REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6987/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ND zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu broj: 38. Pp-15032/2022-5 od 25. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

p r e s u d i o j e:

U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj osnovi izricanja presude na način da se okrivljeni ND oslobađa od optužbe temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.).

- Obrazloženje

-

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ND je oslobođen od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira dakle zbog nedostatka dokaza, te je određeno da na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike

Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš je pravodobno podnijela žalbu zbog svih dopuštenih žalbenih osnova navodeći u bitnom, da je okrivljenik postupanjem navedenim u optužnom prijedlogu omalovažavao policijske službenike te na taj način počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2.1.Predlažu da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da sud uzme u obzir navedene činjenice, posebice koje se odnose na neposredno opažanje policijskih službenika o čemu je sastavljena službena bilješka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti našao da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo i neosnovano donio odluku o oslobađanju od optužbe temeljem odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona koja zakonska osnova propisuje oslobađanje okrivljenika od optužbe ukoliko nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

5. Naime, prvostupanjskom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem (točka 8. obrazloženja pobijane presude) u ispoljenom verbaliziranju okrivljenika sud nije našao obilježje utuženog djela prekršaja, zaključivši da sintagma "vidi policije i policijskih glava" sama po sebi predstavlja samo komentar građana koji manifestira svoja Ustavom zajamčeno pravo na slobodu govora (bez obzira na subjektivni doživljaj službene osobe koja se time osjetila uvrijeđenom kao predstavnik državnog tijela) presudivši kao u izreci, dakle iz obrazloženja pobijane presude bi proizlazilo da se isto odnosi na oslobađanje od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona odnosno da djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj, a prvostupanjski sud u izreci pobijane presude primijenio je odredbu članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona.

6. Međutim, iz izreke pobijane presude, a niti iz optužnog prijedloga nije naznačeno da su policijski službenici obavljali bilo kakvu službenu radnju niti da je postupanje okrivljenika bilo u vezi s vršenjem službene radnje policijskih službenika te postaje.

6.1. Odredbom članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano kažnjavanje onoga tko "omalovažava i vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja" pa je slijedom navedenog, vršenje određene službene radnje, jedna od odlučnih činjenica koje čine bića djela prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.2. Budući da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. S obzirom da u činjeničnom opisu izreke pobijane presude nije naznačeno ili na bilo koji način opisano da su policijski službenici vršili određenu službenu radnju prema okrivljeniku (ili nekom drugom) proizlazi da činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja za koje se okrivljenik tereti.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pogrešno oslobodio okrivljenika od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, pa je preinačen pravni osnov donošenja presude na način da je okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe sukladno odredbi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.

8. Zbog navedenih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Zapisničarka:

Koraljka Polak Medaković,v.r.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Medić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.