Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: P-145/2019-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb, d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po O.D. Leko i partneri, Domagojeva 18, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, VPS: 7.467,45 eura, nakon održane glavne javne rasprave 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjeničkog punomoćnika tuženika, 3. veljače 2026., javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika broj 9011160125 od dana 19.04.2006. godine ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke-tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.467,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja za razdoblje do 31. prosinca 2007.godine teče po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31 prosinca 2022. godine, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena
i to iznos od 2.036,18 eura na ime promjenjive kamatne stope tekućom na iznos od:
12,78 EUR od dana 31.08.07 pa do isplate,
12,57 EUR od dana 30.09.07 pa do isplate,
12,66 EUR od dana 31.10.07 pa do isplate,
12,67 EUR od dana 30.11.07 pa do isplate,
12,81 EUR od dana 31.12.07 pa do isplate,
12,98 EUR od dana 31.01.08 pa do isplate,
23,71 EUR od dana 29.02.08 pa do isplate,
23,52 EUR od dana 31.03.08 pa do isplate,
22,82 EUR od dana 30.04.08 pa do isplate,
23,04 EUR od dana 31.05.08 pa do isplate,
23,01 EUR od dana 30.06.08 pa do isplate,
23,43 EUR od dana 31.07.08 pa do isplate,
23,42 EUR od dana 31.08.08 pa do isplate,
24,75 EUR od dana 30.09.08 pa do isplate,
25,06 EUR od dana 31.10.08 pa do isplate,
24,29 EUR od dana 30.11.08 pa do isplate,
25,75 EUR od dana 31.12.08 pa do isplate,
26,06 EUR od dana 31.01.09 pa do isplate,
26,61 EUR od dana 28.02.09 pa do isplate,
25,77 EUR od dana 31.03.09 pa do isplate,
25,89 EUR od dana 30.04.09 pa do isplate,
25,52 EUR od dana 31.05.09 pa do isplate,
25,45 EUR od dana 30.06.09 pa do isplate,
25,13 EUR od dana 31.07.09 pa do isplate,
25,52 EUR od dana 31.08.09 pa do isplate,
25,32 EUR od dana 30.09.09 pa do isplate,
25,31 EUR od dana 31.10.09 pa do isplate,
25,57 EUR od dana 30.11.09 pa do isplate,
25,87 EUR od dana 31.12.09 pa do isplate,
26,23 EUR od dana 31.01.10 pa do isplate,
26,17 EUR od dana 28.02.10 pa do isplate,
26,71 EUR od dana 31.03.10 pa do isplate,
26,85 EUR od dana 30.04.10 pa do isplate,
27,19 EUR od dana 31.05.10 pa do isplate,
28,32 EUR od dana 30.06.10 pa do isplate,
27,60 EUR od dana 31.07.10 pa do isplate,
29,34 EUR od dana 31.08.10 pa do isplate,
28,74 EUR od dana 30.09.10 pa do isplate,
28,60 EUR od dana 31.10.10 pa do isplate,
24,92 EUR od dana 30.11.10 pa do isplate,
25,79 EUR od dana 31.12.10 pa do isplate,
25,24 EUR od dana 31.01.11 pa do isplate,
25,08 EUR od dana 28.02.11 pa do isplate,
24,69 EUR od dana 31.03.11 pa do isplate,
25,55 EUR od dana 30.04.11 pa do isplate,
23,13 EUR od dana 31.05.11 pa do isplate,
23,27 EUR od dana 30.06.11 pa do isplate,
34,09 EUR od dana 31.07.11 pa do isplate,
25,47 EUR od dana 31.08.11 pa do isplate,
25,44 EUR od dana 30.09.11 pa do isplate,
25,32 EUR od dana 31.10.11 pa do isplate,
24,95 EUR od dana 30.11.11 pa do isplate,
25,60 EUR od dana 31.12.11 pa do isplate,
25,92 EUR od dana 31.01.12 pa do isplate,
25,93 EUR od dana 29.02.12 pa do isplate,
25,69 EUR od dana 31.03.12 pa do isplate,
25,79 EUR od dana 30.04.12 pa do isplate,
26,01 EUR od dana 31.05.12 pa do isplate,
25,78 EUR od dana 30.06.12 pa do isplate,
25,79 EUR od dana 31.07.12 pa do isplate,
25,65 EUR od dana 31.08.12 pa do isplate,
25,40 EUR od dana 30.09.12 pa do isplate,
25,71 EUR od dana 31.10.12 pa do isplate,
25,82 EUR od dana 30.11.12 pa do isplate,
25,78 EUR od dana 31.12.12 pa do isplate,
25,32 EUR od dana 31.01.13 pa do isplate,
25,64 EUR od dana 28.02.13 pa do isplate,
25,71 EUR od dana 31.03.13 pa do isplate,
25,57 EUR od dana 30.04.13 pa do isplate,
25,15 EUR od dana 31.05.13 pa do isplate,
24,89 EUR od dana 30.06.13 pa do isplate,
25,12 EUR od dana 31.07.13 pa do isplate,
25,28 EUR od dana 31.08.13 pa do isplate,
25,68 EUR od dana 30.09.13 pa do isplate,
25,46 EUR od dana 31.10.13 pa do isplate,
25,56 EUR od dana 30.11.13 pa do isplate,
25,64 EUR od dana 31.12.13 pa do isplate,
6,25 EUR od dana 31.01.14 pa do isplate,
6,29 EUR od dana 28.02.14 pa do isplate,
6,27 EUR od dana 31.03.14 pa do isplate,
6,23 EUR od dana 30.04.14 pa do isplate,
6,21 EUR od dana 31.05.14 pa do isplate,
6,22 EUR od dana 30.06.14 pa do isplate,
6,27 EUR od dana 31.07.14 pa do isplate,
6,32 EUR od dana 31.08.14 pa do isplate,
6,32 EUR od dana 30.09.14 pa do isplate,
6,34 EUR od dana 31.10.14 pa do isplate,
6,38 EUR od dana 30.11.14 pa do isplate,
6,37 EUR od dana 31.12.14 pa do isplate,
7,35 EUR od dana 31.01.15 pa do isplate,
7,20 EUR od dana 28.02.15 pa do isplate,
7,30 EUR od dana 31.03.15 pa do isplate,
7,21 EUR od dana 30.04.15 pa do isplate,
7,33 EUR od dana 31.05.15 pa do isplate,
7,29 EUR od dana 30.06.15 pa do isplate,
7,18 EUR od dana 31.07.15 pa do isplate,
6,98 EUR od dana 31.08.15 pa do isplate,
7,01 EUR od dana 30.09.15 pa do isplate,
te iznos od 5.431,27 eura na ime promjene tečaja, tekućom na iznos od:
0,82 EUR od dana 31.05.06 pa do isplate,
0,95 EUR od dana 31.08.06 pa do isplate,
0,82 EUR od dana 30.09.06 pa do isplate,
3,39 EUR od dana 31.07.07 pa do isplate,
5,73 EUR od dana 31.01.08 pa do isplate,
4,92 EUR od dana 30.09.08 pa do isplate,
6,51 EUR od dana 31.10.08 pa do isplate,
11,02 EUR od dana 31.12.08 pa do isplate,
15,80 EUR od dana 31.01.09 pa do isplate,
22,04 EUR od dana 28.02.09 pa do isplate,
13,15 EUR od dana 31.03.09 pa do isplate,
15,54 EUR od dana 30.04.09 pa do isplate,
10,67 EUR od dana 31.05.09 pa do isplate,
10,49 EUR od dana 30.06.09 pa do isplate,
7,84 EUR od dana 31.07.09 pa do isplate,
10,87 EUR od dana 31.08.09 pa do isplate,
8,92 EUR od dana 30.09.09 pa do isplate,
8,83 EUR od dana 31.10.09 pa do isplate,
11,36 EUR od dana 30.11.09 pa do isplate,
14,43 EUR od dana 31.12.09 pa do isplate,
18,10 EUR od dana 31.01.10 pa do isplate,
17,49 EUR od dana 28.02.10 pa do isplate,
22,87 EUR od dana 31.03.10 pa do isplate,
24,29 EUR od dana 30.04.10 pa do isplate,
27,77 EUR od dana 31.05.10 pa do isplate,
39,08 EUR od dana 30.06.10 pa do isplate,
31,82 EUR od dana 31.07.10 pa do isplate,
49,31 EUR od dana 31.08.10 pa do isplate,
43,34 EUR od dana 30.09.10 pa do isplate,
41,88 EUR od dana 31.10.10 pa do isplate,
58,60 EUR od dana 30.11.10 pa do isplate,
69,04 EUR od dana 31.12.10 pa do isplate,
62,41 EUR od dana 31.01.11 pa do isplate,
60,54 EUR od dana 28.02.11 pa do isplate,
55,76 EUR od dana 31.03.11 pa do isplate,
66,16 EUR od dana 30.04.11 pa do isplate,
83,01 EUR od dana 31.05.11 pa do isplate,
84,99 EUR od dana 30.06.11 pa do isplate,
82,23 EUR od dana 31.07.11 pa do isplate,
53,90 EUR od dana 31.08.11 pa do isplate,
58,02 EUR od dana 30.09.11 pa do isplate,
53,50 EUR od dana 31.10.11 pa do isplate,
49,39 EUR od dana 30.11.11 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.12.11 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.01.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 29.02.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.03.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.04.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.05.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.06.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.07.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.08.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.09.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.10.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.11.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.12.12 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.01.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 28.02.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.03.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.04.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.05.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.06.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.07.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.08.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.09.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.10.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 30.11.13 pa do isplate,
102,21 EUR od dana 31.12.13 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.01.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 28.02.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.03.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 30.04.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.05.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 30.06.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.07.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.08.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 30.09.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.10.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 30.11.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.12.14 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.01.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 28.02.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.03.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 30.04.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.05.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 30.06.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.07.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 31.08.15 pa do isplate,
73,26 EUR od dana 30.09.15 pa do isplate,
sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.624,22 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 100,00 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tuženika radi utvrđenja isplate navodeći da je s tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj: 9011160125 dana 19. travnja 2006. godine na iznos od 47.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate 180 mjeseci. Čl. 4. Ugovora da je ugovoreno plaćanje kamate na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35 % godišnje i koja kamata je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i to švicarski franak. Navodi se da su navedenim ugovornim odredbama povrijeđena prava i interesi tužiteljice te da su navedene odredbe utvrđene nepoštenima i to presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Navodi se da je tijekom otplate kredita, tuženik jednostrano donosio odluke o promjeni odnosno povećanju visine kamatne stope na štetu tužiteljice, da je tužiteljica vršila otplatu kredita u valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa da je tuženik od tužiteljice bez valjane pravne osnove u periodu vraćanja kredita pa sve do 30. rujna 2015. godine (kada je stupio na snagu Zakon i izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju) neosnovano naplatio ukupan iznos,a kojeg da će tužitelj naknadno specificirati. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužiteljica je uredila tužbu i tužbeni zahtjev (list 197 – 202 spisa) predlažući donošenje presude kao u izreci.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući prije svega prigovor zastare navodeći da zahtjev kojeg ističe podnositelj kolektivne tužbe nije identičan tužbenom zahtjevu vjerovnika iz konkretnog ugovora o kreditu pa da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovom predmetnom zahtjevu. S obzirom da je tužba podnesena 17.62019., a kako je to razvidno iz prijamnog pečata naslovnog Suda, da je za tužiteljevo potraživanje nastupila zastara, budući odredba iz čl. 241. Zakona o obveznim odnosima nije derogirana posebnim zakonom.
Nadalje se navodi da je tuženik postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak Ugovoru o kreditu, čime je izvršena konverzija istoga. Stoga tuženik smatra kako sklapanjem tog novog Ugovora prijašnji Ugovor o kreditu prestao je postojati pa tužitelj kao korisnik kredita, na temelju tog Ugovora (jer ga više nema) ne može osnovano potraživati bilo što od tuženika.
Proistječe da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka Ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po Ugovoru u CHF, odnosno, da tužitelj nema daljnji pravni interes za nastavak ovoga postupka te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sklopljen između PBZ d.d. i tužiteljice JC (list 2 – 4 spisa), u otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (list 5 – 6 spisa), u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011160125 od 9.12.2015. (list 29 – 33 spisa), u plan otplate (list 121 – 123 spisa), u knjigovodstvenu karticu (list 129 - 160 spisa), u pregled uplata po kreditu na dan 27.2.2023. (list 124 – 128 spisa), saslušan je svjedok KC (list 165 i 166 spisa), tužiteljica u svrhu dokazivanja (list 166 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje (list 175 – 185 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza nedvojbeno je da je između stranaka i to tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, zaključen Ugovor o kreditu broj 9011160125 19. travnja 2006. na iznos od 47.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa rokom otplate od 180 mjeseci. U navedenom Ugovoru čl. 4. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i to "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,35% godišnje".
6. Tužiteljica se u tužbi pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je i u odnosu na tuženika utvrđeno da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke i drugim internim aktima tuženika, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
7. Kako je navedeno, Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je gore navedena presuda, a koju odluku je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud svojom odlukom pod brojem Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.
8. Proistječe stoga da je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe u ugovorima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao u konkretnom slučaju, te se stoga ima smatrati da takva odredba nikada nije ni postojala.
9. S druge, pak, strane Vrhovni sud RH svojom odlukom pod posl.br. Rev- 2221/18 u cijelosti je prihvatio odluku Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Proistječe stoga da je pravomoćno utvrđeno da su ništetne odredbe u ugovorima u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao u konkretnom slučaju, te se stoga ima smatrati da takve odredbe nikada nisu ni postojale. Tužiteljica se u tužbi pozvala i na navedene presude.
10. Odredba članka 502c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11. Proistječe da navedena odredba doista govori o postupku naknade štete, na što upire tuženik, međutim, u smislu čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15) šteta je i umanjenje nečije imovine kao u konkretnom slučaju s obzirom da je tužiteljica plaćanjem anuiteta obračunatog prema promjenjivoj kamatnoj stopi koju je jednostrano odredila Banka, ovdje tuženik, nastala šteta, odnosno tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju takve ništetne odredbe.
12. S obzirom na izneseno, sud je prihvatio pozivanje tužiteljice na pravna utvrđenja iz gore navedenih citiranih presuda, a osim toga i odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Naime, koristeći u zaključenim ugovorima o kreditu ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, svakako je stvorena neravnoteža u pravima i obvezama te je ista nedvojbeno na štetu potrošača kao slabije strane. Načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje: ZOO), općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle, osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza , vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda.
14. Svjedok KC, djelatnik tuženika, u svome iskazu navodi da se ne sjeća konkretnog slučaja te navodi da je u to vrijeme radio u odjelu kreditiranja PBZ-a u poslovnici [adresa] te da se znalo dnevno zaključiti oko desetak takvih kredita. U to vrijeme, da se gotovo 95% kredita zaključivalo u švicarskim francima jer da su tada takvi krediti bili "znatno povoljniji u odnosu na kredite koji bi se vezali za valutu eura". Načelno navodi jer da se ne sjeća okolnost zaključenja konkretnog ugovora, da bi on kao osobni bankar prezentirao svakom klijentu uvjete ugovora koji bi se zaključio u švicarskom franku i u euru, a kako je u to vrijeme euro bio znatno nepovoljniji od kredita koji bi se vezao za valutu švicarski franak, a u smislu kamatne stope, da su se klijenti odlučivali uglavnom za švicarski franak. Na stolu da bi se nalazile razne brošure te još navodi da je i kod osobnog bankara drugačija atmosfera jer da je osobni bankar sam sa klijentom. Također navodi da je banka redovito slala obavijesti o promjeni kamatnih stopa tijekom otplate kredita te da je to išlo centralizirano. Isto tako, da je svakom klijentu objašnjeno značenje da je kredit vezan uz tečaj švicarskog franka, da je svaki takav kredit u valuti rizičan,. kao pšto je rizičan i kredit u eurima. Naposljetku navodi da nije dobio bilo kakvu informaciju od Hrvatske narodne banke vezano za povećani rizik promjene tečaja švicarskog franka, odnosno barem to do njega nije došlo.
15. Tužiteljica u svome iskazu navodi da je te 2006. već došla u banku sa odlukom da podigne kredit koji bi bio vezan za švicarski franak jer da su tada ti krediti bili povoljniji od kredita u eurima budući je bila niža kamatna stopa. Ne može se sjetiti što joj je svjedok KC predočio. Također navodi da je kredit prijevremeno zatvorila i to prije dolaska u mirovinu jer je kamatna stopa rasla, tečaj je rastao i bilo joj je "dosta tog kredita". Isto tako navodi da je prilikom zaključivanja ugovora o kreditu razumjela što znači da se ugovor zaključuje sa promjenjivom kamatnom stopom, no, da je nije zaključivala da će promjenjiva kamatna stopa bila tako visoka, a da je i ranije znala imati kredite sa takvom promjenjivom kamatnom stopom. Ugovor koji je zaključila sa bankom da je pročitala tek kod kuće, no, da je razumjela već u banci prilikom zaključenja da se zaključuje sa promjenjivom kamatnom stopom.
16. Gore navedeni iskazi samo potvrđuju da tužiteljica prilikom zaključenja predmetnog Ugovora nije dobila potpunu informaciju o mogućim rizicima zaključenja predmetnog ugovora u valuti švicarski franak, već su takve informacije date paušalno i nedovoljno upozoravajuće. Tužiteljica priznaje da je već i prije dolaska u banku odlučila podići kredit upravo u švicarskim francima, no, navedeno ne znači da ista nije imala pravo na potpunu i objektivnu informaciju o svim možebitnim rizicima takvog ugovora, a koja informacija je očito izostala.
17. Također valja istaći da je nedvojbeno da je upravo tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo na način da bi tuženik objasnio tužiteljici i predočio joj sve parametre koje utječu na promjenu ugovorne kamatne stope pri čemu bi teret dokaza takvih tvrdnji bio upravo na tuženiku u smislu odredaba o teretu dokazivanja iz čl. 7 i čl .219 st. 1 ZPP-a.
18. Ovaj Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tražbine, s obzirom da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama br. Rev-2245/2017, Rev- 3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dapače, proistječe da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na ime ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
19. Budući se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope, proistječe da je tužiteljica pravomoćnošću istih saznala za utvrđenje – povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014.
20. S obzirom da je tužiteljica ustala sa tužbom 12. lipnja 2019. (tužba je predana na poštu preporučenom pošiljkom 12. lipnja 2019., a zaprimljena je u Sudu 17. lipnja 2019.), to je nedvojbeno da nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope, slijedom čega takav prigovor tuženika nije osnovan budući, dakle, tužiteljica nije ustala sa tužbom 17. lipnja 2019., kako to predočuje tuženik, već 12. lipnja 2019. odnosno u trenutku predaje na poštu preporučene pošiljke.
21. Sud je s druge pak strane punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje mr. oec. Snežane Sikirić, koja je nedvojbeno svoj nalaz dala u skladu s pravilima struke. Vještakinja je tako u svome mišljenju iznijela da je analizom otplatnog plana po kreditu broj: 9011160125 sastavljenog sa početnom ugovorenom kamatnom stopom od 4,35 % od početka otplate kredita do 31.12.2013. godine i zakonom utvrđene kamate od 3,23% od 1.1.2014. do 30.9.2015. i otplatnog plana sastavljenog s osnova promjenjive kamatne stope od početka otplate kredita do 30.9.2015. godine utvrđena preplata u iznosu od 15.305,20 HRK (prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345/2.031,35 eur). Nadalje navodi da pozitivna preplata, a koja je nastala kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, za razdoblje otplate kredita do 30.9.2015. godine iznosi 40.921,93 HRK (prema fiksnoj tečaju konverzije 7,5345/5.431,27 eur). Negativna preplata koja da je nastala kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, za razdoblje otplate kredita do 30.9.2015. godine iznosi -1.088,22 HRK (prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345/144,43 eura).
22. Vezano za navedeni nalaz i mišljenje tuženik se očitovao smislu da je samo vještačenje bilo nepotrebno jer da je rezultat ovakvog vještačenja bespredmetan u ovom predmetu s obzirom da je među strankama sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015). Naprotiv, tuženik drži da su sve zahtjeve, obveze te eventualne nepoštene odnose stranke anulirale sklapanjem navedenog Dodatka Ugovoru koji je uspostavio pravičan i jednak položaj ugovornih strana, da tužiteljica prilikom specifikacije tužbenog zahtjeva je trebala uzeti u obzir iznos preplate koji je već utvrđen i priznati prilikom konverzije te za taj dio umanjiti dobivene iznose jer da u suprotnom dolazi do dvostrukog obeštećenja. Vezano za navedeni stav, tužiteljica po punomoćnici drži da tuženik nije vještaku postavio zadatak u tom pravcu vezano za eventualno umanjenje potraživanja tužitelja te ustraje kod uređenog tužbenog zahtjeva.
23. Tužiteljica s druge pak strane navodi da zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izvršen povrat niti preplaćenog tečaja niti kamate, a niti pripadajuće zatezne kamate, već da je izvršeno samo djelomično umanjenje glavnice te je preostala neotplaćena konvertirana glavnica i dalje bila višestruko veća od one kakva bi bila da je uzeta u obzir ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Isto tako, tužiteljica po punomoćnici navodi da u odnosu na negativne tečajne razlike tužiteljica nije u obvezi vratiti nešto što nije primila.
24. Naime, tužiteljica je sa tuženikom zaključila 9. prosinca 2015. Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011160125, odnosno tužiteljica je "napravila konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u EUR".
25. Međutim, po ocjeni ovoga Suda, cilj konverzije koja je provedena temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (NN 102/15) nije bio nadoknada preplaćene kamate zbog toga što se tijekom otplate kredita mijenjala jednostranim odlukama banaka već izjednačavanje položaja potrošača korisnika kredita vezanih uz valutu CHF s onima vezanim uz valutu EUR. Naime, razlike koje su utvrđene konverzijom nisu se odnosile samo na razliku kamate koja je nastala zbog promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu, već su u sebi u znatnoj mjeri (čak i pretežitoj) sadržavale promjene nastale zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i EUR.
26. U tom pravcu sud prihvaća da odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZID ZPK) ne propisuju da bi iznos eventualno utvrđene preplate bio iznos upravo preplaćene kamate zbog promjenjive kamatne stope, a niti su parnične stranke spomenutim Dodatkom Ugovora o kreditu navedeno ugovorile. Proistječe stoga da iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu od 9.12.2015. ne proizilazi da bi tužiteljica pristala slobodnom voljom niti da bi sporazumno s tuženikom pristala da se iznosi uplaćeni s osnova ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uračunaju u izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao, dapače, nije predložio niti provođenje dokaza na takvu okolnost.
27. Za zaključiti je da je tuženik zapravo jednostrano i bez suglasnosti tužiteljice uračunao sve uplate, dakle, i one koje su izvršene temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i u novi otplatni plan.
28. S obzirom na ovu okolnost, ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju tuženika da je sklapanjem Dodatka ugovoru, odnosno provedbom konverzije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novca koji tužiteljica zahtijeva u ovom postupku. Naime, ovaj sud drži da provedbom konverzije nisu riješeni svi međusobni odnosi tužiteljice i tužene koji proizlaze iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika. Osim toga, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu, odnosno provedbom konverzije tužiteljica se nije odrekla tražbine prema tuženiku koju ima temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a niti je provedbom konverzije ta ništetnost otklonjena. Dapače, sama činjenica da su stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu ne znači da je tužiteljica izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu pa i samog Dodatka ugovora o kreditu ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenih iznosa po toj osnovi.
29. Ovakav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Odluci posl.br. Rev-2868/18-2 od 12. 2. 2019. u kojoj se također navodi i kako ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni, a to je da je zabrana manjeg značaja i da je Ugovor u cijelosti ispunjen.
30. Također valja istaći da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima isključuje iz njezina materijalnog područja primjene ugovorne odredbe koje su odraz zakonskih odredaba nacionalnog prava, slijedom čega se na konvertirane kredite, kao u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe navedene Direktive jer se, dakle, radi o primjeni hrvatskog nacionalnog zakonodavstva, odnosno ZID ZPK-a, a zbog čega se svojom presudom C-655/2020 od 5. svibnja 2022. nenadležnim oglasio Europski sud u pogledu Zahtjeva za prethodnu odluku suda EU vezano za obeštećenja po preplaćenim kamatama i valutnoj klauzuli za kredite nakon provedene konverzije.
31. No, kako je naprijed izneseno, nesporno je da i odredbe nacionalnog prava također pružaju djelotvornu zaštitu potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba kojima bi se koristili prodavatelji robe ili pružatelji usluga.
32. Dakle, u situaciji kada niti odredbama ZID ZPK nije propisan, a niti je samim Dodatkom ugovora o kreditu bilo ugovoreno da bi iznos preplate iz čl. 5. navedenog Dodatka bio upravo iznos preplaćene kamate zbog promjenjive kamatne stope, odnosno, zbog promjene početnog tečaja CHF tuženika te kada je cilj provedbe konverzije bio zapravo izjednačavanje položaja potrošača korisnika kredita vezanih uz valutu CHF s onima vezanim uz valutu EUR, a istovremeno sam tuženik nije dokazao niti pokušao dokazivati da su uplaćeni iznosi temeljem promjenjive kamatne stope, odnosno promjene početnog tečaja CHF tuženika, uračunati u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, premda je na tuženiku teret dokazivanja takve činjenice, po ocjeni ovoga suda, proistječe da tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa. Proistječe da je riječ o iznosu zbog promjene kamatne stope i to od 2.031,35 EUR-a, odnosno, o iznosu od 5.431,27 EUR-a na ime preplaćenih iznosa zbog promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, kako je to utvrdila vještakinja.
33. Premda je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev od 22.9.2023. (list 162 – 164 spisa) te je doista došlo do preinake tužbe, a kojoj preinaci se tuženik protivio, Sud je preinaku dopustio budući smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a.
34. Isto tako, vezano za utvrđenu negativnu preplatu u iznosu od 144,43 eura (list 185 spisa), a koja negativna preplata je nastala kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, za razdoblje otplate kredita do 30.9.2015. godine (u korist korisnika kredita), u pogledu iste nije postavljen zahtjev za isplatu od strane tuženika, a s druge pak strane, tužiteljica navodi da smatra da nije u obvezi vratiti nešto što nije primila te je postavila tužbeni zahtjev u pogledu utvrđene pozitivne preplate.
35. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a budući je tuženik sastavljač ugovora o kreditu, proistječe da je isti nepošten stjecatelj zbog čega temeljem čl. 1115. ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužiteljici nastala šteta temeljem čl. 1086. citiranog Zakona.
36. Budući je tužiteljica uspjela u parnici to joj je tuženik dužan naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.
37. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku (list 206 spisa) te je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura nadalje, za sastav obrazloženog podneska kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu, od 6.5.2020. godine u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 22.9.2023. kojim je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno službenoj valuti Republike Hrvatske, odnosno u euru, u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 19. siječnja 2026. godine kojim je konačno uređen tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, u iznosu od 200.00 eura. Također je priznat i trošak zastupanja na ročištima od 8.11.2022. godine, 28.9.2023., 30.1.2026., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, što daje ukupan iznos od 1.400,00 eura, što sa pripadajućim PDV- om od 350,00 eura, daje ukupan iznos od 1.750,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
38. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude budući na navedeno ročište punomoćnica tužiteljice nije niti pristupila, a ne bi joj bio niti priznat budući ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice.
39. S druge pak strane, priznat je trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, pristojbe na presudu u iznosu od 121,13 eura, kao što je priznat i uplaćeni trošak predujma za knjigovodstveno-financijsko vještačenje u iznosu od 700,00 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška, iznos od 2.624,22 eura.
40. Tužiteljicu je valjalo odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 100,00 eura, kao neosnovanim iz gore navedenih razloga.
41. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
42. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Otočcu 3. veljače 2026.
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu
2. Miroslav Leko, odvjetnik u Zagrebu
