Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-180/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja CB [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sandri Pleskina, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, održane 16. prosinca 2025. u nazočnosti 1. i 2. tužitelja osobno uz punom. tužitelja Sandru Pleskinu, odvjetnicu iz Karlovca, te zamjenicue punom. tuženika ĐB, odvjetničku vježbeniceu u odvjetničkom uredu Marka Plavetića, odvjetnika iz Karlovca, po objavi 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u ½ dijela vlasnici zk.č.br. 1078/13 upisane u z k.ul.br. 987 k. o. [katastarska općina], u naravi šuma Svetice površine 8055 m2, što im je tuženik ŽB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog sud u Karlovcu i drugim javnim knjigama i očevidnicima.

II Nalaže se tuženiku SB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da uspostavi prijašnje stanje na zk.č.r.1078/13 upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma Svetice površine 8055 m2, na način da prestane na istoj, sam ili putem trećih osoba, vršiti obilježavanje, sječu i eksploataciju drvne mase, u roku od 15 dana od donošenja ov presude, pod prijetnjom ovrhe, te mu se zabranjuje da ubuduće na taj ili sličan način uznemirava pravo vlasništva tužitelja na njihovoj nekretnini.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 3.289,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su izvanknjižni vlasnici i posjednici z. k. čestice br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma Svetice površine 8055 m2, koja je u Katastarskom operatu P.l. 156 k. o. [katastarska općina] upisana kao posjed PB iz [adresa]. Radi se o pokojnom PB kojeg su naslijedili upravo tužitelji, svaki u ½ dijela, a za pravnog prednika navode da je bio u kontinuiranom i nesmetanom samostalnom, poštenom, zakonitom i istinitim posjedu dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1 jutra 800 čhv, a koji prednik je u posjedovnom listu 156 k. o. [katastarska općina] bio upisan preko 50 godina, računajući posjed svojih prednika i desetljeće duže. U Katarskom operatu je od 1975. godine bio i službeno evidentiran kao posjednik iste nekretnine, a predmetnu nekretninu je posjedovao na način da je vršio sječu i eksploataciju drvne mase te istu održavao, kako to i danas čine njegovi pravni slijednici. Za id. česticu navodi da je nastala parcelacijom od dijela z. k. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šume od 11509 m2, koja je u katastarskom operatu bila upisana kao suposjed UB i KB, dok se tuženik na toj čestici uknjižio kao vlasnik temeljem rješenja o nasljeđivanju, iako on i njegova pravna prednica kako tvrde nisu nikada bili u posjedu id. nekretnine niti su tužiteljima i njihovim pravnim prednicima osporavali pravo na posjed. Tužitelji nadalje iznose da su tek tijekom 2018. godine primijetili nepoznate treće osobe kako, bez njihova znanja i odobrenja, obilježavaju stabla za sječu i od tih osoba saznali da ih je angažirao tuženik. Stoga ističu da ih tuženik takvim ponašanjem uznemirava u izvršavanju prava vlasništva i imaju pravni interes podnijeti tužbu te zahtijevati od tuženika da takvo uznemiravanje prestane. Kako su dakle u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine, računajući i posjed svojih pravnih prednika više od 50 godina, te su dosjelošću stekli pravo vlasništva, predlažu da se donese presuda kojom će se u točki I tužbenog zahtjeva utvrditi da su vlasnici predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela, te u točki II naloži tuženiku da uspostavi prijašnje stanje na način da prestane sam ili putem trećih osoba vršiti obilježavanje, sječu i eksploataciju id. nekretnine, sve pod prijetnjom ovrhe uz zabranu kako je navedeno u dijelu točke II izreke ove odluke. Tužitelji također potražuju od tuženika da im naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Tužitelji su na zapisniku od 11.11.2025. – list-126 - iskazali da je promijenjen broj zk uloška, te više nije zk. ul. [broj ZK uloška] nego zk. ul. [broj ZK uloška] pa je isto uvršteno u tužbeni zahtjev i u izreku ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da su tužitelji izvanknjižni vlasnici i posjednici predmetne kčbr. [katastarska čestica] te ukazuje kako je u posjedovnom stanju katastra upisan Krašina Stjepan, a ista čestica 1078/13 nije raspravljena prilikom vođenja ostavine iza Njega pa stoga osporava tužiteljima aktivnu legitimaciju. Tuženik nadalje osporava navode iz točke II tužbe koji se tiču kontinuiranog i nesmetanog, samostalnog, poštenog, zakonitog i istinitog posjeda dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanog u posjedovni list 156 k. o. [katastarska općina]. Pri tom i ističe da su tužitelji po svom pravnom predniku bili nesavjesni posjednici, jer su u zemljišnim knjigama jasno vidjeli tko je upisan kao vlasnik te dugi niz godina nisu sređivali svoje zemljišno knjižno stanje, sve dok se tuženik nije upisao kao vlasnik navedenih čestica budući je nasljednik iza pok. HB. Tuženik također osporava da je pred katastrom vođen postupak za predmetnu kat. česticu u kojem bi stranka bio pravni prednik tužitelja, i kao takav aktivno sudjelovao u id. postupku prilikom parcelacije navedene čestice. Uz to prigovara da točka II. tužbenog zahtjeva po svom sadržaju predstavlja tužbu za smetanje posjeda, a ne zahtjev za prestanak uznemiravanja, s time da nedostaju neki elementi u tužbenom zahtjevu za smetanje posjeda. U svakom slučaju, slijedom navedenog protivi se i tom dijelu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

3. Radi utvrđenja činjenice i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u prijepis posjedovnog lista br. 156. k. o. [katastarska općina], u rješenje o promjeni podataka u posjedovnom listu br. 648 k. o. [katastarska općina] od 17.01.2019., u Povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Karlovac, Odjela za katastar nekretnina Ozalj od 08.04.2019., u rješenje o nasljeđivanju Javne bilježnice Tee Ivić Jenkač u ostavinskom predmetu iza pokojnog PB, nadalje uvid u izvadak iz z.k.za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u djelomično rješenje Područnog ureda za katastar Karlovac, Ispostave za katastar nekretnina Ozalj od 16.12.2013., u rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišno knjižnog odjela u Ozlju od 11.11.2013., u dokaz o plaćenom predujmu na listu 104 spisa, u Skicu očevida geodetskog vještaka CADCOM d.o.o. za trgovinu i usluge od 28.03. 2024. i Dopunu id. skice na listu 114 i 122 spisa, te izvršio uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tuženika od 23.10.2019., podnesak tužitelja od 25.2.2020., iskaze svjedoka ŠB, VB, ZB i BB, a u ponovljenom postupku i iskaze saslušanih odnosno dodatno saslušanih svjedoka RB PB, ŠB KB, DB ČB i BB, kao i iskaze te dopune iskaza 1. i 2. tužitelja osobno, potom podnesak tuženika od 15.01.2024., podnesak tužitelja od 02.05.2024., podnesak tuženika od 25.07.2024., podnesak tužitelja od 20.02.2025.godine.

4. U predmetu postupka tužitelj je predlagao po potrebi provesti očevid na licu mjesta u nazočnosti geodetskog vještaka, pa u postupku do ukidne odluke isti nije proveden jer se pokazalo da su svjedoci znali o kojoj se nekretnini radi i pobliže iznijeli svoja saznanja o predmetu postupka. No, u ponovljenom postupku proveden je očevid na licu mjesta u nazočnosti stranaka, geodetskog vještaka i svjedoka koji su dijelom saslušani i u postupku do ukidne odluke, ali i drugih koji nisu saslušani do tada, te je na osnovu većeg broja saslušanih svjedoka, kao i tužitelja osobno, uz uvid u druge pridonesene i provedene dokaze utvrđeno činjenično stanje i donesena odluka kao u izreci.

5. Na ročištu održanom prije ukidne odluke dana 09.lipnja 2020. saslušani su svjedoci ŠB, VB, ĆB i IB, a na završnom do ukidne odluke i u ponovljenom postupku još i aktivno legitimirane stanke osobno. Tuženik nije pristupio tijekom postupka, iako je bio uredno pozvan, ali se nije protivio saslušanju tužitelja osobno, pa je dakle odluka donesena bez njegovog iskaza u sukladnosti provedenih dokaza i napose iskaza svih saslušanih svjedoka kao i stranaka osobno, koji su potvrdili a potom i svjedoci saslušani na očevidu pokazali koju su to nekretninu tužitelji uživali u dugom vremenskom periodu kao svoje vlasništvo. Slijedom toga je dakle u sukladnosti tako provedenih i ostalih dokaza donesena afirmativna odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan i donesena odluka o glavnoj stvari kao u izreci.

