REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-448/2024-19

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276 (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo), uz sudjelovanje zainteresiranih osoba KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Antunu Schmidtu, odvjetniku u Osijeku, Školska 1, radi naknade za oduzetu imovinu, 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/23-01/111, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 8. siječnja 2024.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranim osobama trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura (slovima: tri tisuće eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/23-01/111, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 8. siječnja 2024. poništava se djelomično rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/6, URBROJ: 2158-19/05-23-45 od 6. ožujka 2023. u dijelu pod točkom VII. izreke i ujedno rješava: Naknada za poljoprivredno zemljište iz točke IV. i V. izreke ovog rješenja iznosi 50.893,87 EUR-a (slovima: pedesettisućaosamstodevedesettrieura i osamdesetsedamcenti) od kojeg iznosa KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 suvlasničkog dijela pripada iznos od 16.964,62 EUR-a, US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 suvlasničkog dijela iznos od 16.964,62 EUR-a i FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.964,62 EUR-a, koje će iznose naknade ovlaštenicima naknade isplatiti Ministarstvo financija Republike Hrvatske odjednom u novcu u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije i rješenja o naknadi (točka I.). Poništava se djelomično rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/6, URBROJ: 2158-19/05-23-45 od 6. ožujka 2023. u dijelu pod točkom IX., X. i XIII. izreke i ujedno rješava: Ovlaštenicima naknade iz točke I. izreke ovog rješenja utvrđuje se pravo na naknadu za poslovni prostor, Mali Rastovčić, u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja naknada iznosi 68.235,20 EUR-a, od kojeg iznosa KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/3 suvlasničkog dijela iznosi 22.745,06 EUR-a, US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 suvlasničkog dijela pripada 22.745,06 EUR-a i FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pripada iznos od 22.745,06 EUR-a. Obveznik nakade za poslovni prostor je Ministarstvo financija Republike Hrvatske koje će ovlaštenicima naknade iznose naknade isplatiti odjednom u kunama u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije i rješenja o naknadi (točka II.). Poništava se djelomično rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/6, URBROJ: 2158-19/05-23-45 od 6. ožujka 2023. u dijelu pod točkom VIII., XI., XII. i XIV. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka III.). Poništava se djelomično rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/6, URBROJ: 2158-19/05-23-45 od 6. ožujka 2023. u dijelu pod točkom XV. izreke (točka IV.). U preostalim točkama izreka djelomičnog rješenja ostaje neizmijenjena (točka V.).

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika i u bitnome ističe kako je iz obrazloženja osporavanog rješenja vidljivo da je PS preminuo **.**.1945., prije donošenja prve i druge Odluke agrarne Komisije kojom su oduzete nekretnine ranije upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa su u trenutku oduzimanja imovine suvlasnici dijela posjeda pok. LS bili njegova supruga TS i djeca ŠS i MS, dakle svaki u 1/3 dijela iza ranijeg vlasnika, odnosno u 1/6 dijela cijelog posjeda u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela pravnog prednika. Ističe kako je tuženik utvrdio da su u trenutku oduzimanja suvlasnici nekretnina bili TS, ŠS i MS, svako u 1/6 dijela, ali nije prihvatio žalbene navode tužitelja kako MS nije zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza svog brata RS, suvlasnika u 1/6 dijela oduzetih nekretnina. Smatra pogrešnim zaključak tuženika da predlagatelj MS ne potražuje imovinu koja je bila u vlasništvu njegovog brata RS, koji zbog smrti prije donošenja Zakona o naknadi nije mogao ostvariti nikakvu tražbinu prema državi, nego da MS potražuje imovinu oduzetu ocu pok. PS MS kao njegov jedini živući zakonski nasljednik. Dakle, MS ne ostvaruje pravo na naknadu za imovinu oduzetu njegovom bratu RS. Citira članak 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'', 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi) te ističe kako podnositelj zahtjeva MS nije zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza RS, koji je u trenutku oduzimanja bio jedan od suvlasnika predmetnih nekretnina, pa u predmetnom upravnom postupku za oduzete nekretnine ne može biti utvrđeno pravo na povrat odnosno naknadu u cijelosti.

2.1. Tužitelj naglašava kako tuženik uopće nije odlučio o žalbenom razlogu vezanom uz pogrešno utvrđeno vlasništvo nekretnina ranije označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u povijesni zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su temeljem pravomoćnog Izvatka NOK-a Osijek od 24. prosinca 1954. godine uknjižene kao vlasništvo općenarodne imovine. Smatra kako i za predmetne nekretnine proizlazi da bi iste bile oduzete kao suvlasništvo TS, RS i MS, svakog za 1/3 dijela.

2.2. Smatra da su u točki IV. izreke pobijanog djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela pogrešno navedeni dijelovi nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji predstavljaju putove i kanale odnosno da su dijelovi površina u kojima iste predstavljaju putove i kanale navedeni u rješenju različiti od onih navedenih u dopuni nalaza stalnog sudskog vještaka geodetske struke mr.sc. Dušana Dragojevića od 15. prosinca 2015. godine. Primjerice iz točke IV. izreke djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela za dio k. č. br. [katastarska čestica] proizlazi da ista u površini dijela od 1.713 m2 predstavlja put, dok se za istu nekretninu u dopuni nalaza navodi da u dijelu površine od 112 m2 predstavlja put, kanal. Nadalje, za dio k. č. br. [katastarska čestica] iz točke IV. izreke djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela proizlazi da ista u površini dijela od 117.103 m2 predstavlja put, kanal dok se u dopuni nalaza navodi se da ista u površini dijela od 2.353 m2 predstavlja put, kanal. Ističe kako zbrajanjem dijelova površina nekretnina navedenih u točki IV. izreke djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela u kojim iste predstavljaju puteve, kanale, dobije se površina koja je veća od 80.113 m2 a koja je u dopuni nalaza vještaka utvrđena kao ukupna površina u kojoj dijelovi oduzetih nekretnina predstavljaju put, kanal.

2.3. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirane osobe u odgovoru na tužbu drže tužbu neosnovanom te smatraju netočnim navode tužitelja da podnositelj zahtjeva za naknadu oduzete imovine, sada pok. MS, kao brat prijašnjeg suvlasnika pok. RS nije zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza imenovanog te ne ostvaruje pravo na naknadu za suvlasnički dio oduzet RS, sukladno članku 9. stavku 1. Zakona o naknadi. Ističe kako se o tom činjeničnom i pravnom pitanju očitovalo Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo u svom rješenju Klasa: UP/II-942-01/09-01/368 i URBROJ: 514-04-02-01-01-13-3 još 20. svibnja 2013. navodeći sljedeće: ''U postupku je utvrđeno da je predmetna imovina oduzeta temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Osijeku br. 106/1948 od **.**.1948. pok. CS prijašnjem vlasniku u ½ suvlasničkog dijela, a zahtjev za naknadu je podnio njegov sin MS, jedini zakonski nasljednik I. nasljednog reda, koji je u tijeku postupka preminuo. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je da se prava iz tog Zakona priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda, a stavkom 2. je propisano da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju. Stavkom 3. tog članka Zakona o naknadi propisano je da nasljednici prijašnjeg vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Sukladno navedenom, prema stajalištu ovog tijela drugog stupnja, imovina koja je predmet naknade ima se rasporediti osobama koje su podnijele zahtjev za naknadu u roku propisanom zakonom, a nasljednici su prvog nasljednog reda (članak 9. stavak 1. Zakona). Ovakvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama: Uzz 3/07-9 od 27. siječnja 2009., Uzz 40/08-4 od 20. svibnja 2009., Uzz 11/07 od 30. lipnja 2009. i dr. prema kojima, zakonske odredbe ne daju osnove za zaključak da se u upravnom postupku mora utvrđivati (istraživati) ima li još ovlaštenika kojima pripada pravo na naknadu, a koji nisu podnijeli zahtjev, niti se može zaključiti da bi upravno tijelo bilo ovlašteno zahtjev za naknadu djelomično odbiti ako bi utvrdilo da ima nasljednika prvog nasljednog reda osim onog ili onih koji su podnijeli zahtjev. Dakle, nije od pravnog značaja koliko je zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda naslijedilo prijašnjeg vlasnika oduzete imovine ili u kojim dijelovima su oni naslijedili prijašnjeg vlasnika, budući da predmetna imovina nije niti bila predmet postupka nasljeđivanja. Nadalje kako je nesporno da je predlagatelj MS preminuo nakon što je podnio zahtjev za naknadu, tako nastalo potraživanje spada u imovinu prijašnjeg vlasnika, odnosno njegovih nasljednika, u ovom slučaju zainteresiranih osoba, jer su se stekli i uvjeti iz Zakona o naknadi, te mogu ostvariti sva prava koja bi pripadala MS. Slijedom navedenog osnovano smatraju da im u konkretnom slučaju pripada dio koji bi pripao prijašnjem vlasniku CS, a u ponovljenom postupku prvostupanjsko je tijelo dužno postupiti po uputama i donijeti rješenje usklađeno s pravnim stajalištem u smislu čl. 9. Zakona o naknadi.''

