Poslovni broj: Us I-2891/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, Ulica Stjepana Radića 8, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine RH, Republike Austrije 14, Zagreb, OIB: 99223218234, uz sudjelovanje zainteresirane osobe JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vjekoslav Pavković odvjetnik u Zagrebu, Gradišćanska 30, radi građevinske dozvole, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 16. siječnja 2026., a objavljene dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361- 03/24-02/451, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 7. studenog 2024., kao i poništenje građevinske dozvole Zadarske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000524, URBROJ: 2198-07- 06/1-24-0016 od 23. srpnja 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/24-02/451, URBROJ: 531-03-4- 24-2 od 7. studenog 2024., odbijena je žalba KČ iz [adresa], ovdje tužitelja, izjavljena protiv građevinske dozvole Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000524, URBROJ: 2198-07-06/1-24-0016 od 23. srpnja 2024.

2. Citiranom građevinskom dozvolom Zadarske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-361-03/24- 01/000524, URBROJ: 2198-07-06/1-24-0016 od 23. srpnja 2024., dozvoljava se investitoru JČ, ovdje zainteresiranoj osobi, građenje zgrade stambene namjene, 2.b skupine, 1 stambena jedinica + bazen na postojećoj građevnoj čestici 10063/2 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake 16/24, koji je sastavni dio ove građevinske dozvole za koji je glavni projektant NČ, mag. ing. arch., broj ovlaštenja A 5110.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da je Građevinskom dozvolom, investitoru JČ, dopušteno građenje: zgrade stambene namjene, 2.b skupine, -1 stambena jedinica + bazen na postojećoj građevnoj čestici 10063/2 k. o. [katastarska općina] (dalje: Građevina). Da se sukladno Građevinskoj dozvoli predmetna Građevina ima izgraditi na nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi VIR, Prilaz Kralja Tomislava II PAŠNJAK, površine 391 m[2] , upisana u ZK uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: Nekretnina 1). Da je tužitelj vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru opisane kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi [adresa][2] , od čega je DVORIŠTE površine 318 m[2] , te POMOĆNA ZGRADA površine 17m upisana u ZK uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: Nekretnina 2). Da je Nekretnina 2 susjedna nekretnina Nekretnini 1 i to sa sjeverne strane. Kao dokaz na navedene tvrdnje prilaže ZK izvadak za Nekretninu 2, kopiju katastarskog plana, Izvadak s Geoportala, po potrebi očevid na licu mjesta, po potrebi saslušanje tužitelja, po potrebi saslušanje JČ, te po potrebi građevinsko vještačenje. Tužitelj ističe da je Građevinskom dozvolom dopuštena gradnja na udaljenosti od 2,03 metra od međe koja dijeli Nekretninu 1 od Nekretnine 2 i to za Građevinu koja je visine 6 metara, te u odnosu na navedeno smatra da odlučne odredbe Prostornog plana Općine Vir nisu pravilno protumačene, pa da zbog toga činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje nisu utvrđene niti obrazložene, a što ujedno i predstavlja sukus predmetne tužbe. Ističe da je za ovu upravnu stvar, budući da je sporna dozvoljena udaljenost od međe, posebno važan članak 21. Plana, kojim je izmijenjen članak 25. Prostornog plana (2/2004), tako da isti glasi:

"Udaljenost samostojeće građevine od susjedne međe ne može biti manja od h/2 pri čemu je h visina građevine od najniže točke uređenog terena uz građevinu do krovnog vijenca građevine. Na istoj udaljenosti moraju biti i istake na bočnoj ili stražnjoj fasadi građevine. Iznimno u izgrađenim dijelovima naselja minimalna udaljenost od susjedne međe može biti - u gusto izgrađenim dijelovima naselja - 1,0 m - u rijetko izgrađenim dijelovima naselja - 2,0 m." Tužitelj navodi, kako ovaj članak, imajući u vidu specifične razloge Općine Vir, treba tumačiti teleološki, ne ograničavajući se isključivo na gramatičko tumačenje teksta. Štoviše, da je čak i gramatičkim tumačenjem navedene odredbe razvidno kako udaljenost od 2 metra od međe predstavlja iznimku, koja se može primijeniti u rijetko izgrađenim dijelovima naselja. Dakle, da nije pravilo već iznimka i udaljenost "može biti", a ne "bit će" te iz tog razloga odluka kojom se primjenjuje iznimka mora biti obrazložena, bez da predstavlja puko pozivanje na sadržaj gore citiranog propisa. Ističe da su prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo propustili sagledati svrhu norme te da su se umjesto toga ograničili isključivo na dio norme koji kaže da minimalna udaljenost od susjedne međe u rijetko izgrađenim dijelovima naselja može biti 2 metra, pri tom da ni jednom riječju ne objašnjavaju zašto primjenjuju iznimku, a ne osnovno pravilo zbog čega da je osporavano rješenje arbitrarno, proizvoljno i/ili, u suštini, diskrecijsko te se poziva na odluke Ustavnog suda RH U-III-63/2007 od 4. listopada 2011. godine iz poznate presude SOTIRIS, kojom se zabranjuje pretjerani formalizam, na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: U-III-374/2008 od 27. listopada 2010. godine, na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva: U-III-4951/2014 i U-III-3077/2018, te odluke Europskog suda za ljudska prava: Khamidov protiv Rusije, br. 72118/01, § 170., presuda od 15. studenog 2007. godine, Bochan protiv Ukrajine (br. 2) [Vv], br. 2225/08, § 62., presuda od 5. veljače 2015. godine. Tužitelj ustraje u tvrdnji da je prvostupanjskom i drugostupanjskom tijelu ovdje dovoljno da se radi o "području rijetko izgrađenog dijela naselja", pa da bez obzira na situaciju na terenu, dozvoljavaju gradnju u blizini međe i daju dozvolu za gradnju suprotno volji donositelja plana, dozvoljavaju praksu guste gradnje, dakle, upravo ono što se planom htjelo onemogućiti. Da je tome tako, da je vidljivo iz priloženog izvoda iz katastra u kojem se jasno vidi jedna strana ulice i gusta izgrađenost, dok da s druge strane ulice ima mogućnosti da se poštuje volja donositelja plana, da građevine mogu biti dovoljno udaljene od međe, vidljivo je da je Nekretnina 1 relativno pravilnog oblika, da je na njoj moguće graditi objekt i bez približavanja međi s nekretninom 2 bliže nego što do dopušta osnovno pravilo h/2 (i to izgradnjom zgrade visoke najmanje 6 metara?!). Ističe da je točno da se radi o "rijetko izgrađenom području", ali da je nedvojbeno i da se u konkretnom slučaju radi o dijelu tog područja kod kojeg nije neophodna primjena iznimke, moguća je i jedina ispravna primjena općeg pravila h/2. Da na ovaj način upravno tijelo postupa direktno u suprotnosti s onim što je Općina Vir htjela postići donošenjem Plana te da se na opisani način, dovodi u pitanje vladavina prava kao osnovna ustavnopravna kategorija, odnosno da se čini povreda ustavnih prava iz čl. 29. st. 1., kao i čl. 49. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), kao i prava iz čl. 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Slijedom navedenog, predlaže da Sud da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/24- 02/451, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 7. studenog 2024., kao i građevinsku dozvolu Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Grada Zadra KLASA: UP/I-361-03/24-01/000524, URBROJ: 2198- 07-06/1-24-0016 od 23. srpnja 2024. te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je ovom sudu dostavilo odgovor na tužbu 27. siječnja 2025. kojim je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, te je dostavilo spis tuženog tijela.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-2891/2024-4 od 20. kolovoza 2025. sud je pozvao zainteresiranu osobu JČ iz [adresa] da sudjeluje u ovom upravnom sporu te mu je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

