Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, R. Boškovića 18
Poslovni broj: P-334/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja KO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Bojanu Bacingeru odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, bez održavanja ročišta, dana 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 218- 50- 2789463 koji je solemniziran po javnom bilježniku Marodi Ivanu, dana 26.04.2005. godine, pod poslovnim brojem OU-597/05-1 u dijelu koji glasi: NAKNADA „Naknada 1,00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju FRLIN TOMISLAVU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 253,88 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 29.04.2005. godine do isplate po stopi od 15% godišnje u razdoblju od 13. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, nadoknaditi tužitelju KO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 144,91 eura sa zateznom kamatom od 3. veljače 2016. kao dana presuđenja do isplate po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 300,57 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 7. listopada 2025. podnio tužbu radi utvrđenja i isplate u kojoj u bitnome navodi:
- tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili su dana 22.04.2005. godine u Čakovcu Ugovor o kreditu broj: 218-50-2789463 (dalje: Ugovor) kojim je tuženik odobrio kredit tužitelju u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 40.001,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a koji Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Marodi Ivanu, dana
26.04.2005. godine, pod poslovnim brojem OU-597/05-1
- u čl. 3. ugovorena je ulazna naknada za obradu kredita u visini od 1,00 % iznosa odobrenog kredita, i to kao jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita
- citirana odredba čl. 3. ugovora koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita je ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama riječ je o odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a zbog čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj
- stoga je tužitelju kao korisniku kredita ostalo nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni naplatom naknade za obradu kredita - koja je struktura troškova, te zašto je naknada određena upravo u visini od 1,00 %
- takva obveza tužitelja kao potrošača čini je u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično tome citirana ugovorna odredba smatra se nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu ZOO)
- činjenica da čl. 3. Ugovora ne sadrži nikakve parametre za donošenje informirane odluke tužitelja kao korisnika kredita na temelju potpune obavijesti, zajedno sa činjenicom nemogućnosti pregovaranja o predmetnoj odredbi, rezultat je dovođenja tužitelja u neravnopravan položaj koji za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja
- s tim u vezi, odredbom čl. 296. ZOO je propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela
- odredbom čl. 295. ZOO propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) obrascu ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva
- opće je poznato da se odredbama akta kreditora, ovdje tuženika, koji regulira materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, stoga se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi
- da se citirana odredba ugovora smatra nepoštenom potvrđuje i odredba čl. 53. st. 1. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. istog članka propisano da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed standardnog ugovora trgovca
- istu odredbu sadržavao je isti Zakon i iz 2003.g., kao i kasniji zakoni sa svim izmjenama i dopunama
- razvidno je kako je tekst ugovora, koji je sastavljen u banci od strane tuženika, potpisan i predan klijentu
- tužitelju, radi solemnizacije ugovora, odnosno da je isti formularni, tipski ugovor, koji sadrži ugovorne klauzule određene kao model za sklapanje budućih ugovora, te kako je tuženiku bila isključena mogućnost pregovaranja o bilo kojem elementu ugovora
- pa tako iz ugovora ne proizlazi tečaj po kojem će se obračunavati sporna naknada, niti je igdje utvrđeno hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili nešto treće
- prema tome je ugovorena ulazna naknada nepoštena i ništetna odredba, netransparentna i protivna ugovornom načelu savjesnosti i poštenja, jer tužitelju nije predočeno u čemu se sastoje navedeni troškovi „obrade kredita“ niti postoji bilo kakva specifikacija izvršenih radnji na ime obrade kreditnog zahtjeva
- tužitelj je temeljem navedenog članka prilikom isplate kredita, dana 28.04.2005. godine, na ime troškova „obrade kredita“ morao platiti iznos od 1.912,85 HRK, a što po tečaju konverzije iznosi 253,88 EUR, koji iznos tužitelja sada potražuje, jer je sporna odredba prouzročila stjecanje bez osnove na strani tuženika.
2. U prilog svojih tvrdnji tužitelj je priložio dokaze na koje se pozvao u tužbi, odnosno Ugovor o kreditu broj 218-50-2789463, Potvrdu banke od 07.03.2025. godine, zahtjev za dostavu dokumentacije o načinu obračuna navedene naknade koji je poslao banci.
3. Sud je tuženiku 26. studenog 2025. otpremio tužbu na odgovor sa prilozima, uz napomenu da odgovor može podnijeti u roku od 30 dana od primitka tužbe, te ga je u dopisu ujedno upozorio na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u danom roku, opisane u čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22 - dalje u tekstu ZPP). Tuženik je primio tužbu s prilozima 1. prosinca 2025.
4. Tuženik u određenom roku nije podnio odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu (čl. 331.b st. 1. toč. 4. ZPP-a).
5. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.
6. Čl. 338. st. 5. ZPP-a propisuje: U obrazloženju presude zbog ogluhe, presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.
7. Temeljem svega navedenog, sud je utvrdio da su ovdje u potpunosti ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, zbog čega je odlučio kao u izreci, pod toč. I. i II. izreke presude.
8. S obzirom na u cijelosti postignuti uspjeh tužitelja u ovoj parnici (154. st. 1. ZPP- a), utemeljen je i zahtjev tužitelja za naknadu potrebnih parničnih troškova (155. st. 1. ZPP-a), kako slijedi:
Sastav tužbe Tbr. 7.1. Tarife
50,00 EUR
Zahtjev za dostavom dokumentacije Tbr. 36.3. Tarife
50,00EUR
PDV 25%
25,00 EUR
sudska pristojba na tužbu i presudu
19,91 EUR
9. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Odluka o trošku je osim toga utemeljena na čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018, 51/2023; dalje u tekstu: ZSP), te na Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019, 92/2021; dalje u tekstu: Uredba). Sukladno Tbr. 7. st. 1. Odvjetničke tarife, odvjetniku pripada nagrada za sastav tužbe prema vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu od 25 bodova, te naknada za zahtjev za dostavu dokumentacije sukladno Tbr. 36. st. 2. Odvjetničke tarife u iznosu od 25 bodova, što dakle iznosi 100,00 EUR, čemu se još pribraja i iznos PDV-a od 25,00 EUR. Pristojba na tužbu iznosi 13,27 EUR sukladno Tar. br. 1. st. 1. Uredbe, a na presudu zbog ogluhe iznosi 6,64 EUR sukladno Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe, pa stoga ukupno nastali i priznati trošak tužitelja iznosi 144,91 EUR, a o trošku je sud odlučio u toč. III. izreke ove presude. Trošak koji tužitelj potražuje sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.000,00 eura sud nije priznao, budući da evidentno vrijednost predmeta spora iznosi kao u izreci pod toč. II. (čl. 40. st. 3. ZPP-a).
U Čakovcu 3. veljače 2026.
Sutkinja
Ivana Starčević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
O tome obavijest:
1. Tužitelj po pun.
2. Tuženik