Poslovni broj: Us I-2571/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, OIB: 36162371878, Trogir, Put Muline 1, zastupanog po generalnoj opunomoćenici FL, diplomiranoj pravnici i zaposlenici tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Su-278/2022), radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, klasa: UP/I-211-03/25-04/836, urbroj: 511-02-33-25-7 od 12. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 23. listopada 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, klasa: UP/I-211-03/25-04/836, urbroj: 511-02-33-25-7 od 12. rujna 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja, nakon čega navodi kako se pobijano rješenje temelji na činjenici da je tuženik uvidom u evidenciju za tužitelja utvrdilo da je kao mladi vozač temeljem pravomoćnih odluka o prekršaju od 29. studenoga 2024. i 17. siječnja 2025. prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova iz čega izvlači zaključak da su ispunjeni uvjeti iz čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, činjenica je da je temeljem pravomoćnih odluka od kojih je posljednja pravomoćna 17. siječnja 2025. od tužitelja mogla biti oduzeta vozačka dozvola koju je posjedovao u trenutku pravomoćnosti rješenja kojim je stekao još dodatnih 6 negativnih prekršajnih bodova, odnosno s prijašnja 3 negativna boda, ukupno 9, čime jesu ispunjeni uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, ali koju je tužitelj imao u trenutku kada je stekao ukupno 9 negativnih bodova, odnosno 17. siječnja 2025. No, tužitelju je oduzeta vozačka dozvola koju je stekao nakon pravomoćnosti navedenih odluka Prekršajnog suda, pa ni u kom slučaju ne može biti oduzeta buduća dozvola za nešto što je počinio prije stjecanja dozvole, odnosno dozvola mu nije smjela biti izdana ukoliko su za to postojali zakonski uvjeti, a kada je izdana radi se o stečenom pravu. Dakle, tuženik je donio rješenje i oduzeo tužitelju dozvolu koju je stekao nakon što su postale pravomoćne presude u prekršajnom postupku, što nije mogao učiniti. Pogotovo stoga što je 14. veljače 2025. uputio tužitelja na dodatni zdravstveni pregled radi stjecanja dozvole koju je stekao 12. ožujka 2025. Uslijed izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega ističe da je očito kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe materijalnog i procesnog prava, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 22. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2115/2025-6 od 5. siječnja 2026. priloženu u spis od strane generalne opunomoćenice tuženika na održanoj raspravi, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, klasa: UP/I-211-03/25-04/836, urbroj: 511-02-33-25-7 od 12. rujna 2025. točkom 1. ukida se i oduzima vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], izdana 12. ožujka 2025. na ime tužitelja, a točkom 2. je riješeno kako je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati Policijskoj postaji Trogir radnim danom od 07:30 do 14,00 sati, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja, to u bitnom iz razloga što je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 29. studenog 2024. do 17. siječnja 2025. temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova i to: - 3 negativna prekršajna boda temeljem članka 199. stavka 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući je presudom Općinskog Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, poslovni broj: Pp-7813/2024-3 od 29. studenog 2024., pravomoćnom istoga dana proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, - 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 199. stavka 16. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući je presudom Općinskog Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Pp-10321/2024-6 od 16. prosinca 2024., pravomoćnom 17. siječnja 2025. proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je tuženik zaključio da su se stekli uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 133/23 i 145/24), te je rješenje donijeto pozivom na citiranu odredbu.

9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da bi se tužitelju ukinula i oduzela vozačka dozvola, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) propisano je da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

Stavkom 2. da negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Stavkom 4. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 5. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 6. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

Stavkom 7. da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 8. da nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka brišu se iz evidencije. Stavkom 9. da osoba iz stavaka 3. do 6. ovoga članka može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je ukinuo i oduzeo vozačku dozvolu tužitelju, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.Glede temeljenih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja, to kod stanja stvari da su sudske odluke na temelju kojih su mu evidentirani negativni prekršajni bodovi postale pravomoćne prije nego li mu je izdana vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], a koja da je izdana 12. ožujka 2025., uslijed čega da se na takav način prikupljeni bodovi nisu mogli uzeti u obzir prilikom donošenja akta tuženika, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani.

13.Naime, s prethodnim u vezi, za navesti je kako među strankama nije sporno da je tužitelj i prije nego što mu je izdana vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], a koja mu je izdana12. ožujka 2025., imao vozačku dozvolu serijskog broja [broj vozačke dozvole], pa kako je odredbom čl. 2. st. 1. toč. 69. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je »mladi vozač« vozač motornog vozila u dobi do navršene 24. godine života, koji posjeduje vozačku dozvolu izdanu na teritoriju Republike Hrvatske, to pak znači da je tužitelj i u trenutku pravomoćnosti naprijed citiranih presuda Općinskog Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu i Općinskog Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, koje su postale pravomoćne 29. studenog 2024., odnosno 17. siječnja 2025. nedvojbeno bio mladi vozač na način kako to propisuje citirana odredba, pa kako je odredbom čl. 289. stavkom 3. istog Zakona propisano da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola, to je sasvim jasno da u okolnostima kada je tužitelj kao mladi vozač na temelju citiranih presuda u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, nije bilo nikakve zapreke da tuženik donese osporeno rješenje kojim mu se vozačka dozvola ukida i oduzima, uslijed čega je akt tuženika u cijelosti pravilan i zakonit.

14.Nadalje, pozivanje tužitelja na zaključak tuženika od 14. veljače 2025. kojim ga je tuženik uputio na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje vozilima B, F, G i AM kategorije, u cijelosti je bespredmetno, to pak iz razloga što je tužitelj na navedeni pregled upućen na temelju odredbe čl. 231. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom odredbom je propisano da će se na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled uputit vozač i instruktor vožnje kod kojih je utvrđen udio alkohola u krvi viši od 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka ili je utvrđeno da su upravljali vozilom pod utjecajem droga ili lijekova, kao i vozač i instruktor vožnje koji se odbiju podvrgnuti ispitivanju imaju li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, nakon pravomoćnosti odluke o prekršaju ili su najmanje tri puta pravomoćno kažnjeni zbog upravljanja vozilom s nedopuštenom količinom alkohola u krvi, odnosno odgovarajućim iznosom miligrama u litri izdahnutog zraka. Kod izloženog stanja stvari, predmetni zaključak je utemeljen upravo na pravomoćnoj presudi Općinskog Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: Pp-10321/2024-6 od 16. prosinca 2024., pravomoćnom 17. siječnja 2025. kojom je tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle zbog upravljanja vozilom kada je u krvi imao alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, slijedom čega navedeni pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, u okolnostima kada je nesporno da je tužitelj kao mladi vozač u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova, što je dostatno da tuženik donese rješenje u smislu odredbe čl. 286. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kakvo je u konkretnoj upravnoj stvari i donio, s tim da predmet ovog spora nije izdavanje vozačke dozvole serijskog broja [broj vozačke dozvole] tužitelju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

15.Konačno, u odnosu na navode tužitelja o njegovom stečenom pravu, za istaknuti je da Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) u članku 16. propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje i da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) između ostaloga propisuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići, kao i da su pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom. Načelo zaštite stečenih prava stranaka u članku 13. istog Zakona propisuje da se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, uslijed čega je osporeno rješenje tuženika nedvojbeno u skladu sa svim naznačenim propisima, a koje je pak doneseno pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 286. stavka 3. ZSPC-a, koja odredba nije u koliziji niti sa Ustavom Republike Hrvatske, kao ni sa Zakonom o općem upravnom postupku, slijedom čega okolnosti koje tužitelj problematizira nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

16.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

17.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

18.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 3. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir, Put Muline 1, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.