dovršenje kuće u [adresa] na adresi [adresa]. Uzevši u obzir činjenicu da je tečaj CHF-a tijekom otplate dva kredita s CHF valutom enormno narastao tužitelj je s tuženikom dana 5. svibnja 2011. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3223406765, kreditna partija: 7105206032 u iznosu od 195.150,00 EUR. Namjena Ugovora o kreditu od 5. svibnja 2011. je bila upravo refinanciranje stambenih kredita u Zagrebačkoj banci d.d. Ugovor od 5. svibnja 2011. je zaključen s valutnom klauzulom u EUR. Dana 14. travnja 2015. tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza broj: 3242262896, kreditna partija: 7106985181 u iznosu od 1.250.000,00 kn, a čija namjena što proizlazi iz čl. 4. tog Ugovora bila upravo restrukturiranje obveza po stambenom kreditu od 5. svibnja 2011. Navodi kako je tečaj CHF tijekom otplate kredita rastao, u odnosu na tečaj CHF-a kada je kredit pušten u promet na koji način došlo je do preplate uplata izraženih u CHF valuti jer su uplate vršene u kunskoj protuvrijednosti po samom tečaju kakav je bio u trenutku plaćanja. Ističe kako su ništetne odredbe predmetnog potrošačkog ugovora o kreditu broj ugovora 3205903429/05, kreditna partija: 7102970661 iz toč. 1. tužbe, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita koja ja vezana za tečaj CHF-a, a na koje odredbe se odnosi potraživanje iz ovog postupka. Upućuje na odluke donesene u postupku koji se vodio povodom zaštite kolektivnih interesa potrošača te na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Ističe kako je ovaj sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navodi kako ništetnost odredbe znači da ona uopće ne proizvodi pravni učinak (djeluje ex tunc). Predmet ovog postupka je isplata preplaćenih iznosa na temelju dijela odredbi ugovora istovjetnima onima koje su pravomoćno utvrđene ništetnima u postupku povodom kolektivne tužbe. Da je tužitelj bio informiran, ne bi nikada uzeo kredit u švicarskim francima, jer nitko valjano obaviješten ne bi pristao na mogućnost da mu se kunski anuitet uveća za 100% pa i više. Naglašava se kako je u Republici Hrvatskoj u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzulu u CHF, u kojem su nacionalni sudovi pravomoćno ocijenili da odredba o CHF valutnoj klauzuli podliježe testu poštenosti i ocijenili je nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima vezani. Upućuje na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine br. 96/03). Predmetni ugovor je potrošački ugovor, a pravni posao sklopljen je izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Upućuje na primjenu odredbe čl. 104. i 210. Zakona o obveznim odnosima. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 31. ožujka 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.123,14 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 18. siječnja 2024. podnio odgovor na tužbu u kojem u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Ističe prigovor zastare. Osporava osnovu i tijek zateznih kamatama. Osporava tužitelju svojstvo potrošača te ističe da tužitelj nije dokazao navedenu okolnost. Navodi kako je na nekretnini kupljenoj sredstvima kredita sjedište društva MAMIS SAVJETOVANJE d.o.o. u likvidaciji (OIB: 06356834054) kojeg društva je član supruga tužitelja, gđa. OB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) koja je ujedno i predmetni ugovor o kreditu potpisala kao založni dužnik. Pored navedenog društva, tuženik ističe da je na predmetnoj nekretnini također bilo i sjedište društva A.S. MEDIAN PROM d.o.o. (OIB: 42750929585). S tim u vezi navodi da su sredstva kredita zapravo služila privođenju poslovnoj namjeni nekretnine (ili dijela nekretnine) na adresi u [adresa], u svrhe poslovanja društava MAMIS SAVJETOVANJE d.o.o. i A.S. MEDIAN PROM d.o.o. U odnosu na valutnu klauzulu navodi kako je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Tečaj CHF je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Ističe kako tuženik ne samo da nije znao, nego nije imao niti jednog razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Nadalje navodi kako je korisnika kredita informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Navedene kredite nije nudio ništa više nego što je druge kredite. Informacija kako HNB štiti tečaj kune prema EUR je javno dostupna informacija. Ističe kako je sporna ugovorna odredba dispozitivne naravi te je kao takva isključena od ocjene nepoštenosti. Ističe prigovor radi prebijanja tražbine u iznosu od 1.262,33 EUR. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 9. siječnja 2026. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 31. ožujka 2025. Prema odredbi čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev. Kako je tužitelj u tužbi tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 20.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2025. do isplate, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 18.123,14 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i to najranije od 2. listopada 2010., to podneskom od 31. ožujka 2025. tužitelj nije preinačio tužbu jer je svoj tužbeni zahtjev smanjio u odnosu na onaj postavljen u tužbi. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe, kojem se tuženik u podnesku od 9. siječnja 2026. nije protivio.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 16. prosinca 2005. (list 41-48), otplatni plan (list 49-52), pregled promjena kamatnih stopa (list 53), promet po kreditu (list 54-58), nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković izrađen u postupku posl. br. P-7232/2019 (list 59-64), presudu ovog suda posl. br. P- 7232/19-28 od 31. ožujka 2022. (list 65-74), zapisnik s ročišta održanog u predmetu ovog suda posl. br. P-7225/2019 dana 18. siječnja 2023. (list 75-79), povijesni zk izvadak (list 81-87), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 2034/01 od 21. ožujka 2001. (list 88-94), Ugovor o namjenskom kreditu od 2. rujna 2005. (list 95-105), Ugovor o namjenskom kreditu od 5. svibnja 2011. (list 106-115), Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza od 14. travnja 2015. (list 116-122), povijesne izvatke iz sudskog registra (list 180-186), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 200-203), financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković (list 209-214).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205903429/05 od 16. prosinca 2005. na iznos 152.000,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

7. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je otplata kredita ugovorena u valuti uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

8. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 152.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

9. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

12. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

13. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu i pregovaranja s tuženikom, saslušan je tužitelj. U svom iskazu navodi kako je 2001. zaključio ugovor o kreditu sa Splitskom bankom. Bio je dugogodišnji klijent Zagrebačke banke pa su mu 2005. ponudili povoljniji stambeni kredit s kamatnom stopom od 4,4%. U dobroj vjeri je prihvatio ponudu te je sa Zagrebačkom bankom u rujnu 2005. zaključio ugovor o kreditu na iznos od 210.000,00 CHF. S tim kreditom je zatvorio raniji kredit u Splitskoj banci i kupio obiteljsku kuću. Nakon kupnje kuće shvatili su da krov nije u najboljem stanju te da je isti potrebno adaptirati. Zbog toga je u prosincu 2005. sa Zagrebačkom bankom zaključio još jedan ugovor o kreditu na iznos od 152.000,00 CHF. Prvih nekoliko godina sve je bilo u najboljem redu. Međutim, tada je došla kriza, kamatna stopa je porasla, porastao je tečaj CHF naspram kune i 2011. se obratio banci nadajući se rješenju problema. Ponudili su mu restrukturiranje odnosno ponudili su mu novi kredit s valutnom klauzulom u EUR na iznos od 198.000,00 EUR. Zaključio je s bankom taj ugovor. Ponovo sam se banci obratio 2015. i pitao što mu mogu ponudit. Tada je zaključio s njima novi ugovor na iznos od 1.250.000,00 kn. Iako je kredit godinama otplaćivao zapravo je bio na početku što se tiče visine dugovanja. U Zagrebačkoj banci su mu ponudili ovaj kredit u CHF, jer je najpovoljniji. Nije znao da je to rizičnija valuta. Ne sjeća se detalja razgovora s osobnom bankaricom, pretpostavlja da su mu vezano za rizike ugovaranja s valutnom klauzulom govorili osnovne stvari. Sumnja da je osobna bankarica znala što će se dogoditi sa ovim kreditima, a da je znala, misli da bi mu to i rekla. Osobno je otplaćivao kredit. Kredit je iskorišten za svrhu za koju je podignut, odnosno za adaptaciju obiteljske kuće. U kući se nije obavljala poslovna djelatnost. Ugovor je razumio koliko je mogao, općenite stvari kao visokoobrazovana osoba. Nije mogao razumjeti financijske detalje. Djelatnica mu je pojasnila što je ona znala, primarno je vjerovao banci i pristao na njihovu ponudu. S javnim bilježnikom je prošao općenite stvari iz ugovora, a ne sjeća se da bi mu nešto govorio o detaljima. Nije mu skrenuo pozornost na nekakve velike rizike u vezi s ovim ugovorom. Nije tražio da se u ugovoru nešto mijenja, rečeno mu je da je to najpovoljnija opcija. Kasnije, sklapajući druge ugovore tražio je neke bolje uvjete i neke bolje uvjete, u vidu povoljnije kamatne stope i roka otplate, je ishodio. Zna što znači pojam valutna klauzula, kao opći pojam. Nije tražio dodatna objašnjenja vezano za valutnu klauzulu od banke. Bio je svjestan da anuitet kredita može izmijeniti u nekoj mjeri, ali nije mislio da to može rasti ovoliko koliko je naraslo u konkretnom slučaju. Na početku mu je anuitet bio između 4.000,00

