REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9581/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene KJ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene KJ, podnesenoj po branitelju Goranu Vučetiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj Pp-3077/2023 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene KJ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena KJ obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj Pp-3077/2023 od 4. listopada 2024., okrivljena KJ, proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, za što joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužna platiti paušalni iznos od 40,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljena KJ po branitelju je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica ističe da je presuda nerazumljiva jer je sud u izreci presude naveo da je okrivljenica kriva jer je počinila prekršaj iz članka 10. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se iz nje ne može razabrati na šta se presuda odnosi s obzirom na činjenicu da prekršajno djelo iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ima više oblika koji su navedeni u članku 10. stavak 1. točkama 1. do 5. (primjena fizičke sile, tjelesno kažnjavanje, psihičko nasilje i dr.), a koji nisu navedeni u izreci presude. S obzirom da iz izreke pobijane presude nije vidljivo na koji oblik prekršajnog djela se presuda odnosi, okrivljenica smatra da to presudu čini nerazumljivom jer ukoliko zakonski opis prekršajnog djela ima više oblika, u izreci presude mora biti vidljivo na koji se oblik djela ista presuda odnosi, a time da je i ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz
6. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenice kojima ističe da je izreka presude nerazumljiva jer je navedeno samo da je okrivljenica počinila prekršaj iz članka 10. stavak 1., kažnjiv po a ne i točka iz stavka 1. kojom je opisano o kojem obliku nasilja se radi. Naime, odredbom do definirani su pojmovni oblici nasilja u obitelji odnosno kojim se radnjama ostvaruje nasilje u obitelji, pa činjenica da nije pravno označeno o kojem se obliku nasilja u obitelji radi u smislu materijalnopravne odredbe ne čini izreku nerazumljivom budući da je pravilno i potpuno označena kažnjiva odredba iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te označena pravna kvalifikacija u potpunosti odgovara činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret.
7. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
8. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.
9. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da su okrivljena KJ i njena majka OJ dana 18. listopada 2023. bile suvlasnice obiteljske kuće u [adresa], da je oštećena SJ do 19. listopada 2023. imala prijavljenu adresu prebivališta u obiteljskoj kući u [adresa], iako je iselila s predmetne adrese dana 30. srpnja 2023. te da 18. listopada 2023. oštećena SJ nije mogla s navedene adrese uzeti svoje osobne stvari i dokumentaciju koje su joj ostale na predmetnoj adresi nakon iseljenja jer je na vratima koja vode u prostorije u kojima su se nalazile stvari oštećene promijenjena brava. Okolnosti koje u žalbi navodi okrivljenica, da vlasnik nekretnine ima pravo promijeniti bravu na vratima svoje kuće, iako nema nikakvog dokaza da je ona to i učinila, ne mogu dovesti do oslobađanja od odgovornosti za terećeno prekršajno djelo.
10. Naime, prekršaj ekonomskog nasilja je, između ostalog: „... ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine... (članak 10. stavak 1. točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). Notorno je da je onemogućavanjem ulaska u prostor u kojem je oštećenici prijavljeno prebivalište i u kojem oštećenica drži svoje stvari, okrivljenica pritom onemogućila oštećenicu u korištenju njezine osobne imovine. Čak i da je okrivljenica jedini i isključivi vlasnik navedene obiteljske kuće, takvo postupanje vlasnika nekretnine ispunjava zakonska obilježja prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji. Stoga okolnosti koje u žalbi navodi okrivljenica, ne mogu dovesti do njezina oslobođenja od optužbe i ne predstavljaju razloge isključenja krivnje ili protupravnosti.
11. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno a nakon što je slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje je odlučne činjenice uzeo dokazanima, pri čemu je odluku temeljio na iscrpnoj analizi iskaza ispitanih osoba i drugih provedenih dokaza, nalazeći da postupanje okrivljenice na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće prekršajnog djela.
12. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žaliteljice da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.
13. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna u zakonskom minimumu od 260,00 eura nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Prvostupanjski je sud naveo koje je okolnosti cijenio pri odluci, te su one našle dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni. Stoga ovaj sud nalazi da je upravo ovako izrečena novčana kazna primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenice i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom novčanom kaznom.
14. Također, u smislu odredbe okrivljenica se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 7 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenicu, punomoćnicu oštećenice i tužitelja.