6. Zainteresirana osoba je ovom sudu dostavila odgovor na tužbu 14. listopada 2025. kojim se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći kako smatra da je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja pravilno primijenio zakon, odnosno podzakonski propis te da je pravilno utvrdio činjenično stanje te donio zakonitu i pravilnu odluku za koju je dao valjane, adekvatne i argumentirane razloge. Ističe kako smatra da je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja pravilno utvrdio da glavni projekt zajedničke oznake 16/24, a koji je sastavni dio Građevinske dozvole, ispunjava uvjete propisane odredbom članka 110. stavak 1. točka 5. i 6. Zakona o gradnji te da je isti u pogledu lokacijskih uvjeta u cijelosti izrađen u skladu s odredbama Prostornog plana uređenja Općine Vir (dalje: PPUO Vir). Da tužitelj u tužbi neosnovano te bez valjane pravne logike navodi da je prilikom donošenja osporavanog rješenja tuženik pogrešno protumačio svrhu i vrijednost norme sadržane u odredbi članka 25. PPUO [adresa]. Ističe da je člankom 25. PPUO Vir propisano da udaljenost samostojeće građevine od susjedne međe ne može biti manja od h/2 pri čemu je h visina građevine od najniže točke uređenog terena uz građevinu do krovnog vijenca fasade. Na istoj udaljenosti moraju biti i istake na bočnoj ili stražnjoj fasadi građevine. Iznimno u izgrađenim dijelovima naselja minimalna udaljenost od susjedne međe može biti: - u gusto izgrađenim dijelovima naselja -1,0 m; - u rijetko izgrađenim dijelovima naselja – 2,0 m. Da je u konkretnom slučaju nesporno da se građevna čestica 10063/2 k. o. [katastarska općina] nalazi u zoni – rijetko izgrađeni dio naselja te da se u konkretnom slučaju, a kako to ispravno ističe i tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, ima primijeniti prethodno citirana odredba članka 25. PPUO Vir kojim se dozvoljava da udaljenost samostojeće građevine od međe može biti 2 metra. Da tužitelj u tužbi neosnovano tvrdi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti osnovno pravilo, a ne navedenu iznimku koja u rijetko izgrađenim dijelovima naselja dopušta udaljenost od 2 metra između samostojeće građevine i susjedne međe. Međutim, da je navedena tvrdnja odnosno stav tužitelja kontradiktoran tj. da je isti u koliziji s primjenjivim zakonskim i podzakonskim propisima, osobito citiranoj odredbi članka 25. PPUO [adresa], dok da sam tužitelj navedenu tvrdnju odnosno stav nije obrazložio na životno i pravno logičan način. Da tužitelj ne obrazlaže temeljem čega smatra da je osporavano rješenje arbitrarno, proizvoljno odnosno diskrecijsko nego da tek paušalno tvrdi da postupanje ne samo tuženika, nego i prvostupanjskog tijela predstavlja pretjerani formalizam čime da su u pitanje dovedeni vladavina prava kao osnova ustavnog poretka, odnosno na koji način su izvršene povrede prava iz članka 29. st. 1. i čl. 49 Ustava Republike Hrvatske, kao i prava iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Da je nejasno na koji točno način su prvostupanjsko tijelo i/ili tuženik doveli u pitanje vladavinu prava, odnosno na koji način je povrijedio ustavna i konvencijska prava tužitelja, a što ni sam tužitelj nije dodatno obrazložio, radi čega zainteresirana osoba istaknute navode otklanja kao neosnovane i paušalne te bez iznesenih dokaza u prilog navedenih tvrdnji. Završno, zainteresirana osoba ističe da je glavni projekt temeljem kojeg je prvostupanjsko tijelo donijelo Građevinsku dozvolu u cijelosti izrađen u skladu s mjerodavnim urbanističkim, prostornim i arhitektonskim uvjetima te da su suprotni tužbeni navodi netočni, neargumentirani i tendenciozni te da predstavljaju zlouporabu prava budući da su usmjereni isključivo na opstrukciju odnosno da imaju za namjeru na što je moguće dulji vremenski period onemogućiti Zainteresiranu osobu u početku gradnje. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba je predložila odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ujedno obvezati tužitelja da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora.

7. Podneskom od 15. siječnja 2026., zaprimljenim u spis neposredno pred raspravu, tužitelj je osporio navode zainteresirane osobe ustrajući u navodima tužbe, navodeći da postoje i određena činjenična pitanja uslijed kojih je potrebno preispitati pobijane upravne akte, odnosno da ih je potrebno preispitati prelazi li građevina zainteresirane osobe maksimalni koeficijent izgrađenosti 0,40 koji koeficijent izgrađenosti je za rijetko izgrađeni dio naselja - za parcele veće od 300 m[2] (a kakva je predmetna) propisan odredbom čl. 38. PPUO Vir, a tužitelj drži da prelazi, radi čega je predložio izvršiti dokaz očevidom na licu mjesta i građevinsko vještačenje, kao i dokaz saslušanjem tužitelja i zainteresirane osobe.

8. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 16. siječnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe i podneska te predloženim dokaznim prijedlozima, dok je opunomoćenik zainteresirane osobe ustrajao u navodima odgovora na tužbu te se usprotivio izvođenju dokaza građevinskim vještačenjem, očevidom na licu mjesta, kao i za saslušanjem tužitelja i zainteresirane osobe smatrajući ih suvišnim.

9. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedloge za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, za provođenjem građevinskog vještačenja, te za saslušanjem tužitelja i zainteresirane osobe na okolnosti iz tužbe, kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, posebno cijeneći činjenicu da je u konkretnom slučaju sporna primjena odredbe čl. 25. PPU Općine Vir, odnosno pravno tumačenje iste, te je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

10. Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio naknadu troška.

11. Opunomoćenik zainteresirane osobe je također popisao i zatražio naknadu troška.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/24-02/451, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 7. studenog 2024.

14. Među strankama je sporno je li građevinskom dozvolom Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000524, URBROJ: 2198-07-06/1-24-0016 od 23. srpnja 2024., investitoru JČ, ovdje zainteresiranoj osobi, pravilno i zakonito dozvoljeno građenje zgrade stambene namjene, 2.b skupine, 1 stambena jedinica + bazen na postojećoj građevnoj čestici 10063/2 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake 16/24, koji je sastavni dio ove građevinske dozvole za koji je glavni projektant NČ, mag. ing. arch., broj ovlaštenja A 5110.

15. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje građevinske dozvole.

16. Među strankama je isključivo sporno je li pravilno primijenjena odredba čl. 25.PPUO Vir.

17.Odredba čl. 108. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/2013, 20/2017, 39/2019, 125/2019) sadrži odredbe o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole pa je tako stavkom 1. propisano da zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor.

Stavkom 2., istog članka, je taksativno propisano i navedeno što investitor uz Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola prilaže.

Stavkom 3., istog članka, propisano je da Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola investitor uz dokumente iz stavka 2. ovoga članka prilaže:

1. lokacijsku dozvolu i

2. parcelacijski elaborat koji je ovjerilo tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina i potvrdilo Ministarstvo, odnosno upravno tijelo koje je izdalo lokacijsku dozvolu za građevinu za koju je lokacijskom dozvolom određeno formiranje građevne čestice ili je lokacijskom dozvolom određen obuhvat zahvata u prostoru unutar kojeg se formira građevna čestica u skladu s lokacijskom dozvolom, izrađen u elektroničkom obliku ovjeren elektroničkim potpisom.

18. Člankom 109. Zakona je propisano što se smatra dokazom pravnog interesa, pa je tako stavkom 1. toč. 1. istog članka, propisano da se dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra 1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi

19. Člankom 110. Zakona propisani su uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi:

1. da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

20. Čankom 113. Zakona o gradnji propisano je da se Građevinska dozvola izdaje za:

1. građenje cijele građevine

2. izvođenje radova na postojećoj građevini propisanih ovim Zakonom

3. građenje jedne ili više cjelovitih građevina složene građevine (etapa) određenih lokacijskom dozvolom ili

4. jednu ili više faza pojedine građevine određenih lokacijskom dozvolom. Stavkom 2., istog članka, je propisano da je Glavni projekt sastavni dio građevinske dozvole, a što na njemu mora biti navedeno i ovjereno po tijelu graditeljstva.“

21. Među strankama nisu sporne činjenice:

- da je da je investitor, ovdje zainteresirana osoba, uz zahtjev priložio dokumentaciju propisanu člankom 108. Zakona o gradnji, te da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja kako je to propisano odredbom članka 116. Zakona o gradnji, te da je tužitelj istaknuo prigovor koji se odnosi na udaljenost međe, na kojem prigovoru temelji i predmetnu tužbu;

- da je u konkretnom slučaju ispunjen i uvjet iz čl. 109. st. 1. Zakona o gradnji te je investitor dokazao pravni interes za izdavanje građevinske dozvole,

- da postoji mogućnost priključenje građevine, odnosno građevne čestice na prometnu površinu, na niskonaponsku električnu mrežu i na javni sustav odvodnje otpadnih voda;

- da su utvrđeni svi propisani uvjeti priključenja, te da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta te ne postoji obveza izrade urbanističkog plana uređenja,

- da glavni projekt zajedničke oznake 16/24, koji je sastavni dio građevinske dozvole, za koji je glavni projektant NČ, mag.ing.arch., broj ovlaštenja A 5110, ispunjava uvjete iz odredbe članka 110. stavka 1. točke 5. i 6. Zakona o gradnji te da je isti, u smislu točke 4. navedenog stavka, izrađen u skladu s odredbama PPUO Vir ("Službeni glasnik Zadarske županije" broj 02/04 i "Službeni glasnik općine Vir broj 1/07);

- da je u pogledu lokacijskih uvjeta glavni projekt u cijelosti izrađen u skladu s odredbama za provođenje PPUO Vir, i to s člankom 25., 28., 29. i 100. PPUO Vir.

22. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno pravo.

23. Ovo stoga što se u postupku u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 110. stavka 1. ZOG-a u postupku izdavanja građevinske dozvole utvrđuje da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, da je glavni projekt propisno označen, da je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova i da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja, a što je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari zadovoljeno budući da je iz isprava priloženih spisu utvrđeno da je investitor, ovdje zainteresirana osoba, uz zahtjev priložila dokumentaciju propisanu člankom 108. ZOG-a, te da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja kako to propisuje odredba članka 116. ZOG- a.

24. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je nakon utvrđenog činjeničnog stanja da je investitor ispunio uvjete propisane člankom 110. Zakona o gradnji, te utvrđenja da je predmetni zahvat u skladu s PPUO Vir, izdalo građevinsku dozvolu, te u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra.

25. Nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari tužbeni navodi tužitelja koji su istovjetni žalbenim navodima, da se osporavana rješenja temelje na pretjerano formalnom i pogrešnom tumačenju norme iz čl. 25. PPU Općine Vir, na koje navode su detaljno, argumentirano i na zakonu osnovano odgovorili i prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo, a koja obrazloženja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

26. Nije sporno da je odredbom čl. 25. PPUO Vir propisano da udaljenost samostojeće građevine od susjedne međe ne može biti manja od h/2 pri čemu je h visina građevine od najniže točke uređenog terena uz građevinu do krovnog vijenca građevine. Na istoj udaljenosti moraju biti i istake na bočnoj ili stražnjoj fasadi građevine. Iznimno u izgrađenim dijelovima naselja min. udaljenost od susjedne međe može biti:- u gusto izgrađenim dijelovima naselja 1,0 m, - u rijetko izgrađenim dijelovima naselja - 2,0 m.

27. Među strankama nije sporno da se u konkretnom slučaju predmetna građevna čestica nalazi u zoni - rijetko izgrađenom dijelu naselja otoka [adresa], a koju činjenicu ne spori ni sam tužitelj, kao ni činjenica da je naprijed citiranom odredbom čl. 25. PPUO Vir propisana iznimka od pravila da udaljenost od susjedne međe, u rijetko izgrađenim dijelovima naselja, može biti - 2,0 m, slijedom čega je i po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je izdalo predmetnu građevinsku dozvolu primjenom iznimke od pravila da udaljenost samostojeće građevine od susjedne međe može biti 2,0 m, a sve u skladu s naprijed citiranom odredbom PPUO Vir.

28. Pravilno zainteresirana osoba navodi da je glavni projekt temeljem kojeg je prvostupanjsko tijelo izdalo Građevinsku dozvolu u cijelosti izrađen u skladu s mjerodavnim urbanističkim, prostornim i arhitektonskim uvjetima, a da su tužbeni navodi tužitelja neosnovani i paušalni.

29. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda, pravilno odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljenu protiv izdane Građevinske dozvole uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

30. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

31. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke

33. Prema Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

34. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

35. S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u sporu, zainteresiranoj osobi, odnosno njenom opunomoćeniku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 14. listopada 2025. i zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2026., što daje iznos od 2.500,00 eura. Radi navedenog, valjalo je riješiti kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 3. veljače 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tuženiku

- opun. zaint. osobe

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom.

- povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kal. do 20.03.2026.