Poslovni broj: Us I-70/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Domovinskog rata 2, Split, OIB: 18683136487, radi poreza na kuću za odmor, 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Klasa: UP/II 410-06/24-0001/0126, Urbroj: 2181/1-09/04-24-0002 od 21. listopada 2024.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općine Gradac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-410-01/24- 01/1545, Urbroj: 2181-24-03/04-24-1 od 22. srpnja 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2024. na adresi [adresa], površine 111,67 m2,u iznosu od 558,35 eura.

2. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je podnijela tužbu, u kojoj je, u bitnome, navela da u predmetnoj kući živi više od osam mjeseci godišnje, da sve režije plaća uredno i na vrijeme, da je zdravstveno osigurana u Republici Hrvatskoj, te da za navedeno prilaže dokumentaciju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da, iz potrošnje električne energije za 2024. koja je iznosila 1432 kwh proizlazi da se u predmetnoj kući ne živi stalno. Ukazuje da na dugogodišnju praksu na području Općine Gradac da do potrošnje vode u objektima dolazi, a da vlasnici u kontinuitetu iste ne koriste za stanovanje jer prebivaju u drugim mjestima. Ističe da navodi tužiteljice da cijelu godinu plaća režije nisu opravdan razlog zbog kojih bi se tužiteljica trebala osloboditi predmetnog poreza. Pored svih dokaza koji su navedeni u obrazloženju osporenog rješenja, činjenicu da tužiteljica ne živi na adresi predmetne kuće potvrđuje i dokaz – dostavnica da tužiteljica nije zatečena na adresi predmetne kuće. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava 13. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila opunomoćenica tuženika. Opunomoćenica tuženika je navela da da u svemu ostaje kod obrazloženja svog rješenja, te odgovora na tužbu.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Predmet spora je obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2024. godinu, u [adresa], na adresi [adresa], u iznosu od 558,35 eura.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Odredbom članka 2. stavka 1. točkom 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23, dalje: ZLP) definirana je kuća za odmor, kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

9. Odredbom članka 25. stavkom 1. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, na osnovu podataka kojima raspolaže u svojim evidencijama, donijelo rješenje kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2024. Povodom žalbe tužitelje podnesene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio.

11. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/2022 dalje: OPZ), propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavak 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

12. Sukladno odredbi članka 6. stavak 2. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

13. Ovo iz razloga što dokumentacija koju je tužiteljica dostavila (u tijeku upravnog postupka i tijekom ovog upravnog spora), po ocjeni ovog Suda, dovodi u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog tijela i tuženika da se predmetna nekretnina koristi povremeno, odnosno sezonski. Iz dostavljene energetske kartice vidljiva je količina potrošene električne energije (u kWh) za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. studenoga 2024. viša od 5.000,00 kwh, za obe tarife, što daje osnove za zaključak da potrošnja nije ograničena samo na jedan period u godini već da je konstantna uz uobičajeno veću potrošnju u ljetnim mjesecima. Što se tiče potrošnje vode za predmetnu nekretninu, iz kartice potrošača proizlazi da se ne može zaključiti da je predmetna kuća korištena povremeno ili sezonski. Naime, iz te isprave proizlazi da je u većini mjeseci u godini bilo potrošnje vode te da nijedan mjesec nije bio bez potrošnje vode.

14. Slijedom navedenog, Sud ne može otkloniti prigovore tužiteljice, pa je stoga, temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je imajući u vidu prethodno navedeno upotpuniti činjenično stanje u cilju utvrđivanja načina korištenja predmetne nekretnine odnosno utvrđivanja činjenice koristi li se ista za stalno stanovanje ili povremeno odnosno sezonski, kao npr. saslušanjem pojedinih svjedoka, te drugim dokazima koja mu stoje na raspolaganju sukladno Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), odnosno utvrditi je li tužiteljica uopće obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor za tu godinu.

15. Zbog svega navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), poništiti rješenje tuženika, te mu predmet vratiti na ponovni postupak, s time da se on, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržava pravnog shvaćanja i primjedaba ovog suda, odnosno, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 3. veljače 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