REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-5955/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UJ, [adresa], zastupanog po punomoćniku LJ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Vivita d.o.o., Dragutina Rakovca 3, 42000 Varaždin, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Kozjak i Rendić, Varaždin, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 243,99 EUR neto u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26.03.2021. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, a za više zatraženi iznos od 5.728,01 EUR u bruto iznosu.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 125,58 EUR, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 27. svibnja 2021. navodi se da je tužitelj bivši radnik tuženika koji da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu prodajni predstavnik/komercijalist za otok Vis i Korčulu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.03.2019. Budući da je tužitelj rad obavljao na području Općinskog suda u Splitu, to da je temeljem članka 65. Zakona o parničnom postupku1 u predmetnoj pravnoj stvari nadležan naslovljeni sud. Nadalje da su pred početak turističke sezone 2020.g. tuženik zastupan po direktoru ZJ i tužitelj sklopili Ugovor o isplati postotka od ostvarene prodaje u iznosu od 3% od ukupno ostvarenog prometa kojeg tužitelj pribavi tuženiku u turističkoj sezoni 2020.g. Tužitelj da je tuženiku u turističkoj sezoni 2020.g. pribavio ukupni promet od minimalno 1.500.000,00 kn, slijedom čega da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju ugovoreni postotak od ostvarene prodaje u iznosu od 45.000,00 kn, (1.500.000,00 kn x 3%). Međutim, usprkos brojnoj usmenoj i pismenoj komunikaciji tuženik da ne želi isplatiti tužitelju ugovoreni postotak od ostvarene prodaje u iznosu od 45.000,00 kn te se slijedom svega navedenog predlaže da naslovljeni sud nakon održane glavne rasprave donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa sve sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 7. srpnja 2025. kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.972,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. godine.

2. U svom odgovoru na tužbu (list 29-30 spisa) tuženik navodi da osporava osnovanost tužbe, odnosno postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje da je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. ožujka 2019. za radno mjesto prodajni predstavnik/komercijalist za otoke Vis i Korčulu. Tužitelj da je u sklopu svog radnog mjesta bio dužan obavljati sljedeće poslove: pregovarati o poslovima prodaje robe iz asortimana Poslodavca te tom prilikom osigurati odgovarajuća sredstva osiguranja od kupaca za izdanu robu; poduzimati radnje radi utvrđenja financijske sposobnosti kupaca; brinuti se o naplati prodane robe; kontrolirati otpremu robe za vlastitu otpremu; obavljati ostale poslove po nalogu poslodavca. Za obavljanje opisanih poslova tuženik da se kao poslodavac obvezao isplatiti tužitelju kao radniku ugovoreni iznos bruto plaće, kao i dodatan varijabilni dio – proviziju u visini od 0,3% od naplaćenih faktura (neto iznosi) prema krajnjim kupcima s kojima je suradnja ostvarena angažmanom radnika/tužitelja. Tužitelj da je imao pravo na naplatu varijabilnog dijela plaće (provizije) tek po naplati faktura izdanih kupcima koji su posredstvom tužitelja dovedeni u vezu s tuženikom. Napominje se da je plaćanje provizije bio usmeni dogovor između stranaka. Nadalje tuženik osporava da bi stranke ugovorile bilo koji drugi iznos i naknadu za izvršavanje poslova tužitelja, a niti da tužitelj dostavlja bilo kakvu materijalnu dokumentaciju na iste okolnosti. Angažmanom tužitelja, za vrijeme ukupnog trajanja radnog odnosa, da je ostvaren promet (naplaćeni računi) u visini od 805.000,00 kn bruto, odnosno 644.000,00 kn neto. Ugovorena provizija (0,3%) na navedeni iznos naplaćenih faktura da iznosi 1.932,00 kn, te da je isti iznos tuženik i spreman platiti tužitelju. U preostalom dijelu osporava se tužbeni zahtjev tužitelja, jednako kao i navod o više ugovorenoj proviziji. U odnosu na e-mail korespodenciju stranaka koju tužitelj dostavlja kao dokaz svojih navoda, tuženik ukazuje da iz iste ne proizlaze osnovanim činjenični navodi tužbe, a osobito da nije vidljivo da bi stranke ugovorile pravo tužitelja na naplatu provizije u visini navedenoj u tužbi. Opreza radi, napominje da se iznos od 20% koji se spominje kroz e-mail poruke odnosi na ostvareni mjesečni promet – dakle, riječ je o procjeni tuženika o ostvarenom prometu posredovanjem tužitelja u jednom mjesecu i to u odnosu na predviđeni plan prometa koji je trebao biti ostvaren radom tužitelja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te da obveže istoga da nadoknadi troškove postupka tuženiku. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 07.07.2025.godine (list 198-202 spisa) na način da ne ime neplaćenog bonusa-provizije potražuje ukupan iznos od 5.972,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom.

2. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 06.03.2019. (list 3-7 spisa); povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 8-14 spisa); e-mail korespondencije tužitelja i zz tuženika (list 15-22 spisa); dopisa odvjetnika LJ tuženiku od 19.03.2021. (list 23-24 spisa); popisa kupaca (list 34 spisa); izvatka iz sudskog registra za društvo My Gavi j.d.o.o.; e-mail korespondencije tužitelja i tuženika; izvatka iz sudskog registra za društvo NVF d.o.o. (list 72-73 spisa); Ugovora o poslovnoj suradnji između društva My Gavi j.d.o.o. i Samsara d.o.o. od 01.05.2021. (list 74-75 spisa); Ugovora o poslovnoj suradnji između društva My Gavi j.d.o.o. i Il Mio Mare d.o.o. od 01.06.2022. (list 76-78 spisa); watsup poruka od 9.08.2020. (list 79-80 spisa); knjigovodstvene dokumentacije tuženika - kartica kupaca Vivite d.o.o. (list 87-149 spisa); Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 29.09.2020. (list 183 spisa); kartice kupca Cogita Magnum d.o.o. (list 203-204 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 81-83 spisa), zz tuženika (list 83-85 spisa), svjedoka DJ (list 149-151 spisa), IJ (list 152-153 spisa), GJ (list 153-155 spisa) i ČJ (list 155- 157 spisa); pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana (list 165-170 spisa); dopune vještačenja sudskog vještaka Ivana Buljana od 02.05.2025. (192-196 spisa); dopune vještačenja sudskog vještaka Ivana Buljana od 10.07.2025. (list 210-213 spisa).

3. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu provizije-bonusa u zatraženom iznosu od 5.972,00 Eur-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.03.2019.godine na radnom mjestu prodajnog predstavnika/komercijaliste za otok Vis i Korčulu, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika od 06.03.2019.godine (list 4-7 spisa). Također među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj prestao raditi kod tuženika u listopadu 2020.godine, a što proizlazi i iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 24.ožujka 2023.godine (list 82-83 spisa).

6. Među strankama je sporna činjenica da li su stranke u ovom postupku imale zaključen ugovor vezano za isplatu provizije tužitelju i ukoliko su imale zaključen ugovor u kojem je to bilo postotku, da li je tužitelj u 2020.godini ostvario ikakav promet od prodaje na radnom mjestu prodajnog predstavnika-komercijaliste, te da li ga po tom osnovu pripada isplata bonusa-provizije.

7. Iz pregledanog g-maila od 16.veljače 2021.godine (list 15 spisa) proizlazi da zakonski zastupnik tuženika ZJ ističe tužitelju vezano za proviziju da je dogovoreno postotak na svu robu koja je prodana po 30 % marže i više, te za robu koja je naplaćena da će se tužitelju isplatiti provizija. Međutim, ne spominje se postotak provizije koji bi trebao biti plaćen. Iz pregledanog e-maila od 20.rujna 2020.godine (list 21 -22 spisa) proizlazi da je zz tuženika ZJ isticao u mailu da je dogovor između njega i tužitelja da tužitelj ostvari 6 miliona kuna promet, a da tuženik istome isplati plaću plus bonuse. Međutim, ni u e-mailu od 20. rujna 2020. godine nije spomenut postotak bonusa-provizije koji bi tužitelju trebao biti isplaćen. Ostali e- mailovi-komunikacija između tužitelja i zz tuženika (list 17-20 spisa) također u sebi ne sadržavaju razgovor o postotku provizije-bonusa.

8. Iz pregledanih ugovora o poslovnoj suradnji zaključenih 01.05.2021.godine između tvrtke My Gavi i Samsare d.o.o., te My Gavi i IL Mio mare (list 74-75 spisa, te 76-78 spisa) proizlazi da je tim ugovorima bilo ugovoreno da se fakturiraju usluge u neto iznosu 5% ostvarenog i naplaćenog prometa sa kupcima sa otoka Visa, otoka Korčule te poluotoka Pelješca i kupaca sa ostalih područja s kojima se ostvari suradnja. Međutim, navedeni ugovori o poslovnoj suradnji su prema mišljenju ovog suda irelevatni za predmetni postupak budući se ne odnose na stranke u ovom postupku jer ih tužitelj i tuženik nisu zaključili.

9. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 81-83 spisa) proizlazi da je on temeljem ugovora na neodređeno vrijeme od 06. ožujka 2019. bio prodajni komercijalist kod tuženika za Vis i Korčulu. Isti navodi da je pred početak sezone 2020. zaključio ugovor o isplati postotka od ostvarene prodaje tzv. proviziju u iznosu od 3%, a kojeg da mu je tuženik trebao isplatiti vezano za turističku sezonu 2020. Tužitelj ističe da je ostvario u toj godini promet u smislu prodaje milijun i pol kuna, ali da mu nije isplaćeno 3% navedene provizije. Isti navodi da je spomenuti ugovor o isplati navedenog postotka provizije bio zaključen u prostorijama tuženika u Varaždinu uz prisustvo još jednog svjedoka kojem ne zna točno ime, te da je njemu trebao navedeni iznos provizije biti isplaćen u obrocima i to svaki mjesec po obročnoj naplati računa od strane kupaca. U razgovorima s tuženikom tužitelj navodi da mu je stalno obećavana navedena isplata te da mu je tuženik proviziju namjeravao isplatiti ne temeljem spomenutog ugovora o isplati provizije nego anexa tog ugovora, kako bi izbjegao određena porezna davanja državi, ali da do te isplate nije došlo već da mu je samo tuženik u listopadu 2020. ponudio hrpu putnih naloga kroz koje da mu je planirao isplatiti spomenutu proviziju, ali da mu ista unatoč tome nije isplaćena. Tužitelj navodi da nikada tuženik nije njemu rekao da neće isplatiti proviziju, ali da mu jednostavno nije do današnjeg trenutka isplaćena. Isti navodi da on odavno ne radi kod tuženika, da je prestao raditi kod tuženika u listopadu 2020. godine. Vezano za upit da li je u dokumentaciji bilo sadržano da je tuženik dužan tužitelju isplatiti navedenih 3% provizije, isti odgovara da je u dokumentima to bilo sadržano te da je i sam zz tuženika istakao da će njegova pravna služba to sastaviti da ne bi poslije bilo dvojbe oko isplate navedene provizije. Navodi da je uobičajeno kad kao firma radite nekom uslugu da je provizija 5%, a kad se nastupa kao zaposlenik da je provizija 3%. Vezano za upit je li uvjet isplate navedenog bonusa bio da ostvari za tuženika minimalan promet od 6 milijuna kuna, isti odgovara da je 6 milijuna bio uvjet u firmi u kojoj je radio prethodne sezone, a da mu to nije bio uvjet za ugovor o proviziji u ovom postupku. Navodi da je navedeni spomenuti ostvareni promet na temelju kojeg je trebalo isplatiti proviziju trebao biti neto iznosu. Nadalje ističe da je uz spomenuti ugovor o radu i plaću te navodni spomenuti ugovor o proviziji imao s tuženikom dogovor vezano za njegovu firmu vezano za vina, da će na sva vina koja se skladište i distribuiraju do kupaca biti naplaćeno 10,00 kn po jednom kartonu vina i to da je bila njegova obveza plaćanja zakonskom zastupniku tuženika. U odnosu na upit iz kojeg razloga obzirom da je imao e-mail korespondenciju s tuženikom nije nigdje u toj e-mail korespondenciji tuženiku spominjao potrebu zaključivanja anexa ugovora vezano za isplatu provizije, tužitelj navodi da je to spominjao ali da on dobar dio spomenutih mailova nije ni pročitao jer da ih je dobivao u kasnije noćne sate te da se ne sjeća je li mu tuženik u spomenutoj e-mail dokumentaciji dostavljao ikakve ostvarene promete.Ističe da je dogovor bio da je osnovica za plaćanje provizije bila naplaćeni račun. Vezano za naplatu računa od kupaca tužitelj ističe da kad je dobio pravu evidenciju, da je riješio sve probleme, te da je sva naplata od kupaca kojima je isporučena roba osigurana. Inače navodi da je predmetni posao sezonski posao koji se priprema u zimskim mjesecima, a ljeti da se odrađuje. Navodi da nije tuženiku spomenuti posao s vinom platio iz razloga što je isti htio naplatiti i paletno mjesto, a koje da nije bilo dogovoreno jer da je bilo vidljivo da za svih 6 mjeseci je bilo 120 kartona vina, a da je to jedna paleta vina. Vezano za upit od koga je tuženik dobio podatak o 6 milijuna kuna ostvarenog prometa tužitelj navodi da je taj podatak dobio od njega te isti navodi da je ovaj posao sa vinom povrh ostalog što je radio za tuženika predstavljao njegov benefit, a da on to zapravo ne smatra tako već da je to tako nazvano od strane tuženika. Vezano za resurse i usluge poslodavca koje je koristio za obavljanje posla sa svojim društvom vezano uz vino isti navodi da su to bili prijevoz skladištenje i transport do kupca.

10. Iz iskaza saslušanog zz tuženika ZJ (list 83-85 spisa) proizlazi da isti negira postojanje ikakvog ugovora između njega i tužitelja, a kojim bi bila ugovorena ikakva provizija koju bi eventualno tuženik trebao platiti tužitelju po ostvarenom prometu – prodaji. Isti navodi da pogotovo on i tužitelj nisu imali ovakav ugovor zaključen u kasne noćne sate. Ističe da su on i tužitelj imali samo pregovore o suradnji prema kojim pregovorima je tužitelj bio angažiran da radi za tuženika u smislu toga što je isticao da ima dobre kontakte s kupcima na Visu i Korčuli , da je u tim pregovorima tužitelj garantirao ostvarivanje prometa od 6 milijuna kuna s maržom od 30% te da je ova činjenica razvidna iz mailova koje su on i tužitelj razmjenjivali. Zz tuženika navodi da su on i tužitelj govorili da će tužiteljeva plaća biti 6.000,00 kn neto te plaćeni troškovi spavanja u hotelima, prezentacije, trošak goriva, skladištenja i distribucije vina. U odnosu na činjenicu da li je tuženik ikada u ijednom trenutku sa tužiteljem razgovarao o proviziji od 3% ostvarenoj na prodajni promet, isti odgovara da je bilo razgovora o tome tek nakon što je tuženik uvidio da je vrijeme krize i početka pandemije corona virusa te da je tuženik tada ponudio tužitelju proviziju od 0,3 % na promet i da je to bilo u proljeće 2020. u doba corona virusa. Isti navodi da on i tužitelj tada nisu zaključili nikakav ugovor, ali da je tada kod tog dogovora bio prisutan veći broj zaposlenika tuženika te da smatra da je tužitelj to prihvatio budući je istom svaka investicija bila dobro došla, a da nije prihvatio navedenu ponudu da bi se vjerojatno tome usprotivio. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj ostvario ikakav promet zbog kojeg bi mu tuženik bio u obvezi isplatiti spomenutih 0,3 % provizije, isti navodi da je tužitelj ostvario promet od nekih 900.000,00 kn ali da je u 8 mjesecu 2020. došlo do svađe između njega i tužitelja te da je on osobno zabranio tužitelju tada isporuku bilo kakvih dobara kupcima jer da je tuženik tada već imao oko cca 400.000,00 kn nenaplaćenih potraživanja po računima kod kupaca te da je slao upozorenja tužitelju da je potrebno naplatiti navedena potraživanja od kupaca, ali da se tužitelj na to oglušivao. Ističe da tužitelju nikad nije isplaćena spomenuta provizija na navedeni ostvareni promet od spomenutih cca 900.000,00 kn. Zz tuženika pojašnjava da je on imao saznanja u svakom trenutku o ostvarenom prometu tužitelja budući da postoji program za komercijaliste u koji se unose podaci o kupcima i gdje kraj kupca stoji podatak o čijem se kupcu radi i visina ostvarenog prometa, pa da je na taj način bilo moguće utvrditi koliki je tužitelj ostvario promet. Navodi da se navedeni podaci određeni broj godina čuvanju u firmi tuženika i da moraju postojati u firmi tuženika, te da postoji određena knjigovodstvena služba kod tuženika. Nadalje zz tuženika ističe da postoje desetine mailova iz kojih su razvidni problemi s računima nastalim zbog tužitelja i njegove nenaplate računa, te da su nedostajali podaci o isporuci robe i to za nekih cca vrijednosti 50.000,00 kn. Navodi da je između njega i tužitelja postojao dogovor da budu određena paletna mjesta radi skladištenja vina i da tužitelj dobro zna što se zbiva ukoliko neki karton vina vrijedi 100,00-200,00 kn a troškovi dostave su 1.000,00 kn posebice ako je u pitanju otok ili neka daljnja destinacija. Navodi da je ugovor o radu između njega i tužitelja potpisan u prvoj polovici 2020. te da ne zna gdje je bio potpisan te da u trenutku sklapanja tog ugovora nije bilo govora o proviziji, te da se pitanje provizije prvi put pojavilo tek u vrijeme corone. Vezano za pitanje zbog čega se provizija nije spominjala prilikom zaključivanja ugovora o radu između tužitelja i tuženika, a da se počela spominjati u vrijeme pandemije moguće na nekakvom sajmu, isti navodi da je moguće bilo da se tada spominje provizija tijekom pandemije korona virusa budući je u to vrijeme bio smanjen opseg posla te je smanjena osnovna plaća pa je samim time bilo logično razgovarati u to vrijeme o proviziji, a vezano za upit kako je tuženik mogao očekivati da će u vrijeme pandemije corona virusa biti ostvaren promet u vrijednosti od 6 milijuna kuna, a obzirom na dio iskaza zz tuženika kojim isti tvrdi da bi tužitelju tada pripao bonus u iznosu od 1.800,00 kn, zz tuženika navodi da nije mogao očekivati takav promet ali da je to bila stvar pandemije corona virusa te da su se svi tješili da će to biti brzo završeno i da će naknadno biti više posla. Navodi da pod bonusom kojeg stalno spominje i nije sporan misli na bonus od 0,3%, da misli na najam, nenaplaćene fakture i slično te da uvažava činjenicu da se u doba pandemije smanjio opseg poslovanja, ali da su svi računali na to da će biti bolje. Vezano za e-mailove u kojima tužitelj spominje proviziju od 3%, zz tuženika navodi da je tužitelj to prvi put spomenuo u drugoj polovici 8. mjeseca, ali da je tužitelj spominjao i štošta drugo, da se prijetio inspekcijom i slično, te da je potraživao i razlike plaća i javio inspekciji da su mu dužni plaće iako je bila kriza i iako je potpisan anex ugovora prema kojem je smanjena osnovna plaća itd. Zz tuženik navodi da ne zna kako je tužitelj došao do provizije od 3% te da je mogao navesti bilo kakav paušalan postotak provizije sam po svom nahođenju te zz tuženika na kraju svog iskaza izričito negira da bi potpisao ikakav dokument u kojem bi on bio u obvezi isplatiti tužitelju 3% provizije. Zz tuženika nadalje pojašnjava da postoje provizije od 0,1% a postoje provizije i na veće iznose, ali da kod tuženika nije bila uobičajena stvar ugovarati ikakve provizije iz jednostavnog razloga što su radnici ostvarivali plaću na koje poslodavac mora uplaćivati sva davanja a pored te plaće plaćali su se i putni troškovi, primjerice putovanje trajektom ili gorivo za odlazak automobilom, hoteli, noćenja, ručkovi i sl. i da sve to predstavlja ogromne troškove pa sukladno tome da nije bilo potrebe još ugovarati i plaćati proviziju te da je navedeno moglo biti samo iznimka od spomenutih pravila. Vezano za upit zz tuženiku zbog čega u svom iskazu ističe da je on s tužiteljem tek razgovarao o proviziji u vrijeme pandemije corona virusa, a da u podnesku tuženika u predmetnom spisu isti spominje da su razgovor o tome u prisustvu supruge tuženika imali već 5.03.2020., isti odgovara da on ne zna točno vrijeme kad su razgovarali o proviziji, a da je suprugu naveo kao svjedoka jer da je njegova supruga bila prisutna na razgovorima. Navodi da je njihova djelatnica DJ vodila kompletnu evidenciju o isplatama tužitelju gdje da je ona osobno prigovarala njemu putem maila zašto tužitelj sam uzima novce od utrška, te ističe da je tužitelj često sam sebi bez odobrenja uzimao novce od utrška te da je prilagao troškove da je spavao i jeo, a da su isti bili nedokazivi.

11. Iz iskaza saslušane svjedokinje DJ (list 149-151 spisa) proizlazi da je upoznata s predmetom postupka budući da radi administrativne poslove kod tuženika te da zna da je tužitelj bio prodajni predstavnik kod tuženika u spornom periodu. Ističe da je upoznata da je između tuženika i tužitelja postojao ugovor od ostvarene prodaje u određenom postotku ali da je taj postotak trebao iznositi samo 0,03 % od ostvarene prodaje za 2020.g. Ista navodi da ona ne zna do kada je tužitelj radio kod tuženika te o tome da nema konkretan podatak, ali da zna da za 2020. nije ostvario dogovoreni iznos prodaje jer da je trebao ostvariti promet od nekih 6.000.000,00 kn od prodaje a da je on ostvario puno manji i to od nekih 1.000.000,00 kn. Ističe da bi se isplatio navedeni postotak od prodaje da je potrebno ostvariti na godišnjoj razini određenu visinu prometa od prodaje i da je potrebno naplatiti taj promet. Ista navodi da nabavljena roba treba biti prodana za 35% veću cijenu, a da bi se ostvario ovaj spomenuti postotak od prodaje na kojeg je tužitelj bio obvezan, te ista ističe da je tužitelj samo djelomično ostvario spomenutu prodaju proizvoda ali ne u postotku od 35%. Navodi da ona navedena saznanja ima iz podataka u koje ima uvid, a to su podaci o ulaznim i prodajnim cijenama. Navodi da nije upoznata sa postojanjem pisanog ugovora između tužitelja i tuženika o postotku od ostvarene prodaje već da je upoznata da je postojao dogovor između tužitelja i tuženika o tome, a da je o navedenom usmenom dogovoru između tužitelja i tuženika o ostvarivanju postotka saznala iz usputne komunikacije između zz tuženika i tužitelja. Navodi da misli da je tužitelj do početka kolovoza dolazio na posao, predavao račune, otpremnice i sl., Vezano za način na koji je tužitelj obavljao posao za koji je bio zadužen u firmi, a koji je bio u relaciji s njom, svjedokinja ističe da je tužitelj primao narudžbe putem telefona koje je prosljeđivao, a u odnosu na činjenicu da li je bilo kakvih problema oko potpisivanja poslovne dokumentacije, ista navodi da je bilo problema kod zaprimanja narudžbi koje su se trebale zaprimati do 14,00 sati, a da su se znale zaprimati i nakon toga, a također da ni dokumenti nisu bili potpisivani jer je tužitelj tvrdio da on već dugo radi s navedenim klijentima i daće računi biti plaćeni te da su otpremnice dijelom bile potpisivane djelom ne, a koje predstavljaju dokaz o primitku robe od strane kupca, također da je već u 8. mjesecu bilo puno neplaćenih računa te da su drugi djelatnici nastavili provoditi neisplaćene naplate. Svjedokinja ističe da postoji pisana izjavu kupca s Korčule u kojoj tvrdi da roba za koju mu je tužitelj tvrdio da mu je predao, da je nikada nije dobio te da su ona i djelatnici firme pokušavali naplatiti račune koje tužitelj nije naplatio i kroz ovu godinu te da misli da su sada zatvoreni svi nenaplaćeni računi osim onog za što ista tvrdi da je bio za robu za koju je kupac tvrdio da je nije nikad ni primio. Vezano za ustupke za tužitelja od strane tuženika u njegovom radnom odnosu svjedokinja navodi da je tuženik imao svoju firmu za prodaju vina i da je vina mogao držati u skladištu tuženika te da je distribuirao ta vina zajedno i sa narudžbama koje je radio za tuženika te da se pri tom koristio službenim vozilom firme tuženika i vozačem firme tuženika da je koristio i njene usluge kao administrativnog radnika vezano za printanje dokumentacije i sl. a da se ista ne sjeća cijene skladištenja vina od strane tužitelja na njihovom skladištu. Navodi da se radni angažman tužitelja protezao od mjeseca ožujka do kolovoza u godini te ističe da je sezona počinjala kasno od 6. mjeseca, ali da je prije početka sezone trebalo napraviti komercijalni dio poslova. Navodi da tužitelj nije radio u zimskim mjesecima, a da ne zna da li je primao plaću za te mjesece. Navodi da ne pamti da je s ijednim radnikom prije ili poslije tužitelja bio dogovoren bonus, a posebice od 3%. Vezano za njene odnose s tužiteljem u smislu poslovanja ista navodi da je imala jako neugodne odnose jer da se isti ponašao kao vlasnik firme koji je davao naloge koji su bili protivni nalozima tuženika te da je tužitelj znao dovesti dijete kod tuženika i da bi čak djetetu ispred nje rekao da je dijete njezin šef te ista ističe da je imala neugodnosti i prijetnje od strane tužitelja. Navodi da su prijetnje svjedokinji bile u smislu dogovorenog povrata robe za kojeg nitko nije imao saznanja te da kad je došlo do protivljenja tom pristupu da joj je upućena prijetnja. Navodi da se ne sjeća točno vremena saznanja o dogovorenoj proviziji između tužitelja i tuženika te da je o spomenutih 6 milijuna prometa saznala u komunikaciji između tužitelja i tuženika usputno, jer da je tu bila prisutna te da su se ti razgovori vršili u skladištu dok je ona bila prisutna, a da je to bilo u skladištu u Kaštelima te da se ne može točno vremenski izjasniti kada je to bilo, a da je o ovih 0,03% saznala na isti način kao i o prethodno navedenom. Na upit kada su se ti razgovori između tužitelja i tuženika događali, svjedokinja ističe da je to bilo na početku suradnje, i to prije nego je tužitelj krenuo posao, a da dok je tužitelj počeo dolaziti na posao bio 6. mjesec, te su ti razgovori bili prije 6. mjeseca prije nego je tužitelj počeo s poslom te ističe da kad je tužitelj došao da nije došao raditi, već je došao pogledati čega ima, kako izgleda skladište te razmotriti kakvo je stanje sa kupcima.

