Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-98/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu optuženog MP, zbog kaznenog djela iz čl. 160. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika MP protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Kzd-14/2023-48 od 6. lipnja 2024., na sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog MP ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru presudom broj: Kzd-14/2023-48 od 6. lipnja 2024. proglasio je krivim optuženog MP zbog kaznenog djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina opisano i kažnjivo po čl. 160. st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da je sud prvog stupnja pogrešno naveo broj Narodnih novina 114/22 u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela, a ne ukazuju se kao blaže za optuženika) te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. srpnja 2022. do 19. kolovoza 2022.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje ZKP/08-24, u svezi čega valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve "Narodnih novina" u kojima je objavljene taj zakon zajedno sa svojim izmjenama i dopunama koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude, te je krivo naveo KZ/11 umjesto ZKP/08), optuženik je dužan podmiriti troškove provedenog kaznenog postupka u iznosu od 1.694,92 EUR-a (tisućušestodevedesetčetirieuradevedesetdvacenta) koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

1.3. O troškovima postavljene punomoćnice oštećenice kao i troškovima postavljenog branitelja po službenoj dužnosti sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08-24 odlučit će se posebnim rješenjem kada se pribave podaci o visini istih.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik MP po branitelju Danu Marinoviću, odvjetniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje , a podredno da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-866/2024-3 od 28. listopada 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08-25) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti optuženika MP te branitelja optuženika Dana Marinovića, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08-25 sjednica održana u odsutnosti uredno obaviještenog nadležnog državnog odvjetnika.

6. Žalba optuženog MP je osnovana.

7. Naime, žalitelj je u pravu kada u žalbi tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-25.

7.1. Prije svega žalitelj pravilno uočava da sud prvog stupnja pobijanu odluku, između ostalih dokaza, temelji i na video snimci koju je žrtva tijekom inkriminiranog događaja snimila mobitelom, konkretno optuženika u njegovoj kući kada se nalazio ispred prozora u osvjetljenoj prostoriji.

7.2. Isto tako, optuženik pravilno primjećuje da iz njegove obrane proizlazi da on nije znao da ga žrtva snima, niti je za takvo snimanje dao odobrenje, a što ne proizlazi niti iz iskaza same oštećenice.

7.3. Polazeći od navedenih nespornih činjenica, ovaj žalbeni sud prvenstveno uočava da je žrtva optuženika snimala u njegovom domu gdje osoba ima najviši stupanj opravdanog očekivanja privatnosti, budući da se u takvom prostoru odvija privatni život, obiteljski odnosi, intimna komunikacija te svakodnevne aktivnosti koje nisu namijenjene javnosti. Stoga je u takvom prostoru zaštita privatnosti najviša.

7.4. Da je tome tako govori i činjenica da onaj tko drugoga koji se nalazi u stanu ili prostoru posebno zaštićenim od pogleda neovlašteno slikovno snimi ili takvu snimku učini dostupnom trećoj osobi ni na taj način povrijedi njegovu privatnost čini kazneno djelo protiv privatnosti – narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora – neovlašteno slikovno snimanje iz čl. 144. st. 1. KZ/11.

7.5. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kao nesporno da je žrtva optuženika neovlašteno snimala u njegovom domu, a što po stavu ovog žalbenog suda neupitno predstavlja zadiranje u nepovredivost osobnog i obiteljskog života optuženika, budući da dom predstavlja prostor u kojem osoba ima najviši stupanj zaštite prava na privatnost, to se radi o dokazu koji je pribavljen povredom Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenih prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, a kakav dokaz sukladno izričitoj odredbi iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08-25 predstavlja nezakoniti dokaz.

7.6. Pritom valja primijetiti da u konkretnom slučaju u obzir ne dolazi primjena odredbe iz čl. 10. st. 3. ZKP/08-25 prema kojoj se ne smatraju nezakonitima dokazi pribavljeni povredom prava i sloboda iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08 -25 u postupku za teške oblike kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanje počinitelja preteže nad povredom prava, budući da se u ovom slučaju ne radi o takvom kaznenom djelu.

8. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika u navedenom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. ZKP/08-25, valjalo ukinuti pobijanu presudi i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ove odluke.

9. Optuženik uvodno u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona koju ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je iz cjelokupnog konteksta žalbe vidljivo da ostvarenje iste nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod tu žalbenu osnovu, budući da je o istoj riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

9. Sukladno odredbi iz čl. 487. st. 4. ZKP/08-25 ovaj žalbeni sud u daljnjem tekstu daje i ocjenu žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da sud prvog stupanja nije dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao i odgovarajućim dokazima provjerio s jedne strane vjerodostojnost iskaz žrtve a s druge strane vjerodostojnost obrane optuženika.

9.2. Tako iz iskaza oštećene i obrane optuženika proizlazi kao nesporno da je kuća i prozor sobe u kojoj je kritične zgode bila žrtva nalazila udaljena od kuće i prozora sobe u kojoj bio optuženik udaljena oko 50 metara, te da se inkriminirani događaj odigrao oko 23:30 u vrijeme kada je vani bio mrak.

9.3. Nadalje, iz iskaza žrtve proizlazi kako ista nije sigurna, već samo misli da ju je optuženik kritične zgode mogao vidjeti, a kakvo mišljenje zasniva na tome da je isti u trenutku kada ga je započela snimati vrlo brzo ugasio svjetlo u sobi.

9.4. S druge strane, optuženik je u svojoj obrani tvrdio da nije znao niti bio svjestan da ga netko promatra iz susjedne kuće koja je od njegove udaljena kakvih 40 -50 metra, naročito kada se ima u vidu da je kod njegove kuće visoka odrina, da je vani bio mrak, te da inače ima veliku dioptriju od preko 2,50.

9.4. Slijedom svega prethodno navedenog je po ocjeni ovog žalbenog suda, a radi provjere i ocjene vjerodostojnosti proturječnih iskaza oštećenice i optuženika glede spornog pitanja – je li optuženik znao i bio svjestan da ga žrtva promatra, kao i da li je istu objektivno uopće mogao jasno vidjeti, te u kojoj mjeri je oštećenica mogla precizno uočiti što optuženik radi i kakve izraze lica pritom ima (naime, ista je u svom iskazu tvrdila da je jasno vidjela da optuženik masturbira pri čemu je radio nekakve face), bilo je nužno provesti djelomičnu rekonstrukciju na mjestu događaja u uvjetima kakvi su bili kritične zgode.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, provesti sve do sada izvedene dokaze, kao i dokaz na koji je prethodno ukazano, a po potrebi i druge dokaze, te potom na temelju savjesne i kritičke analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-25.

U Varaždinu 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke