REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-63/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa generalni punomoćnik Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1352/2023-24 od 10. prosinca 2025., na sjednici vijeća 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1352/2023-24 od 10. prosinca 2025. na način da u cijelosti sada glasi:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.398,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 3. prosinca 2022. do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.326,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate, s time da do 31. prosinca 2022. kamate teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu 156,25 eura, u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 100,00 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 998,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 3.12.2022. godine do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 999,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (10.12.25.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 400,00 eura.“

2. Protiv te presude, točke II. izreke i odluke o troškovima postupka, pravodobnu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da dosuđena naknada nije pravična, da dosuđeni iznosi nisu ekvivalentni kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 1100. ZOO te nije pravilo cijenio težinu povrede prava osobnosti i nije pravilno vrednovao sve okolnosti slučaja. Ističe da nije obrazložio stav iz kojeg razloga nije postupio po nalazu vještaka, niti na koji je način vodio računa o okolnostima konkretnom slučaja, a osobito koje su to “olakotne” okolnosti utjecale na odluku o visini iznosa naknade štete, koja je osjetno niža od iznosa predviđenih orijentacijskim kriterijima. Dakle, sud nije obrazložio zašto je odbio preostali dio zahtjeva čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da nije uzeo u obzir dodatne neugodnosti u konkretnom slučaju koje je tužiteljica trpjela kao posljedice prometne nezgode, a koje okolnosti daju osnove za naknadu štete i iznad iznosa predviđenih mehaničkom primjenom orijentacijskih kriterija, a koje okolnosti proizlaze iz izvedenih dokaza, pa je izostala brižljiva ocjena svih dokaza zajedno, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP. Osporava i odluku o trošku budući je pogrešno utvrđen omjer uspjeha tužiteljice u sporu te predlaže preinaku presude. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/22, 114/2022, 155/2023 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu ukupno 1.398,00 eura, a zbog štetnog događaja prometne nezgode 28. studenog 2022. kada je nastradala kao vozačica u autoškoli odnosno polaznica iste, u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] kojom prilikom to vozilo prolazi kroz crveno svjetlo na semaforu, zabija se u drugi automobil koji se automobil potom zabija u automobil tužiteljice koja je čekala zeleno svjetlo na semaforu.

5.1. Predmet ovog žalbenog postupka je samo zahtjev za naknadu neimovinske štete s time da tužiteljica smatra da joj je valjalo kao pravičnu naknadu odrediti naknadu u iznosu od dodatnih 400,00 eura.

6. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika za štetni događaj, da je tužiteljici u vansudskom postupku isplaćen na ime naknade štete iznos od 830,00 eura. Sporna je visina zahtjeva.

7. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz utvrđenja i zaključke:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila (vještačenje dr. ĐČ) trzajnu ozljedu vrata koja nije dovela do strukturalnih oštećenja vratne kralježnice; da je liječenje tužiteljice završeno 17. travnja 2023., da nije bilo pretjerano neugodno; da je obuhvaćalo primarnu obradu, rtg snimanje vratne i torakalne kralježnice, preporuku nošenja ovratnika, mirovanje i po potrebni uzimanje analgetika; da je nakon toga tužiteljica obavila još četiri pregleda (fizijatar dva puta, neurolog i psihijatar), dodatnih pretraga nije bilo, a obavila je jedan ciklus (10X) fizikalne terapije nakon čega je uslijedio završetak njezina liječenja; da je uslijed zadobivene ozljede trpjela bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg do 6 tjedana sveukupno; da je trpjela tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg do 5-6 dana i manjeg oko mjesec dana; da joj je bila potrebna pomoć i njega druge osobe u trajanju 22 sata,

- da su joj pomoć i njegu pružali ukućani,

- da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka,

a slijedom čega zaključuje, cijeneći nalaz vještaka kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, primjenom odredbi čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima da su ispunjeni uvjeti da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada koju utvrđuje u iznosu 1.800,00 eura te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 128,00 eura, što da uz odbitak već plaćenih 830,00 eura, daje iznos od 998,00 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, što je u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Počinjena je bitna povreda iz čl. 354. t. 2. t. 11. ZPP jer je izostalo valjano obrazloženje o okolnostima konkretnog slučaja koje je sud prvog stupnja uzeo u obzir zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati. Neovisno o tome, odluku je valjalo preinačiti jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP.

10. Odredbom čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/20015, 29/2018; 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredba čl. 1046. ZOO propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Dakle, cijeneći zaostale posljedice uslijed zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi kako je vještak utvrdio u nalazu i mišljenju, a glede jačine i trajanja pretrpljenih fizičkih bolova, straha, cijeneći i dob tužiteljice - rođena 2002., ozlijeđeni dio tijela (vrat), činjenicu da se radi o ozljedi u kojoj nije došlo do strukturalnih oštećenja vratne kralježnice; da je ipak liječenje tužiteljice trajalo cca 5 mjeseci, da je imala i određene neugodnosti tijekom liječenja imobilizacija, fizikalna terapija, da joj je preporučeno mirovanje, uzimanje analgetika, da je tužiteljica nastradala kao vozač

– kandidat za vozača prilikom sudara s drugim vozilom, to cijeneći tako u ukupnosti zadobivene povrede i zaostale posljedice, valjalo je zaključiti da ukupno pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi ukupno 2.100,00 eura, odnosno umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 830,00 iznosi 1.270,00 eura. Tako odmjerena naknada u ukupnosti sukladna je i Orijentacijskim kriterijima VSRH, ne kao matematička formula, već kao pravična novčana naknada određena prema okolnostima konkretnog slučaja i u realnom vremenu.

12. Dakle, zadobivene ozljede tužiteljice uz utvrđene elemente, dovele su do povrede prava osobnosti tužiteljice na fizičko (psihičko) zdravlje u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u određenoj visini. U ukupnosti tako odmjerena naknada neimovinske štete, predstavlja u cijelosti pravičnu novčanu naknadu, onako kako je ista uređena odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO.

13. Odmjerena naknada na ime tuđe pomoći i njege se određeno žalbom ne osporava.

14. Stoga, tužiteljici sveukupno pripada naknada imovinske i neimovinske štete u iznosu 2.228,00 eura, odnosno umanjeno za plaćeni iznos od 830,00 eura iznos od 1.398,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva, čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; ZOOP) u svezi sa čl. 1103. ZOO.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

16. Odluku o trošku je valjalo preinačiti. Tužiteljica u konačnici uspjela je u cijelosti u sporu, čl. 154. st. 1. ZPP, pa joj pripada trošak za radnje kako je pravilno obrazložio sud prvog stupnja primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023,107/2025) te trošak sudskih pristojbi i vještačenja, sveukupno iznos od 1.326,09 eura sa zateznim kamatama primjenom čl. 29. st. 2. ZOO i čl. 151. st. 3 ZPP.

17. Kako je tužiteljica sa žalbom (vrijednost predmeta spora po žalbi 400,00 eura) uspjela u cijelosti pripada joj trošak u iznosu 62,5 bodova Tbr. 7/1 i 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uz PDV, ukupno uz PDV 156,25 eura, ne i trošak pristojbe na žalbu jer nema dokaza da je ista plaćena; čl. 166. st. 2. ZPP

U Puli - Pola 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško