Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-2416/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐŽ, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine” broj: 41/77, 52/87, 47/89, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22. i 47/23., dalje u tekstu ZPJRM), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj KLASA: 211-07/25-5/26505., URBROJ: 511-14-05-25-1. od 09. listopada 2025., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka 179. stavak 1. 2. i 3. i članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ ), dana 03. veljače 2026. objavio je i istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i BŽ, rođene B, rođen **.**.1978. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, bravar, zaposlen u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama, sa mjesečnom plaćom od 1.100,00 eura, suvlasnik obiteljske kuće, vlasnik osobnog automobila marke Porsche, godina proizvodnje 2015., oženjen, otac jednog pljt. djeteta, vojsku služio 1997. u Koprivnici, čin razvodnika, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak prema vlastitim navodima, prekršajno neosuđivan

k r i v j e

što je dana 04. listopada 2025., u 13,50 sati, na javnom mjestu, na parkiralištu ispred Gradske sportske dvorane u Varaždinu, Šetalište Franje Tuđmana 1, za vrijeme održavanja javnog okupljanja „ Sajam lova i ribolova „, narušavao javni red i mir, na način što je nakon nesporazuma oko parkiranja vozila izašao iz osobnog automobila da bi zatim rukom htio otvoriti vrata osobnog automobila u kojem se je nalazio NŽ, a kako nije uspio, to je rukama udario po poklopcu motorna osobnog vozila navedenog i pritom vikao „ daj još jedanput potrubi „, te psovao , a potom došao do otvorenog prozora na vozačevim vratima vozila Petrinjaka i istog kroz otvoreni prozor na vozilu udario u predjelu glave

, a kada se je NŽ osobnim vozilom pomaknuo unaprijed, potrčao za vozilom istog

dakle, na javnom mjestu narušavao javni red i mir vikom, tučom i na drugi način

čime je postupio protivno odredbi članka 13. i počinio prekršaj iz članka 13. ZPJRM, temeljem kojeg mu se

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 450,00 EURA ( četiristo pedeset eura )

II Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 ( trideset ) dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 30,00 EURA ( trideset eura ) odnosi se na paušalni trošak suda, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin podnijela je ovome sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj KLASA: 211-07/25-5/26505., URBROJ: 511-14-05-25-1. od 09. listopada 2025., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.

2. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom za dan 03. veljače 2026., uredno pozvani tužitelj nije se odazvao, niti je svoj izostanak opravdao, pa je rasprava održana, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, bez nazočnosti istog.

3. Okrivljenik, ispitan na glavnoj raspravi održanoj pred uređujućim sudom dana 03. veljače 2026., odrekao se prava na branitelja, a pozvan da se, sukladno članku 171. a PZ, očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao se da se ne smatra krivim i da će iznijeti svoju obranu.

3.1. U svojoj obrani okrivljenik je iskazao da vezano za predmetni događaj može navesti da su 04.10.2025., u kritično vrijeme, dakle moguće u 13,50 sati, njegova supruga i on osobnim vozilom došli u [adresa] na sajam lova i ribolova. Supruga je upravljala vozilom te je istim ušla na parkiralište i kretala se prolazom na parkiralištu između parkiranih vozila. Iskazao je da je na sredini tog prolaza bilo zaustavljeno jedno osobno vozilo i vidio je da vozač tog vozila razgovara sa ženskom osobom sa kojom je misli bilo i dvoje djece, a njegova supruga je to vozilo zaobišla s desne strane i došla do slobodnog parkirnog mjesta te se krenula parkirati na isto. U tom trenutku vozač tog osobnog vozila se vozilom zaletio prema vozilu kojim je ona upravljala te je istim prošao pored dva parkirana vozila i ukosio se svojim vozilom prema njihovom parkiranom vozilu i počeo davati zvučne signale na što je on kada se supruga parkirala na parkirno mjesto, izašao iz vozila, te preskočio haubu njegovog osobnog vozila i pitao istog nešto u stilu time da se točnih riječi danas više ne sjeća „da koju pičku materine trubi“, a isti je nastavio i dalje neprekidno pritiskati trubu na svojem osobnom vozilu. Točno je da je on tada došao do njegovog osobnog vozila od strane vozača i da ga je lijevom rukom kroz otvoreni prozor odgurnuo, ali ne zna u koji dio tijela. Naveo je da on u tom trenutku nije niti znao tko je za volanom tog osobnog vozila jer je u vozilu vidio samo siluetu vozača. Nadalje, uočio je da je mlađa muška osoba, pretpostavlja sin vozač počeo snimati mobitelom, te se je sa te strane gdje je bio od strane vozača kroz otvoreni prozor istome obratio da neka snima tele ili bika tatu kako stoji automobilom i kako se ponaša na cesti. Nakon toga da se je vozač osobnog vozila odvezao po tom prolazu između parkiranih vozila na parkiralištu kojih 50 metara od mjesta na kojem je bio prethodno zaustavljen i tamo se zaustavio. Iskazao je da je on u prvom trenutku par koraka potrčao za njihovim vozilom ali nije nastavio sa trčanjem niti je dolazio do njihovog zaustavljenog vozila nakon tih 50 metara. Radilo se inače o javnom parkiralištu, a koliko se sjeća na istom je bilo vozila, ali ne da bi bila neka naročita gužva. Na tom mjestu na kojem se događaj zbivao, kako je naveo, on je vidio samo tu žensku osobu, plave kose, moguće 40 godina starosti i dvoje djece moguće u dobi između 13 do 15 godina, dok nikog drugog na tom mjestu nije vidio, a sa kojom ženskom osobom je vozač tog vozila bio razgovarao kroz prozor svog vozila. Kojih 50 metara gdje se je naknadno zaustavio vozač tog vozila vidio je više ljudi, ali iste nije poznavao. Iskazao je da je on sa suprugom nakon tog događaja otišao na sajam lova i ribolova na koji su došli, na istome su se zadržali moguće sat vremena ili nešto duže i potom otišli kući. Kada ga se pita da li je on rukom htio otvoriti vozačeva vrata te osobe koja je upravljala vozilom – NŽ naveo je da se toga ne sjeća sa sigurnošću ali moguće da je uhvatio za ručku vratiju njegova vozila. Nije točno da bi on rukama udarao po haubi vozila Petrinjaka, štoviše nije niti u jednom trenutku niti stajao ispred njegova vozila kako ga isti ne bi pogazio, a napomenuo je da je ta ženska osoba s kojom je prethodno NŽ razgovarao istome vikala da neka ga pogazi. Iskazao je da je ista ostala na tom mjestu na kojemu je prije razgovarala sa NŽ, a nakon što se on moguće 10 metara -15 metara vozilom ukosio do mjesta na kojemu je njegova supruga parkirala. Na daljnje pitanje naveo je da je on zbog gore opisanog ponašanja NŽ bio uzrujan i da mu je rekao daj još jedanput potrubi i da je pritom i psovao moguće da mu je opsovao u toj uzrujanosti mater ili nešto slično, a to nije govorio i psovao normalnim uobičajenim glasom već je zbog svoje uzrujanosti vikao. Kada ga se tereti da je NŽ zatvorenom šakom udario u glavu da može navesti , a kako je rekao, da ga je on otvorenim dlanom lijeve ruke odgurnuo kroz otvoreni prozor na vozačevim vratima, ali ne zna sa kojim dijelom tijela je došao u kontakt njegov lijevi dlan.

4. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao svjedoka NŽ, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka i potvrdu o prekršajnog osuđivanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa upravne i digitalne transformacije.

4.1. Svjedok NŽ je iskazao da su kritične zgode njegov malodobni sin i on krenuli osobnim vozilom na sajam lova i ribolova u [adresa]. Dolaskom do predmetnog mjesta da se on kretao vozilom cestom i tražio slobodno parkirno mjesto, te kada je, gledajući smjer njegovog kretanja, sa lijeve strane uočio slobodno parkirno mjesto i zaustavio se s namjerom parkiranja na isto. Međutim, nije se mogao odmah parkirati jer su mu smetale četiri osobe koje su tu stajale, praktički na cesti i razgovarale. Između tih osoba prepoznao je svojeg prijatelja IŽ, te mu se obratio riječima da ga moli da se malo pomaknu kako bi se parkirao. U tom trenutku sa njegove desne strane njegovo zaustavljeno vozilo zaobišlo je vozilo marke BMW, neke zelenkaste boje, kojim je upravljala ženska osoba, te je došla ispred njegovog vozila i krenula se parkirati na to parkirno mjesto. On joj je tada dao zvučni signal iz svojeg vozila te se vozilom malo pomaknuo bliže tom parkirnom mjestu na koje se ona još nije u potpunosti ni parkirala, a potom joj dao još jedanput zvučni signal a kako bi joj dao do znanja da tu stoji s namjerom da se parkira na to parkirno mjesto. U tom trenutku iz tog BMW sa suvozačeve strane izašao je ovdje okrivljenik koji je odmah počeo psovati, time da se danas više ne sjeća koje psovke je psovao, te je došao sa desne strane njegovog osobnog vozila, do vratiju suvozača, na sjedalu kojeg je sjedio njegov malodobni sin, te je nekoliko puta rukom udario po staklu suvozačevih vratiju, a kako ga je on prepoznao da se radi o ĐŽ budući da isti radi na porti u bolnici u [adresa], a u koju je on odlazio na rehabilitaciju i na terapije, to je otvorio prozor na svojim vozačevim vratima i pitao ga ĐŽ što je, da bi isti tada došao s njegove strane vozila i kroz otvoreni prozor vozačevih vratiju ga lijevom rukom udario u desnu stranu glave, iznad desnog oka i iznad nosa. Iskazao je da ga je okrivljenik udario stisnutom šakom svoje lijeve ruke. Nakon gore opisanog okrivljenik se krenuo udaljavati prema svojem osobnom vozilu, a on je pogledao u retrovizor da li je zadobio kakvu ozljedu, a nije niti primijetio da je njegov sin mobitelom počeo snimati vozilo i okrivljenika, što je očito okrivljenik primijetio, te se vratio do desne strane njihovog vozila do mjesta suvozača, ponovno rukama udarao po staklu suvozačevih vratiju te je njegovom sinu govorio razbiti ću te gade mali što snimaš. On da se je tada krenuo udaljavati vozilom, a vidio je da je okrivljenik čak prvotno potrčao za njegovim vozilom, a potom da je od toga odustao. Iskazao je da je okrivljenik pokušao otvoriti i suvozačeva, a i vozačeva vrata na njegovom, ali je vozilo bilo zaključano. Nadalje, da kada je okrivljenik sa desne strane njegovog vozila prelazio do lijeve strane vozila, do vratiju vozača da je sa obje ruke udario po poklopcu motora dakle po haubi njegovog osobnog vozila. Više da se ne sjeća da li je okrivljenik govorio da neka još jedanput potrubi. Riječi koje mu je okrivljenik uputio i psovke koje je izrekao, te riječi koje je uputio njegovom sinu nije izgovarao normalnim glasom već da ih je izgovarao glasno.

On da je vidio u neposrednoj blizini četvero osoba koje je ranije spomenuo, koje su mogle vidjeti i čuti radnje i ponašanje okrivljenika. Isto tako budući da se radilo o javnom parkiralištu, dakle dostupno svima, te da je netko u tom trenutku prolazio ili se nalazio u blizini ponašanje okrivljenika mogao je vidjeti, a i njegovu viku čuti obzirom da sam je ja čuo u prvo zatvoreni osobni automobil. Iskazao je da su i njega i njegovog sina ponašanje i radnje okrivljenika uznemirile, kao i da je i sin koji je malodobni a rođen 2008., bio uplašen. Napomenuo je da nije očekivao da bi ga okrivljenik te prilike fizički napao i da bi ga išao udariti pa je stoga i otvorio prozor na vozačevim vratima svojeg vozila i pitao ga ĐŽ što je, a da je imalo sumnjao da bi ga fizički napao ne bi prozor na svom vozilu niti otvarao.

5. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

6. U završnoj riječi okrivljenik je iskazao da ostaje kod svoje obrane, te iskazuje da on protiv NŽ nema ništa, da mu je žao što je sve tako ispalo, da je on svjestan da je te prilike pogriješio, ali smatra da dio krivice za predmetni događaj snosi i NŽ. Predložio je da sud ima u vidu okolnosti u kojim je do ovoga došlo, da je on radi prijetnje, ali ne NŽ, nego njegovom malodobnom sinu kažnjen od strane ODO-a odnosno Kaznenog odjela Općinskog suda u Varaždinu uvjetnom osudom, zatvorom od 5 mjesecu uvjetno na godinu dana, kao i da on do danas nije prekršajno osuđivan radi bilo kakvog prekršaja pa tako niti radi istog ili istovrsnog, te da od svojih primanja ima zakonsku obvezu uzdržavanja djeteta, koje je doduše punoljetno, ali je student bez vlastitih primanja i prihoda i bez vlastite pokretne imovine, te ga uzdržavaju supruga i on i da se sve to cijeni kao olakotna okolnosti prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrdio i našao dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike počinio prekršaj, ali ne prekršaj iz članka 6. ZPJRM, kako ga se to tereti Optužnim prijedlogom, budući da tužitelj u činjeničnom opisu prekršaja, kojim je sud vezan, nije naveo iz kojeg razloga bi ponašanje okrivljenika kritične zgode na javnom mjestu, bilo drskije i nepristojnije od ponašanja kažnjivog po članku 13. ZPJRM, već da je, dakle, počinio blaži oblik prekršaja narušavanja javnog reda i mira, odnosno prekršaj iz članka 13. ZPJRM, koji kaže da prekršaj čini tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Narečenim sud nije povrijedio identitet optužbe, budući nije zadirao u činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršajnog djela, niti je okrivljeniku stavio na teret veću količinu kriminalne volje ili aktivnosti.

8. Imajući u vidu navode Optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno da se je predmetni događaj zbivao dana 04.10.2025., u 13,50 sati, na javnom mjestu, na parkiralištu ispred Gradske sportske dvorane u Varaždinu, Šetalište Franje Tuđmana 1, za vrijeme održavanja javnog okupljanja „ Sajam lova i ribolova „

8.1. Obzirom na gore navedeno sud nalazi nespornim kako je ispunjeno jedno od bitnih obilježja predmetnog prekršaja, a to da se isti zbivao na javnom mjestu, budući da javno parkiralište u gradu nedvojbeno predstavlja javno mjesto i to neograničeno otvoreno javno mjesto, koje je u svako doba dostupno neodređenom broju osoba. Dakle, radi se o realnom javnom mjestu.

8.2. Nadalje, imajući u vidu navode Optužnog prijedloga i obranu okrivljenika nije sporno da je okrivljenik kritične prilike vikao na NŽ, nešto u stilu da koju pičku materinu trubi, te da je psovao, a navodi da je moguće da mu je opsovao mater ili nešto slično, kao što potvrđuje i da je kroz otvoreni prozor vozačevih vratiju vozila Petrinjaka, svojom lijevom rukom došao sa NŽ u fizički kontakt, time da navodi da ga je otvorenim dlanom lijeve ruke samo odgurnuo, ali ne zna u koji dio tijela jer to nije vidio, te priznaje i da je prvotno potrčao za vozilom NŽ kada se je isti krenuo udaljavati vozilom, a dozvoljava i mogućnost da je rukom uhvatio kako bi otvorio vrata ručku na vozačevim vratima vozila NŽ, čime je djelomično potvrdio navode Optužnog prijedloga.

8.3. Obranu okrivljenika sud je prihvatio u nespornom dijelu i dijelu koji nije proturječan utvrđenjima suda.

9. Osim iz djelomičnog priznanja okrivljenika, osnovanost navoda Optužnog prijedloga proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka NŽ, iskaz kojeg sud prihvaća i ocjenjuje ga vjerodostojnim, te nije našao da bi isti imao kakav osobni interes ili osobni razlog svojim iskazom bezrazložno teretiti okrivljenika, te se lažnom prijavom ili lažnim iskazom izlagati kaznenom progonu, već da je o događaju iskazao na način kako se je sam događaj i zbivao, a činjenica da o istom ima osobna i neposredna saznanja daju njegovom iskazu dodatnu vjerodostojnost.

9.1. Isti je potvrdio da se je događaj zbivao na javnom parkiralištu, dakle na javnom mjestu koje je u svako doba dostupno neodređenom broju osoba, kao i da je okrivljenik kritične prilike uhvativši za ručku vratiju njegovog vozila pokušao otvoriti ista, ali nije uspio jer su vrata bila zatvorena i da je sa obje ruke udario po poklopcu motora njegovog vozila, kao i da ga je stisnutom šakom lijeve ruke udario u desnu stranu glave, iznad desnog oka i iznad nosa, a kada se je on krenuo udaljavati vozilom da je potrčao za njegovim vozilom. Potvrdio je i da je okrivljenik govorio i psovao tako glasno da ga je on mogao čuti u automobil na kojem su prvotno bila zatvorena vrata i prozori, kao i da su ponašanje i radnje okrivljenika bile dostupne vidno i slušno kako osobama koje su se te prilike nalazile na predmetnom parkiralištu, te osobama koje bi u to vrijeme bile prolazile pored istog.

9.1.1. Svjedok NŽ je u svemu bitnome identično iskazao i ispitan neposredno nakon događaja na Zapisnik o ispitivanju svjedoka PU varaždinske, PP Varaždin od 04.10.2025. kada je potvrdio i da je okrivljenik kritične prilike kada je rukama udario po haubi njegovog vozila vikao „ daj još jedanput potrubi „, a što je sudu uvjerljivo, logično i životno, da se je tada neposredno po događaju, samog događaja detaljnije sjećao, nego protekom određenog vremena do glavne rasprave na kojoj je ispitan.

10. Povezujući i analizirajući navode obrane okrivljenika i gore navedene materijalne i personalne dokaze, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik inkriminirane prilike postupajući na gore opisani način, van svake sumnje i dvojbe, ostvario obilježja narečenog prekršaja iz članka 13. ZPJRM, dakle na javnom mjestu remetio javni red i mir vikom, tučom i na drugi način, budući vika na javnom mjestu, tuča, odnosno udaranje druge osobe rukom, udaranje rukama po vozilu druge osobe, pokušaj otvaranja vratiju na tuđem vozilu ili trčanje za vozilom druge osobe, objektivno i životno može uznemiriti osobe kojima su takvo ponašanje i radnje bilo vidno, bilo slušno dostupne i koje ponašanje i radnje se u bilo kojoj sredini može ocijeniti isključivo kao nepristojno u toj mjeri da predstavlja remećenje javnog reda i mira i kao takovo je neprihvatljivo i nedopušteno.

11. Navodi obrane okrivljenika da su ga „trubljenje“ ( zvučni signali ) NŽ uzrujali i da je stoga reagirao na opisani način, nisu navodi koji bi od okrivljenika otklonili odgovornost za počinjeni prekršaj jer je notorno da na nesporazum u prometu oko parkiranja ili na zvučne signale nekog od sudionika u prometu, koji uslijede nakon toga, nije prihvatljivo, niti dopušteno reagirati narušavanjem javnog reda i mira, odnosno vikom, psovkama, udaranjem drugog sudionika ili udaranjem po imovini istog, dodatno kada se ima u vidu da u konkretnom slučaju drugi sudionik, NŽ, nije niti vikao, niti izlazio iz svojeg automobila, a radi eventualnog sukoba sa okrivljenim, već se je po poduzetom ponašanju i radnjama okrivljenika, vozilom udaljio, kako bi izbjegao bilo kakav mogući daljnji napad i o događaju obavijestio policijske službenike.

12. Sud je uvjerenja da je okrivljenik, osim objektivnih, ostvario i subjektivna obilježja predmetnog prekršajnog djela i po ocjeni suda okrivljenik je znao i bio svjestan, kao odrasla, punoljetna i poslovno sposobna osoba da njegovo poduzeto ponašanje i radnje na javnom mjestu inkriminirane prilike, predstavljaju protupravno ponašanje, da nisu društveno prihvatljivi i da su zabranjeni, ali ih je unatoč tome svjesno i voljno poduzeo.

13. Postupajući na opisani način okrivljenik je ostvario objektivna i subjektivna obilježja terećenog prekršaja, slijedom čega ga je sud, radi počinjenja istog proglasio krivim.

14. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, pa je tako okrivljeniku, kao olakotnim okolnostima cijenio dosadašnju prekršajnu neosuđivanost , koja je razvidna iz Potvrde o prekršajnoj osuđivanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom, djelomično činjenično priznanje navoda Optužnog prijedloga, da je na raspravi iskazao i određenu dozu samokritičnosti glede svojega ponašanja i u međuvremenu osvijestio da je isto bilo neprimjereno i neprihvatljivo, a vodio je računa i o njegovim imovinskim i obiteljskim prilikama, dakle o visini njegovih primanja s osnova plače i da ima zakonsku obvezu uzdržavanja sina studenta, dok mu je kao otegotnim okolnostima uzeo što se je na opisani način ponašao pred mldb. djetetom i da je iskazanu upornost u počinjenju prekršaja kada je čak potrčao za vozilom NŽ koje se je udaljavalo, a kako bi nastavio sa remećenjem javnog reda i mira.

15. Obzirom na propisanu kaznu, te navedene olakotne i otegotne okolnosti, sud je okrivljeniku, kao blažu od Zakonom propisanih kazne zatvora i novčane kazne, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 450,00 EURA, očekujući da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, ostavio mu primjereni rok za plačanje iste i upozorio ga da ukoliko u ostavljenom roku plati 2 / 3 izrečene novčane kazna da će se smatrati da je ista u cijelosti plačena.

15.1. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istom ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

16. Predloženu zaštitnu mjeru sud okrivljeniku nije izrekao. Naime, imajući u vidu da okrivljenik do danas nije prekršajno osuđivan radi bilo kakvog prekršaja, pa tako niti prijavljivan, niti pravomoćno prekršajno kažnjavan radi prekršaja iz ZPJRM, to sud smatra da se ovo radilo o jednom izoliranom incidentu u inače primjerenom ponašanju okrivljenika koji se neće ponoviti, obzirom na iskaznu samokritičnost okrivljenika glede svojeg ponašanja, te naposljetku vodeći računa i o načelu razmjernosti, sud okrivljeniku u ovom slučaju nije primijenio predloženu zaštitnu mjeru.

17. Temeljem članka avka 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove postupka u iznosu od 30,00 EURA, koji se odnosi na paušalni trošak suda jer ih je okrivljenik i prouzročio, te je sud uvjerenja da će ih isti moći namiriti, a imajući u vidu njegova mjesečna primanja, da je suvlasnik obiteljske kuće i vlasnik osobnog automobila, to i bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

18. Radi svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 03. veljače 2026.

Zapisničarka: Sudac: Štefanija Novoselec, v.r. DŽ, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin , odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: ĐŽ, [adresa]

3. Za spis, ovdje