Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-91/2026-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB:0295827670, protiv tuženika SV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2379/2020-44 od 13. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2379/2020-44 od 13. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku SV, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB 0295827670, isplati iznos od 6.544,91 eura sa zateznom kamatom

- na iznos od 378,26 eur od 05.05.207. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,19 eur od 06.06.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,96 eur od 06.06.207. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,19 eur od 14.06.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,19 eur od 05.07.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 197,77 eur od 05.08.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 6,38 eur od 05.08.207. do 13.11.2019.

- na iznos od 8,25 eur od 06.09.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,17 eur od 06.09.207. do 13.11.2019.

- na iznos od 149,05 eur od 06.09.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 6,38 eur od 06.10.207. do 13.11.2019.

- na iznos od 2,94 eur od 04.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 2,00 eur od 04.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,17 eur od 04.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,17 eur od 06.12.207. do 13.11.2019.

- na iznos od 15,27 eur od 06.12.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 0,21 eur od 06.12.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 149,05 eur od 06.01.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,17 eur od 06.01.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 149,05 eur od 06.02.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,17 eur od 06.03.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,59 eur od 05.09.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 2,93 eur od 04.10.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 197,77 eur od 04.10.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 139,30 eur od 07.11.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 4,79 eur od 07.11.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 0,83 eur od 17.10.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 5,21 eur od 07.04.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 386,22 eur od 07.08.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,93 eur od 07.08.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 2,93 eur od 05.10.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,31 eur od 16.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 21.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 179,79 eur od 21.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 19.01.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 19.04.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 19.05.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 20.06.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 19.07.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 20.11.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 282,52 eur od 22.01.2019. do 13.11.2019.

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SV, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB 0295827670, isplati iznos od 524,58 eura sa zateznom kamatom

- na iznos od 94,57 eur od 07.06.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 29.06.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 06.07.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 28.07.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 49,44 eur od 06.09.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 06.09.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 2,06 eur od 28.09.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 05.10.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 37,26 eur od 05.10.207. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 07.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,32 eur od 30.11.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 07.12.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 30.12.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,82 eur od 30.12.2017. do 13.11.2019.

- na iznos od 3,32 eur od 05.01.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 26.01.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 37,26 eur od 26.01.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 37,26 eur od 08.02.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 01.03.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 37,26 eur od 29.03.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 29.03.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 06.10.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 09.11.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 49,44 eur od 09.11.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 34,83 eur od 08.12.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 08.12.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 18.10.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 05.05.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 96,56 eur od 27.09.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 28.09.2018. do 13.11.2019.

- na iznos od 1,66 eur od 09.11.2018. do 13.11.2019.

III. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 7.093,67 eura.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik i to tužitelj u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a tuženik u dijelu kojim mu je naložena isplata, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenog odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno sa se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je regresni zahtjev radi isplate troškova liječenja u vezi s nezgodom od 30. travnja 2017. u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja, a koji štetni događaj je, prema tvrdnji tužitelja, prouzročio tuženik.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je 30. travnja 2017. došlo do nezgode u kojoj su sudjelovali tuženik i osiguranica tužitelja, kao vozači bicikala.

7. Nisu osnovane tvrdnje tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje parnice iz razloga što se nepostupanje u smislu odredbe čl. 148. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/13), ne smatra negativnom pretpostavkom za podnošenje tužbe u smislu ZPP-a.

8. Tuženik je pravomoćno proglašen krivim što je 30. travnja 2017., lakomisleno smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti, upravljao biciklom marke U sjevernim nogostupom [adresa] u smjeru zapada na dijelu gdje nema biciklističke staze ni trake te je dolaskom do 33,20 m prije raskrižja s [adresa] pri susretu s drugim biciklom skrenuo udesno, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez ometanja drugih sudionika o prometu uslijed čega je desnom bočnom stranom ručke bicikla udario u reklamni pano, a potom prednjim kotačem u zid te je došlo do zanošenja stražnjeg dijela bicikla ulijevo zbog čega je udario u lijevu bočnu stranu bicikla marke S kojim je upravljala ZV koja se kretala sjevernim nogostupom [adresa] na cesti gdje nema biciklističke staze, nakon čega je pala s biciklom na nogostup uslijed čega je zadobila teške tjelesne ozljede, dakle, iz nehaja je kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena.

9. Na temelju nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Roberta Spudića utvrđeno je kako oštećenja na biciklima i smjerovi kretanja bicikala upućuju da je prvo došlo do naleta desne ručke bicikla tuženika s reklamnim panoom i prednjeg kotača bicikla na betonski zid, s posljedičnom destabilizacijom bicikla i naletom stražnjeg kotača bicikla tuženika na stražnji kotač bicikla osiguranika tužiteljice. Bicikl osiguranika tužitelja se prevrnuo na desni bok. Mjesto kontakta između bicikla osiguranika tužitelja i bicikla tuženika bilo je na nogostupu [adresa], oko 0,4 m od desnog ruba kolnika za smjer kretanja bicikla osiguranika tužiteljice. Kako na kolniku nisu ostali tragovi kočenja bicikala osiguranika tužiteljice i tuženika, a bicikli su pomaknuti iz zaustavnih položaja nakon kontakta tehničkim putom se ne mogu utvrditi brzine kretanja bicikala neposredno prije i u trenutku kontakta. S obzirom da je kolnik na mjestu nastanka prometne nesreće u pravcu, međusobna mogućnost uočavanja je iznosila oko 30 m prije mjesta kontakta. Do prometne nesreće ne bi došlo da se osiguranica tužitelja i tuženik nisu kretali po nogostupu [adresa] te da su osiguranica tužitelja i tuženik s dovoljnom opreznošću obavljali radnju mimoilaženja s biciklima. Naime, s obzirom na širinu nogostupa u području mjesta kontakta od 1,8 metara i širine upravljača bicikala od oko 0,7 metara, te uzimajući u obzir širinu reklamnog panoa od oko 0,25 m uz desni rub nogostupa, proizlazi da su osiguranik tužiteljice i tuženik imali na raspolaganju sigurnosnog prostora oko 0,15 metra, što je nedovoljan prostor ako se s nedovoljnom opreznošću ne obavlja međusobno mimoilaženje. Također do nesreće ne bi došlo da tuženik nije s desnom ručkom upravljača naletio na reklamni pano s posljedičnim zanošenjem bicikla i naleta na stražnji kotač osiguranika tužitelja. Povodom prigovora vještak je na ročištu održanom 8. studenog 2022. u bitnom naveo da su vozači bicikala krećući se nogostupom, a imajući u vidu širinu nogostupa kao i širinu reklamnog panoa, imali na raspolaganju 15 cm sigurnog prostora za mimoilaženje. Neposredno prije naleta bicikla tuženika na pano biciklisti su se mimoišli prednjim kotačima, a nakon mimoilaženja došlo je do naleta desne ručke upravljača bicikla tuženika na reklamni pano i destabilizacije bicikla nakon čega je stražnji kotač bicikla tuženika naletio na stražnji kotač bicikla osiguranice tužitelja. Prema oštećenjima na biciklima proizlazi da su oštećenja na biciklu tuženika nastala uslijed naleta na reklamni pano, dok su oštećenja na biciklu osiguranice tužitelja nastala uslijed pada bicikla na lijevi bok.

10. S obzirom na naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje podijeljene odgovornosti za nastanak predmetne nezgode i to u omjeru od 50% na strani tuženika te u omjeru od 50% na strani osiguranice tužitelja. Prvostupanjski sud je pri tom polazio od pravomoćne sudske odluke kojom je tuženik proglašen krivim te nalaza i mišljenja vještaka koji je naveo da bi nezgoda bila izbjegnuta da se sudionici nisu biciklima kretali po nogostupu te da su s dovoljnom opreznošću obavljali radnju mimoilaženja s biciklima, ali je pritom prihvatio kao uvjerljiv i životan iskaz tuženika koji je pratio prometnu situaciju odnosno kretanje osiguranice tužitelja koja očito nije pratila kretanje bicikla koji joj je dolazio ususret. Isto tako prvostupanjski sud je cijenio da je tuženik poduzeo radnju pomicanjem bicikla udesno radi izbjegavanja mogućeg naleta osobito uočavanjem nepažnje osiguranice tužitelja koja je slušala glazbu putem slušalice kako to i sama navela u svom iskazu te nije pratila situaciju koja je nastala. Međutim, ta radnja nije bila uspješna u mjeri koju je tuženik imao u vidu te je došlo do nenamjernog zahvaćanja reklamnog panoa biciklom tuženika, a što je pak dovelo do kontakta s biciklom osiguranice tužitelja. Pored toga, osiguranica tužitelja također je postupila protupravno krečući se biciklom po nogostupu te isto tako nije s dovoljnom opreznošću obavljala radnju mimoilaženja odnosno nije pratila situaciju ispred sebe i nije čula zvuk zahvaćanja tuženika biciklom za reklamni pano i zanošenje bicikla tuženika.

11. Na temelju vještačenja po sudskom vještaku dr. Tomislavu Smoljanoviću na okolnost jesu li predmetni troškovi liječenja u vezi sa liječenjem osiguranice tužitelja od posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju od 30. travnja 2017. vještak je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je većina predmetnih troškova liječenja čiju isplatu tužitelj potražuje u ovom postupku bila u vezi s liječenjem osiguranice od posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju od 30. travnja 2017. no da se ne nalazi jasna veza sa računom

- broj 5114177189855 – laboratorijska dijagnostika osiguranice (tireotropni hormon (TSH)) 25. listopada 2017. u Medicinsko biokemijskom laboratoriju Dubravka Jašek bio je naplaćen u ukupnom iznosu od 30,00 kn (list 258)

- broj 5114185952686 – laboratorijska dijagnostika osiguranice (C-reaktivni protein (CRP) i tireotropni hormon (TSH)) 2. kolovoza 2018. u Medicinsko biokemijskom laboratoriju Dubravka Jašek bio je naplaćen u ukupnom iznosu od 52,88 kn (list 260)

- broj 31141821193376 – prvi jednostavni pregled osiguranice 3. kolovoza 2018. od strane specijaliste u DZ Zagreb-zapad bio je naplaćen u ukupnom iznosu od 79,04 kn

i to 54,04 kn od osnovnog osiguranja, a 25,00 kn od dopunskog osiguranja (list 239), kao niti sa izdavanjem lijeka Brufen u Ljekarni Hanžić (šifra [broj]) 6. studenog 2018. godine u iznosu 20,49 kn (list 264).

12. U dopunskom pisanom očitovanju vještak je, a nakon uvida u cjelokupni osobni zdravstveni karton osiguranice tužitelja, naveo da su utuženi troškovi liječenja jasno povezani sa liječenjem predmetne ozljede lakta osiguranice tužitelja izuzev četiri računa koja su navedena u pisanom nalazu i mišljenju, a što je vještak ponovio i u usmenom očitovanju na ročištu 12. rujna 2025 .

13. Na temelju isprava priloženih spisu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio plaćanja po osnovi utuženih troškova liječenja, a što proizlazi i iz potvrdama o plaćanju koje su valjani dokazi o tome da je tužitelju šteta nastala kao i o visini štete. Pored toga, tužitelj je dostavio i izvode te izvatke o promjenama i stanju.

14. Radi navedenog, tužitelj ima pravo regresnim zahtjevom zahtijevati naknadu isplaćenih troškova liječenja od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe sukladno odredbi čl. 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13).

15. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su utuženi troškovi liječenja u vezi sa liječenjem osiguranice tužitelja od posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju od 30. travnja 2017. izuzev četiri računa navedenih u nalazu i mišljenju vještaka glede kojih je postavljen zahtjev za isplatu iznosa od 30,00 kn sa zateznom kamatom od 16. studenog 2017., iznosa od 52,88 kn sa zateznom kamatom od 14. rujna 2018., iznosa od 20,49 kn sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2019., te iznosa od 25,00 kn sa zateznom kamatom od 18. listopada 2018., te uzimajući u obzir utvrđen omjer podijeljene odgovornosti osiguranice tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.069,49 eura sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 13. studenoga 2019. do isplate. U ostalom dijelu za više zatraženi iznos od dosuđenog s obzirom na utvrđeni stupanj podijeljene odgovornosti osiguranice tužitelja za iznos od 7.093,67 eura tužbeni zahtjev je pravilno odbijen kao neosnovan.

16. U odnosu na prigovor zastare u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), jer se radi o regresnoj tražbini. Tužitelj je troškove liječenja oštećenika iz prometne nezgode podmirio umjesto tuženika pridržavajući si pravo na regresni zahtjev prema tuženiku. Kako su plaćanja izvršena u razdoblju od 5. svibnja 2017. do 22. siječnja 2019. a tužba podnesena 12. svibnja 2020. prigovor zastare nije osnovan.

17. Kako su parnične stranke djelomično, približno podjednako, uspjele u parnici, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP- a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

18. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja i tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo te za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijeni sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio osnovu tužbenog zahtjeva, a to je odredba članka 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Pored toga, tužitelju su pravilno dosuđene zatezne kamate na iznos glavnice od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 13. studenoga 2019. do isplate.

19. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 3. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte