REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-490/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ARISTON GT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČM, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18. i 117/21.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe ARISTON GT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČM, podnesenoj po branitelju Bojanu Lujku, odvjetniku u Dubrovniku, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-2534/2022 od 6. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe ARISTON GT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČM i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba ARISTON GT d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ČM dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba ARISTON GT d.o.o. u iznosu od 3.980,00 (tritisućedevetstoosamdeset) eura, a okrivljena odgovorna osoba ČM novčanom kaznom u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljena pravna osoba ARISTON GT d.o.o. dužna je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, a okrivljena odgovorna osoba ČM u iznosu od 20,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuju žalitelji i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojega je pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Neosnovano žalitelji u svojoj žalbi ističu da presuda nije zakonita, s obzirom da nije objavljena, jer da bi tzv. relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona bila ostvarena, mora se raditi o povredi koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, što u konkretnom slučaju nije ostvareno, jer navedeni propust prvostupanjskog suda nije od utjecaja na zakonitost presude.
8. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod okrivljenih, da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, zapisniku o inspekcijskom nadzoru na kojem je radnik IM istodobno upozoren i kao svjedok i kao stranka, jer iz stanja spisa i navedenog zapisnika proizlazi da je navedeni uredno, u skladu s člankom 173. stavkom 1. Prekršajnog zakona, upozoren kao svjedok, no prvostupanjska presuda se niti ne temelji na iskazu navedenog svjedoka.
9. U odnosu na žalbeni navod koji se odnosi na poricanje okrivljenika da bi rok od 31. svibnja 2022. ikada počeo teći jer poslodavac o njemu nije obaviješten, radi se o isticanju novih činjenica koje okrivljenici nisu isticali u postupku, već ih okrivljenici iznose tek sada u žalbi, dok se, u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i novi dokazi mogu u žalbi iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako žalitelj za njih nije znao, što ovdje nije slučaj, kao i žalbeni prigovor da rokovi za dostavu dokumentacije nisu bili primjereni, s time da se ističe i da, s obzirom da je okrivljenicima nekoliko puta bio ostavljan novi rok, a jedan je od ostavljenih rokova iznosio 10 dana, ne može se govoriti o tome da ostavljeni rok nije primjeren.
10. Slijedom navedenog, žalbeni navodi okrivljenika ne mogu ih ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj niti su njima okrivljenici argumentirano i objektivno doveli u sumnju zaključak prvostupanjskog suda, donesen na temelju provedenog dokaznog postupka, koji je pravilan te uvjerljivo obrazložen pa ga i ovaj sud u cijelosti prihvaća.
11. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, ovaj sud je ocijenio da su im kazne odmjerene razmjerno težini djela koje su počinili i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na njihovoj strani našao olakotne okolnosti uz izostanak posebno otegotnih okolnosti te je svakom od okrivljenika kaznu za odmjerio u iznosu zakonom propisanog minimuma za tu vrstu prekršaja pa ovaj sud izrečene novčane kazne ne smatra prestrogima. Naime, za navedeni prekršaj je propisana kazna u rasponu od 3.980,00 eura do 15.920,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 390,00 eura do 2.650,00 eura za odgovornu osobu. Također, okrivljenici su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
12. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije našao razloge za ublažavanje kazni izrečenih okrivljenicima te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13).
14. Zbog izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
