Poslovni broj: Us I-2386/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, Sukojišanska br. 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, u ponovnom postupku izdavanja građevinske dozvole, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026., a objavljene dana 03. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/25-02/358, URBROJ: 531-03-25-4 od 26. kolovoza 2025., kao i poništenje rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000115, URBROJ: 2181-1-10-3/10-25-0016 od

05. lipnja 2025., kao neosnovan

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/25-02/358, URBROJ: 531-03- 25-4 od 26. kolovoza 2025., odbijena je žalba ĐČ, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000115, URBROJ: 2181-1-10-3/10-25-0016 od 05. lipnja 2025. u ponovnom postupku izdavanja građevinske dozvole.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I- 361-03/24-01/000115, URBROJ: 2181-1-10-3/10-25-0016 od 05.06.2025., odbijen je zahtjev ĐČ za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine namjene poljoprivredne namjene (građevina namijenjena za poljoprivrednu proizvodnju – spremište za alat, oruđe, poljoprivrednu opremu) 2.b skupine, na građevnoj čestici na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio opširnu tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u tužbi navodi da je u upravnom postupku došlo do povrede odredbi čl. 4., čl. 30. i čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) te da osporavano rješenje počiva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i to konkretno čl. 44. i čl. 123. Zakona o prostornom uređenju (NN 153/13, 65/17, 39/19, 67/23; dalje: ZPU). Da je tuženik u obrazloženju naveo da prostorni plan koji dopušta gradnju poljske kućice nije u skladu sa Zakonom, pozivajući se na čl. 123. ZPU-a, te de facto odbio primijeniti prostorni plan. Međutim, da je takav zaključak protivan samim odredbama Zakona; da čl. 44. ZPU-a izričito dopušta planiranje gradnje određenih građevina izvan građevinskog područja, među ostalim i "građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji". Dakle, da je zakonodavac jasno predvidio mogućnost gradnje manjih gospodarskih građevina na poljoprivrednom zemljištu u svrhu poljoprivrede, a da planirana poljska kućica tužitelja upravo potpada pod tu kategoriju, da je riječ o građevini koja služi skladištenju alata, strojeva i zaštiti proizvoda na poljoprivrednom dobru, a takva namjena da je u potpunosti u duhu čl. 44. st.1. t.3. ZPU-a i da ne predstavlja stambeni, niti turistički objekt. Stoga da je pogrešno tumačenje Ministarstva da Zakon o prostornom uređenju onemogućava gradnju poljske kućice, naprotiv, da Zakon ju omogućava uz uvjet poštivanja prostornih planova. Da čl. 123. ZPU-a propisuje da se u slučaju protivnosti odredbe prostornog plana nižeg reda s planom višeg reda primjenjuje plan višeg reda te da ova odredba osigurava hijerarhiju planova (npr. lokalni plan u odnosu na županijski ili državni plan). U konkretnom slučaju da ne postoji stvarna protivnost – Prostorni plan Grada Splita dopušta poljske kućice, a Prostorni plan višeg reda (županijski) da takvo što ne zabranjuje; da niti jedan propis višeg reda izričito ne isključuje poljoprivredne gospodarske objekte te vrste. Stoga da se tuženik pogrešno pozvao na članak 123. te da nije bilo pravne osnove da odbije izdavanje dozvole pod izlikom nesklada plana sa Zakonom. Čak i da je postojao određeni nesklad, da je tuženik bio dužan tumačiti propise u korist omogućavanja prava tužitelju, sukladno svrsi zakona i planskih dokumenata. Umjesto toga, da je Ministarstvo restriktivno i formalistički zanemarilo čl. 44. ZPU-a i odredbe važećeg prostornog plana, čime da je nepravilno primijenilo materijalno pravo. Dakle, da je Ministarstvo pogrešno primijenilo odredbe čl. 44. i čl. 123. ZPU-a, da članak 44. dopušta gradnju poljoprivrednih građevina na tužiteljevoj parceli, a članak 123. da ne opravdava odbijanje dozvole jer da nema kolizije planova u smislu te odredbe, radi čega da osporavano rješenje zbog toga nema zakonsko uporište i treba ga poništiti. Stoga da je osporavano rješenje rezultiralo diskriminatornom, nejednakom primjenom zakona na štetu tužitelja, čime da je povrijeđeno ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava RH) te da je tuženik tužitelja suštinski doveo u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u istoj ili sličnoj situaciji, bez objektivnog i razumnog opravdanja.

3.1. Nadalje navodi da je na području drugih dalmatinskih županija, pa i Splitsko-dalmatinske, kao i osobito na području Dubrovačko-neretvanske županije, bio uobičajen pozitivan pristup izdavanju građevinskih dozvola za poljske kućice kada bi investitor ispunio uvjete (dovoljna veličina zemljišta, poljoprivredna namjena, propisana površina objekta i sl.); da su prostorni planovi predviđali takve mogućnosti, a Ministarstvo ih je odobravalo i izdavalo dozvole u takvim slučajevima, prepoznajući da se radi o legitimnim potrebama poljoprivrednika. Time da se stvorila određena upravnopravna praksa i legitimna očekivanja da će se zahtjevi za poljske kućice tretirati jednako, međutim da je u tužiteljevu slučaju Ministarstvo odstupilo od te prakse i uskratilo dozvolu, iako da tužitelj ispunjava iste kriterije koje su drugi ispunjavali. Tužitelj smatra da ne postoje nikakve posebne okolnosti koje bi njegov slučaj razlikovale od drugih sličnih odobrenih zahvata, te ističe da je jedina razlika očito restriktivnije stajalište Ministarstva zauzeto tek nedavno (prema medijskim napisima, Ministarstvo je 2024. izdalo naputak o pooštravanju uvjeta za poljske kućice zbog zlouporaba). Međutim, da takav interni naputak ne može derogirati zakon i važeći plan, niti da smije retroaktivno oštetiti stranke koje postupaju u dobroj vjeri. Da Ustav jamči jednakost pred zakonom te da svi koji ispunjavaju zakonske uvjete moraju imati jednake mogućnosti ostvariti svoje pravo, a da selektivno uskraćivanje tužitelju onoga što je drugima dozvoljeno predstavlja arbitrarnu diskriminaciju.

3.2. Da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj praksi istaknuo da javnopravna tijela moraju paziti da primjena propisa bude ujednačena te da je u presudi Usž-2345/21-2 od 10. veljače 2022. zauzeo stajalište da su “dvojbe u vezi tumačenja zakonskih odredbi pravno moguće” te da ih treba riješiti na način koji ostvaruje svrhu zakona i prava stranke (načelo in favorem interpretacije u korist ovlaštenika). Nadalje navodi, da je Ustavni sud Republike Hrvatske u više navrata upozorio da pretjerano formalistički i restriktivan pristup upravnih tijela, bez uvažavanja specifičnosti konkretnog slučaja, dovodi do povrede prava stranke na pravično suđenje, a što da se dogodilo u konkretnom slučaju, te umjesto da razmotri sve činjenice (poljoprivredna namjena, usklađenost s planom, legitimnost namjere tužitelja) i eventualno ukloni nedoumice u korist tužitelja, da je tuženik posegnuo za krutim tumačenjem koje onemogućuje tužitelju ostvarenje prava. U prilog navedenim tužbenim razlozima, tužitelj se poziva i na relevantnu sudsku praksu Visokog upravnog suda RH (VUS-a) i Ustavnog suda RH broj: U-III-2025/2010 od 26. rujna 2012. u kojoj je naglašeno da "zakonom uspostavljena prava ne mogu biti iluzorna, ovlašteniku mora biti stvarno omogućeno njihovo ostvarenje", a koja odluka Ustavnog suda da je direktno analogna situaciji tužitelja. Tužitelj dodatno ukazuje na pozitivnu upravnu praksu koja da je do nedavno prevladavala u pogledu izdavanja dozvola za poljske kućice kao poljoprivredne građevine, osobito u priobalnim županijama poput Dubrovačko- neretvanske, a koja praksa da osnažuje tužiteljeve tvrdnje da je njegovo traženje opravdano i zakonito. Ističe da su na području Dubrovačko-neretvanske županije godinama prostorni planovi omogućavali gradnju "poljskih kućica" odnosno manjih pomoćnih poljoprivrednih građevina (često do 20 m²) na poljoprivrednim česticama određenog minimalnog areala (npr. iznad 2000 m²), a takve odredbe planova da su bile potvrđene od strane Ministarstva kroz postupke suglasnosti na prostorne planove te da su u praksi lokalna upravna tijela redovito izdavala građevinske dozvole za poljske kućice pravnim i fizičkim osobama koje su dokazale poljoprivrednu aktivnost i ispunile prostorne uvjete. Da je Ministarstvo (tuženik), kao drugostupanjsko tijelo, također u pravilu potvrđivalo takva rješenja ili samo iznimno postavljalo dodatne uvjete, ali da nije sistematski odbijalo sve takve zahtjeve. Time da je stvoren legitiman dojam da Ministarstvo smatra takve građevine dopuštenim i korisnim za poljoprivrednu proizvodnju, što da i jest smisao čl. 44. ZPU-a. Konkretno, da su poznati primjeri izdavanja dozvola za poljske kućice u dolini Neretve, na Pelješcu i u Konavlima, gdje su mnogi OPG-ovi sagradili ovakve objekte za čuvanje opreme i proizvoda, te da je tek u najnovije vrijeme (2024. godine) Ministarstvo, reagirajući na pojavu zlouporaba (gradnje pseudo-vikendica pod izlikom poljskih kućica), zauzelo restriktivniji stav. Međutim da je ključno da sama pravna regulativa nije izmijenjena te da čl. 44. ZPU-a i dalje stoji, a prostorni plan Grada Splita da i dalje omogućuje predmetnu gradnju. Da je tužitelj svoje pravo zatražio u skladu s tim pozitivnim propisima i ranijom praksom, a nagla promjena stava administracije (koja nije formalizirana izmjenom zakona ili pravilnika) da ne može i ne smije ići na štetu tužitelja, jer da bi to bilo suprotno načelima pravne sigurnosti i zaštite stečenih prava. Slijedom navedenog tužitelj predlaže izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, po potrebi vještačenje po vještaku građevinske struke, te uvid u izvadak iz izmjena i dopuna prostornog plana dubrovačko-neretvanske županije, zahtjev tužitelja, presudu Us I-1578/24 od 08. siječnja 2025.g. te traži od Suda da nakon provedenog postupka bude donesena presuda kojom se tužba uvažava i poništava kao nezakonito i nepravilno rješenje tuženika Klasa: UP/II-361-03/25-02/358, Urbroj: 513-03-25-4 od dana 26. kolovoza 2025.g., kao i nezakonito i nepravilno rješenje Grada Splita, Upravni odjel za urbanizam, Odsjek za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361- 03/24-01/000115, Urbroj: 2181-1-10-3/10-25-0016 od 05. lipnja 2025.g., podredno neka se osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Tuženo tijelo je ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu 14. studenog 2025. zajedno uz spis tuženog tijela, navodeći da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Podneskom od 15. prosinca 2025. tužitelj je u spis priložio presudu Visokog upravnog suda RH pol. br. Usž-3196/2025-2 od 21. listopada 2025. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-1732/2024-9 od 28. travnja 2025. kojom se poništava rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/24-02/199, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 27. svibnja 2024. (toč. I. izreke), kojom se poništava se rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Supetru, KLASA:

UP/I-361-03/22-01/000152, URBROJ: 2181/1-11-00-00/07-24-0006 od 23. veljače 2024. (toč. II. izreke) te se predmet vraća na ponovni postupak istom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude (toč. III. izreke).

6. Podneskom od 16. prosinca 2024. opunomoćenik tužitelja također se pozvao na presudu Visokog upravnog suda RH pol. br. Usž-3196/2025-2 od 21. listopada 2025., navodeći da se radi o sličnoj situaciji te da je u navedenom predmetu Sud zauzeo pravni stav da se prema odredbi čl. 44. st. 1. t. 3. ZPU-a, izvan građevinskog područja može planirati izgradnja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, a koji stav da se može primijeniti i u ovom predmetu.

7. Na ročištu održanom pred ovim Sudom 16. siječnja 2026. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, tužitelj je ustrajao u navodima tužbe i podneska navodeći da iz dostavljene odluke VUS-a posl. br. Usž-3196/25 proizlazi odgovor na ključno pitanje u ovom predmetu, odnosno da prostorni plan nije u suprotnosti sa Zakonom o prostornom uređenju već da su njime kategorizirane građevine u proizvodnji iz građevinskog područja, a jedna od navedenih građevina da je i predmetna građevina, te da bi prostorni plan predstavljao svojstveni lex specialis Zakona o uređenju a nikako da bi isti bio u ovom dijelu suprotan Zakonu. Obzirom na navedeno da tužitelj odustaje od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja te vještačenja po vještaku građevinske struke, te je predložio Sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

9. Opunomoćenik tužitelja je priložio pisani popis troška.

10. Tužba tužitelja nije osnovana.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/25-02/358, URBROJ: 531-03-25-4 od 26. kolovoza 2025.

12. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine namjene poljoprivredne namjene (građevina namijenjena za poljoprivrednu proizvodnju – spremište za alat, oruđe, poljoprivrednu opremu).

13. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izdavanje građevinske dozvole.

14. Odredba čl. 36. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 145-2374/2024 objava od 13.12.2024., na snazi od 1.1.2025.) propisuje da će se postupci započeti prema odredbama Zakona o gradnji (»Narodne novine«, br. 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama toga Zakona.

15. Odredba čl. 108. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/2013, 20/2017, 39/2019, 125/2019), koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje, sadrži odredbe o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole pa je tako stavkom 1. propisano da zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor.

Stavkom 2., istog članka, je taksativno propisano i navedeno što investitor uz Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola prilaže.

16. Člankom 110. Zakona propisani su uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi:

1. da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

17. Odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19,98/19) propisano je da se izvan građevinskog područja može planirati izgradnja:

1. infrastrukture

2. građevina obrane

3. građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji

4. građevina namijenjenih gospodarenju u šumarstvu i lovstvu

5. područja gospodarskog korištenja pomorskog dobra i uređenje plaža

6. istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina

7. istraživanje i eksploatacija ugljikovodika, geotermalne vode, podzemno skladištenje plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida u geološkim strukturama

8. reciklažnih dvorišta za građevinski otpad s pripadajućim postrojenjima, asfaltnih baza, betonara i drugih građevina u funkciji obrade mineralnih sirovina, unutar određenih eksploatacijskih polja

9. golf igrališta i drugih sportsko-rekreacijskih igrališta na otvorenom s pratećim zgradama

10. zahvata u prostoru za robinzonski smještaj smještajnog kapaciteta do 30 gostiju izvan prostora ograničenja, strogog rezervata, posebnog rezervata i nacionalnog parka 11. stambenih i pomoćnih građevina za vlastite (osobne) potrebe na građevnim česticama od 20 ha i više i za potrebe seoskog turizma na građevnim česticama od 2 ha i više

12. rekonstrukcija postojećih građevina

13. građevina posjetiteljske infrastrukture u područjima zaštićenim prema posebnom zakonu kojim se uređuje zaštita prirode (informativni punkt, suvenirnica, sanitarni čvor i sl.).

Stavkom 2., istog članka, propisano je da se izvan građevinskog područja mogu planirati ili graditi spomen-obilježja s pripadajućom infrastrukturom.

Stavkom 3., istog članka, propisano je da se u zahvatima u prostoru za robinzonski smještaj ne može planirati građenje građevina za čije je građenje potrebna građevinska dozvola.

18. Odredbom čl. 61. st. 1. Zakona o prostornom uređenju propisano je: (1) Prostorni plan mora biti u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Prostorni plan niže razine mora biti usklađen s prostornim planom više razine.

(3) Prostorni plan užega područja mora biti usklađen s prostornim planom širega područja iste razine.

(4) Prostorni planovi iste razine moraju biti međusobno usklađeni.

16. Odredbom čl. 122. Zakona o prostornom uređenju je propisano: (1) Akt za provedbu prostornog plana se izdaje u skladu s ovim Zakonom, prostornim planom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

(2) U slučaju protivnosti odredbe prostornog plana odredbi ovoga Zakona, prilikom izdavanja akta za provedbu prostornog plana primjenjuje se odredba ovoga Zakona.

(3) U slučaju protivnosti odredbe prostornog plana donesenog na temelju ovoga Zakona, odredbi propisa donesenog na temelju ovoga Zakona prilikom izdavanja akta za provedbu prostornog plana primjenjuje se odredba propisa donesenog na temelju ovoga Zakona.

(4) Akt za provedbu prostornog plana izdaje se u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, odnosno u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana ako to podnositelj zahtjeva zatraži.

19. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela nespornim proizlazi:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev investitora od 20. svibnja 2024. godine za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju građevine poljoprivredne namjene – građevine namijenjene za poljoprivrednu proizvodnju - spremište za alat, oruđe, poljoprivrednu opremu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je uz zahtjev podnositelj priložio dokumentaciju propisanu člankom 108. stavkom 2. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) i to Glavni projekt zajedničke oznake GOSP-M3 za koji je glavni projektant AČ dipl. ing.arh., broj ovlaštenja A 451 i izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, ZK odjela Split za k. o. [katastarska općina], br. zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 18. svibnja 2024.;

- da je prvostupanjsko upravno tijelo postupajući po zahtjevu, u ponovljenom postupku, a nakon što je tužitelja pozvalo zaključkom od 03. ožujka 2025. u svezi okolnosti koje su dovele do odbijanja njegovog zahtjeva, ponovno donijelo rješenje kojim se njegov zahtjev odbija obzirom da je utvrdilo da je planirana građevina protivna odredbama čl. 44. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju jer su istim predviđene građevine, odnosno zahvati u prostoru koji se mogu planirati izvan građevinskog područja naselja, a nije određena mogućnost planiranja poljskih kućica, kako to imaju u vidu odredbe prostornog plana više razine - Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije („Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije" broj 1/03, 8/04, 5/05, 5/06, 13/07, 9/13,147/15, 154/21) s obzirom da je prema mišljenju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: 350-01/23-02/343, URBROJ: 531- 04-1-2-24-3 od 8. siječnja 2024. planiranje „poljskih kućica“ na način kako je to uređeno PPSDŽ izlazi izvan okvira odnosno mogućnosti planiranja zahvata izvan građevinskog područja kako je to uređeno Zakonom o prostornom uređenju;

- da je stoga doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja budući da je projektirana građevina protivna odredbi čl. 44. st. 1. Zakona o prostornom uređenju;

- da je protiv citiranog rješenja podnositelj zahtjeva, ovdje tužitelj, podnio žalbu, koja je osporavanim rješenjem odbijena, a protiv kojeg rešenja je tužitelj podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

20. Iz obrazloženja osporavanog prvostupanjskog rješenja, između ostalog, proizlazi da je predmetni zahvat planiran na području naselja Žrnovnica, te da na isti nisu primjenjive odredbe članka 22. stavka 6. PPUG Splita prema kojima se građevine za biljnu proizvodnju i preradu (farme) mogu graditi isključivo za područje naselja Srinjine, Sitno Gornje i Sitno Donje. Da na predmetni zahvat također nisu primjenjive niti odredbe članka 22. stavka 4. PPUG Splita, s obzirom da se predmetno zemljište ne nalazi unutar područja koje je u grafičkom dijelu plana posebno određeno za građenje stambeno-gospodarskih kompleksa u sklopu kojih je moguće uz stambenu građevinu graditi i gospodarsku građevinu za potrebe biljne proizvodnje.

21. Također je navedeno, da nije sporno da je odredbom čl. 110. stavka 1. točkom 3. Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije, između ostalog, propisano da mogućnost građenja građevina namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji podrazumijeva bavljenje poljoprivredom kao registriranom osnovnom djelatnošću, a da investitor u ovom postupku nije pravna osoba registrirana za obavljanje djelatnosti poljoprivrede, niti da je predmetno zemljište upisano u evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta (ARKOD).

22. Nadalje, u obrazloženju osporavanog rješenja, kojim je odbijena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, te potvrđen stav prvostupanjskog upravnog tijela, između ostalog je navedeno da je pitanje neusklađenosti prostornih planova u odnosu na uvjete postavljene zakonom, regulirano prethodno citiranom odredbom čl. 122. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju. Ujedno je napomenulo da PPUG Splita mora biti usklađen s planom više razine - PPSDŽ, a da su upravo odredbe PPSDŽ koje se odnose na planiranje izgradnje "poljskih kućica i spremišta alata" u cijelosti obustavljene od primjene Odlukom Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: 040-02/24-01/4, URBROJ: 531-03-2-24-3 od 27. veljače 2024., zbog protivnosti tih odredbi Zakonu o prostornom uređenju. Razlozi obustave navedeni su i obrazloženi u citiranoj Odluci pa se stoga tužitelj upućuje na istu.

23. Slijedom navedenog nespornog utvrđenja, pravilno je tuženo tijelo u odnosu na povrede odredbi materijalnog prava, u obrazloženju osporavanog rješenja navelo da je zahtjev žalitelja, ovdje tužitelja, prvenstveno odbijen iz razloga sto su Prostorni plan uređenja Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", broj 31/05, 38/20, 46/20) dalje u tekstu: PPUG Splita i Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije ("SIužbeni glasnik Splitsko-dalmatinske Županije", broj: 1/03, 8/04, 5/05, 5/06, 13/07, 9/13, 147/15,154/21,170/21) dalje u tekstu: PPSDZ, protivni odredbi čl. 44. Zakona o prostornom uređenju, pa se u tom slučaju sukladno odredbi čl. 122. sl. 2. ZPU-a primjenjuju odredbe Zakona, a koje u čl. 44. ne predviđaju gradnju spremišta za alate, niti su to građevine namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji. Stoga i neovisno o odredbi čl. 123. ZPU-a, zahtjevu podnositelja, ovdje tužitelja, nije bilo moguće udovoljiti, a koje obrazloženje kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Stoga se u cijelosti neosnovanim ocjenjuju tužbeni navodi tužitelja da bi osporavana odluka bila arbitrarna te se isti navodi ocjenjuju paušalnim.

24. Konačno valja istaći da je neosnovano pozivanje tužitelja na diskriminaciju, budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a što je dužan u skladu s odredbom čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno nije učinio makar vjerojatnim da je postupanje prema njemu bilo nepovoljnije nego postupanje prema drugim službenicima i da je ta razlika u postupanju utemeljena na nekoj od osnova diskriminacije sadržanih u članku 1. navedenog Zakona.

25. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda, pravilno odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje građevinske dozvole uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

26. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

27. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke

U Splitu 3. veljače 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja

- tuženiku

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom

- povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis

- kal. 25.03.2026.