REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1043/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika VICTUS ATTINIANUM d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice IB, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljici Dijani Ažić, odvjetnici iz Pule, zbog prekršaja iz čl. 306. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., 156/23., 61/25.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice, podnesenoj po braniteljici, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pp-1139/2022 od 10. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika VICTUS ATTINIANUM d.o.o., Premantura i II. okrivljenice IB, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik VICTUS ATTINIANUM d.o.o., Premantura i II. okrivljenica IB, dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura- svaki, u roku od 40 (četrdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 4.500,00 eura, a II. okrivljenica u iznosu od 1.000,00 eura, zbog prekršaja iz čl.306. st. 1. toč. 1.i st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično opisanog u izreci, te su pravilno upozoreni da će se u slučaju plačanja dvije trećine izrečenih kazni u roku, smatrati da su novčane kazne plaćne u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 26,45 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, po braniteljici podnijeli žalbu iz svih zakonskih osnova. Žalitelji u bitnom, ne osporavaju da u inkriminirano vrijeme formalno nisu imali rješenje nadležnog tijela o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, međutim da su sve usluge socijalne skrbi koje su pružali, bile u skladu sa zakonom i visokim standardima socijalne usluge, dodajući pri tome da je postupak izdavanja predmetnog rješenja koji su pokrenuli i koji je još uvijek u tijeku, iznimno kompliciran, dugotrajan i financijski zahtjevan, pa predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici oslobode od optužbe.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. – dalje PZ), ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze, donio ispravan zaključak koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da okrivljenici u inkriminirano vrijeme kada su pružali socijalne usluge smještaja za starije i teško bolesne odrasle osobe, nisu imali rješenje o ispunjenju mjerila za pružanje socijalnih usluga, čime su ostvarili bitna obilježja predmetnog prekršajnog djela, te da su okrivljenici za isto djelo prekršajno odgovorni, za što je dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok okrivljenici žalbenim navodima, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

8. Žalbeni navodi, kojima se ističe da su okrivljenici podnijeli zahtjev za izdavanje predmtnog rješenja a da zbog dugotrajnosti postupka koji je k tome iznimno kompliciran i financijski zahtjevan, isto rješenje nisu bili u mogućnosti na vrijeme pribaviti, te da su socijalne usluge korisnicima pružali pod najvišim standardima tako da isti nisu bili ničim oštećeni, nisu osnov za oslobađanje okrivljenika od optužbe, kako to isti neosnovano predlažu, budući da se korisnicima smještaj uopće ne može pružati prije okončanja postupka i izdavanja rješenja, a kako je to valjano i argumentirano obrazložio prvostupanjski sud, već se u konkretnom slučaju radi o okolnostima zbog kojih se novčana kazna može ublažiti, koji institut ublažavanje kazne je prvostupanjski sud i primijenio.

9. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, te da iste kazne nisu previsoke, već su naprotiv, pravilnom primjenom čl. 37. PZ-a, ublažene tako da je svakom od okrivljenika kazna izrečena u iznosu koji je niži od Zakonom propisanog minimuma novčane kazne koja je za predmetni prekršaj, u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 13.270,00 do 26.540,00 eura, a u odnosu na odgovornu osobu u rasponu od 2.650,00 do 6.630,00 eura. Naime, prvostupanjski sud je kod donošenja odluke o visini kazne pravilno cijenio priznanje prekršaja, kontinuirano zalaganje okrivljenika na otklanjanju ovog propusta, izostanak štetnih posljedica prekršaja, olakotnim okolnostima, a koje okolnosti su prema ocjeni ovog suda u svojoj sveukupnosti, osobito olakotne i predstavljau osnov za ublažavanje kazne.

10. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.