Poslovni broj: Us I-2121/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NOA GRUPA d.o.o., OIB: 03299965935, Zagreb, Preradovićeva 17, zastupanog po opunomoćenicima Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1A i odvjetnicima iz Odvjetničkog društva IVANČIĆ & ČULIĆ d.o.o., Split, Dražanac 3A, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-16 od 30. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom bi se odgodilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 26. kolovoza 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-16 od 30. srpnja 2025., te u podnescima zaprimljenim u spis tijekom ovog spora, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako pobijano rješenje nije na zakonu osnovano. Rješenje se pobija u točkama 3., 4. i 5. u pogledu mjesta, načina i vremena izvršenja. Na štetu tužitelja je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu odredbe članka 112. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21 - dalje u tekstu ZUP) jer prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje zbog čega žalba nema odgodni učinak. Ovdje se ističe da je zakonodavac propisao da javnopravno tijelo može samo iznimno odlučiti da žalba nema odgodni učinak, ali takvu odluku javno pravno tijelo mora obrazložiti pozivajući se na neke od zakonom predviđenih uvjeta koji čime iznimku od pravila koja su definirana samom normom. Pobijano rješenje je doneseno nakon što je proveden kontrolni inspekcijski pregled 29. srpnja 2025. Tužitelj nije sudjelovao u provođenju kontrolnog inspekcijskog pregleda, a tuženik ga nije niti pozvao da sudjeluje u istome čime su na štetu tužitelja povrijeđene odredbe članaka 30., 51. i 52. ZUP-a, koje odredbe tužitelj citira. Iz citiranih odredbi jasno je da je tuženik trebao tužitelju dati mogućnost izjašnjavanja o činjenicama i okolnostima te pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, pa je takvim postupanjem tuženika tužitelju zasigurno nastala šteta jer mu je uskraćeno zakonom zajamčeno pravo na izjašnjavanje u određenoj fazi ispitnog postupka. U pogledu vremena određenog za izvršenje rješenja tuženika, ističe se da je rok početka uklanjanja (4. rujna 2025.) određen u potpuno neprimjerenom trenutku, a poglavito imajući u vidu činjenicu da su tuženiku poznate određene okolnosti koje ovoga trenutka postoje na lokaciji koja je bila predmet inspekcijskog nadzora. Naime, na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Pag, označene kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], održava se turistička manifestacija u cilju promocije Općine Kolan kao „branda“ te implementiranje iste u turističku ponudu hrvatskog i europskog turizma, sve sukladno rješenjima Zadarske županije, Općine Kolan, Ureda Načelnika, Klasa: UP/I 334-01115-01/01, Urbroj: 2198/33-40-15-3 od 27. svibnja 2015. i Klasa: UP/I-334-01/15-01/03, Urbroj:
2198/33-40-15-3 od 30. studenog 2015. Trajanje manifestacije koja se održava temeljem rješenja Klasa: UP/I 334-01115-01/01, jest do dana 27. rujna za svaku od godina u kojoj se sama manifestacija održava, dok je trajanje manifestacije temeljem rješenja Klasa: UP/I-334-01/15-01/03 do 8. rujna za svaku od godina u kojoj se ista održava. Predmetno postupanje tuženika u vidu donošenja rješenja s početkom uklanjanja na dan 4. rujna 2025. predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja unutar samog inspekcijskog postupka. Slijedom navedenoga, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora. Konačno, tužitelj predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, odnosno da izda rješenje o privremenoj mjeri iz razloga što smatra da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni svi uvjeti predviđeni čl. 42. Zakona o upravnim sporovima s obzirom da bi izvršenjem pobijanog rješenja za tužitelja, treće osobe i sam proračun Republike Hrvatske nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a zakonom nije propisano da žalba, niti pokretanje upravnog postupka ex lege ne odgađa izvršenja pojedinačne odluke, a odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 28. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenici tužitelja , dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spise ovog suda pod poslovnim brojevima: Us I-1473/2025 i Us I-1896/2025, to na okolnosti koje su precizirane u podnescima zaprimljenim u spis tijekom ovog spora i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-16 od 30. srpnja 2025., točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 26. lipnja 2025. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklanjanje građevine izgrađene unutar obuhvata kompleksa "NOA ISLAND RETREAT" na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to slijedeće građevine: - prizemne stambene građevine od drveno-metalne konstrukcije sa pripadajućim terasama i ugrađenim PVC bazenom, priključene na infrastrukturu, sa tlom trajno povezane sa više nosivih drvenih vertikalnih greda, sveukupno 119 građevina, izgrađenih na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to slijedećih građevina: - 66 prizemnih stambenih građevina sa natkrivenom terasom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 10,60 x 7,60 m, pod ravnom stropnom pločom, visine cca 2,75 m mjereno od poda terase do vrha stropne ploče, te bočna nenatkrivena drvena terasa maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 5,30 x 3,85 m, visine cca 85 cm, unutar koje terase je ugrađen PVC bazen, sa pripadajućim provedenim instalacijama, a kojoj građevini se sa okolnog terena pristupa drvenim stepenicama tloc. dim. cca 3,40 x 1,95 m (prema zapisniku KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 26. svibnja 2025., na ortofoto karti i interaktivnoj mapi prikazano ukupno 66 građevina označenih brojevima: od 1 do 11 obojeno zelenom bojom; 37 i 39 obojeno zelenom bojom; od 12 do 59 obojeno svijetlozelenom i žutom bojom i od 110 do 116 - obojeno narančastom bojom), - 19 dvojnih prizemnih stambenih građevina maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 13,75 x 6,85 m, sa natkrivenom terasom, pod ravnom stropnom pločom, visine građevine cca 2,80 m mjereno od poda terase do vrha stropne ploče, unutar koje terase su ugrađena 2 PVC bazena, sa pripadajućim provedenim instalacijama, a kojoj građevini se sa okolnog terena pristupa drvenim stepenicama tloc. dim. cca 5,70 x 3,50 m (prema zapisniku KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 26. svibnja 2025., na ortofoto karti i interaktivnoj mapi prikazano ukupno 19 građevina označenih brojevima: od (la-lb) do (19a-19b) - obojeno rozom bojom), - 34 prizemnih stambenih građevina sa natkrivenom terasom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 10,70 x 5,65 m, pod ravnom stropnom pločom, visine cca 2,90 m mjereno od poda terase do vrha stropne ploče, te bočna nenatkrivena drvena terasa maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 2,60 x 2,15 m, visine cca 85 cm, unutar koje terase je ugrađen PVC bazen, sa pripadajućim provedenim instalacijama, a kojoj građevini se sa okolnog terena pristupa drvenim stepenicama tloc. dim. cca 2,25 x 1,10 m (prema zapisniku KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 26. svibnja 2025., na ortofoto karti i interaktivnoj mapi prikazano ukupno 34 građevine označenih brojevima: od 201 do 234 obojeno crvenom bojom), - na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] i manjim dijelom na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prizemne drvene ostakljene građevine poslovne namjene sa pripadajućim provedenim instalacijama (recepcija) maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,80 x 7,40 m, visine cca. 3,30 m mjereno od okolnog terena do ravne stropne ploče, te aneksa sa sjeverne strane tlocrtnih dimenzija cca 5,00 x 2,50 m, visine cca 2,70 - 2,90 mjereno od okolnog terena do kose krovne ploče, te drvene nadstrešnice max.tloc.dim. cca 7,80 x 5,80 m, visine cca 3,30 m, izgrađene uz istočno pročelje predmetne prizemne građevine i oslonjena na drvene stupove, - na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a unutar ograđenog skladišnog prostora: armiranobetonskog platoa tlocrtnih dimenzija cca 44,00 x 26,00 m, na kojem su izgrađene slijedeće građevine poslovne namjene: - prizemna građevina nepravilnog tlocrtnog oblika max.tl.dim. cca 30,60 x 21,15 m dijelom pod ravnom, a dijelom pod dvostrešnom krovnom drvenom konstrukcijom sa limenim pokrovom, promjenjive visine od 2,70 do 3,50 m, sa implementiranim 5 metalnih kontejnera i s kojima čini konstruktivnu i funkcionalnu cjelinu, - prizemna građevina "L" tlocrtnog oblika max.tl.dim. cca 13,50 x 9,90 m od drvene nosive konstrukcije sa limenom oblogom, visine cca 2,90 m, - na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] armiranobetonskog platoa pravokutnog oblika tlocrtnih dimenzija cca 34,00 x 18,50 m sa građevnim sklopom koji se sastoji od dva metalna kontejnera dimenzija 12,00 x 2,50 m, visine 2,60 m, na koje je postavljena lučna metalna konstrukcija raspona 12,90 m, visine cca 6,00 m mjereno od vrha kontejnera,