– 5.000,00 kn, a kasnije je narastao na 20.000,00 kn pri čemu je visina duga bila ista kao na početku, a nakon 10 godina otplate. Prije zaključenja ugovora nije istraživao kako se tečaj CHF kretao kroz povijest. Prije zaključenja ovih drugih ugovora kojima je refinancirao predmetni, pisao je e-mailove tuženiku i osobnoj bankarici, bio je na sastancima u banci. Dali su mu otplatni plan i sve mu je u početku bilo prihvatljivo, radilo se o otplatnom planu na 10 godina, a na koliko je ugovor i bio sklopljen. Banka ga je kontrolirala u trošenju sredstava, tražili su troškovnik, radili procjenu nekretnine. Poznato mu je društvo Mamis savjetovanje d.o.o., to je društvo osnovano u vrijeme financijske krize, a osnovale su ga njegova supruga OB i IB. S kolegom IB je imao ideju osnovati privatnu polikliniku koja bi svoj prostor imala u hotelu Westin. Međutim, kako je bila financijska kriza, kamata je na takav kredit bila 13% i od toga su odustali. Ta firma je, dakle, samo privremeno i za potrebe osnivanja te privatne poliklinike bila registrirana na adresi njegove kuće. Ne zna koliko je ta firma trajala, ali nikad ništa nije zaživjelo.

14. Iskazu tužitelja sud je povjerovao jer je tužitelj iskazivao uvjerljivo, iskreno i u skladu s dokumentacijom koja je dostavljena u spis te je sud njegov iskaz cijenio istinitim i prihvatio ga u cijelosti.

15. S obzirom na tužiteljev iskaz te odredbe Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

16. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti dijela odredbi čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu je ništetnost (ništavost) takve odredbe (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

17. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

18. Na temelju iskaza tužitelja te svih okolnosti konkretnog slučaja, sud je utvrdio da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika te tužitelj nije imao mogućnost o odredbama istoga pregovarati s tuženikom. Stoga, kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

19. Radi navedenog, kako odluka o tome je li dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom iznosa od 18.123,14 EUR, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 7. prijepornog Ugovora o kreditu.

20. U smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti (ništavosti) ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. U svrhu utvrđenja visine tražbine tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković.

21. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi kako su stranke 16. prosinca 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 3205903429/05 na iznos kunske protuvrijednosti od 152.000,00 CHF. Kredit je isplaćen 27. prosinca 2005. Ugovoren je rok otplate od 132 mjeseca te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 4,40% godišnje na dan sklapanja Ugovora. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 1. veljače 2007., a slijedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. Tužitelj je prijevremeno otplatio kredit 26. svibnja 2011. Vještakinja zaključno u mišljenju navodi kako, po pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do prijevremene otplate nije mogao mijenjati tečaj, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi 19.385,47 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.262,33 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 18.123,14 EUR.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan, a uostalom stranke matematičkom izračunu vještakinje nisu prigovarale.

23. Tužitelja su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, uzimajući u obzir promjenu tečaja i na više i na niže od početnog (dakle i tzv. pozitivne i negativne razlike), sve sukladno postavljenom zahtjevu.

24. Uslijed toga, a s obzirom da je tužitelj već umanjio svoju tražbinu za iznos od 1.262,33 EUR (koji se odnosi na tzv. negativne razlike) i u odnosu na koji je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja, to je sud utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja.

25. Članak 210. ZOO-a, određuje da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 214. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, a na temelju kojih bi tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezne kamate tužitelju su priznate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

27. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. temeljem odredbe čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. temeljem odredbe čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate temeljem odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 155/23).

28. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C- 776/19 i C-782/19.

29. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u odnosu na tuženika. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 1. lipnja 2023., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

30. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o namjenskom kreditu u svrhu dovršenja kuće u [adresa], a sklopio ga je tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten upravo u svrhu u koju je podignut, dakle za dovršenje obiteljske kuće u kojoj živi tužitelj sa svojom obitelji. S obzirom na tužiteljev iskaz i sadržaj Ugovora, proizlazi da kredit ni na koji način nije korišten u svrhu obavljanja bilo kakve poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor potrošački ugovor.

31. Tužitelju je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – dalje: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 1. listopada 2024., 31. ožujka 2025. i 14. siječnja 2025. u visini 250 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 5. travnja 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za pristup na ročišta održana 6. ožujka 2024., 20. siječnja 2025. i 20. siječnja 2026. u visini od 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište radi objave presude u visini 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), dakle 1.825 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, prema Tbr. 54. Tarife (3.650,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (912,50 EUR) te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, ukupno iznosi 4.962,50 EUR.

32. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

33. Kako tuženik nije uspio u postupku to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a) u zatraženom iznosu od 3.750,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate.

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici tuženika