Broj: IR-16/2026
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ŠT, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 70/17, 129/19, 84/2021 , 114/2022, 36/2024 ), odlučujući o žalbi okrivljene ŠT , protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-16915/2025 od 14. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene ŠT i potvrđuje se pobijano rješenje.
O b r a z l o ž e n j e
1. Pobijanim rješenjem okrivljenoj ŠT , temeljem odredbe članka 130. stavka 2. točke 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ), prvostupanjski sud je odredio mjeru opreza zabrane približavanja nevjesti JT OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na udaljenosti od 20 metara ispod koje se okrivljena ne smije istoj približiti, te joj se zabranjuje uspostavljanje ili održavanje veze sa istom.
2. Protiv tog rješenja okrivljena ŠT je podnijela po svojoj braniteljici žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o određenoj mjeri opreza.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 130. stavak 1. i 2. točke 2. I 3. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti okrivljenoj ŠT pobijanim rješenjem odredio mjere opreza iz članka 130. stavka 2. točke 2. i 3. Prekršajnog zakona, a kao razloge za određivanje mjera opreza prvostupanjski sud je naveo kako s obzirom u konkretnom slučaju egzistira osnovana sumnja da je okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a osnovana sumnja postoji iz provedenih dokaza ispitivanjem okrivljenice, te da je povod počinjenja prekršaja koji joj se stavlja na teret narušeni odnosi s oštećenom. Jednako tako prvostupanjski sud smatra da je nužno radi zaštite žrtve odrediti navedenu mjeru opreza, jer narušeni odnos sa oštećenom , te boravak u blizini oštećene djeluje poticajno za počinjenje prekršaja iz domene nasilja u obitelji. Okrivljenica je u svojoj obrani priznala počinjenje predmetnog prekršaja te je izričito navela da je povod takvom njezinom postupku dugogodišnji narušeni odnos sa nevjestom. Prvostupanjski sud zaključuje kako je potrebno radi zaštite oštećenice i preveniranja daljnjeg uznemiravanja od strane okrivljene , odrediti mjeru opreza.
5. Ovakvo obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, smatrajući da su izneseni razlozi, zbog kojih određene mjere opreza zakonski osnovani te se određivanjem navedenih mjera, otklanjaju uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenicu da ista ne čini nove prekršaje.
6. Okolnosti koje je okrivljenica navela u žalbi, nisu takve prirode da bi utjecale na odluku prvostupanjskog suda o određivanju mjera opreza.
7. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. veljače 2026.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Ivica Ožbolt, v. r.
PT, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.
