REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Us I-944/2025-5
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava brodsko – posavske, Ivana Mažuranića 9, Slavonski Brod, OIB: 36162371878, radi odobrenja privremenog boravka, 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprava brodsko – posavske, Slavonski Brod, KLASA: UP/I-216-02/25-03/11479, URBROJ: 511-11-04-25-5 od 9. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-03/11479, URBROJ: 511-11-04-25-5 od 9. rujna 2025. u točki 1. izreke odbijen je zahtjev za odobrenje privremenog boravka JU, rođenom **.**.1977., državljaninu Bosne i Hercegovine. Točkom 2. izreke rješenja JU dužan je u roku 8 dana napustiti Europski gospodarski prostor jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a te je dužan navedeno rješenje predati na graničnom prijelazu ili ga predati diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanje EGP-a.
2. Tužitelj u tužbi ističe da ne razumije kakvu opasnost predstavlja za javni poredak, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje. Priznaje da je višestruki počinitelj prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te da je podneseno više kaznenih prijava zbog počinjenih kaznenih djela na štetu supruge i maloljetne djece. Tvrdi kako ima četvero djece te da su isti dani nepoznatim ljudima, ali da neće odustati od toga da bude blizu svoje djece te iznosi tvrdnju kako roditelj koji ima dijete u bilo kojoj državi članici Europske unije može dobiti barem boravak u toj državi, ako ne i državljanstvo, a sve s ciljem ostvarivanja kontakta s obitelji. Sud napominje kako je tužba u većem dijelu oslonjena na iskazivanje nezadovoljstva tužitelja radom određenih ustanova u Republici Hrvatskoj, poput centra za socijalnu skrb, a koji su utjecali prvenstveno na njegovo ostvarivanje roditeljske skrbi pa slijedom navedenog nije svrhovito navođenje svih okolnosti iz tužbe.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je pobijeno rješenje utemeljeno na operativnoj provjeri nadležne policijske postoje te shodno tome smatra da pobijanim rješenjem nije povrijeđeno niti konvencijsko načelo najboljeg interesa djeteta jer je navedenom operativnom provjerom utvrđeno da se dvoje djece tuženika nalazi u domu, dok je drugih dvoje udomljeno. Predlaže spor riješiti bez rasprave i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
4. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj sud na temelju članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao spis predmeta, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmetni upravni postupak za odobrenje Privremenog boravka pokrenut je na zahtjev tužitelja 26. kolovoza 2025.
8. Čitajući uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona kao i presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-23/2018. od 6. veljače 2018. sud je utvrdio da je optuženi JU počinio kazneno djelo protiv osobne slobode
- prijetnju te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci na način da se navedena kazna zatvora neću izvršiti ako optuženik u roku godine dana ne počini novo kazneno djelo.
9. Sud ističe kako iskazano nezadovoljstvo u samoj tužbi odlukama i postupanjima prije svega centra za socijalnu skrb i ostalih ustanova Republike Hrvatske nije od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, radi se o odlukama iz ranijeg vremena koje su nastale kao rezultat određene procedure i imaju svoje razloge donošenja te sud nema ovlast u ovom postupku ulaziti u analizu tih postupanja i odluka. U tom smislu sud ističe kako navod tužitelja da mu je potrebno omogućiti privremeni boravak u Republici Hrvatskoj kako bi bio blizu svoje obitelji nije mjerodavan s obzirom na to da je iz službene bilješke Policijske uprave Brodsko- posavske, postaje granične policije Slavonski Šamac vidljivo da se svo četvero djece ne nalazi kod bioloških roditelja nego je dvoje udomljeno, a dvoje se nalazi u domu. Slijedom navedenog navod tužitelja kako roditelj koji ima dijete u bilo kojoj državi članici Europske unije može dobiti barem boravak u toj državi sud ocjenjuje paušalnim i netočnim.
10. Sukladno članku 59. stavku 1. točki 7. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20., 114/22. i 151/22., dalje: Zakon) državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
11. Čitajući gore navedenu kaznenu presudu i imajući na umu jasno i nedvosmisleno priznanje tužitelja o tome da je višestruki počinitelj prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, evidentno je kako isti predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Zaštita javnog poretka kao sveukupnost pravnih, društvenih i moralnih normi, vrijednosti i običaja predstavlja legitimno opravdanje uskrate privremenog boravka u Republici Hrvatskoj.
12. Sukladno članku 184. stavku 1. Zakona državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 3. istog članka navedeno da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana. Člankom 182. stavkom 1. Zakona propisano je da će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere.
13. U tom smislu treba istaknuti da je javnopravno tijelo, ali i ovaj sud vodio računa prvenstveno o obiteljskom životu tužitelja. U tom smislu ističe se kako činjenica imanja maloljetne djece na teritoriju Republike Hrvatske ne predstavlja takvu okolnost koja bi podrazumijevala zapreku prisilnom udaljenju s područja Europskog gospodarskog prostora. Tome je tako prvenstveno zbog činjenice da su uslijed obiteljskih okolnosti i događaja za koje je aktivno zaslužan i u konačnici sankcioniran tužitelj, maloljetna djeca tužitelja odvojena od roditelja te smještena u odgovarajuće društveno okruženje. Iz navedenog se zaključuje kako tužitelj nije brinuo ili nije mogao adekvatno brinuti o svojoj djeci slijedom čega navedeno ne može predstavljati okolnost koja bi sprečavala prisilno udaljenje tužitelja s područja Europskog gospodarskog prostora.
14. Slijedom navedenog, ističe se da je tuženik postupao po jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona o strancima, provjeravajući zakonske uvjete za odobrenje privremenog boravka i u skladu s tim donio zakonitu odluku.
15. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude, u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a.
16. Prema članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sam snosi sve troškove upravnog spora pa je slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
Osijek, 3. veljače 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