6. Svjedok ŠB koji je u daljnjem rodu odnosno trećem koljenu s tužiteljima naveo je, a kasnije i pokazao „dobro poznatu“ nekretninu na kojoj se tužitelji predlažu utvrditi vlasnicima. Naime, naveo je da se radi o nekretnini koja je bila predmet podjele šumskog obiteljskog zemljišta između njegovog prednika i prednika CB ističući da u naravi ista nekretnina predstavlja šumu na kojoj su vlasnici bili njegova baka po ocu, JB i otac ili djed od CB. No, kako dalje navodi papiri o tome nisu bili nikada sređeni, izuzev u katastru, a nakon smrti oca 1989. pokrenuo je postupak kako bi „sredio papire i izvršio parcelaciju“. Dodaje da je u tijeku i postupak sređivanja zemljišno knjižnog stanja, a drži da će moguće i osobno morati podnijeti tužbu te pokrenuti postupak radi utvrđenja prava vlasništva na svom dijelu predmetne šume. U svakom slučaju potvrđuje da tužitelj i njegova majka MB uživaju spornu česticu t.j. nekretninu koja sada nosi oznaku 1078/13, dok on uživa dio šume pod oznakom kčbr. [katastarska čestica]. Na upit punom. tužitelja pobliže navodi da tužitelji na jednoj strani, a on na drugoj strani, uživaju tu nekretninu koja je ranije nosila oznaku 1078/6, po svojim pravnim prednicima i osobno duže od 100 godina. Pri tom se ne ocjenjuje od važnosti što osobno nije vidio tužitelje u šumi, kako odgovara na daljnji upit, jer nasuprot tome iznosi činjenice i povijesni slijed kakav kasnije sukladno navode tužitelji i saslušani svjedoci. Osim toga, dodatno na upit punom. tuženika pobliže odgovara da iako nije konkretno vidio 1. i 2. tužitelje u toj šumi, prije 5-6 godina bio je u toj šumi s ocem 1. tužitelja i pitao ga da mu pokaže među između njihove dvije šuma, pa mu je pok. otac tužitelja PB tom prilikom pokazao gdje se nalazi međa između njihove dvije šume. Svjedok također tvrdi da nitko nikada tužiteljima nije branio „uživanje predmetnog dijela navedene šume koju (oni) potražuju“, a koja dakle nakon parcelacije ima oznaku 1078/13. Nasuprot tome, na daljnji upit odgovara kako ne zna tko je ŽB i nema saznanja da bi osoba takvog imena bila u posjeda ili uživanju predmetnog dijela šuma, ali zna da je isti pripao CB i njegovoj majci- ..Također ne zna ni kako je tuženik NB uopće upisan kao vlasnik id. nekretnine, a na upit da li je šumu koristila HB odgovara protupitanjem; „Tko je to?“ i izražava da mu nije poznata osoba takvog imena i nema saznanja da bi itko drugi osim tužitelja koristio predmetnu šumu. U novije vrijeme t.j. prošle godine vidio je međutim i poznato mu je da je šuma tužitelja CB porušena, ali ne zna po čijem nalogu i tko je to točno učinio.

6.1. U ponovljenom postupku pokazao je šumu tužitelja te je u zapisniku s očevida konstatirano da se radi o šumi t.j. nekretnini koja se nalazi uz cestu na pravcu Mali Erjavec- Svetice u širini od cca 50 -60 metara a u dubinu kako iznosi „dosta dolje i prelazi preko također drugog šumskog puta te završava u špici iza toga puta“. Štoviše, istaknuo je da sa svojom nekretninom „međi na zapadnoj strani sa šumom tužitelja“, ali je njegova čestica manja površinom od šume tužitelja. Slijedom toga se nakon iskaza ovog svjedoka može utvrditi da ovaj svjedok ima osobna i autentična saznanja o predmetnoj nekretnini i šumi tužitelja, obzirom se radi o zemlji njihovih zajedničkih prednika s time je i sam vlasnik dijela te iste nekretnine „koja je ranije nosila oznaku 1078/6“, a koja je kako navodi bila predmet podjele šumskog obiteljskog zemljišta između njegovog prednika i prednika tužitelja CB. Naime, iznosi da su raniji vlasnici te (nepodijeljene) šume bili njegova baka po ocu JB i otac ili djed od CB, što u svakom slučaju ide u prilog tvrdnjama tužitelja da se ta zemlja zasigurno duže od 20 - 30 a možda čak i 70 godina nalazi u posjedu i izvanknjižnom vlasništvu tužitelja.

7. Vezano pak uz očitovanje prethodnog svjedoka CB o imenu i osobi tuženika SB za istaći je da ni daljnje saslušani svjedok VB, koja je teta i krvni srodnik 1. tužitelja a šogorica 2. tužiteljice, nije znala tko je navedena osoba. No, i ona je potvrdila da je predmetna šuma bila od njenog oca PB s kojim je u djetinjstvu išla u tu šumu i kupila lišće za govedo. Istaknula je da je njen otac „uvijek čuvao tu šumu i nije htio posijecati stabla“, već bi nosio samo drvnu masu i grane sa stabla koja bi pala. Tvrdi da je id. šumu poslije smrti njenog oca, a to je bilo „prije 20 godina odnosno možda oko 1989. tako nešto“, nastavio uživati njen brat PB, a otac je umro **.**.2018. te su ga naslijedili CB i njegova majke MB. Dio šume pored njihovog dijela uživao je ŠB i njegovi pravni prednici, kako dalje navodi, dok za brata tvrdi da je nastavio uživati tu šume na način kako ju je uživao i njegov otac ranije; uzimao je samo polomljena drva i nastojao očuvati bukve koje su rasle u toj šumi "i bile doista velike". Nije joj poznato kako je i s kojim ovlaštenjem ŽB „ušao u tu šumu“ te se postavio „kao baja“ koji će je rušiti. Za tuženika je čula kada je išla na groblje, i to od radnika koji su rušili stabla na dijelu šume njezinoga nećaka i njegove majke t.j. na dijelu šume 1. i 2. tužitelja, a to je bilo prošle (2019.) godine.

7.1. Za istaknuti je još da je njen brat i otac 1. tužitelja, kako iznos ovaj svjedok, plaćao porez za predmetnu šumu i opetuje da ne zna kako je onda tuženik upisan kao vlasnik te šume. U odnosu Za osobu na koju se tuženik ŽB poziva kao na svoju prednicu, zna samo da ta osoba nije imala „nikakvih potomaka“. Ne zna točno njezino ime jer je starija i zaboravila je kako se zvala ta osoba, a što je ranije znala. Također iznosi da već dugo vremena živi izvan RH, ali dolazi na godišnji odmor i ima saznanja da su tužitelj i njegova majka odnosno njen brat PB odlazili u tu šumu i čistili ju. Na upit punom. tužitelja odgovara da se nitko nije pojavljivao niti ikada priječio tužiteljima i njihovom predniku posjed i uređivanje predmetne šume. Izrijekom navodi da je sve do posijecanja šumu uživao njezin brat PB i njegov sin CB, te ne zna po čijem je nalogu rušena ta šuma. Uz to opetuje kako joj nije poznato tko je osoba po imenu HB, odnosno o istoj ima saznanja samo da nije imala nasljednika kako je naprijed navela. To joj je poznato „jer su ljudi tako pričali“ Također ima saznanja da tuženik i dalje ruši preostala stabla u toj šumi, dok na upit punom. tuženika odgovara kako točno znade koji su dio šume uživali njezin brat i nakon njega njegov sin CB, a na kojem dijelu je a propo ŽB izvršio posijecanje stabala, te takvo znanje koja je šuma njihova ima od oca „jer joj je otac pokazao koji dio šume je njihov“.

8. U pitanju prethodna dva svjedoka, iako se radi o daljnjim ili bližim srodnicima tužitelja, ipak se ne nalazi da bi pristrano govorili u korist tužitelja, a to iz razloga što su u nastavku i drugi saslušani svjedoci iskazali sukladno njima i međusobno o posjedu i izvanknjižnom vlasništvu predmetne šume od strane tužitelja, kako je i ona iskazala, iako nisu u srodstvu ni u zavadnji s tužiteljima odnosno sa strankama.

9. Svjedok ĆB naveo je da ima kuću u blizini predmetne šume i poznate su mu stranke, te kao autentičan svjedok potvrđuje da su u predmetnu šumu „redovito dolazili“ CB i njegov otac PB „a sjeća se i djeda CB „možda istoga imena kao otac“, kako navodi, dok mu nije poznat tuženik, osim što zna da dolazi iz Zagreba i da se pojavio „pred godinu dana i posjekao drva“ u toj šumi. Za 1.tužitelja i njegove prednike navodi da su svake godine znali rušiti drva za ogrijev u toj šumi, te opisuje da su „ranije hodali s konjima i kolima te ručno rušili drvo za ogrjev, a kasnije, možda od 80-tih godina su to radili s motornim pilama“. Zadnjih 10-tak godina a kako stanuje blizu znao je u toj šumi viđati 1. tužitelja i njegovog oca, a kasnije samo CB t.j. 1.tužitelja Zna da je tužiteljev otac zadnjih godina bio dosta bolestan „i imao odrezane noge“, pa ga je CB ponekad dovezao samo da bude s njima dok rade u šumi. Na upit punom. tužitelja odgovara da je otac 1. tužitelja umro 2018.godine a posljednji puta ga je vidio „možda 2017.“ kada ga je CB dovezao na prikolici na kojoj je kasnije vozio drva. Nadalje, svjedok tvrdi da se nitko drugi (osim tužitelja i njegove obitelji) nije pojavljivao u toj šumi ni izvršavao bilo kakav posjed, te CB i njegovom ocu nitko nije prigovarao zbog uživanja i posjedovanja predmetne šume, nego se „pred godinu dana pojavio taj ŽB koji je posjekao drva“. Svjedok je tuženika upoznao 2019. kada je „došao sa svojim šoferima iz Zagreba u svezi planiranja daljnjih radnji“, a na dodatno upit svjedok precizira da je tuženika znao vidjeti 2-3 godine prije nego će porušiti drva u id. šumi, ali je „s nekim svojim poznanikom“ samo prošetao pored šume- To mu nije bilo ništa neobično i nije smatrao da isti dolazi radi navedene šume, obzirom se u blizini nalazi Pavlinski samostan u koji dolaze mnogi ljudi, pa je to dakle mislio i za tuženika. Ni ovom svjedoku nije bila poznata osoba po imenu HB.

10. Najzad je u postupku do ukidne odluke saslušan svjedok IB, koji je naveo da je CB t.j. 1.tužitelj, njegov školski prijatelj kojemu je kao i njegovom ocu znao pomagati kada su rušili stabla u toj šumi i iz te šume odvozili drva za ogrijev. Ovaj svjedok pobliže opisuje da su „uglavnom odvozili „suvlja drva koja su se sama srušila ili bi (ih) nekada (sami) rušili“. Otac CB, PB znao je reći da mu je to jedina bukova šuma“, te se svjedok sjeća da je zadnji puta pomagao PB i njegovom sinu, odnosno 1. tužitelju, prije 6 ili 7 godina. Poslije se sjeća da je jedne godinu „ C“ odnosno CB samo kupio i odvozio sasušena drva iz te šume. Svjedok nema saznanja da bi itko ikada prigovarao 1.tužitelju i njegovom ocu zbog posjeda i uživanja predmetne šuma, a od CB je saznao o rušenju šume (od strane tuženika) obzirom se tužitelj njemu (svjedoku) žalio i prigovarao rušiteljima. No, oni su mu kako dalje navodi rekli da imaju papire kao dakle valjani pravni osnov. Svjedok također sukladno navodi kako je otac 1. tužitelja PB znao reći da je i njegov otac štedio tu šumu i nastojao ju sačuvati pa je rušio što manje Uz to ni ovom svjedoku nije bila poznata osoba pod imenom HB, a niti tuženik ŽB, već je samo čuo da je on rušio stabla u tužiteljevoj šumi. To je čuo od CB u vrijeme kada je pokrenut ovaj postupak i kada je predložen za svjedoka. Na upit punom. tuženika, svjedok dodatno odgovara da u vrijeme kada je pomagao rušiti stabla CB i ocu PB, ista nisu bila označena za rušenje, ali drži da tako nešto u to vrijeme nije trebalo napraviti.

11. Sukladno je o predmetu postupka iskazao 1. tužitelj osobno. On navodi kako do 2017. godine nisu ni znali da predmetna šuma nije upisana kao njihova, a tada se vršilo usklađivanje nekretnina s upisanim stanjem pa su to saznali. Iznosi da su najprije „poduzeli radnje sa ŠB radi parcelacije“, a potom pokrenuli ovaj postupak, jer se radi o njihovoj šumi, kako tvrdi. Pobliže opisuje da je predmetna šuma bila u posjedu i vlasništvu još njegovog djeda, koji je tu nekretninu kupio od prednika ŠB s kojim su inače u rodbinskoj vezi. Dodaje da su navedenu šumu čistili, održavali i uživali ju kroz cijelo vrijeme posjedovanja te su iz nje uzimali ogrijevano drvo, budući se radi o šumi u kojoj se većinom nalaze stabla bukve. Tvrdi da se nitko nije protivio ni prigovarao im zbog takvog posjedovanja i uživanja navedene šume, a niti im branio izvršavanje takvih posjedovnih čini. Uvijek su odlazili u šumu, a svjedoci koji su saslušani u postupku pomagali su im u održavanju i uređivanju navedene šuma odnosno rušenju stabala. Navodi da su i oni bili uvjereni da se radi o njihovoj šumi, dok nisu poznavali, čuli ili vidjeli da u tu šumu dolazi tuženik. To je tako bilo, kako dalje iznosi, sve do 2018. kada se ustanovilo da se ta šuma vodi na njemu SB, s time da tužitelj ni poslije toga nije bio u kontaktu niti vidio tuženika. Samo je čuo kako tuženik nudi na prodaju stabla onome tko će najviše ponuditi. Uz to ima saznanja da je tuženik krajem 2018. godine označio drva u toj šumi, ali tada još nisu znali tko je to napravio. Potom da je u travnju 2019. srušio označena stabla, te su tek od drugih ljudi u saznali da je označavanje i rušenje stabala izvršio tuženik ŽB, pa su bili prisiljeni pokrenuti ovaj postupak. Na upit punom. tuženika pobliže se očituje da su posljednji put vršili čišćenje id. šume u 2016. godini, na način da su odnosili pale grane za ogrijeva. To je činio zajedno s ocem, koji je preminuo **.**.2018. u vrijeme dok još nije imao saznanja da je ta šuma upisana na drugu osobu t,j, na tuženika. Nadalje odgovara da ne zna točno kada su prije toga rušili stabla, ali drži da je to u svakom slučaju bilo dok je još otac bio živ, navodi možda u proljeće dvije godine prije toga. Osobno pak potvrđuje da su inače tu šumu „čuvali i puštali da izrastu veća stabla i bude bolja šuma“. Stoga nisu tražili od Šumarije da označi stabla za sječu, nego su samo uzimali stabla koja su se sama srušila. Na dodatni upit svoje punomoćnice još navodi da nije vidio da bi itko drugi ulazio u tu šumu i rušio stabla, niti je njemu ili njegovoj obitelji poznato tko je HB, a napose ne da bi ona ikada dolazila na navedeni prostor, dok mu je među od te šume pokazao njegov otac.

12. Tužiteljica MB potvrdila je navode svoga sina da su tu šumu uživali, te ona iznosi da su i rušili stabla i odvozili ih do svoje kuće koja je udaljena cca 3 km. U nastavku sukladno ističe da su odvozili za ogrijev ona drva koja su se sama srušila. To su radili njen suprug i sin, s time da nisu išli na glavni put. Njena su saznanja da se radi o njihovoj šumi te ona saznanja ima od vremena kada je udajom došla u obitelj MB, a to je bilo prije 35 godina. Poznato joj je da je tu šumu prije njenoga supruga uživao njegov otac PB, istog imena kao njen suprug, a i djeda koji se također zvao PB.

13. Nakon provedenih dokaza a napose na temelju sukladno iznesenih tvrdnji svih svjedoka i tužitelja osobno za utvrditi je da su tužitelji u posjedu predmetnog dijela zemljišta svakako duže od 20 godina, odnosno da su u posjedu navedene šume najmanje 40 - 50 godina, a možda i duže, kada se imaju u vidu navodi svjedoka i tužitelja. Tužitelji navode da su njihova saznanja o stjecanju posjeda id. dijela nekretnine na osnovu pravnog posla kupoprodaje između njihovog prednika sa stranom koju sada predstavlja ŠB, obzirom 1.tužitelj navodi da je ista nekretnina bila u posjedu i vlasništvu još njegovog djeda, koji ju je kupio od spomenutog ŠB. Ista osoba saslušana kao svjedok navodi da je ista nekretnina bila u vlasništvu njegove bake po ocu, JB odnosno njegovih prednika u vremenu možda i više od 100 godina, a spominje i posjed dijela te šume od strane oca odnosno djeda od tužitelja CB. Pri tom se temeljem iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja utvrđuje da tužiteljima za vrijeme njihovog posjeda nitko nikada nije osporavao uživanje ili održavanje predmetnog dijela zemlje, sve do unazad tri godine kada je tuženik označio a onda i rušio stabla u id. šumi. Prema iskazu tužitelja bili su u isključivom i samostalnom posjedu tog dijela šume od vremena stjecanja. Tome u prilog svjedoče valjani i vjerodostojni dokaze, koje su pridonijeli, te njihove tvrdnje prvenstveno potvrđuju podaci o upisu prava posjeda iz Prijepisa posjedovnog lista od 24. srpnja 2019. i rješenje od 17.siječnja 2019. na listu 9 -11 spisa, sukladno i Povijest promjena na katastarskim česticama od 08.travnja 2019., koje dokaze su tužitelji priložili uz tužbu. Naime, predmetna kčbr. [katastarska čestica] bila je upisana u Odjelu za katastar neokretna Ozalj, Područni ured za katastar Karlovac, Državna Geodetska uprava RH, pod nazivom "Svetičak šuma“ ili „Svetice šuma" u površini od 11509 m2 na ime i u posjedu neposrednog pravnog prednika tužitelja UB, sina PB i prodavatelja od kojega je prednik tužitelja PB kupio id nekretninu (KB). Prethodno je predmetna nekretnina nosila oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom je podijeljena pa tužiteljev dio nosi oznaku 1078/13. To se pak zasigurno ne bi dogodilo da ista nekretnina nije bila u stvarnom posjedu i izvanknjižnom vlasništvu prednika tužitelja. Iz rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice t.j. javne bilješkinje Tee Ivić Jenkač iz [adresa] kao na listu 13 -14 spisa razvidno je da su pravnog prednika tužitelja PB, sina PB, naslijedili upravo I i II tužitelji, te se nasljeđivanje odnosi i na svu ostavinsku imovinu, s time da je predmetna čestica u tom rješenju iz 2018.godine još uvijek nosila oznaku 1078/6, te je tek nakon toga parcelirana na način kako su iskazali napose svjedok ŠB i 1. tužitelj osobno.

14. Prethodna činjenica posjedovanja predmetne šume u dugom vremenskom razdoblju, a zasigurno najmanje 40 godina, potvrđena je navodima svjedoka saslušanih na licu mjesta za vrijeme očevida. Tako je svjedok RB, koji je i sam suvlasnik čestice u okruženju predmetnog dijela šume iskazao da tu šumu uživaju tužitelj i njegova majka „od davnih vremena“ i potvrđuje da je tu šumu prije tužitelj uživao i njegov otac a "vjerojatni i djed“, kako navodi, a koji pravni slijed potvrđuju i drugi svjedok. Osim toga, svjedok jje još naveo da je na ovaj prostor i u svoju šumu dolazio još 1980. kada je njegova prabaka kupila šumu u okruženju, te već od tada znade da su tužitelji i njihovi prednici koristili predmetnu šumu kao svoju na način da su dolazili u nju i posjecali drva za ogrjev.

15. Svjedok DB tvrdio je pak da je prvi susjed tužitelja i da je „godinama … bio pozivan da im izvuče pokoje ogrjevno drvo, što je i činio.“ To pamti jer je još prije 20 godina izvlačio drvo iz te šume, a možda čak i prije. Također je bio svjedok u sličnom predmetu u ispravnom postupku GB te AB koji su isto tako dokazivali da se radi o njihovoj šumi, a njihova se šuma nalazi u blizini šume tužitelja. U svakom slučaju zna da je predmetnu šumu uživao i tužiteljev otac RB "te njegov otac istog imena RB", te mu je uopće po priči roditelja i poznanika poznato da je to njihova šuma.

16. Jednako tako svjedok saslušan na očevidu ČB zna najmanje 30 godina „da je to njihova šuma“, koju su koristili i tužiteljev otac i djed, a drži i ostali članovi iz njihove obitelji još od ranijih vremena. Uz to su svi svjedoci suglasno iznijeli da nitko nikada tužiteljima nije branio posjed i uživanje predmetne šume, sve dok to nije počeo činiti gospodin ŽB prije par godina kada "je počeo obilježavati i sjeći šumu sve redom“, kako doslovno iznosi.

17. Člankom 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako takav posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću nekretninu u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je za stjecanje stvari u vlasništvu RH, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno da samostalni posjed koji je zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, neprekidno traje dvostruko više vremena od onog koji je naveden u stavku 2 i 3 istoga članka. U predmetnom slučaju, a nakon provedenih dokaza utvrđuje se da su tužitelji u posjedu id. nekretnine zasigurno više od 20 godina, a po iskazima tužitelja i njihovim saznanjima čak i duže od 40 odnosno možda i 70 godina, s time da im nitko nikada nije prigovarao posjedovanje i uživanje navedene šume. Prema navoda tužitelja osobno proizlazi da nisu ni imali saznanja da ne bi bili upisani kao vlasnici, a saslušani svjedoci odreda potvrđuju da se neupitno radi o šumi u posjedu te eventualno izvankjnjižnom vlasništvu tužitelja. Nasuprot tome, tuženika i njegove prednike nisu viđali da dolaze u tu šumu, odnosno u pravilu ni ne znaju tko su te osobe, pa je za utvrditi da su tužitelji bili najmanje u poštenom posjedu dovoljno dugo vremena da dosjelošću steknu pravo vlasništva na navedenoj zemlji. Zakoniti pak način stjecanja 50-tih godina prošlog stoljeća tužitelji pak nisu uspjeli dokazati, ali su tijekom postupka dokazali da su dakle u svakom slučaju u samostalnom i poštenom posjedu id. nekretnine duže od 20 godina, pa se utvrđuje da su dosjelošću stekli vlasništvo na navedenoj nekretnini.

18. Slijedom toga je opravdano prihvatiti tužbeni zahtjev iz točki I izreke presude, ali i tužbeni zahtjev iz točke II izreke kojim se nalaže tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje vršenjem osobno ili putem trećih osoba obilježavanja, sječe i eksploatacije drvne mase u šumi tužitelja, koju su oni uvijek uglavnom vjerno čuvali i iskorištavali tek po potrebi.

19. Stoga je slijedom provedenih dokaza donesena odluka kao u točki I i II izreke presude, te su tužiteljima dosuđeni troškovi postupka.

20. Temeljem čl. 154 st.1 u svezi s čl. 155 st.1 Zakona o parničnom postupku u točki II izreke određeno je da je tuženik dužan naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.289,80 eura. Kao opravdan tužiteljima je priznat zatraženi trošak prema potraživanju u Troškovniku na listu 131 spisa i Odvjetničkoj tarifi; za sastav tužbe, sastav podnesaka od 25.02.2020. i 02.05.2024. te za zastupanje na ročištu od 09.06.2020., 06.07.2021. i 16.12.2025., sve u iznosu od po 250,00 eur. Za prvo i pripremno ročište održano i za ročište od 14.01.2020. priznata je 50%-tna naknada tj. iznos od 125,00 eura, koliko je priznato i za ročište održano 19.09.2023., jer se na istima u pravilu samo procesno raspravljalo o provođenju dokaza, a isti iznos naknade priznat je i za pristup na ročište za objavu presude. za ročište od 02.11.2023. priznata je naknada u iznosu od 300,00 eura koliko je zatraženo obzirom se ralilo o zastupanju na očevidu i izbivanje odvjetnika iz pisarnice. Najzad je za zastupanje na ročištu od 11.11.2025. priznata 25%-tna naknada u iznosu od 62,50 eura, jer je isto zapravo bilo odgođeno. Tužiteljima je pored toga priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura i ukupno je za navedene radnje priznat trošak u iznosu od 2.487,50 eura, odnosno računajući uvećanje za 10% za zastupanje dvije osobe iznos od 2.736,25 eura. Uz to je tužiteljima dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu iznosu od po 53,00 eura, sudske pristojbe za žalbu u istom iznosu, sudske pristojbe za odgovor na žalbu i trošak geodetskog vještačenja i sudske komisije (331,80 eura + 49,48 eura), pa im je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 3.289,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki II izreke.

21. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.).

U Karlovcu 3. veljače 2026.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. 1. i 2. tužitelju po pun. Sandri Pleskina, odvjetnici u Karlovcu.

2. Tuženiku po pun. Nenadu Mamuli, odvjetniku iz Karlovca.