4.1. Ističu kako protiv prethodno citiranog rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, bivši Fond za naknadu oduzete imovine, sada tužitelj, nije u propisanom roku podnio tužbu Upravnom sudu u Osijeku, pa je na taj način to rješenje glede toga pravnog pitanja postalo konačno i pravomoćno, međutim, u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nije postupilo prema uputi iz navedenog rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 20. svibnja 2013. već je povodom ponovljene žalbe Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo donijelo rješenje KLASA: UP/II-942-01/15-01/130 i URBROJ: 514-05-02-01-02-18-03 od 14. studenog 2018. kojim je utvrdilo da prvostupanjsko tijelo protivno članku 242. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku nije postupilo prema uputi i ponovno uputilo na obrazloženje odluke od 20. svibnja 2013., a koje rješenje je dostavljeno sada tužitelju, koji u slučaju neslaganja s tim ponovno nije bio podnio tužbu Upravnom sudu u Osijeku, pa je još jedanput ovo pravno pitanje konačno i pravomoćno riješeno.

4.2. Smatraju da je navod tužitelja o povredi članka 9. Zakona o naknadi glede zakonskih nasljednika iz pok. MS bespredmetan i suprotan uputama i pravnim stajalištima Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo te Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što je prihvaćeno u upravnim postupcima koji su prethodili i gdje su sada zaineresirane osobe, imale valjanu procesnu aktivnu legitimaciju, a čemu se tužitelj, kao niti itko drugi, nije protivio u tim postupcima, te stoga smatraju da taj navod tužbe treba odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.

4.3. Također, smatraju kako su navodi tužbe u dijelu koji se odnosi na pogreške u točki IV. izreke osporavanog djelomičnog rješenja glede površine zemljišta, kanala i puteva, netočni jer su površine usklađene prema Nalazu geodetskog vještaka Dušana Dragojevića iz 2007. i Dopunskom nalazu istog vještaka Dragojevića iz 2014., a koji su dostavljeni strankama u pisanom obliku u tijeku upravnog postupka, te su isti prihvaćeni bez primjedbi kao točni. Pojašnjavaju kako je vještak u uvodnom dijelu Dopunskog nalaza obrazložio promjene u računanju površina te novih izmjera putnih i kanalskih mreža prema novonastalom stanju nakon njegovog Nalaza iz 2007., a na što nije bilo prigovora niti primjedbi.

4.4. Ističu kako je tužba neosnovana i u dijelu u kojem se navodi kako tuženik nije uopće odlučio o žalbenom razlogu tužitelja koji se odnosi na nekretnine ranije označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u povijesni zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer je u ukinutom dijelu rješenja tuženika glede istih nekretnina poništio prvostupanjsko rješenje i vratio na ponovni postupak. Predlažu odbiti tužbu kao neosnovanu i obvezati tužitelja nadoknaditi zainteresiranim osobama troškove ovoga spora.

5. Sud je u ovom sporu 13. siječnja 2026. održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika zainteresiranih osoba i odsutnosti tužitelja i tuženika . Opunomoćenik zainteresiranih osoba ostao je kod odgovora na tužbu i svih navoda iz iste te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa proizlazi da je upravni postupak koji prethodi ovome sporu pokrenut zahtjevom MS **.**.1997. za imovinu oduzetu u k.o.

Antunovac (Tenjski) i k. o. [katastarska općina].

8. Zahtjevu prileži izjava podnositelja u kojoj navodi da se imovina oduzeta od njegovog pokojnog oca PS i pokojnog strica ĆS na k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] sastojala od 240 jutara i 1051 čhv. zemlje, tvornice špiritusa sa pratećim objektima i četiri stambene zgrade. Imovina u k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. sastojala se od 637 jutara 634 čhv zemljišta, 8 jutara 518 čhv šume, 10 kuća sa dvorištem i industrijske uskotračne pruge (3,5 km). Iz izjave proizlazi da su na tim nekretninama postojali suvlasnički odnosi ½ dijela, pa stoga podnositelj zahtijeva povrat ½ dijela koji je pripadao njegovom ocu CS.

9. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetna imovina bila upisana kao suvlasništvo CS i ĆS, svakoga u ½ suvlasnička dijela.

10. Iz Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Osijeku, br. 1820/1946 od 20. srpnja 1946. i br. 325746 od 28. listopada 1946. proizlazi da je utvrđen objektom agrarne reforme i kolonizacije posjed upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu i vlasnosti K u ½ suvlasnička dijela i CS u ½ suvlasnička dijela i onaj iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na imenu i vlasnosti CS pok. CS iz [adresa].

11. Nadalje, iz Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Osijeku, br. 106/1948 od 23. veljače 1948. proizlazi da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] eksproprirane za potrebe STD ''Belje'' i uknjižene u korist općenarodne imovine Federalne narodne Republike Jugoslavije, što je utvrđeno i uvidom u stari zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. U upravnom postupku je utvrđeno da je CS preminuo **.**.1945., a prema priloženom rješenju o nasljeđivanju, CS naslijedili su supruga TS i sinovi ŠS i MS (ovdje podnositelja zahtjeva). Nadalje, utvrđeno je da je TS preminula **.**.1984., a ŠS **.**.1994. o čemu u spisu upravnog postupka prileže i smrtni listovi.

13. Nadalje, iz spisa proizlazi da je podnositelj zahtjeva, MS, preminuo u tijeku postupka, a njegovim nasljednicima su prema rješenju o nasljeđivanju broj II O-374/99-6 od 14. prosinca 1999. proglašeni supruga KS te djeca DS i US.

14. Također, iz spisa proizlazi da je DS preminula u tijeku postupka te da je njezinim zakonskim nasljednikom prvog nasljednog reda proglašen sin FS prema rješenju Općinskog suda u Osijeku broj 46.O-435/2019-2 od 12. ožujka 2019.

15. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je da prava iz ovoga Zakona priznaju se fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda (dalje: prijašnji vlasnik). Stavkom 2. istog članka određeno je da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 3. Zakona nasljednici prijašnjega vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).

16. S obzirom na prethodno citiranu odredbu Sud ne smatra osnovanim tumačenje tužitelja prema kojem imovina nije oduzeta od CS jer on u trenutku donošenja Odluke nije više bio živ, već od njegovih nasljednika odnosno žene TS i sinova ŠS i MS, pa kako MS nije zakonski nasljednik prvog nasljednog reda iza RS, koji je u trenutku oduzimanja bio jedan od suvlasnika predmetnih nekretnina, ne može mu u upravnom postupku niti biti utvrđeno pravo na naknadu u cijelosti za dio CS.

17.1. Naime, iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je MS kao nasljednik jedini podnio zahtjev za naknadu za imovinu oduzetu njegovu ocu CS, pa upravo podnositelju zahtjeva, prema članku 9. stavku 1. Zakona o naknadi, pripada pravo na obeštećenje za cjelokupni dio koji je pripadao njegovom ocu u skladu sa zakonskim pravilima, a budući da je MS nakon podnošenja zahtjeva preminuo, pravo na naknadu prema članku 9. stavku 1. Zakona o naknad i imaju njegovi nasljednici.

17.2. Na temelju dokumentacije koja prileži spisu tuženika, proizlazi da je imovina oduzeta upravo od CS (Steve) Popovića, a ne od podnositelja zahtjeva, njegove majke i brata. Budući da je oduzimanje imovine na taj način i pravomoćno provedeno, jedino moguće bilo je da podnositelj zahtjeva zatraži naknadu za cjelokupni dio koji je oduzet njegovom pokojnom ocu.

17.3. Također, pravilno tuženik tvrdi da se sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odlukama Uzz-3/07-9 od 27. siječnja 2009., Uzz- 40/08-4 od 20. svibnja 2009., Uzz-11/07 od 30. lipnja 2009. i dr. imovina koja je predmet naknade ima raspodijeliti osobama koje su podnijele zahtjev za naknadu u roku propisanom zakonom, a nasljednici su prvog nasljednog reda.

17.4. Naime, u upravnom postupku zadatak je upravnog tijela ispitati je li podnositelj zahtjeva za naknadu legitimiran, odnosno podnositelji zahtjeva ako ih je više, tj. spadaju li u krug ovlaštenika prava na naknadu (prijašnji vlasnik i nasljednici prvog nasljednog reda). Pri tome zakonske odredbe ne daju osnove za zaključak da bi upravno tijelo bilo ovlašteno zahtjev za naknadu djelomično odbiti ako bi se utvrdilo da ima nasljednika prvog nasljednog reda, osim onih koji su podnijeli zahtjev.

17.5. Stoga, kako je MS jedini podnio zahtjev za naknadu kao nasljednik CS kojemu je predmetnom odlukom imovina oduzeta, to bi mu u cijelosti, u opsegu u kojem je vlasništvo imao njegov prednik, pripada lo pravo na naknadu prema članku 9. stavku 1. Zakona o naknada, odnosno sada to pravo na naknadu pripada njegovim nasljednicima, ovdje zainteresiranim osobama.

18. Nadalje, prema mišljenju ovoga Suda nije od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja niti prigovor tužitelja kako su u točki IV. izreke pobijanog djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela pogrešno navedeni dijelovi nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji predstavljaju putove i kanale, te kako su dijelovi površina i kanala navedeni u rješenju različiti od navedenih u dopuni nalaza stalnog sudskog vještaka geodetske struke mr.sc. Dušana Dragojevića od 15. prosinca 2015. odnosno da ukupni zbroj površina ne odgovara zbroju po vještačenju.

18.1. Naime, prema Dopuni Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sci. Dušana Dragojevića dipl.ing.geod. dostavljenog prvostupan jskom tijelu 15. prosinca 2014., a koji prileži spisu, proizlazi da je ukupna površina kanala i puteva (stupac I) koja se nalazi na česticama za koje se traži naknada 80.113 m2, dok prema točki IV. prvostupanjskog rješenja ukupna površina oduzetog poljoprivrednog zemljišta u k. o. [katastarska općina], a koje danas predstavljaju putove i kanale te za koje se ovlaštenicima utvrđuje naknada, iznosi 40.057 m2, a što odgovara suvlasničkom dijelu CS od ½ na tim česticama.

18.2. Kako je dakle za izračun visine naknade u novcu u odnosu na nekretnine na kojima su putovi i kanali mjerodavna upravo ukupna površina putova i kanala, a koja je pravilno u točki IV. izreke označena u površini od 40.057 m2, to predmetni prigovor nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

19. Također, Sud smatra kako od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja nisu niti navodi tužitelja da tuženik nije odlučio o žalbenom razlogu vezanom uz pogrešno utvrđeno vlasništvo nekretnina ranije označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u povijesni zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], a koje je na temelju pravomoćnog izvatka NOK-a Osijek od 24. prosinca 1954. uknjiženo kao vlasništvo općenarodne imovine kao niti o vlasništvu jer su i te nekretnine bile oduzete kao suvlasništvo TS, RS i US. Naime, prema Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mr,sc Dušana Dragojevića dipl.inž.geod. o identifikaciji starih katastarskih čestica dostavljenog 10. ožujka 2006. proizlazi da ranija k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] obuhvaća dijelove čestica 744, 745, 746, 747, 748 i 951 u k. o. [katastarska općina], a ranija k. č. br. [katastarska čestica] u k.o. upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] obuhvaća dijelove čestica 744, 745, 746, 748, 750/1, 750/2, 750/3, 751, 752, 753 i 951. Dakle, o tim nekretninama odlučeno je točkom VIII. izreke djelomičnog prvostupanjskog rješenja koja je osporavanim rješenjem (točkom III.) poništena i predmet vraćen u tom dijelu na ponovni postupak zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nedostatnosti obrazloženja i pogrešne primjene materijalnog prava pa s obzirom na to tuženik nije niti mogao odlučiti o predmetnom žalbenom razlogu.

19. Slijedom navedenoga, prema mišljenju ovoga Suda, tuženik je zakonito donio osporavano rješenje, pa je na temelju članka 116. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS) valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

20. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

21. Sud je zainteresiranim osobama u skladu sa člankom 144. ZUS-a priznao trošak sastava odgovora na tužbu te trošak zastupanja po zajedničkom opunomoćeniku na ročištu održanom 13. siječnja 2026., koji troškovi primjenom Tbr. 27. (upravni sporovi), Tbr. 40. (zastupanje više osoba), Tbr. 46. (PDV), Tbr. 52. (primjena tarife) i Tbr. 54. (vrijednost boda) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.). iznose 3.000,00 eura. Naime, zainteresiranim osobama priznat je trošak zastupanja po zajedničkom opunomoćeniku za dvije radnje vrijednosti od po 500 bodova svaka, s time da je svaka radnja uvećana za dodatnih 50 bodova (10%) za svaku iduću zastupanu osobu 2 x (500+50+50). Dakle, 1200 bodova po vrijednosti jednog boda 2,00 eura što uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 3.000,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 3. veljače 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranim osobama KS, US i FS, svima po opunomoćeniku Antunu Schmitu, odvjetniku u Osijeku, Školska 1.

4. Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku

5. U spis