REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3174/2020-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boran Bušurelo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 6.653,88 EUR (šest tisuća šesto pedeset tri eura i osamdeset osam centi) sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2020. do isplate prema stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 593,50 EUR (petsto devedeset tri eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2020. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 3.329,65 EUR (tri tisuće tristo dvadeset devet eura i šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama od 3. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio ovom sudu 1. prosinca 2020. navodi da je 7. studenog 2019. kao pješak stradao u prometnoj nesreći. Navodi da je tom prilikom prelazio označeni pješački prijelaz, da je pritom na njega naletio automobil registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HN, a da je tužitelj zbog toga licem udario u pod i izgubio svijest te da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede. Pojašnjava da se protiv spomenutog vozača vodi kazneni postupak zbog naprijed navedenog, a da je isti vozilom upravljao pod utjecajem droge što je svakako doprinijelo stanju šoka i straha kod tužitelja. Tužitelj navodi da je zadobio multifragmentarnu frakturu kostiju lica, nosa te sinusa uz hematome po cijelome licu, zatim potres mozga, da je ozlijedio desno koljeno, da kao posljedicu štetnog događaja trpi bolove u prsnom košu, rebrima s lijeve strane tijela, kao i jake glavobolje koje ne prestaju niti uz analgetike, a da su mu zaostali i brojni ožiljci na licu i koljenu. Ističe da je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio strah, koji traje i danas i to kao strah za zdravlje i mogućnost urednog obavljanja životnih i radnih zadataka u budućnosti. Upućuje na to da je u razdoblju nakon štetnog događaja njegov pristup bolnicama bio otežan zbog situacije uzrokovane pandemijom virusa COVID-19 zbog čega je kao osoba od gotovo 70 godina života slijedio upute liječnika da dom napušta samo kad je to zaista nužno. Tužitelj navodi da mu je zbog predmetnog štetnog događaja nastala neimovinska šteta u iznosu od ukupno 5.441,64 EUR / 41.000,00 kn (zbog pretrpljenih bolova – 10.000,00 kn, zbog straha – 8.000,00 kn, kao posljedica duševne boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti – 12.000,00 kn te za duševne boli zbog naruženja – 11.000,00 kn), kao i imovinska šteta po osnovi pružene mu tuđe pomoći i njege u iznosu od ukupno 79,63 EUR / 600,00 kn. Tužitelj upućuje na to da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika na temelju Police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016241094874 pa da se istome obratio 23. srpnja 2020. s odštetnim zahtjevom. Navodi da mu je tuženik isplatio 3.052,62 EUR (23.000,00 kn), no da mu isplatom navedenog iznosa isti nije u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužitelju isplati 2.468,64 EUR (18.600,00 kn) sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2020. do isplate. Također, tužitelj traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak predmetne prometne nesreće te postojanje aktivne i pasivne legitimacije u ovom postupku, kao i odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj. Nadalje, čini nespornim da je tužitelju po osnovi štete pretrpljene u tom istom događaju isplatio 3.052,62 EUR (23.000,00 kn) te da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete tužitelju. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U podnesku od 3. rujna 2025. (list 208-209 spisa) tužitelj je, nakon provedenih vještačenja, naveo da je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 10.300,00 EUR. Stoga, s obzirom da mu je tuženik prije podnošenja tužbe već platio 3.052,62 EUR, traži donošenje presude kojom će biti tuženiku naloženo da tužitelju isplati 7.247,38 EUR sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2020. do isplate.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 6-8 spisa), optužnice (list 9-11 spisa), medicinske dokumentacije (list 12-19, 45-126 spisa), pregled provjere osiguranja (list 27 spisa), odštetnog zahtjeva (list 28-30 spisa), potvrde o primitku (list 31 spisa), ponude (list 32-33 spisa), zatim dokaz medicinskim vještačenjem (list 86-87, 161-167, 186-187, 198, 218 spisa) te uvidom u fotografije (list 20-26 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog prometne nesreće koja se dogodila 7. studenog 2019. u kojoj je sudjelovao kao pješak, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika HN.

7. Među strankama nije sporno da se 7. studenog 2019. dogodio štetni događaj, da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika, a nije sporno niti postojanje aktivne i pasivne legitimacije, odnosno odgovornost osiguranika tuženika za nastanak tog istog događaja. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju po osnovi naknade štete 3.052,62 EUR. S druge strane, sporna je visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

8. Podneskom od 3. rujna 2025. (list 208-209 spisa) tužitelj je preinačio tužbu na način da od tuženika umjesto isplate 2.468,64 EUR traži isplatu 7.247,38 EUR. Dakle, tužitelj je povisio tužbeni zahtjev za 4.778,74 EUR. O spomenutoj preinaci sud je odlučio rješenjem od 18. prosinca 2025. (list 218 spisa, pisani otpravak istog rješenja nalazi se na listu 228-229 spisa).

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima doc. dr. sc. Željku Orihovcu dr. med, maksilofacijalnom kirurgu (subspecijalist plastične kirurgije glave i vrata) i NN, dr. med., specijalistu psihijatrije.

10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka kirurga od 13. travnja 2022. (list 86-87 spisa) proizlazi da su tužitelju tijekom obrade utvrđene slijedeće dijagnoze: commotio cerebri (potres mozga), contusio genus dex. (natučenje desnog koljena), fractura ossia nasalia cum dislocationem minim. (prijelom nosnih kostiju bez bitnijeg pomaka), fractura septi nasi cum dislocationem (prijelom nosne pregrade s pomacima ulomaka), fractura sinus maxillaris sin. (prijelom desnog čeljusnog sinusa), fractura orbitae sin. (prijelom lijeve očne duplje) i fractura ossis frontalis (prijelom čeone kosti); zatim da je kod tužitelja utvrđeno da mu je lice simetrično, da mu je lijeva nosnica je uredno prohodna, no da mu je desna nosnica slabije prohodna te da postoji devijacija nosne pregrade (umjerena), da su mu obje čeljusti bezube i da ima totalnu protezu gornje i donje čeljusti te da je bulbomotorika uredna i da nema dvoslike, zatim da tužitelj ima nepravilan ožiljak na koži desne strane nosa, veličine od oko 2 cm, vidljiv trećim osobama, da se palpira manje utisnuće u području vanjske lamine čeone kosti lijevo, koje pak nije vidljivo trećim osobama, a vještak je naveo da se tužitelj žali na osjećaj suhoće u desnoj nosnici; vještak je također naveo da je tužitelj zbog ozljede maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju trpio povremene bolove jakog intenziteta u trajanju od sedam dana, povremene bolove srednjeg intenziteta u trajanju od petnaest dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od trideset dana; da je zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 3 % što je posljedica blažeg poslijetraumatskog deformiteta nosa s umjerenim smetnjama funkcije; da je tužitelju zbog posljedica ozljede maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć tri sata dnevno tijekom tri tjedna zbog obavljanja uobičajenih kućanskih poslova te pomoć pri odlasku na tržnicu, u trgovinu i slično; da je kao posljedica ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužitelja došlo do naruženja malog stupnja (kozmetički defekt). Također, vještak je naveo da strah treba biti ocijenjen po sudskom vještaku psihijatru.

10.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kirurga kao istinito i vjerodostojno, a treba reći da stranke nisu imale prigovore na isto.

11.1. Sud je potom, sukladno čl. 259. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru.

11.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra (list 161-167 spisa) proizlazi da se u tužiteljevoj aktualnoj kliničkoj slici manifestira izražena anksiozna-depresivna reakcija vezano uz traumatska iskustva od prometne nezgode do aktualnog zdravstvenog stanja; da je neadekvatno psihijatrijsko liječenje u kliničkoj slici ostavilo depresivno tingirano raspoloženje i zaokupljenost tjelesnom problematikom u sklopu kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja. Prag tolerancije na frustraciju je snižen, što otežava prilagodbu i kompromitira socijalno i emocionalno funkcioniranje ispitanika; da tužitelj osjeća strašan strah kod prelaska ceste, da često traži ljude kad prelazi cestu jer se tako osjeća sigurnije te da od lijekova za smirenje zna uzimati Normabel; da je tužitelj nakon prometne nesreće u kojoj je sudjelovao kao pješak pretrpio psihičku traumu koja se može opisati kao akutna stresna reakcija/ F43.0/ sa smetnjama koje su se tijekom mjesec dana transformirale u kliničku sliku posttraumatski stresni poremećaj/F43.1 i nakon toga u sliku kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja, koja je vještaku bila vidljiva i u trenutku vještačenja; da su tužiteljeve psihičke smetnje s psihijatrijsko-neurološke strane dovedene u direktnu etiološku povezanost s fizičkom i psihičkom traumom koju je doživio u predmetnom događaju te da je ista direktnom psihičkom posljedicom te traume koja je dovela do lakšeg stupnja smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u omjeru manje od 20 %.; da je tužitelj pretrpio strah zbog predmetnog štetnog događaja i to primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, te da kod tužitelja kasnije perzistira tercijalni strah manjeg stupnja koji je integriran u ukupnu kliničku sliku aktualnih psihičkih smetnji; da se, uzimajući cjelokupnu strukturu osobnosti, dinamiku razvoja psihičkih smetnji, trajanje i ukupnu kliničku sliku njegove bolesti, procesa liječenja, može reći da su promjene kronične i trajne pa da je potrebna daljnja adekvatna potpora i terapijski tretman.

11.3. Tužitelj nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik na isto isticao prigovore (list 171 spisa). Tuženik je istaknuo da je vještak psihijatar izašao izvan okvira zadatka koji mu je dao sud i predlaže da isto sud ne uzme u obzir prilikom donošenja odluke. Navodi da je ocjena primarnog straha jakog intenziteta nerealna i medicinski neutemeljena, s obzirom da takav strah po medicinskoj literaturi može trajati do maksimalno tri sekunde.

11.4. Na ročištu održanom 23. siječnja 2025. (list 186-187 spisa) vještak psihijatar se usmeno očitovao o navedenim prigovorima tuženika. Istaknuo je da je tužitelj nakon štetnog događaja trpio intenzivan strah pa da nije funkcionirao izvan vlastite kuće, odnosno da je pri izlasku iz kuće osjećao strah, vrtoglavicu, smetnje ravnoteže, imao je probleme disanjem kroz nos, česte respiratorne smetnje, alergije koje nije imao prije te intenzivne bolove u predjelu rebara te da se bojao da će dobiti infarkt. Pojasnio je da je ocjenu smanjenja životne aktivnosti dao uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, mišljenje nakon provedenog vještačenja i sukladno dinamici razvoja psihičkih smetnji o čemu saznanja ima zbog svog dugogodišnjeg iskustva, a da je takvu ocjenu smanjenja životne aktivnosti dao isključivo sa psihijatrijskog gledišta. Pojasnio je i da kod tužitelja nije provedena adekvatna psihijatrijska obrada neposredno nakon štetnog događaja zbog već spomenutog intenzivnog straha. Naveo je da je iz kliničkog intervjua sa tužiteljem od istog saznao da je upućen na psihijatrijsku obradu od strane svoje liječnice opće prakse i to usmenim putem, a o čemu nema zapisa u zdravstvenom kartonu. Istaknuo je da na temelju medicinske dokumentacije ne proizlazi da mu psihofarmaci bili propisani. Naveo je da primarni strah jakog intenziteta može trajati tjedan dana pa i dulje, a da na isto utječe cjelokupna klinička slika, uvid u stanje traume i slično. Također, naveo je da je kod davanja ocjene straha bilo potrebno tužitelja uputiti na dodatnu analizu kako bi se kod tužitelja utvrdilo postojanje eventualnih kognitivnih smetnji, vaskularne demencije, odnosno da li je tužiteljevo psihičko stanje posljedica nekih ranijih somatskih smetnji, dijabetesa, alkohola i slično, a da je takvo postupanje njegova uobičajena praksa pri izradi nalaza i mišljenja.

11.5. Prema mišljenju ovog suda i vještak psihijatar je usmenim očitovanjem na ročištu u cijelosti otklonio istaknute prigovore tuženika. Naime, vještak je svoju ocjenu dao na temelju medicinske dokumentacije u spisu, ali i na temelju razgovora s tužiteljem prilikom čega je mogao procijeniti posljedice predmetnog štetnog događaja na psihičko zdravlje tužitelja. Treba reći da je tužitelj sudjelovao u iznimno traumatičnom događaju u kojem je sasvim nenadano nastradao kao sudionik u prometu i to kao pješak koji je prelazio obilježeni pješački prijelaz, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu (list 6-11 spisa). U tom smislu, sasvim je logično i životno da se kod tužitelja javio intenzivni strah koji je trajao neko određeno vrijeme. Sud prihvaća danu ocjenu duljine i intenziteta trajanja straha kod tužitelja nakon štetnog događaja od strane vještaka psihijatra, s obzirom da spomenuti vještak nedvojbeno posjeduje stručno znanje iz područja psihijatrije koje je ključno za davanje ocjene posljedica štetnog događaja na psihičko zdravlje tužitelja, konkretno ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti i doživljenog straha. Treba reći da je strah sasvim subjektivna kategorija pa se isti na različite načine i različitim intenzitetom očituje kod različitih osoba. Prema ocjeni ovog suda strah ne može biti sveden na jednoobraznu kategoriju. Stoga prigovor tuženika da ocjena straha koju je u ovom konkretnom slučaju dao vještak ne korespondira s parametrima navedenim u medicinskoj literaturi (pritom ne navodeći o kojoj literaturi se uostalom radi) uopće ne dovodi u sumnju ocjenu straha danu od strane vještaka. Isto vrijedi i za ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Naime, vještak je naveo da kod tužitelja perzistira tercijalni strah manjeg stupnja i da je tužitelju upravo zbog toga potrebna daljnja adekvatna potpora i terapijski tretman. Posljedice su po psihičko zdravlje tužitelja u tom pogledu dakle značajne, što je sasvim razumljivo s obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja, ali i činjenice da je osiguranik tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja bio pod utjecajem droge (list 9 spisa). Navedeno je sasvim sigurno utjecalo na tužiteljevo daljnje sudjelovanje u prometu, a što uostalom proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka. Naprijed navedeno je doista razumljivo jer je tužitelj u konkretnom slučaju sudjelovao u prometu, odnosno prelazio cestu pouzdajući se u to da će ostali sudionici u prometu poštivati prometne propise i regulaciju prometa, a što se konkretno nije dogodilo. Tužitelju je zbog stanja detaljno opisanog u nalazu i mišljenju vještaka onemogućeno normalno sudjelovanje u prometu, odnosno isto je povezano s velikom dozom straha i nemira zbog čega izbjegava samostalno sudjelovati u prometu. Kod tužitelja se njegovo stanje u konačnici transformiralo u kliničku sliku posttraumatskog stresnog poremećaja, a koje stanje je kod tužitelja, kako navodi vještak, bilo vidljivo i u trenutku vještačenja, odnosno skoro pet godina nakon štetnog događaja, a iz čega je jasno da su posljedice štetnog događaja po tužitelja s psihijatrijskog aspekta značajne. Pritom treba reći da činjenica da se tužitelj nije liječio po liječniku psihijatru nakon štetnog događaja nije od utjecaja na danu ocjenu. Naime, sam vještak kirurg kod tužitelja je uvidio da su posljedice predmetnog štetnog događaja na njegovo psihičko zdravlje takve da je potrebno takve posljedice procijeniti po vještaku psihijatru. Činjenica da se tužitelj ranije nije liječio po psihijatru ne isključuje činjenicu da su kod istoga nakon štetnog događaja doista zaostale posljedice koje je vještak psihijatar konačno i utvrdio. Slijedom navedenog sud smatra da je dana ocjena smanjenja životne aktivnosti prikladna i da točno odražava posljedice predmetne prometne nesreće na psihičko zdravlje tužitelja.

11.6. Treba reći da se vještak psihijatar u svom nalazu i mišljenju dotaknuo i procjene bolova, čime je izašao iz danog mu zadatka. Budući da je naprijed navedeno dano u zadatak vještaku kirurgu, a koji posjeduje potrebno znanje i iskustvo za procjenu istog, sud prilikom utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti za naknadu štete nije cijenio ocjenu pretrpljenih bolova danu od strane vještaka psihijatra.

11.7. Slijedom navedenog, s obzirom da je vještak kirurg prema mišljenju ovog suda u cijelosti otklonio prigovore tuženika, sud prihvaća ocjenu pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog aspekta, odnosno prihvaća nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kao istinito i vjerodostojno.

12.1. U nastavku postupka vještaci su objedinili ocjenu smanjenja životne aktivnosti (list 198 spisa) te naveli da ukupno smanjenje životne aktivnosti koja je kod tužitelja zaostala kao posljedica predmetnog štetnog događaja iznosi 20 %.

12.2. Tužitelj objedinjenoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti nije prigovarao, dok je tuženik istoj prigovorio navodeći da i dalje osporava danu ocjenu vještaka psihijatra, koji je izašao iz danog mu zadatka, a da je nalaz i mišljenje utemeljio isključivo na razgovoru s tužiteljem, pritom ne uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, odnosno zdravstveni karton tužitelja.

12.3. Na ročištu održanom 18. prosinca 2025. (list 218 spisa) vještaci su se očitovali o načinu na koji su ocjenu smanjenja životne aktivnosti objedinili. Vještak kirurg naveo je da je objedinjena ocjena dana uzimajući u obzir ocjenu smanjenja životne aktivnosti s kirurškog aspekta te isto takve ocjene dane od strane vještaka psihijatra. Vještak psihijatar je pak pojasnio da ostaje pri svojoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti, a da je u opseg smanjenja imao jako dobar uvid zbog provedenog pregleda i psihološkog testiranja tužitelja. Vještaci su ostali pri objedinjenoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti tužitelja.

12.4. Vještak psihijatar svoju ocjenu dao na temelju provedenog razgovora s tužiteljem. Vještak je tužitelja čak uputio i na psihologijsku obradu kod psihologa prof. ZN (list 163-164 spisa), kako bi dobio pravi i potpuni uvid u posljedice predmetnog štetnog događaja s psihijatrijskog aspekta kod tužitelja. Treba ponoviti da sama činjenica da spisu ne prileži psihijatrijska dokumentacija ne znači da kod tužitelja nisu zaostale posljedice po njegovo psihičko zdravlje, odnosno promjene koje je vještak opisao kao kronične i trajne. S obzirom da se tužitelj prethodno nije liječio kod psihijatra, takve posljedice se konkretno mogu utvrditi upravo razgovorom i testiranjem te promatranjem tužitelja.

12.5. Tuženik je tijekom navedenog ročišta vještaku kirurgu postavio pitanje "Koliko dugo može trajati primarni strah jakog intenziteta?". Sud postavljanje takvog pitanja vještaku kirurgu nije dopustio i to prvenstveno zato što je procjena straha u ovom konkretnom predmetu dana u zadatak vještaku psihijatru, a koji se o istome očitovao. Ovaj sud smatra da je strah, kao što je već rečeno, subjektivna kategorija pa da je isto potrebno procijeniti kod svakog pojedinca i to u odnosu na konkretne okolnosti. Kako je vještak psihijatar učinio upravo to, tako sud nije dopustio naprijed navedeno pitanje vještaku kirurgu jer odgovor na isto, iz već naprijed navedenih razloga, ne bi bilo ni od kakvog utjecaja na odluku u ovom postupku.

12.6. Stoga ovaj sud, s obzirom da je vještak psihijatar već i ranije otklonio istaknute prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, a tuženik prigovorima nije doveo u pitanje objedinjenu ocjenu vještaka kirurga i psihijatra, smatra da je takva ocjena prikladna i istu prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu.

13. S obzirom da je vještak psihijatar otklonio istaknute prigovore tuženika, sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po vještaku psihijatru (list 219 spisa) jer isto ne bi bilo potrebno, odnosno ne bi bilo niti ekonomično, niti svrsishodno.

14. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka kirurga i psihijatra nalazi utvrđenim da je zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru 3 % što je posljedica blažeg poslijetraumatskog deformiteta nosa s umjerenim smetnjama funkcije; da je tužitelju zbog posljedica ozljede maksilofacijalne regije zadobivene u predmetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć tri sata dnevno tijekom tri tjedna (ukupno 63 sata) zbog obavljanja uobičajenih kućanskih poslova te pomoć pri odlasku na tržnicu, u trgovinu i slično; da je kao posljedica ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju kod tužitelja došlo do naruženja malog stupnja (kozmetički defekt). Zatim, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio psihičku traumu koja se može opisati kao akutna stresna reakcija sa smetnjama koje su se tijekom mjesec dana transformirale u posttraumatski stresni poremećaj i nakon toga u sliku kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta u omjeru manje od 20 %; da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te da kod tužitelja kasnije perzistira tercijalni strah manjeg stupnja koji je integriran u ukupnu kliničku sliku aktualnih psihičkih smetnji; da je kod tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja došlo do promjena koje su kronične i trajne zbog čega je potrebna daljnja adekvatna potpora i terapijski tretman. Također, sud nalazi utvrđenim da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti s kirurškog i psihijatrijskog aspekta u omjeru od ukupno 20 %.

15. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

16.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 9.360,00 EUR.

17.1. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 63 sata. Sud u konkretnom slučaju, sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a, smatra primjerenom cijenu jednog sata u iznosu od 5,50 EUR pa tužitelju po osnovi imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege pripada 346,50 EUR.

18. Slijedom navedenog, tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 9.706,50 EUR. Navedeni iznos potrebno je umanjiti za nesporno plaćeni iznos od 3.052,62 EUR pa tužitelj na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa od 6.653,88 EUR. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude. U preostalom dijelu u kojem tužitelj traži isplatu 593,50 EUR sud je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki II izreke ove presude.

19. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 6. ZOOP-a ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj je odštetni zahtjev podnio 23. srpnja 2020. (list 28-31 spisa). Stoga je sud na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; dalje: ZSP) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnicima stranaka (list 223-225 spisa).

20.2. Tužitelj u parnici nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali nikakvi dodatni troškovi pa ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

20.3. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zatim trošak četiri podneska (od 14. lipnja 2022., 27. lipnja 2024., 31. siječnja 2025. i 3. rujna 2025.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na četiri ročišta (održana 19. siječnja 2022., 9. veljače 2023., 23. siječnja 2025. i 18. prosinca 2025.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak tri podneska (od 14. veljače 2022., 27. ožujka 2025. i 22. travnja 2025.) u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 975 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.437,50 EUR. Tužitelju je također priznat trošak vještačenja u iznosu od ukupno 749,08 EUR (199,08 EUR za vještačenje po kirurgu, 400,00 EUR za vještačenje po psihijatru i 150,00 EUR za dodatnu psihologijsku obratu na koju je tužiteljica uputila tužitelja prema računu na listu 157 spisa). Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu 35,57 EUR (Tar. br. 1. st. 1. ZSP) i na presudu u zatraženom iznosu od 107,50 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu od 3.329,65 EUR. Priznat je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak postupka i to od dana donošenja ove presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20.4. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.

20.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćnici