REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-30/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja VL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi izvlaštenja, 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/24-01/389, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-03 od 14. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-03/23-01/29, URBROJ: 2170-12-02/10-24-4 od 30. svibnja 2024. odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za poništenje rješenja o izvlaštenju prednika toga tijela, Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Crikvenica, KLASA: UP/I-944-17/19-01/24, URBROJ: 2170-07-02/9-19-26 od 4. studenog 2019.

2. Pobijanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943- 02/24-01/389, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-03 od 14. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv tog rješenja.

3. Upravna tijela u obrazloženju rješenja navode da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu izvanrednih pravnih lijekova, naime u pogledu izvanrednog pravnog lijeka poništavanja nezakonitog rješenja iz čl. 131. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) da je prijedlog nepravodoban, a u pogledu obnove postupka iz čl. 123. ZUP-a, da je prijedlog također nepravodoban (u pogledu razloga obnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. i t. 2. ZUP-a), odnosno da okolnosti na kojima se temelji nisu učinjene vjerojatnima (čl. 123. st. 2. t. 1. i t. 3. ZUP-a).

4. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja te rješenja o izvlaštenju. Ističe da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine rješenjem od 24. prosinca 2020. poništilo rješenje Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Crikvenici od 27. kolovoza 2020. kojim je odbačen njegov prijedlog za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, te je predmet vraćen na ponovni postupak, uz uputu da tužitelj nije sudjelovao u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Navodi da je potom to prvostupanjsko tijelo rješenjem od 2. ožujka 2021. pokrenulo postupak obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole te odgodilo izvršenje iste, a da se na toj lokacijskoj dozvoli temelji rješenje o izvlaštenju. Navodi da trasa gradnje po toj lokacijskoj dozvoli prolazi po nerazvrstanoj cesti, a da je u katastarskom planu pogrešno navedeno da se radi o njegovoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa stoga smatra da mu je neosnovano dodijeljena naknada za izvlaštenje. Ukazuje da je glavni ravnatelj Državne geodetske uprave izdao nalog da se po službenoj dužnosti pokrene postupak radi povrata u prijašnje stanje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i vezanih čestica u vlasništvu tužitelja. Ukazuje na nezakonitosti vezane uz postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju od 20. siječnja 2014. za susjednu nekretninu. Smatra da postoji javni interes za poništenjem rješenja o izvlaštenju, te da je samo tijelo priznaje da se radi o nezakonitom rješenju, no zbog proteka roka nezakonito odbacuje prijedlog tužitelja. Smatra da su ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u smislu čl. 42. ZUP-a, kao i za obnovu postupka na temelju čl. 123. st. 1. t. 1. ZUP-a (nove činjenice i dokazi) te čl. 123. st. 1. t. 2. ZUP-a (rješenja donijeto na temelju neistinitih navoda stranke),kao i čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a (rješenje donijeto na temelju lažne isprave ili je posljedica kaznenog djela) i čl. 123. st. 2. t. 2. ZUP-a (javnopravno tijelo odlučilo o prethodnom pitanju u bitnim točkama drukčije). Ističe da je novu dokumentaciju primio 23. ožujka 2023. te da je stoga prijedlog podnesen u zakonskom roku od 30 dana od saznanja za razloge obnove. Navodi da izvedbeni projekt nije u skladu s lokacijskom dozvolom, te smatra da je trebalo po službenoj dužnosti poništiti rješenje o izvlaštenju. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud pobijano rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje i rješenje o izvlaštenju.

5. Tuženik u odgovoru ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. Budući da odlučne činjenice među strankama ovoga spora nisu sporne, tužitelj osporava samo primjenu prava, stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a tužitelj je čak u tužbi izrijekom predložio donošenje presude bez održavanja rasprave, to je sud predmetni spor na temelju čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) riješio bez održavanja rasprave.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu dana 22. travnja 2023. podnio prijedlog za poništenje rješenja o izvlaštenju Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Crikvenica, KLASA: UP/I-944-17/19-01/24, URBROJ: 2170-07-02/9-19-26 od 4. studenog 2019., a kojim se sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Crikvenica, KLASA: UP/I-350-05/16-03/18, URBROJ: 2170/1-03- 02/2-16-8 od 19. listopada 2016. utvrđuje pravni interes Republike Hrvatske za izgradnju sustava odvodnje i vodoopskrbne mreže Crikvenica - Selce - područje Kačjak - Dramalj, te prihvaća prijedlog trgovačkog društva VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., Novi Vinodolski, Dubrava 22 (korisnika izvlaštenja) za nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem prava služnosti radi izgradnje sustava odvodnje i vodoopskrbne mreže Crikvenica - Selce - područja Kačjak - Dramalj na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], dio puta, površine 1 čhv, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini služnosti od 4 m², vlasništvo i posjed tužitelja VL.

10. Navedeno rješenje bilo je predmetom tužiteljeve tužbe pred ovim Sudom, te je ovosudnom presudom posl.br. Us I-488/2020-25 od 27. srpnja 2020. ista odbijena kao neosnovana, a koja je presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3613/2020-20 od 26. ožujka 2021.

11. Tužitelj se u podnesenom prijedlogu poziva na odredbe čl. 42. st. 1. ZUP-a, te predlaže poništenje citiranog rješenja o izvlaštenju. Obrazlaže da se radi o nezakonitom rješenju budući da nema izvlaštenja na k. č. br. [katastarska čestica] (tužiteljevoj nekretnini) već da trasa prolazi po javnom putu, a da je službeno katastarsko stanje netočno, pri čemu se poziva na poruku elektroničke pošte od 31. ožujka 2021., te dostavlja dio izvedbenog projekta iz svibnja 2020., geodetski elaborat iz 2010., dopis katastra od 22. srpnja 2019. Nastavno navodi da se radovi provode protivno lokacijskoj dozvoli, koju također smatra nezakonitom. Iz prijedloga proizlazi da tužitelj predlaže da prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti poništi rješenje o izvlaštenju.

12. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. svibnja 2024. tužiteljev prijedlog odbačen je kao nepravodoban, uz obrazloženje da je predmetno rješenje o izvlaštenju tužitelju kao stranci dostavljeno 2. studenog 2019., te da je stoga prijedlog podnesen nakon proteka roka u smislu čl. 131. st. 2. ZUP-a. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, u kojoj se poziva i na razloge obnove postupka iz čl. 123. st. 1. t. 1. i t. 2. ZUP-a, te čl. 123. st. 2. t. 1. i t. 3. ZUP-a.

13. Tuženik je pobijanim rješenjem od 14. studenog 2024. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu, pri čemu se ocjenjuje da je prijedlog tužitelja, sve i da je tretiran kao prijedlog za obnovu postupka, također trebalo odbaciti kao nepravodoban odnosno iz razloga što tužitelj nije učinio vjerojatnim svoje navode.

14. Navedeno obrazloženje tuženika prihvaća i ovaj Sud.

15. Odredbom čl. 131. ZUP-a propisano je da, u primjeni izvanrednog pravnog lijeka poništavanja i ukidanja rješenja iz Glave V. ZUP-a, rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom (st. 1.). Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo (st. 2.). Javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga (st. 3.). Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela može se pokrenuti upravni spor (st. 4.).

16. Odredbom čl. 156. ZUP-a, naslovljenom „Zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela“ propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok traje takvo postupanje ili traju njegove posljedice.

17. Sukladno izričitoj odredbi čl. 131 st. 3. ZUP-a, javnopravno tijelo nadležno za odlučivanje o prijedlogu stranke za poništenje ili ukidanje nekog rješenja, o takvom prijedlogu donosi rješenje samo u slučaju da takav prijedlog prihvati, u kojem slučaju donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja, dok u slučaju da takav prijedlog ne prihvati, neće donositi posebno rješenje, već će podnositelja prijedloga samo o tome obavijestiti.

18. Slijedom navedenog, s obzirom da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po prijedlogu tužitelja za poništenje spornog rješenja o izvlaštenju takav prijedlog nije prihvatilo, to nije bilo osnove da donosi rješenje o odbacivanju (ili odbijanju) zahtjeva odnosno prijedloga, već je podnositelja o neprihvaćanju prijedloga samo trebalo obavijestiti dopisom. Protiv takvog dopisa nije dopušten pravni lijek, budući da obavijest kojom se stranka na temelju čl. 131. st. 3. ZUP-a obavještava o neprihvaćanju prijedloga za poništavanje ili ukidanje rješenja, ne predstavlja „drugi oblik postupanja javnopravnih tijela“ u smislu čl. 156. ZUP-a, te nezadovoljna stranka protiv takve obavijesti ne može podnijeti prigovor, niti izjaviti neki drugi pravni lijek (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Us-13255/11 od 27. ožujka 2014. i Usž-1446/15 od 26. studenoga 2015.).

19. Naime, kako to ističe Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenim presudama, zaštita koja se na temelju odredbe čl. 156. ZUP-a pruža od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela ima karakter opće supsidijarne zaštite koju stranka može koristiti kad joj ni jedno drugo pravno sredstvo ne stoji na raspolaganju. Prigovor se može izjaviti zbog zaštite od postupanja javnopravnog tijela u slučajevima u kojima se ne donosi rješenje kao upravni akt. U predmetnom slučaju radi se o upravnoj stvari koja je po prirodi takva da se vodi upravni postupak u kojem je konačno i odlučeno upravnim aktom, pa stoga za ovu vrstu pravne zaštite nije bilo mjesta.

20. Međutim, time što je prvostupanjsko tijelo o prijedlogu tužitelja odlučilo rješenjem, umjesto rješenjem, a tuženik odlučivao o (nedopuštenoj) žalbi, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući da je isti ostvario više (procesnih) prava nego mu po zakonu pripada.

21. Zaključno, glede tužiteljevih navoda koji se odnose na obnovu postupka, ističe se da se tužitelj na iste pozvao tek u žalbi. Pritom pravilno i zakonito tuženik navodi da je prijedlog u pogledu razloga koji se odnose na osnove za obnovu postupka iz čl. 123. st. 1. t. 1. i t. 2. ZUP-a (čak i da ih je tužitelj učinio vjerojatnim, a što nije), podnesen protekom objektivnog roka od 3 godine od dostave rješenja stranci, te stoga nepravodoban. Naime, tužitelju je rješenje o izvlaštenju dostavljeno 21. studenog 2019., a prijedlog za obnovu iz razloga propisanih čl. 123. st. 1. ZUP-a može se podnijeti u roku od 3 godine od dostave rješenja stranci, pa je stoga takav prijedlog nepravodoban, što dovodi do odbacivanja istoga u smislu čl. 126. st. 1. ZUP-a. U pogledu tužiteljevog pozivanja na razloge za obnovu iz čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a (rješenje posljedica kaznenog djela), odnosno čl. 123. st. 2. t. 3. ZUP-a (nadležno tijelo drukčije odlučilo o prethodnom pitanju), pravilno tuženik navodi da tužitelj postojanje ovih razloga nije učinio vjerojatnim. Naime, postojanje kaznenog djela se sukladno ustaljenoj praksi dokazuje pravomoćnom sudskom presudom (za koju tužitelj ni ne navodi da je donesena), a okolnost što je prvostupanjsko tijelo prilikom donošenje prvostupanjskog rješenja i odlučivanja o tužiteljevom prijedlogu za poništenjem rješenja o izvlaštenju upotrijebilo zakonski izraz iz čl. 131. ZUP-a ("poništenje nezakonitog rješenje") ne predstavlja različito odlučivanje o prethodnom pitanju.

22. Zaključno, a vezano uz tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 42. st.1. ZUP-a te potrebu odlučivanja "po službenoj dužnosti", ističe se da se navedena odredba odnosi na pokretanje upravnog postupka, a ne pravnih lijekova u već pokrenutom upravnom postupku. Predmetni upravni postupak izvlaštenja pokrenut je na prijedlog stranke (korisnika izvlaštenja), te okončan pravomoćnim rješenjem o izvlaštenju, a eventualno primjena izvanrednog pravnog lijeka može se temeljiti samo na odredbama ZUP-a koje se odnose na konkretni pravni lijek, a ne na odredbi čl. 42. ZUP-a.

23. Preostali navodi tužitelja, a koji se odnose na osporavanje zakonitosti rješenja o izvedenom stanju u odnosu na koje je prvostupanjskom tijelu predložio poništenje, nisu relevantni za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, a i već su bili razmatrani prilikom upravnog spora koji je tužitelj bio pokrenuo protiv tog rješenja.

24. Slijedom navedenog, iako je u obrazloženju pobijane odluke bilo nedostataka, s obzirom da isti nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka, to je na temelju čl. 117. st. 2. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 3. veljače 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- tužitelju VL iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49