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka IJ (list 152-153 spisa) proizlazi da je on radio kod tuženika u skladištu na dostavi i komercijali, a da trenutno radi u tvrtci NVF koja se nalazi na TTS-u u Splitu. Isti navodi da poznaje tužitelja te da je tužitelj kod tuženika počeo raditi prije korone, te da je tužitelj dobar komercijalist prema njegovom mišljenju, a da je prema opisu tužiteljeva radnog mjesta imao zadatak pronalaziti nove kupce za tuženika te prodavati robu. Ističe da koliko mu je poznato je tužitelj u 2020. trebao ostvariti 6 milijuna kuna prometa po osnovi prodaje robe, a da on ne zna koliko je tužitelj od navedenog uspio ostvariti, a da zna da je ostalo nešto neplaćenih računa za tu godinu. U odnosu na činjenicu koliki je postotak o d te prodaje tužitelj trebao ostvariti u navedenoj 2020.g. isti ističe otprilike nekih 0,3 do 0,5 %. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj imao zaključen ugovor s tuženikom o ostvarivanju prometa i postotka od ostvarenog prometa svjedok ne zna, ali da je bio prisutan na jednoj večeri gdje se spominjala provizija, a da je to bilo otprilike u vrijeme zadnjeg sajma Gast u Spaladium areni prije korone. Vezano za njegova saznanja o naplati računa od strane tužitelja prema kupcima, svjedok navodi da se radilo o izdavanju računa R1 i to virmanskom plaćanju te da je te račune trebalo izdavati odmah, a da on ne zna koliko je takvih računa ostalo nenaplaćeno ali da zna da je nešto ostalo nenaplaćeno. Svjedok navodi da se tužitelj bavi vinima i da je vina držao kod tuženika te da je firma tuženika distribuirala vina tužitelja nekad vozilima tuženika, a nekad vozilom tužitelja odnosno da je tužitelj vozio svojim vozilom navedena vina, a radnici tuženika bi dostavljali to vino tužitelja na određenu adresu kupca koju bi tužitelj dao. Navodi da nije konkretno s tim upoznat da bi netko od radnika primao proviziju od 3 ili 5%, te ističe da ukoliko je radnik ostao duže od predviđenog radnog vremena ili ako se ide negdje na otoke da bi dobio malo veći iznos plaće i kad se ide na otok preko 12 sati da se dobiva dnevnica. Navodi da nije čuo da bi tužitelj imao s prethodnim poslodavcima slične probleme po istom pitanju, a da su postojale samo neutemeljene priče gdje se govorilo da tužitelj tuži TJ i ovaj njega, ali da je to nebitno jer da se temeljilo na neprovjerenim pričama. Svjedok navodi da je firma NVF u kojoj sad radi firma supruge zz tuženika. Vezano za upit odakle isti ima saznanja o spomenutih 6 milijuna kuna prometa da li je ta informacija javno dostupna, može li objasniti kako to zna, isti ističe da je tužitelj govorio o navedenom prometu jer da je sam tužitelj isticao na spomenutoj večeri da će napraviti 6.000.000,00 kn prometa. Ističe da je bilo nekoliko djelatnika na spomenutoj večeri, a među njima i zz tuženika i da je tužitelj na toj večeri spomenuo da će napraviti 6.000.000,00 kn prometa a da je to bilo uoči Gast sajma 2019. ili 2020. te da su tada sjedili na večeri u Stobreču u restoranu Lovački rog, te isti ističe da se na spomenutoj večeri spominjala provizija od 0,3 do 0,5 % a da je tužitelj spominjao da je u prethodnog poslodavca Samsare imao 4 ili 5%. Isti ističe da je zz tuženika spominjao postotak od 0,3 ili 0,5% na spomenutoj večeri. Vezano za promet koji je tužitelj napravio u Samsari godinu dana prije, svjedok navodi da se sjeća razgovora u kojem da je tužitelj rekao da je lani radio 2 sati dnevno i napravio 8 milijuna kuna, a ove će godine radit puno manje i napravit 10 milijuna kuna. Ističe da je to moguće, ali da su to bile "kafanske priče" za koje ne može ocijeniti da li je to tako uistinu ili je samo kazano u zafrkanciji. Navodi da mu nije poznato da gospodin JJ koji je došao iza njega ima ostvarenu proviziju na prodaji ali da zna da isti radi u turističkoj agenciji. Također da RJ radi za plaću, a da nije upoznat ima li isti kakvu proviziju.

13. Iz iskaza saslušane svjedokinje GJ (list 153-155 spisa) proizlazi da je ista zaposlena kod tuženika na radnom mjestu administratora nabave, da joj je poznato da je tužitelj kroz 2020. ostvario određeni prihod ali da su ostala nenaplaćena neka potraživanja. Ističe da je bila dogovorena između tužitelja i tuženika službena poslovna večera, na kojoj da su bili prisutni tužitelj, tuženik, ona osobno te ŽJ te da je dogovoren tada početak rada tužitelja kod tuženika te da je tužitelj imao ugovor o radu s tuženikom od 3. mjeseca na mjestu prodajnog predstavnika, a da je počeo dolaziti fizički u skladište i raditi u 6. mjesecu 2020. Ističe da je tužitelj navedene prigode na službenoj večeri istakao da će u 2020. ostvariti 6 milijuna kuna prometa a da je s istim dogovoreno i da može skladištiti svoja vina u skladištu tuženika i obavljati razne svoje poslove vezano za svoju firmu, a da je s istim dogovorena provizija u postotku od 0,3 %. Ističe da ona ne zna da li je navedeni dogovor između tužitelja i tuženika o ostvarenju godišnjeg prihoda i provizije ujedno sačinjen i u obliku pisane isprave. Svjedokinja ističe da joj je poznato da tužitelj nije ostvario navedeni dogovoreni prihod od 6 milijuna kuna za 2020., a da je ostvario nekakav prihod al da ne zna točno koliko. Ističe da ona ne zna da li je na spomenutoj večeri tužitelju bilo kazano da će ostvariti proviziju od 0,3% samo ukoliko ostvari 6 milijuna kuna prometa. Navodi da je tužitelj za onaj dio posla kojeg je obavljao kao prodajni predstavnik dobivao uredno plaću, a da ona ne zna da li je trebao dobiti dogovorenu proviziju za slučaj da ne ostvari 6 milijuna kuna prometa, te napominje da je tužitelj svaki mjesec primao bonus u smislu da mu je dozvoljeno skladištenje njegovog vina u prostorijama tuženika te dostava tih vina sa službenim vozilima tuženika. U odnosu na činjenicu što je konkretno tužitelj trebao raditi na radnom mjestu prodajnog predstavnika kod tuženika ista odgovara da je trebao nuditi robu kupcima u restoranima, voditi brigu o narudžbama i naplatama od tih istih kupaca. U odnosu na skladištenje i prodaju tužiteljevog vina, kompletan bonus da je išao tužitelju u smislu što mu je dozvoljeno skladištenje njegovog vina u prostorijama tuženika i prodaja i dostava tih vina službenim vozilom tuženika. Vezano za probleme oko naplate, ista navodi da je ostalo jako puno nenaplaćenih računa, da se nekim od naplata tuženik bavio i tokom ove godine te je ostalo nenaplaćeno cca 35.000,00 kn a da se radi o računima- otpremnicama koji nisu bili potpisani, kojima je tužitelj dostavljao kupcima robu bez da se potpiše primitak robe, tvrdeći da će to biti naplaćeno, a da je jedan dio kupaca tvrdio da im roba uopće nije dostavljena, a zbog čega da su računi ostali nenaplaćeni. Vezano za saznanja da bi neki drugi radnik prije ili poslije spomenutog događaja imao dogovorenu proviziju od 3 ili 5% ista navodi da toga nije bilo iz razloga što da nitko prije tužitelja nije obećavao toliki prihod. Vezano za poslovne odnose s tužiteljem ista navodi da je znalo biti konflikata između nje i tužitelja, kao i tužitelja i njene kolegice, jer da je tužitelj u tim komunikacijama znao nekada biti nezgodan. Ista ističe da je navedeno bilo vezano za posao, da je tužitelj znao biti neugodan i upućivati neugodne prijetnje. Na upit da li se na spomenutoj večeri na kojoj je tužitelj spominjao godišnji prihod i provizija sve što se spomenulo bilo i dogovoreno ili se o tome samo pričalo, ista odgovara da sve što je spomenuto na navedenoj večeri je bilo i dogovoreno. Vezano za upit da li se na spomenutoj večeri pričalo koliki je bio prihod tužitelja kad je radio u firmi Samsara godinu dana prije, svjedokinja odgovara da misli da je bila riječ da je tužitelj isti takav sličan promet imao kod Samsare godinu dana prije, a da nije upoznata da li se na navedenoj večeri pričalo o tome kolika je njegova provizija bila u Samsare godinu dana prije. Upitana može li navesti kupce koji nisu potpisali otpremnice i nisu platili račune, svjedokinja odgovara da ne zna točno o kojim je kupcima riječ, ali da još to stoji kod tuženika u otvorenim stavkama neplaćenih računa, te da zna da je u ovoj godini uspjela osobno nešto iskontaktirati da se riješi vezano za neplaćene račune te ističe da ne zna točno ime kupca, ali misli da se radi o [obrt] te da misli da taj UO Plavi nije bio otvoren kao kupac kod tuženika. Navodi nadalje da ona nije radila pripremu dokumentacije koja je dostavljena u ovaj spis od strane knjigovodstva te da se knjigovodstvo i računovodstvo obavlja kod tuženika u firmi te da ima i eksterno knjigovodstvo - računovodstvo, a da nema saznanja odakle su stigli podaci iz knjigovodstva koji prileže predmetnom spisu.

14. Iz iskaza saslušane svjedokinje ČJ (list 155-157 spisa) proizlazi da je ona supruga zz tuženika i da joj je poznato da su sa tužiteljem obavljani razgovori o visini prihoda kojeg isti treba ostvariti u 2020. i proviziji za taj prihod te da ona ta saznanja većinom ima u razgovoru sa suprugom te da zna da je dogovoreno da će tužitelj ostvariti cca 6 milijuna kuna neto prometa u 2020. i 0,3 % provizije za ostvarenje tog prometa. Također ističe da je dogovoreno da će se tužitelj zaposliti kod njih i da je tužitelj došao iz Varaždina obavljajući svoje poslove vezano za prodaju vina za svoju firmu i da je došao za dogovor radi zaposlenja kod tuženika. Ističe da ona nije prisustvovala dogovoru između tužitelja i zz tuženika vezano za godišnji prihod i proviziju i da je to bio dogovor između tužitelja i zz tuženika. Ističe da nije upoznata s činjenicom što je dogovoreno ukoliko tužitelj ne ostvari zadani prihod od 6 milijuna kuna godišnje, te ne zna da li bi ga i u tom slučaju pripadala provizija te ista nije upoznata da li je tužitelj u 2020. ostvario ikakav godišnji prihod. U odnosu na činjenicu što je tužitelj trebao raditi kod tuženika u smislu poslova prodajnog predstavnika ista navodi da je trebao prodavati robu za tuženika a da zna da je bilo dosta nenaplaćenih računa od kupaca, te da nije sigurna da li su se svi dugovi naplatili. Ističe da su se sa radnicima u slučaju ostvarenja prihoda i provizije sačinjavale pisane isprave ali da ona ne zna da li je tako bilo i s tužiteljem budući ona nije s istim dogovarala ostvarenje godišnjih prihoda i provizije. Svjedokinja ističe da su koliko je njoj poznato kod tuženika u veleprodaji male marže i tu se ne može ostvariti preveliki promet, ali kad se gleda sveukupno u smislu ostvarenja prometa da je moguće imati nekakav postotak provizije. Ističe da kod tuženika zaposlenici mogu ostvarivati maksimalnu proviziju od 0,3 % budući da radnici primaju plaću, te dodatke odnosno stimulacije na plaću. Ističe u odnosu na tužitelja, da je tužitelj imao osnovnu plaću, a da nije upoznata da li je primao kakve dodatke. Svjedokinja ističe da je tužitelj bio u posebnom poslovnom odnosu s tuženikom jer da je imao prekinut radni odnos kod prijašnjeg poslodavca, te da je njemu bilo u interesu da ostvari neku vrstu partnerstva s tuženikom budući da se on bavio vinima i imao svoju firmu, ali nije imao skladište gdje bi mogao skladištiti svoju robu ni dostavno vozilo koje bi odvezlo njegovu robu do krajnjeg kupca, pa je njemu bilo važnije što mu je tuženik omogućio da se njegovim dostavnim vozilom otpremi roba i da se isto skladišti kod tuženika, a budući da su to veliki troškovi da ona misli da tužitelj zbog toga što je ostvarivao da mu nije značajna bila toliko sama provizija od prodaje robe kod tuženika na mjestu prodajnog predstavnika. Navodi da tužitelj nije ostvario zadani promet i da nije dolazio na posao, pa da je na taj način prestao i radni odnos tužitelja kod tuženika, a na daljnji upit kakav je tužitelj bio djelatnik i kako je obavljao posao prodajnog predstavnika kod tuženika, ista odgovara da je većinom tužitelj narudžbe i sve poslove vezano za prodaju i kontakte s kupcima obavljao telefonski i da je on to pretežito obavljao za svoje kupce, a manje za kupce tuženika te da u konačnici za tuženika nije ostvario promet kojeg da je trebao ostvariti. Vezano za saznanja zašto je tužitelj naglo izgubio posao kod prethodnog poslodavca, ista navodi da ne zna točno ali da misli da je došlo do nenaplaćenih potraživanja i kod prethodne firme budući da se roba prodala a da nije došlo do naplate računa, a da su kupci tvrdili da su plaćanje izvršili međutim da novac nije bio na računu od prodaje robe te da je istih situacija bilo i kod tuženika. Također pojašnjava što se događalo s naplatom robe koja je ostala nenaplaćena kod tuženika, ističući da je tuženik provjeravao konto kartice kupaca i zvao kupce za koje bi utvrdio da nisu robu platili, da bi kupci isticali da su novac za prodanu robu dali tužitelju, a međutim da tužitelj ta sredstva nije doznačio poslodavcu. Navodi da je uvjet za proviziju ostvareni promet i to u neto iznosu plus naplata tog prometa, jer ukoliko predstavnik i ima promet a promet je ostao nenaplaćen onda u tom slučaju nema zarade i nije moguće ostvariti proviziju te da se smatra u poduzećima ukoliko nisi ostvario odgovarajući prihod da u tom smislu nema ni provizije. Na upit koja je razlika između provizije koju spominje tužitelj a koju je ostvarivao u Samsari kod prethodnog poslodavca i provizije koju određuje tuženik, ista odgovara da koliko je njoj poznato, a da to ona pretpostavlja, da je tužitelj kod tuženika bio zaposlenik dok kod Samsare da je bio samo vanjski suradnik te je tužitelj tamo ostvarivao veću proviziju ali da je sve troškove vjerojatno svog poslovanja snosio sam i da nije primao plaću za svoj rad dok da mu je tuženik sve troškove podmirivao budući je bio njegov zaposlenik. Na pitanje da li je bilo realno da tužitelj u navedeno spomenuto vrijeme ostvari godišnji prihod od 6 milijuna kuna obzirom da je bilo riječ o razdoblju pandemije korona virusa, svjedokinja odgovara da tuženik nije mogao predvidjeti što će se događati obzirom na pandemiju, da je covid bio, ali da se svejedno radilo kod tuženika te da je u vrijeme kad se navedeno dogovaralo s tužiteljem su restorani bili otvoreni i da se radilo. Svjedokinja navodi da ne zna točno koliki prihod inače ostvaruju tuženikovi prodajni predstavnici, da to sve ovisi o području gdje se prodaje, jer da je npr. Dalmacija posebno područje gdje da je bilo puno posla i da je zbog toga tužitelj tuženiku istakao priču da može ostvariti promet od 6 milijuna kuna neto. Vezano za pitanje kad je tužitelj prvi put došao na razgovor sa zz tuženikom, svjedokinja navodi da ako je to bilo u trenutku kad je tužitelj došao u Varaždin da mu je kazano da će ostvariti zaposlenje plus navedenu proviziju od 0,3%, a što je konkretno na licu mjesta dogovoreno da ona to ne zna. Navodi da nema saznanja je li tužitelj tražio kod tuženika posao ili ga je on zvao preko IJ da prijeđe u njihovu firmu. Svjedokinja navodi da ne zna odnosno da se ne sjeća je li još netko bio prisutan u prostorijama Vivite kad su 5.3. zaključivali ugovor o suradnji, a da je tužitelj sam inzistirao da radi 6 sati kako bi mogao 2 sata raditi za sebe.

15. Prvenstveno je potrebno istaći da provizija – bonus prema svojoj pravnoj naravi predstavlja varijabilni dio plaće te provizija ne mora biti ugovorena u pisanom obliku. U tom smislu usmeni ugovor vezano za proviziju je valjan ako je dokazan njegov sadržaj, a teret postojanja i sadržaja dogovora vezanog za proviziju je u predmetnom postupku na tužitelju budući je odredbom članka 135.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) propisano da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, a u konkretnom slučaju je to tužitelj.

16. Temeljem odredbe članka 7. stavka 1. ZR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu sa naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Nadalje, temeljem odredbe članka 91.stavka 3. ZR-a pod plaćom se, u smislu stavka 1. ovog članka podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoj propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad, te u tom smislu je provizija dodatno davanje- varijabilni dio plaće kojeg poslodavac isplaćuje radniku. Također je odredbom članka 14.stavka 1. ZR-a propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, a stavkom 2. istog članka je propisano da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Iz navedenog je razvidno da ugovor može biti sklopljen usmeno ako zakone ne zahtjeva pisani oblik, a zakonski nije propisano da tužitelj mora imati sa tuženikom zaključen pisani ugovor o radu vezano za varijabilni dio plaće.

17. U predmetnoj pravnoj stvari iz svih pregledanih dokaza u ovom postupku, posebice pregledanih isprava, te iskaza saslušanih svjedoka DJ (list 149-151 spisa), IJ (list 152-153 spisa), GJ (list 153-155 spisa) i ČJ (list 155-157 spisa); te iskaza parničnih stranaka tužitelja (list 81-83 spisa), zz tuženika (list 83-85 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tužitelj ničim nije dokazao da je sa tuženikom imao zaključen ugovor o isplati postotka od ostvarene prodaje ili ikakav pisani sporazum iz kojeg bi proizlazilo da je njemu po ostvarenom prometu tuženik dužan isplatiti postotak od 3% od ostvarenog prometa kojeg tužitelj tuženiku pribavi u turističkoj sezoni 2020.godine niti takav pisani dokument prileže predmetnom spisu. Naime, tužitelj u predmetni spis nije dostavio niti jedan pisani dokaz ispravu- iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je između njega i tuženika bila dogovorena provizija od 3% od ostvarene prodaje, niti je itko od saslušanih svjedoka u ovom postupku potvrdio u svom iskazu činjenicu da bi između tuženika i tužitelja postojao dogovor o plaćanju provizije u postotku od 3% od ostvarene prodaje niti takav dokaz prileže ovom spisu pa se navedena činjenica u tom smislu ne može smatrati dokazanom. U odnosu na pisane ugovore između stranaka u ovom postupku spisu prileže jedino ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženika u ovom postupku dana 06.03.2019.godine (list 4-7 spisa), te je ovaj sud pregledom istog utvrdio da je tužitelj kod tuženika temeljem tog ugovora bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodajnog predstavnika/komercijaliste za otok Vis i Korčulu. U članku 1. tog ugovora je bilo ugovoreno da se tužitelj kao zaposlenik obvezan obavljati poslove pregovora u poslovima prodaje robe iz asortimana tuženika kao poslodavca, te osigurati pri tome odgovarajuća sredstva osiguranja od kupaca za izdanu robu, te da će poduzimati radnje radi utvrđenja financijske sposobnosti kupaca i brinuti se od naplati prodane robe, te kontrolirati otpremu robe za vlastitu otpremu, te obavljati ostale poslove po nalogu poslodavca. Za obavljanje ovih poslova temeljem odredbe članka 7. navedenog citiranog ugovora tuženik kao poslodavac je ugovorio da će tužitelju isplaćivati osnovnu plaću u bruto iznosu od 8.396,75 kn, te dodatke na plaću u smislu putnih troškova i dnevnica za terenski rad i to isključivo na osnovi potpisanih i ovjerenih naloga, te je također ugovoreno da će poslodavac isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću za prethodni mjesec najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za protekli mjesec. Iz sadržaja navedenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.03.2019.godine nedvojbeno proizlazi da navedeni ugovor ne sadrži nikakve podatke o isplati provizije tužitelju kao varijabilnog dijela plaće niti postotak kojeg bi u vidu provizije tuženik trebao isplatiti tužitelju za ostvareni promet u određenoj godini-sezoni. Upravo i iz iskaza saslušanog zz tuženika EJ (list 83-85 spisa) proizlazi da u trenutku potpisivanja navedenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika nije bilo nikakvog razgovora o proviziji, već da se pitanje razgovora o proviziji pojavilo tek u 2020.godini u vrijeme korone. Tužitelj u iskazu (list 81-82 spisa) navodi da je radeći kao prodajni komercijalist kod tuženika temeljem spomenutog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za Vis i Korčulu zaključio pred početak sezone 2020.godine sa tuženikom ugovor o isplati postotka od ostvarene prodaje tkzv. proviziju za turističku sezonu 2020.godine, te da je spomenuti ugovor o isplati navedenog postotka provizije bio zaključen u prostorijama tuženika u Varaždinu u prisustvu još jednog svjedoka kojem ne zna ime, te da je njemu taj iznos trebao biti plaćen u obrocima i to svaki mjesec po obročnoj naplati računa od kupaca. Ovaj sud navedeni dio iskaza tužitelja smatra nedokazanim budući tužitelj tijekom trajanja predmetnog postupka u predmetni spis nije dostavio nikakav primjerak ugovora o isplati postotka od ostvarene provizije za turističku sezonu 2020.godine pa se navodi tužitelja o tome da je tuženik s istim temeljem tog ugovora njemu obvezao isplatiti proviziju u postotku od 3% od ostvarenog prometa mogu smatrati ničim dokazanim jer nisu sadržani u niti jednoj ispravi priloženoj od strane tužitelja u predmetnom spisu. Također tužitelju sudu nije ničim dokazao ni svoju tvrdnju iz iskaza da mu je tuženik u listopadu 2020.godine ponudio hrpu putnih naloga kroz koje da mu je planirao isplatiti spomenutu proviziju budući spisu ne prileže nikakvi putni nalozi dostavljeni od strane tužitelja iz kojih bi to proizlazilo, a nema dokaza ni da je tuženik tužitelju u smislu dogovora vezano za proviziju ponudio ikakav aneks ugovora o radu budući ni takav dokaz ne prileže predmetnom spisu niti je tužitelj u spis tijekom trajanja ovog postupka dostavio ikakav aneks ugovora o radu iz kojeg bi to proizlazilo. Upravo iz svih navedenih razloga ovaj sud poklanja vjeru zz tuženika ZJ (list 83-85 spisa) u dijelu iskaza u kojem ističe da između tuženika i tužitelja nisu postojali nikakvi ugovori kojima bi bila ugovorena ikakva provizija koju bi tuženik trebao platiti tužitelju po ostvarenom prometu-prodaji tim više što tužitelj ničim nije dokazao svoju tvrdnju da su takvi ugovori postojali, niti je spisu priložio ugovor o isplati postotka od ostvarene prodaje i to provizije za sezonu 2020.g. na kojeg se u iskazu poziva, a iz kojeg bi navedeno bilo razvidno pa ovaj sud smatra da tvrdnje tužitelja u njegovu iskazu o tome da je između njega i tuženika postojao ugovorni odnos kojim bi bila ugovorena provizija od 3% od ukupne ostvarene prodaje od strane tužitelja nisu od strane tužitelja ničim dokazane. Međutim, ovaj sud smatra da je u predmetnom postupku dokazana činjenica da je između tužitelja postojao usmeni ugovor-dogovor vezano za isplatu provizije tužitelju za 2020.godinu ukoliko tužitelj u toj godini ostvari odgovarajući promet od prodaje na radnom mjestu prodajnog predstavnika/komercijaliste i to samo za one račune koje tužitelj navedenom prodajom uspije naplatiti, a ne samo fakturirati. Ovo proizlazi i iz iskaza zz tuženika EJ koji je u iskazu naveo da je sa tužiteljem razgovarao o proviziji od 3%, ali kako je tada bilo vrijeme pandemije korona virusa da je ponudio tužitelju umjesto provizije od 3 % proviziju od 0,3 % na ostvareni promet te da je to bilo u proljeće 2020., te da je tužitelj to i prihvatio u prisutnosti većeg broja zaposlenika tuženika. Ovaj dio iskaza zz tuženika ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i logičan budući iz iskaza zz tuženika proizlazi da je zz tuženika navedenu ponudu od 0,3% provizije tužitelja dao u vrijeme pandemije corona virusa kad je bila općepoznata kriza u poslovanju poduzeća pa je iz toga i jasno zašto nije tužitelju ponudio veću proviziju. Pored navedenog sam zz tuženika je istakao da premda postoje kod tuženika i veće provizije da kod tuženika nije uobičajena stvar ugovarati takve provizije iz razloga što radnici kod tuženika već ostvaruju plaću na koju poslodavac mora uplaćivati sva davanja, putne troškove, noćenja, ručkove i slično, a što iziskuje ogromne troškove. Navedeno objašnjenje zz tuženika je logično i vjerodostojno budući su i svi saslušani svjedoci u predmetnom postupku istakli da su tužitelj i tuženik dogovorili proviziju od 0,3%, a ne 3%, te su svjedoci istakli da sa niti jednim radnikom kod tuženika nije nikad dogovoreno 3% provizije. Također je iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku razvidno da obveza plaćanja provizije kod tuženika se odnosi samo na fakturirane i naplaćene račune, a ne samo na fakturirane račune. Ovo je razvidno i iz sadržaja odredbe članka 1. tužiteljevog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.03.2019.godine u kojem se navodi da je tužitelj kao zaposlenik obvezan brinuti se o naplati prodane robe, financijskoj sposobnosti kupaca kao i kontroli otpreme robe. Svi saslušani svjedoci u predmetnom postupku su istakli kao i zz tuženika da je tužitelj na radnom mjestu prodajnog predstavnika/komercijaliste imao velik broj nenaplaćenih računa, te nepotpisanih otpremnica od strane kupaca o preuzimanju robe pa u tom smislu proizlazi da tužitelj o navedenom nije na najbolji način vodio računa, te su neki nenaplaćeni računi po iskazima svjedoka tek naknadno bilo naplaćeni. U navedenom smislu iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku i zz tuženika jasno proizlazi da tužitelj nije ostvarivao promet od prodaje upotpunosti za sezonu 2020.g. kako je između njega i zz tuženika bilo dogovoreno budući se ostvarenim prometom od prodaje smatraju samo oni izdani-fakturirani računi koji su ujedno i plaćeni, a što kod tužitelja prema izjavama saslušanih svjedoka nije bio uvijek slučaj budući su isti u iskazima istakli da je tužitelj fakturirao račune, ali da je ostalo dosta nenaplaćenih računa od ostvarene prodaje. Obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije naplatio brojne fakturirane račune kupcima u tom smislu i postoji razlika u mišljenjima o prometu od ostvarene prodaje kojeg je tužitelj ostvario 2020.godini kako na strani tužitelja tako i na strani zz tuženika, a tako i pojedinih svjedoka. Naime, tužitelj je istakao da je u 2020.godini trebao od prodaje ostvariti iznos od 6 milijuna kuna, a u tužbi ističe da je tuženiku u 2020.godini ostvario promet od minimalno 1.500.000,00 Kuna, dok zz tuženika EJ u iskazu navodi da je tužitelj od spomenutih 6 milijuna kuna ostvario samo 900.000,00 Kuna u kolovozu 2020, a da mu je on osobno zabranio isporuku dobara kupcima, jer da je imao cca 400.000,00 Kuna nenaplaćenih računa prema kupcima. Iz iskaza zz tuženika EJ proizlazi da tuženiku nije isplaćena provizija od 0,3% na spomenuti ostvareni promet od 900.000,00 Kuna. Također navedeni dio iskaza zz tuženika EJ je u svom iskazu potvrdila svjedokinja DJ u svom iskazu (list 149-150 spisa) budući ista radi kod tuženika administrativne poslove, te je potvrdila činjenica da je tužitelj kod tuženika radio kao prodajni predstavnik, te je istakla i potvrdila činjenicu da je između tužitelja i tuženika postojao usmeni dogovor o tome na temelju kojeg je tužitelj za 2020.godinu za tuženika trebao ostvariti promet od prodaje u vrijednosti od 6.000.000,00 Kuna, a da je on ostvario puno manji promet od cca 1.000.000,00 Kuna. Također iz iskaza svjedokinje DJ proizlazi da je tužitelj navedeni promet trebao ostvariti uz prodaju robe za 35% veću cijenu, a da je tužitelj ostvario samo djelomično spomenutu prodaju proizvoda, ali ne u postotku od 35%. Iz iskaza svjedokinje DJ ujedno proizlazi da je bilo problema kod zaprimanja narudžbi za robu od strane tužitelja, te da su otpremnice bile djelomično potpisivane, te da je u kolovozu 2020.godine od strane tužitelja bilo dosta nenaplaćenih računa pa da su drugi djelatnici kod tuženika provodili neisplaćene naplate. Dio iskaza o nenaplaćenim potraživanjima od strane tužitelja je svjedočila u iskazu i svjedokinja GJ (list 153-155 spisa) koja je istakla da premda je tužitelj kroz 2020.godinu ostvario određeni prihod da su ostala nenaplaćena neka potraživanja. Također i iz iskaza svjedokinje GJ je razvidno da je između tužitelja i zz tuženika postojao usmeni dogovor o 6 milijuna kuna prometa, a koji je promet tužitelj trebao ostvariti u 2020.godini, te je istakla da je s tužitelj na službenoj večeri na kojoj su bili prisutni ona osobno, ĐJ, te zz tuženika i tužitelj istakao da će u 2020.godini ostvariti promet od 6 milijuna kuna, a da je tuženik istome dozvolio da skladišti svoja vina u njegovom skladištu i obavlja razne poslove za svoju firmu. Svjedokinja GJ nije imala saznanja o tome da li je tužitelju navedene prigode kazano da će samo ukoliko ostvari navedeni promet od 6 milijuna kuna u 2020.godini osvariti proviziju od 0,3% od ostvarene prodaje, te je ista navela da tužitelj nije ostvario promet od 6 milijuna kuna, već da je ostvario nekakav promet, ali da ona ne zna točno koliki promet. Također je svjedokinja GJ potvrdila činjenicu da je tužitelj svaki mjesec primao bonus od tuženika u smislu toga da mu je dozvoljeno da skladišti svoja vina u prostorijama tuženika i dostavlja ih službenim vozilima tuženika. Svjedok ŽJ (list 152-153 spisa) je također u iskazu istakao i potvrdio činjenicu da je tužitelj kao komercijalist i prodajni predstavnik kod tuženika trebao pronalaziti nove kupce za tuženika i istima prodavati robu, te da je u 2020.godini trebao ostvariti 6 milijuna kuna prometa, a da ne zna koliko je od navedenog uspio ostvariti, te da zna da je ostalo nešto neplaćenih računa u toj godini, te da je tužitelj u tom smislu trebao ostvariti proviziju od 0,3-0,5%, te da se radilo o ovakvom usmenom dogovoru između tužitelja i zz tuženika na večeri na kojoj je i on bio prisutan. Naposljetku iz iskaza saslušane svjedokinje ČJ (list 155-158 spisa) proizlazi da je ista također potvrdila činjenicu da je zz tuženika imao usmeni dogovor sa tužiteljem o tome da tužitelj treba ostvariti 6 milijuna kuna prometa u 2020.godini i 0,3% provizije za ostvarenje tog prometa, te da tužitelj može obavljati svoje poslove kod tuženika vezano za prodaju vina. Svjedokinja ČJ kao ni svjedokinja GJ nije bila upoznata što u slučaju da tužitelj ne ostvari navedenih 6 milijuna kuna prodajnog prometa 2020.godine, te ista nije bila upoznata da li je tužitelj u 2020.godini ostvario ikakav promet od prodaje, ali je ista istakla da je uvjet za isplatu provizije kod tuženika bio ostvareni promet u neto iznosu plus naplata tog prometa jer da ako prodajni predstavnik i ima promet, a promet je ostao nenaplaćen da tada u tom slučaju nema zarade pa da nije moguće ni ostvariti proviziju, te da se u poduzećima smatra da ukoliko nisi ostvario odgovarajući prihod da u tom smislu nema ni provizije.

18. Iz svih navedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iskaza zz tuženika, te saslušanih svjedoka DJ, CJ, GJ, ČJ, te dijelom iz iskaza samog tužitelja nedvojbeno proizlaze kao utvrđene činjenice da je tužitelj do listopada 2020.godine kad je prema svom iskazu prestao raditi kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta prodajnog predstavnika/komercijaliste za otok Vis/Korčulu; da isti temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 06.03.2019.godine nije imao s tuženikom pisano ugovoreni promet od prodaje robe kojeg treba ostvariti u 2020.godini, već da je na večeri na kojoj je bila prisutna GJ, IJ, te on osobno i zz tuženika isti usmeno ugovorio-dogovorio sa tuženikom da u 2020.godini treba od prodaje ostvariti promet u vrijednosti od 6 milijuna kuna neto, a da će mu tuženik po ostvarenju tog prometa isplatiti proviziju od 0,3 %, te da će se provizija istome isplatiti samo za fakturirane i naplaćene račune; da je tužitelj ostvario određeni promet u 2020.godini, ali ne u vrijednosti od 6 milijuna kuna; da ni svjedokinja GJ ni PJ nisu imale saznanja što je trebalo biti sa isplatom provizije ukoliko tužitelj ne ostvari navedeni zadani promet u 2020.godine; da je bilo od strane tužitelja dosta nenaplaćenih računa i nepotpisanih otpremnica, a koji se problem naknadno rješavao od strane poslodavca. Također iz iskaza saslušane svjedokinje PJ nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da je uvjet za isplatu provizije kod tuženika u konkretnom slučaju bio ostvareni promet u neto iznosu plus naplata tog prometa. U postupku nedvojbeno iz iskaza zz tuženika proizlazi da provizija tužitelju na fakturirane i naplaćene račune nije isplaćena. U navedenom smislu, a budući iz iskaza saslušanog zz tuženika, te navedenih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj ostvario određeni promet u 2020.godini u neto iznosu po fakturiranim i naplaćenim računima na radnom mjestu prodajnog predstavnika/komercijaliste za otok Vis i Korčulu, premda ne u dogovorenom iznosu od 6 milijuna kuna neto, a tuženik mu nije isplatio dogovorenu reviziju od 0,3% ovaj sud je mišljenja da tužitelja pripada pravo na isplatu varijabilnog dijela plaće- provizije i to u visini od usmeno dogovorenog iznosa provizije između tužitelja i tuženika, a u postotku od 0,3% od ukupno ostvarene prodaje , a koju je tužitelj ostvario u neto iznosu po fakturiranim i naplaćenim računima u 2020.godini od strane tužitelja budući su to i prema iskazu svjedokinje PJ bili uvjeti za ostvarivanje naplate provizije kod tuženika od ostvarene prodaje. Ovaj sud smatra dokazanim činjenicu da tužitelja pripada od ukupno ostvarene prodaje u 2020.godini u neto ostvarenom iznosu postotak dogovorene provizije od 0,3%, dok ovaj sud smatra da tužitelj ničim nije dokazao u postupku da je sa tuženikom bilo usmeno bilo pismeno ugovorio proviziju od ostvarene neto prodaje u iznosu od 3%. Također ovaj sud smatra da tuženik ničim nije dokazao činjenicu da je sa tužiteljem usmeno dogovoreno da mu se neće isplatiti provizija od 0,3% od ostvarene neto prodaje ako ne ostvari određeni neto promet od te iste prodaje i to promet u spomenutom iznosu od 6 milijuna kuna budući se nitko od svjedoka nije izjasnio u tom pravcu da bi postojao takav dogovor između stranaka, a takvih saznanja u svojim iskazima nisu imale ni svjedokinje GJ i PJ.

19. U svrhu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, visine bonusa-provizije u 2020.godine koja bi tužitelja pripadala u dokazne svrhe izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivanu Buljanu.

20. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana od 6. studenog 2023. (list 165-170 spisa) proizlazi da su stranke u sporu sukobe oko postotka, visine kao i ugovornih odredbi prema kojima bi se ostvarivao bonus. Pregledom dokumentacije da je utvrđeno da je priložen: popis klijenata od strane tužitelja (strana 34 spisa), kartica kupaca od strane tuženika (strana 44 spisa), konto kartice kupaca od strane tuženika (strana 87-144 spisa). Navodi da je sukladno nalogu suda sa ročišta održanog 18.09.2023. dobio nalog utvrditi visinu potraživanja tužitelja, te da će isto utvrditi u 4 varijante kako je zatražio sud. Navedeno vještak prikazuje u tablici. Klijenti u Tablici 1 da su popisani iz konto kartica, osim posljednja 3 klijenta (r.br 33-35) su uzeti sa tablice kartice kupaca jer njihove konto kartice da nisu priložene. Također da je prema popisu od strane tužitelja broj klijenata s kojima je radio odnosno na koje ostvaruje pravo na proviziju znatno širi te vještak nabraja klijente koji nisu navedeni u tuženika. Navodi da za navedene klijente nije 100% siguran u točnost naziva s obzirom da je popis pisan rukom i dosta nečitko pa se ograđuje od mogućih omaški. S obzirom na navedene neusklađenosti u popisu da je primarno da sud ustanovi (ili se stranke usuglase) je li taj popis konačan i na koje kupce tužitelj zaista ima pravo potraživanja bonusa, a ukoliko je popis širi da je potrebno izraditi dodatno vještačenje iznova. Vještak nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva vještak iznosi mišljenje da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario pravno na isplatu bonusa i to prema svakoj od varijanti traženih od suda: varijanta 1 - 2.615,40 HRK odnosno 347,12 EUR, varijanta 2 - 26.154,00 HRK odnosno 3.471,23 EUR, varijanta 3 - 2.297,88 HRK odnosno 304,98 EUR, varijanta 4 - 22.978,82 HRK odnosno 3.049,81 EUR, a sve kako je detaljnije prikazano u tablici 1 vještva. Naglašava da postoje znatna razilaženja u dokumentaciji koju je potrebno ujednačiti. Treba istaći da prva varijanta vještva-izračun provizije koju je vještak izradio je u Tablici koja prileže vještvu prikazana u koloni E te ista predstavlja proviziji u varijanti od 0,3% fakturiranog, dok je druga varijanta vještva-izračun provizije predstavlja provizija u varijanti od 3% fakturiranog te je prikazana u koloni F tablice vještva, treća varijanta vještva je prikazana u koloni G vještva i predstavlja proviziju u varijantu od 0,3% naplaćenog, dok provizija prikazani u koloni H vještva predstavlja proviziju u varijanti od 3% naplaćenog.

21. Obzirom da je vještak Ivan Buljan u nalazu i mišljenju navedenog vještva istakao da postoji određena neusklađenost u popisu klijenata – kupaca pa da je potrebno da se utvrdi da li je taj popis konačan i na koje kupce tužitelj ima pravo potraživanja bonusa-provizije na ročištu od 21.veljače 2024.godine je naloženo punomoćnicima stranaka da dostave nadopunjene podatke vezano za kupce. U tom smislu se tuženik podneskom od 11.03.2024.godine (list 179 spisa) izjasnio da je navedeni popis kupaca konačan, te da ne postoji nikakav podatak o kupcima tuženika za period nakon kolovoza 2020.godine, te da tužitelj za tuženika nije obavljao nikakve poslovne aktivnosti nakon kolovoza 2020.

22. Iz dopune vještačenja od 2. svibnja 2025. (list 192-196 spisa) vještaka Ivana Buljan proizlazi da je po ovom predmetu je izrađeno i predano vještvo dana 22.11.2023. Na navedeno vještvo tužitelj nije imao primjedbi no traži proširenje izračuna do kraja godine za što traži dostavu podataka. Tuženik da tvrdi da nema daljnjih podataka te nisu ni dostavljeni. Tuženik iznosi primjedbu kako je navedene iznose bonusa potrebno računati uzevši u obzir neto iznose, a ne bruto. Isto da će biti napravljeno u ovoj dopuni uz pretpostavku PDV-a od 25%, no naglašava da navedeno stoji uz predmnijevanje porezne stope i sustava PDV-a, što može varirati od djelatnosti ili veličine poduzeća, stoga da je za isto potrebno dostaviti dodatne podatke, kojima da ne raspolaže u spisu.Sve ostale primjedbe na strukturu i pregled kupaca da ostaju kao i u osnovnom vještvu.Navedeno je vještak prikazao u tablici. Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva vještak iznosi dodatno mišljenje da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario pravno na isplatu bonusa uzevši u obzir neto iznose i to prema svakoj od varijanti traženih od suda: varijanta 1 - 1 347,12 EUR, varijanta 2 - 2 3.471,23 EUR, varijanta 3

- 304,98 EUR, varijanta 4 - 3.049,81 EUR a sve da je detaljnije prikazano u Tablici 1a dopune vještva.

23. Na navedenu dopunu nalaza i mišljenja tužitelj nije imao primjedbe, dok je zamjenik punomoćnika tuženika na ročištu od 16.srpnja 2025.godine istakao da je vještak iznose navedene u Tablici u svom vještvu u navedenim varijantama i to na stranicim 3 i 4 vještva da nije umanjio za iznose odgovarajuće stope PDV-a pa je isti u tom smislu predložio dopunu nalaza i mišljenja.

17. U tom smislu iz druge dopune vještačenja od 10. srpnja 2025. (list 210-213 spisa) razvidno je da nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva vještak iznosi dodatno mišljenje da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario pravo na isplatu bonusa uzevši u obzir neto iznose i to prema svakoj od varijanti traženih od suda: varijanta 1 - 277,70 EUR, varijanta 2 - 2.776,99 EUR, varijanta 3 - 243,99 EUR, varijanta 4 - 2.439,85 EUR, a sve kako je detaljnije vještak prikazao u Tablici 1 ove dopune vještva.

24. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan kao i dopune tog nalaza i mišljenja u cijelosti kao vjerodostojne i logične budući se zasnivaju na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji u spisu (karticama kupaca (list 87- 144 spisa) koje je ovom sudu dostavio tuženik. Vještak je dopunio nalaz i mišljenje u skladu sa prigovorima stranaka u ovom postupku te je u konačnici zadnjom dopunom nalaza i mišljenja dao izračun bonusa-provizije koja tužitelja pripada u četiri varijante (0,3% fakturiranog neto iznosa, 3% fakturiranog neto iznosa, 0,3 naplaćenog neto iznosa, te 3% naplaćenog neto iznosa).

25. U navedenom smislu budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku jasno proizlazi kao utvrđena činjenica da tužitelja pripada za ukupan ostvareni neto iznos dogovorene usmene prodaje, a prema usmenom dogovoru između između njega i tuženika u 2020.godini 0,3 % dogovorenog bonusa – provizije od ostvarene neto prodaje u navedenom smislu istog pripada sukladno zadnjoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan (list 210-213 spisa) ukupan neto iznos na ime bonusa-provizije prema izračunatoj varijanti 3 navedene dopune nalaza i mišljenja vještaka Buljan u iznosu od 243,99 Eur-a, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude, budući kako je prethodno u ovoj odluci detaljno objašnjeno budući tužitelj je s tuženikom dogovorio da na ostvareni neto promet od obavljene prodaje u 2020.godine i to fakuktirirane i naplaćene račune ostvari proviziju od 0,3% od naplaćenog neto iznosa ostvarene prodaje jer isti može ostvariti pravo na bonus-proviziju samo za naplaćene račune, a ne za one račune koji su samo od strane njega fakturirani kupcima. Navedena varijanta prema izračunu vještaka Ivana Buljan iz dopune njegova nalaza i mišljenja od 10.07.2025.godine iznosi 243,99 Eur-a, a koju varijantu prihvaća ovaj sud kao jedinu ispravnu iz zadnje dopune nalaza i mišljenja vještaka Buljan i koja varijanta je u Tablici vještva prikazana u koloni G iznosi ukupno neto 243,99 Eur-a, te koja se varijanta odnosi na fakturirane i naplaćene račune kupcima počevši od 10.06.2020.godine do zaključno 25.kolovoza 2020.godine prema dostavljenim karticama kupaca. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja u iznosu od 243,99 Eur-a u tom smislu tužitelja sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15 126/21) pripada zakonska zatezna kamata počevši od 25. kolovoza 2020.godine pa do isplate, a do kojeg datuma se treba smatrati da je tužitelj ostvario navedeni konačni promet po naplaćenim računima od kupaca u neto iznosu, a kako je dogovoreno sa tuženikom te što proizlazi iz pregledanih kartica kupaca dostavljenih u predmetni spis.a Međutim, budući tužitelj zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice potraživanja potražuje počevši od 26.03.2021.godine ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu potraživanja zakonskih zateznih kamata na pripadajući iznos glavnice potraživanja sukladno odredbi članka 2. stavka 1. ZPP-a kako je tužitelj potraživao počevši od 26.03.2021.godine do isplate budući sud postupa u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Također odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za više zatraženi iznos na ime glavnice potraživanja, a u iznosu od 5.728,01 Eur-a budući tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska tužitelja od 07.07.2025.godine potražuje na ime neisplaćenog bonusa-provizije ukupan iznos od 5.972,00 Eur-a, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Navedena zakonska zatezna kamata na priznati iznos glavnice potraživanja u iznosu od 243,99 Eur-a iz točke I/ izreke ove presude se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22).

26. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

27. Što se tiče troškova ovog postupka tužitelj je uspio 100% u pogledu pravnog osnova, te 4,08% u pogledu visine potraživanja, a kad se u relaciju stavi ostvareni iznos na ime bonusa-provizije u iznosu od 243,99 Eur-a u odnosu na zatraženi iznos od 5.972,00 Eur-a, te je slijedom toga tužitelju uspio u postotku od 52,04 %(104,08:2), dok je tuženik sukladno tome uspio u postotku od 47,96 %. Kad se od postotka uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 52,04% oduzme postotak uspjeha tuženika u ovoj parnici od 47,96% dobije se iznos od 4,08%, a što predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom tužitelja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.11.2022.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a-odgođeno pripremno ročište); zastupanja na ročištu od 10.02.2023.godine u iznosu od 100 bodova ; zastupanja na ročištu od 24.03.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.rujna 2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 21.veljače 2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 27.svibnja 2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 16.srpnja 2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.11.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 26.10.2022.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 07.07.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 03.10.2023.godine u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8 točka 3. OT-a), a što ukupno iznosi 1125 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda 2.250,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 562,50 Eur-a ukupno iznosi 2.812,50 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 3.077,95 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju s postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 4,08% tada se dobije iznos od 125,58 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a budući je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 154/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 3. veljače 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika