REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2690/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. AP , zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90, 30/90, 47/90 , 29/94, 114/22 ) i dr. odlučujući o žalbi okr. AP, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, od 8. veljače 2023., broj: Pp -1830/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okr. AP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju čl. 181.t.5. Prekršajnog zakona ( „ Narodne novine“, broj: 107/07, 157/13, 110/15, 118/18 i 114/22)

ODBIJA SE OPTUŽBA

što je dana 15. rujna 2022. u 09,00 sati, u mjestu Klanjec, Trg Antuna Mihanovića 15, u vidno alkoholiziranom stanju ( intenzivan miris na alkohol, gubi ravnotežu, odbio alkotestiranje ) teturao Trgom Antuna Mihanovića i kolnikom Ulice Lijepe Naše

dakle, kao pješak se kretao po kolniku

čime je počinio prekršaj iz čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

II Uslijed odluke pod I., žalba okr. AP u odnosu na prekršaj iz čl. 124.st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je bespredmetna.

III Uslijed odluke pod. I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. AP , za prekršaj činjenično opisan pod t. 2. izreke pobijane presude, iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izriče novčana kazna u iznosu od 45,00 eura ( četrdeset i pet eura), koju je dužan platiti u roku od 90 dana od primitka ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

IV U ostalom dijelu, žalba okr. AP odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

V. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., 114/22 dalje u tekstu: PZ) okr. AP oslobađa se obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. AP proglašen je krivim da je , na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaje iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama , za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 75,00 eura, koju kaznu je dužan platiti u roku od 90 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv te presude okr. AP je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe, ističući svoje loše imovno stanje.

3. Žalba je dijelom bespredmetan , a dijelom nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je u odnosu na prekršaj iz čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama , za koji je žalitelj proglašen krivim u točki I izreke pobijane presude nastupila apsolutna zastara prekršajnog progona , zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za to djelo prekršaja, a uslijed čega je žalba okr. u tom dijelu bespredmetna.

5. Naime, okrivljeniku se optužbom stavlja na teret da je prekršaj iz čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, počinio dana 15. rujna 2022. kada je utvrđeno počinjene prekršaja.

5.1. Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je „ prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koji je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.“ Odredbom članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, između ostalog , i za prekršaj za koji je kao propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki I izreke pobijane presude ( za prekršaj iz čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 30,00 eura), očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obvezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo te je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i za prekršaj iz čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.3. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na prekršaj iz čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, okrivljenik tereti za prekršaj i čl. 124. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila tzv. apsolutna zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer su izrečena unutar zakonskih okvira novčanih kazni propisanih za predmetne prekršaje, što je blaža vrsta kazne budući da je za iste prekršaje propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana , pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

7. S obzirom na žalbene navode okrivljenog te njegova osobna svojstva, ovaj sud odlučujući o žalbi, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenog je oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova postupka povodom žalbe, smatrajući da bi se njihovim plaćanjem dovelo u pitanje uzdržavanje okrivljenog.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

ZP, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja, i tužitelja.