- unutar obuhvata kompleksa na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više betonskih puteva različitih dužina i širina, i to: 2 vertikalna puta dužine cca 363 m i 265 m i 10 horizontalnih puteva promjenjivih dužina od 30 - 130 m kojima se ostvaruje pješačka i prometna (mala električna golf vozila) komunikacija za potrebe smještajnih i servisnih građevina unutar obuhvata kompleksa, što je sve izgrađeno bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 23. srpnja 2025., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj nije uklonio predmetne građevinu opisane u točki 1. u ostavljenom roku, točkom 3. riješeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03- 12-25-3 od 26. lipnja 2025. provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom od dana 4. rujna 2025., točkom 4. riješeno je da će se o troškovima izvršenja ovog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada donijeti posebno rješenje, dok je točkom 5. riješeno kako će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).
10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 26. lipnja 2025. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine postalo izvršno 23. srpnja 2025.
11.Potom, nesporno je i da je tužitelj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-362- 02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03-12-25-3 od 26. lipnja 2025. pokrenuo upravni spor, u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: Us I-1896/2025-12 od 9. siječnja 2026. odbio njegov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, koja presuda prema podacima eSpisa do dana zaključenja rasprave u ovom sporu nije postala pravomoćna.
12.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 29. srpnja 2025. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirane predmetne građevine, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.
13.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.
14.Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.
Stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.
Stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.
Stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
16.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/414, URBROJ: 443-02-03- 12-25-3 od 26. lipnja 2025. postalo izvršno 23. srpnja 2025., koju okolnosti tužitelj niti ne spori. Također, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije u ostavljenom roku uklonio predmetne građevine, što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 29. srpnja 2025., koji prileže upravnom spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 26. lipnja 2025. upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak ako ne postupi po naredbi iz točke 1. rješenja o uklanjanju od 26. lipnja 2025. bez prethodnog izricanja novčanih kazni, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom od dana 4. rujna 2025.
17.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu odredbe članka 112. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku jer osporeno rješenje ne sadrži obrazloženje zbog čega žalba nema odgodni učinak, za kazati je kako su takvi navodi u cijelosti bespredmetni, to pak stoga što je navedenom odredbom propisano da javnopravno tijelo može iznimno, radi zaštite javnog interesa ili radi poduzimanja hitnih mjera, odnosno radi otklanjanja štete koja se ne bi mogla otkloniti, odlučiti da žalba nema odgodni učinak, u kojem slučaju rješenje mora sadržavati detaljno obrazloženje zašto žalba nema odgodni učinak, što znači da ova odredba nesumnjivo podrazumijeva situaciju u kojoj je protiv prvostupanjskog rješenja dopuštena žalba, no imajući u vidu da je upravo odredbom čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, pa kako je osporeno rješenje u konkretnom slučaju donio građevinski inspektor, neprijeporno je da protiv osporenog rešenja nije dopuštena žalba, slijedom čega u konkretnoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 112. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega je pozivanje tužitelja na naznačenu odredbu u cijelosti promašeno.
18.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe procesne povrede koje bi bile počinjene u provedenom upravnom postupku s obzirom da je tužitelju prije donošenja osporenog rješenja trebalo omogućiti izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari, provesti ispitni postupak, kao i omogućiti mu sudjelovanje na očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, no kako tuženik na takav način nije postupio, osporeno rješenje da je stoga nezakonito, za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neutemeljeni. Naime, u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, pa kako je građevinski inspektor dakle ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije ovlašten bez saslušanja tužitelja donijeti rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju, s tim da se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Pored toga, za nadodati je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je upravo tužitelju uz dopis tuženika KLASA: 362-01/25-01/68 od 11. lipnja 2025. dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu KLASA: 362-01/25-01/168, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 29. svibnja 2025., sa pripadajućim privicima, i to radi očitovanja i izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom inspekcijskog nadzora koji je prethodio donošenju rješenja o uklanjanju, koji pak dopis je tužitelju uručen 16. lipnja 2025., nakon čega je tužitelj u upravni spis dostavio dva pisana očitovanja, slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelju u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani, a to posebice kod nespornog stanja stvari i to da tužitelj uopće ne spori da on nije izvršio rješenje o uklanjanju, odnosno da nije uklonio građevine za koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, a jedini razlog provođenja kontrolnog inspekcijskog nadzora je i bio utvrditi okolnost je li tužitelj postupio sukladno rješenju u uklanjanja, koja činjenica je nesporno utvrđena i koju činjenicu niti sam tužitelj ne spori.
19.U svezi prethodno izloženog, a vezano za omogućavanje sudjelovanja na očevidu prilikom provođenja kontrolnog inspekcijskog nadzora, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju, kako je to bilo u predmetnoj upravnoj stvari, nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja.
20.Vezano za tužbene prigovore tužitelja u kojima problematizira početak izvršenja rješenja o uklanjanju (početak od 4. rujna 2025.) pri čemu se poziva na rješenja Zadarske županije, Općine Kolan, Ureda Načelnika, Klasa: UP/I 334-01115- 01/01, Urbroj: 2198/33-40-15-3 od 27. svibnja 2015. i Klasa: UP/I-334-01/15-01/03, Urbroj: 2198/33-40-15-3 od 30. studenog 2015., za kazati je kako su i ovakvi navodi u cijelosti neosnovani, to najprije iz razloga što citirana rješenja ne utječu na zakonitost izgrađenih građevina, odnosno ista ne daju legitimnost predmetnoj bespravnoj gradnji građevina koja je prethodila najprije donošenju rješenja o uklanjanju, pa potom i rješenju o izvršenju tog rješenja, s tim da je vrijeme izvršenja rješenja o uklanjanju određeno sukladno svim relevantnim odredbama i to čl. 113., 115. i 121. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 141. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, pri čemu je za naglasiti kako u situaciji kada izvršenik ne postupi po rješenju o uklanjanju nakon što to rješenje postane izvršno, kao što je to bilo u konkretnom slučaju, nedvojbeno je da se tada može pristupiti izvršenju rješenja putem treće osobe u bilo kojem trenutku kada se za to steknu uvjeti, slijedom čega je jasno da nije bilo nikakvih zapreka da tuženik ne odredi izvršenje rješenja o uklanjanu s početkom od 4. rujna 2025.
21.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, koje okolnosti tužitelj uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.
22.Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude iscrpno očitovao o prigovorima koji se odnose na vrijeme izvršenja, dok tužitelj u tužbi uopće ne spori način i mjesto izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
25.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.
26.Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke II. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.
27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. u izreci rješenja.
U Splitu, 3. veljače 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1A i odvjetnicima iz Odvjetničkog društva IVANČIĆ & ČULIĆ d.o.o., Split, Dražanac 3A, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 28. siječnja 2026. i zapisnik o objavi, po pravomoćnosti,
- u spis.