Poslovni broj: K-293/25-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nataše Balog, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog TČ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1520/24 od 1. listopada 2024., nakon održane javne rasprave 3. veljače 2026., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu KČ, optuženog TČ i branitelja optuženog, odvjetnika Davorina Bukovca, dana 3. veljače 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i K, rođene E, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, automehaničar, zaposlen u catteringu "Kvatrić" i caffe baru "La˝les", s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.500,00-2.000,00 eura, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, osuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je

- u vremenu od 5. lipnja 2023. do 24. kolovoza 2023. u Zagrebu, u nakani stjecanja nepripadne materijalne dobiti, prilikom kupnje laptopa marke "Acer Switch 5 SW512-52" od oštećenika EČ, a koji laptop je oštećenik prodavao preko oglasnika Marketplace na Facebooku za novčani iznos od 300 eura, javio se imenovanom oštećeniku te se sastao sa istim kako bi kupio predmetni laptop, te je oštećenom EČ neistinito predočio da će mu novčani iznos od 300 eura na ime kupnje predmetnog laptopa donijeti za nekoliko sati, iako stvarne namjere da to učini nije imao, pa kada mu je oštećeni ZČ povjerovao te mu predao laptop marke "Acer Switch 5 SW512-52", prema unaprijed stvorenoj nakani oštećeniku nije isplatio novčani iznos od 300 eura, a niti vratio predmetni laptop, na koji način je pribavio nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 300 eura, a za koji iznos je oštetio EČ,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 optuženi TČ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom TČ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. u svezi članka 56. stavak 4. KZ/11 optuženom se određuje posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom EČ isplati iznos od 300,00 eura.

V. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženi u roku koji mu je određen pravomoćnom presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

VI. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oštećenom EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 300,00 eura (tristoeura) te se nalaže optuženom TČ iznos od 300,00 eura (tristoeura) isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi TČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura (sedamdeseteteura), a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog TČ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

2. Oštećenik EČ je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu 300,00 eura (list 5 spisa).

3. Optuženi TČ pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, te da je suglasan sa imovinskopravnim zahtjevom.

4. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da u cijelosti priznaje da je počinio kazneno djelo na način na koji mu je to stavljeno na teret optužnicom, te da su točni svi činjenični navodi iz optužnice. Izrazio je iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela te pojasnio da ga je na počinjenje istog natjerala teška materijalna situacija, međutim zaposlen je od rujna 2025., radi dva posla te su mu mjesečna primanja između 1.500,00 do 2.000,00 eura tako da je u mogućnosti u vrlo kratkom roku oštećeniku nadoknaditi imovinskopravni zahtjev te je molio da mu sud ne odredi kaznu zatvora. Nakon što je zastupnica optužbe izmijenila prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženi se sa istom suglasio.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana/pregledana je preslika osobne iskaznice na ime TČ (list 20 spisa), preslika poruka komunikacije između okrivljenog TČ i oštećenog EČ (list 21-32 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz oštećenika EČ od 28. studenoga 2023. (list 19 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 47-51 spisa).

6. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

7. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

8. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

9. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, spremnost da oštećeniku naknadi štetu, da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, te korektno držanje pred sudom, dok je otegotno cijenio prekršajnu osuđivanost i kaznenu osuđivanost u tri navrata zbog kaznenih djela iznude u pokušaju, prijetnje i krađe, s time da je do počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u dva navrata na uvjetnu osudu (prijetnja i iznuda u pokušaju), a nakon počinjenja ovog kaznenog djela je osuđen na rad za opće dobro zbog kaznenog djela krađe, kao i da je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po pravomoćnoj presudi ovog suda broj K-363/20 od 15. veljače 2021., koja je postala pravomoćna istog dana kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 4. u svezi članka 34. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz vrijeme provjeravanja od 4 godine.

10. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećeniku, kao i da mu ista nije nadoknađena. Konačno, sud je uzeo u obzir i da se optuženi suglasio sa prijedlogom vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

11. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom EČ isplati iznos od 300,00 eura. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir da je optuženi prema izvatku iz kaznene evidencije osuđivan u tri navrata zbog kaznenih djela iznude u pokušaju, prijetnje i krađe, međutim u okviru kaznene osuđivanosti sud je cijenio da je optuženi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u dva navrata na uvjetnu osudu (prijetnja i iznuda u pokušaju), kao i da je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po pravomoćnoj presudi ovog suda broj K-363/20 od 15. veljače 2021., koja je postala pravomoćna istog dana kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 4. u svezi članka 34. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz vrijeme provjeravanja od 4 godine, a nakon počinjenja ovog kaznenog djela je osuđen na rad za opće dobro zbog kaznenog djela krađe, pa stoga naknadna osuđivanost na rad za opće dobro nije niti mogla u konkretnom slučaju polučiti svoj specijalni učinak jer se radi o presudi koja je postala pravomoćna nakon počinjenja ovog kaznenog djela. S druge strane okolnost da je optuženi priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela u korelaciji sa korektnim držanjem pred sudom i njegovom obranom u kojoj je naveo spremnost da u kratkom roku u cijelosti nadoknadi štetu oštećeniku, za što su već stvoreni preduvjeti obzirom da je zaposlen i da ostvaruje redovita mjesečna primanja pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom.Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu ostankom na slobodi biti omogućeno da nastavi raditi i da na taj način naknadi štetu oštećeniku. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 5 (pet) godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo i ako popravi štetu oštećeniku kako je naprijed navedeno, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja i stjecanja imovinske koristi te da se obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi odlučio kloniti činjenja kaznenih djela te će ujedno imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

12. Optuženom je sukladno članku 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 naložena uz uvjetnu osudu i posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom EČ isplati iznos od 300,00 eura, koji rok sud smatra primjerenim visini štete, proteku roka od kada je djelo počinjeno, kao i činjenici da optuženi ostvaruje mjesečna primanja između 1.500,00 – 2.000,00 eura pri čemu je optuženi upozoren sukladno članku 58. stavak 5. KZ/11 da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko u roku koji mu je određen pravomoćnom presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

13. Oštećenom EČ je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 300,00 eura jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je isti oštećen upravo za navedeni iznos, a s kojim imovinskopravnim zahtjevom se optuženi suglasio te je optuženom naloženo isplatiti naprijed navedeni iznos oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, pri čemu se napominje kako rok za izvršenje posebne obveze (3 mjeseca) nije izjednačen s tzv. paricijskim rokom obzirom da se na imovinskopravni zahtjev u pogledu roka za izvršenje činidbe primjenjuju rokovi Zakona o parničnom postupku (članka 328. stavak 2. ZPP).

14. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 70,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen te ostvaruje mjesečna primanja od 1.500,00 – 2.000,00 eura, da nema obvezu uzdržavanja, da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1520/24

2. optuženi TČ, [adresa]

3. branitelj optuženog odvjetnik Davorin Bukovac

4. oštećenik EČ, [adresa] – po pravomoćnosti.