Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-977/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić, kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HF, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne Novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) odlučujući o žalbi okrivljenog HF podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp-100/2026-4 od 13. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HF i pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona (N.N. broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni HF se oslobađa obveze naknade troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni HF je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 70 dana, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u smještaju do prestanka djelovanja opojnog sredstva alkohola i uhićenja po policiji od 12. siječnja 2026. u 21,25 sati do 13. siječnja 2026. u 15,00 sati kao dva dana zatvora te okrivljenik ima za izdržati još 68 dana zatvora a na temelju članka 41. u svezi sa člankom 44. stavkom 1., stavkom 2. i stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora.
2. Na temelju članka 13. stavka 1. točke 3. te članka 17. stavka 1., 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa], u trajanju od 6 mjeseci te u tom razdoblju zabranjen mu je pristup u zgradu, stambeni prostor na toj adresi.
3. Temeljem članka 12. stavka 1., članka 13. stavka 1. točke 1. i članka 15. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci koja će se provesti po pravomoćnosti ove presude.
4. Nadalje, na temelju članka 138. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 1.-4. Prekršajnog zakona.
5. Protiv te presude okrivljeni HF je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Žalitelj opisuje obiteljsku i poslovnu situaciju te predlaže da se žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda, a niti povreda na koje žalitelj ukazuje.
8. Naime, žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, međutim, žalitelj navedenu povredu ne obrazlaže, već u žalbi opisuje obiteljsku i poslovnu situaciju, tako da su bitne povrede odredaba prekršajnog postupka ispitane u okviru povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, žalitelj ističe i pogrešno i nepotpuno činjenično stanje, međutim prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je odluku o krivnji utemeljio na provedenim dokazima ispitivanju okrivljenika HF koji je u svojoj obrani iskazao kako priznaje krivnju za navedeni prekršaj te kako se smatra krivim i istog u cijelosti priznaje opisujući dinamiku događaja kritične zgode te obiteljsku situaciju. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku, nadalje, proveo sve dokaze navedene u točki 3. obrazloženja pobijane presude te se na njih upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja, a ispitana je i svjedokinja u svojstvu oštećene-žrtve nasilja u obitelji UF te je prvostupanjski sud proveo dokaz suočenja između okrivljenika i svjedokinje, a ispitan je i svjedok SF, sin okrivljenika.
9.1. Dakle, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza, analize i ocjene istih odluku o krivnji okrivljenika obrazložio u točki 10. pobijane presude, odnosno analizirao je obranu okrivljenika koju je cijenio kao priznanje djela prekršaja, a navedena obrana okrivljenika je sukladna i provedenom dokaznom postupku jer se izvedeni dokazi međusobno podudaraju i u suglasju su sa okrivljenikovom obranom, cijenio je iskaz ispitane svjedokinje žrtve nasilja u obitelji UF te jednako tako dokaz suočenja kao i iskaz svjedoka SF i sve provedene dokaze cijenio sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju pri čemu nije bio ograničen niti vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su po mišljenju ovog suda opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
10. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud je zaključio da ista nije prestroga. Prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikove osobne imovinske prilike, da je lošeg imovnog i zdravstvenog stanja, da ima mala primanja i mirovinu i da je priznao počinjenje prekršaja, da je neosuđivan te nije našao okolnosti koje bi utjecale na strože kažnjavanje te je zbog navedenog okrivljeniku primijenio mjeru upozorenja uvjetnu osudu, jer imajući u vidu navedene olakotne okolnosti sud je ocijenio da bez izvršenja kazne može se očekivati ostvarenje svrhe, odnosno da će se i mjerom upozorenja počinitelju prekršaja uputiti takva vrsta prijekora kojom se omogućuje ostvarenje svrhe prekršajno-pravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.
10.1. Dakle, nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene mjere upozorenja na blažu.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio izrečene zaštitne mjere okrivljeniku i to mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva i zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, te nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja u kojima paušalno pobija navedene zaštitne mjere ne obrazlažući razloge zbog kojih se protivi izricanju navedenih zaštitnih mjera budući da je žalba usmjerena prije svega na opis obiteljske i poslovne situacije te zdravstvenih prilika okrivljenika.
12. Okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona imajući u vidu loše imovinske prilike okrivljenika pa je ovaj sud zaključio da bi plaćanjem istih bila dovedena njegova egzistencija te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 (pet) ovjerenih prijepisa za spis, oštećenicu, okrivljenika i tužitelja.
