REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-870/2026.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. ZK, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17 , 126/19, 84/21, 114/22, 36/24 ), odlučujući o žalbi okr. ZK, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: Pp-13425/2025-12 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e :
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. ZK i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II Na temelju čl. 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okr. ZK obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 40,00 (četrdeset) EUR-a u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. ZK je proglašen krivim za djela prekršaja iz članka 22. stavke 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 30 ( trideset ) dana, u koju kaznu se uračunava vrijeme uhićenja kao dva dana zatvora, tako da okrivljenik ima izdržati kaznu zatvora u trajanju od 28 ( dvadeset i osam ) dana zatvora. Temeljem čl. 41. u svezi čl. 44. st. 1., st. 2. i st. 3. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda , te se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 ( jedne ) godine ne počini istovrsni prekršaj, za koji mu je izrečena kazna zatvora.
1.1.Temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji DK u trajanju od 12 (dvanaest ) mjeseci.
2.Protiv te presude okr. ZK je pravodobno podnio žalbu naznačujući kako se žali zbog odluke o zaštitnoj mjeri, no iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3.Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se oslobodi optužbe.
4.Žalba nije osnovana.
5.Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6.U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik iznosi kako sud nije valjano cijenio iskaze svjedoka NK i ŠK, odnosno nisu otklonjene proturječnosti između iskaza ovih svjedoka i oštećenice, kao da je bilo potrebno ispitati i svjedoka Z, a čije prezime trenutno ne zna.
6.1.Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski sud je opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje oštećene DK, valjano cijenio provedeno suočenje između oštećenice i okrivljenika, dao razloge zbog čega nije prihvatio iskaze NK i ŽK, s obzirom oni nisu neposredni očevidci događaja, te obrazložio zbog čega nema potrebe za ispitivanjem dodatnih svjedoka. Sukladno odredbi članka 88. stavke 2. Prekršajnog zakona slobodno je cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda , opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Dakle, prvostupanjski sud je na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta, smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim, donio odluku u kojoj je dao pravilnu ocjenu svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim izvedenim dokazima, te pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
6.2.Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud , pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
6.3.Slijedom navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer osnovano okrivljenik proglašen krivim da je počinio nasilje u obitelji naspram svoje majke osobe starije životne dobi na način opisan u izreci prvostupanjske presude, te počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao uvjetnu osudu koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda izrečena kazna zatvora s primjenom uvjetne osude je primjerena, te ovaj sud nije našao razloga za ublažavanjem navedene osude.
8.Nadalje, prvostupanjski sud je valjano izrekao okrivljeniku zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja, jer je mišljenje i ovog suda kako okrivljenika treba spriječiti u činjenju ovakvih ili sličnih prekršaja prema žrtvi nasilja upravo izricanjem ove zaštitne mjere, a pogotovo s obzirom na činjenicu da je žrtva izrazila bojazan od ponovnog počinjenja prekršaja, njezinu životnu dob kao i zdravstveno stanje. Razlozi koje je naveo žalitelj u svojoj žalbi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o izricanju zaštitne mjere.
9.Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138.stavke 2.točke 3. c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138.stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 40,00 eura,što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.
10.Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 3. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
HK, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
