REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3142/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vinka Pivca, odvjetnika i punomoćnika tuženika Marka Metelka, odvjetnika, 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže s tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju BT isplati iznos od 10.400,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,15 EUR od 10.09.2006. do isplate,

- na iznos od 1,69 EUR od 10.10.2006. do isplate,

- na iznos od 0,16 EUR od 10.03.2008. do isplate,

- na iznos od 7,97 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos od 15,99 EUR od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 18,51 EUR od 10.02.2009. do isplate,

- na iznos od 26,82 EUR od 10.03.2009. do isplate,

- na iznos od 14,74 EUR od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od 14,54 EUR od 10.05.2009. do isplate,

- na iznos od 12,40 EUR od 10.06.2009. do isplate,

- na iznos od 13,62 EUR od 10.07.2009. do isplate,

- na iznos od 10,82 EUR od 10.08.2009. do isplate,

- na iznos od 13,04 EUR od 10.09.2009. do isplate,

- na iznos od 9,50 EUR od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,65 EUR od 10.11.2009. do isplate,

- na iznos od 12,04 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 18,64 EUR od 10.01.2010. do isplate,

- na iznos od 23,05 EUR od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 493,34 EUR od 19.02.2010. do isplate,

- na iznos od 21,37 EUR od 10.03.2010. do isplate,

- na iznos od 27,95 EUR od 10.04.2010. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 10.05.2010. do isplate,

- na iznos od 40,14 EUR od 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 46,81 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 38,16 EUR od 10.08.2010. do isplate,

- na iznos od 63,38 EUR od 10.09.2010. do isplate,

- na iznos od 52,44 EUR od 10.10.2010. do isplate,

- na iznos od 54,20 EUR od 10.11.2010. do isplate,

- na iznos od 62,57 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 78,29 EUR od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 2.668,24 EUR od 14.01.2011. do isplate,

- na iznos od 61,22 EUR od 10.02.2011. do isplate,

- na iznos od 66,33 EUR od 10.03.2011. do isplate,

- na iznos od 59,82 EUR od 10.04.2011. do isplate,

- na iznos od 73,99 EUR od 10.05.2011. do isplate,

- na iznos od 87,17 EUR od 10.06.2011. do isplate,

- na iznos od 90,64 EUR od 10.07.2011. do isplate,

- na iznos od 146,49 EUR od 10.08.2011. do isplate,

- na iznos od 93,47 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 86,91 EUR od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 87,34 EUR od 10.11.2011. do isplate,

- na iznos od 87,36 EUR od 10.12.2011. do isplate,

- na iznos od 94,69 EUR od 10.01.2012. do isplate,

- na iznos od 98,98 EUR od 10.02.2012. do isplate,

- na iznos od 99,52 EUR od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 96,62 EUR od 10.04.2012. do isplate,

- na iznos od 98,09 EUR od 10.05.2012. do isplate,

- na iznos od 101,27 EUR od 10.06.2012. do isplate,

- na iznos od 97,58 EUR od 10.07.2012. do isplate,

- na iznos od 97,89 EUR od 10.08.2012. do isplate,

- na iznos od 91,55 EUR od 10.09.2012. do isplate,

- na iznos od 93,64 EUR od 10.10.2012. do isplate,

- na iznos od 98,17 EUR od 10.11.2012. do isplate,

- na iznos od 96,77 EUR od 10.12.2012. do isplate,

- na iznos od 99,02 EUR od 10.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2.417,21 EUR od 23.01.2013. do isplate,

- na iznos od 36,45 EUR od 10.02.2013. do isplate,

- na iznos od 35,80 EUR od 10.03.2013. do isplate,

- na iznos od 38,16 EUR od 10.04.2013. do isplate,

- na iznos od 36,26 EUR od 10.05.2013. do isplate,

- na iznos od 35,32 EUR od 10.06.2013. do isplate,

- na iznos od 32,95 EUR od 10.07.2013. do isplate,

- na iznos od 34,62 EUR od 10.08.2013. do isplate,

- na iznos od 35,70 EUR od 10.09.2013. do isplate,

- na iznos od 37,09 EUR od 10.10.2013. do isplate,

- na iznos od 37,21 EUR od 10.11.2013. do isplate,

- na iznos od 38,04 EUR od 10.12.2013. do isplate,

- na iznos od 36,46 EUR od 10.01.2014. do isplate,

- na iznos od 37,36 EUR od 10.02.2014. do isplate,

- na iznos od 37,97 EUR od 10.03.2014. do isplate,

- na iznos od 37,51 EUR od 10.04.2014. do isplate,

- na iznos od 36,67 EUR od 10.05.2014. do isplate,

- na iznos od 36,50 EUR od 10.06.2014. do isplate,

- na iznos od 37,18 EUR od 10.07.2014. do isplate,

- na iznos od 38,43 EUR od 10.08.2014. do isplate,

- na iznos od 38,88 EUR od 100.9.2014. do isplate,

- na iznos od 38,52 EUR od 10.10.2014. do isplate,

- na iznos od 39,90 EUR od 10.11.2014. do isplate,

- na iznos od 40,27 EUR od 10.12.2014. do isplate,

- na iznos od 40,41 EUR od 10.01.2015. do isplate,

- na iznos od 980,90 EUR od 15.01.2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 170,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 1,69 EUR od 02.11.2006. do isplate,

- 0,14 EUR od 02.12.2006. do isplate,

- 3,05 EUR od 02.01.2007. do isplate,

- 4,81 EUR od 02.02.2007. do isplate,

- 3,84 EUR od 02.03.2007. do isplate,

- 5,08 EUR od 02.04.2007. do isplate,

- 9,61 EUR od 02.05.2007. do isplate,

- 8,94 EUR od 02.06.2007. do isplate,

- 12,26 EUR od 02.07.2007. do isplate,

- 10,07 EUR od 02.08.2007. do isplate,

- 9,7 EUR od 02.09.2007. do isplate,

- 12,91 EUR od 02.10.2007. do isplate,

- 10,78 EUR od 02.11.2007. do isplate,

- 11,59 EUR od 02.12.2007. do isplate,

- 8,01 EUR od 02.01.2008. do isplate,

- 4,62 EUR od 02.02.2008. do isplate,

- 3,56 EUR od 02.04.2008. do isplate,

- 7,70 EUR od 02.05.2008. do isplate,

- 7,75 EUR od 02.06.2008. do isplate,

- 9,91 EUR od 02.07.2008. do isplate,

- 11,60 EUR od 02.08.2008. do isplate,

- 10,39 EUR od 02.09.2008. do isplate,

- 1,51 EUR od 02.10.2008. do isplate,

- 0,96 EUR od 02.12.2008. do isplate

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. naknaditi tužitelju BT parnični trošak u iznosu od 2.500,23 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.850,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 2. svibnja 2023. tužitelj navodi kako je 12. lipnja 2006. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 3206741696, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 66.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. U čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Upućuje na presude Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. Ističe kako su, sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' 41/14), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13), navedene presude obvezujuće i u predmetnom postupku, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, odnosno pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana konačne otplate kredita prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 15. travnja 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.400,64 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 20. lipnja 2023. podnio odgovor na tužbu u kojoj osporava tužitelju status potrošača. Ističe prigovor zastare. Smatra da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača, u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Konkretno, iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je ta odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Osporava tijek zateznih kamata. Na pripremnom ročištu istaknuo je prigovor radi prebijanja za tražbinu koju ima prema tužitelju, a istu je specificirao podneskom od 15. svibnja 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u otplatni plan (list 8-15, 34-40), knjigovodstvenu karticu (list 16-24, 93-101), Ugovor o namjenskom kreditu od 12. lipnja 2006. (list 27-33), informativni letak (list 71), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković (list 167-174), saslušanjem tužitelja (list 218-219), dopunskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković (list 226-238).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok je u pogledu istaknutog prigovora radi prebijanja sud utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s osnova razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o namjenskom kreditu od 12. lipnja 2006. na iznos 66.000,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu). Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe. Također, sporno je postoji li tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja.

7. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 66.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

8. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

11. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica i otplati kredita uz korištenje valutne klauzule. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. U svrhu utvrđivanja činjenice pregovaranja s tuženikom, informiranosti korisnika kredita prilikom sklapanja ugovora i svih okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. U svom iskazu tužitelj navodi kako mu je trebao kredit radi rješavanja stambenog pitanja. Imao je račun kod tuženika i zbog toga se kod njih interesirao o kreditu. Ovaj kredit su mu predstavili kao najpovoljniju i najjeftiniju varijantu. Koliko se sjeća, nisu mu nudili kredite u drugim valutama ili s drugim valutnim klauzulama niti su mu dali na uvid usporedne otplatne planove. Koliko se sjeća, nisu mu ništa govorili o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom. Ugovor je pročitao, a shvatio je koliko je mogao. Javni bilježnik mu je govorio o mogućoj ovrsi, odnosno situacijama do kojih bi moglo doći uslijed neurednog podmirivanja obveza. Kredit je u cijelosti otplatio prijevremeno Plaćao je rate kredita i to na način da se iznos rate svaki mjesec automatski ustezao s njegovog računa. Kupio je stan zbog kojeg je podigao kredit i koristio ga je za stanovanje. U banci je bio jedan ili dva puta prije zaključenja ugovora. Dobio je informacije o njegovoj kreditnoj sposobnosti i da se radi o najpovoljnijoj varijanti koju može dobiti odnosno o najnižoj kamatnoj stopi. Nisu mu davali promidžbeni materijal i letke koji se odnose na ugovore u CHF. Nije bio svjestan mogućnosti promjene visine rate u budućnosti, mislio je da će rata ostati ista.

13. Iskaz tužitelja ovaj sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti. S obzirom na iskaz tužitelja te odredbe Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

14. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

15. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

16. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti dijela odredbe čl. 7 predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja svakog anuiteta je ništetnost takve odredbe (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

17. Kako odluka o tome je li ništetan navedeni dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 7. prijepornog Ugovora o kreditu.

18. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. U svrhu utvrđenja visine tražbine tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković.

19. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen 12. lipnja 2006. Odobren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 66.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate od 20 godina. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50% godišnje. Dospijeće prvog anuiteta bilo je 1. rujna 2006., a slijedećih svakog prvog dana u mjesecu. Kredit je prijevremeno otplaćen 15. siječnja 2015. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Vještakinja je mišljenja kako, a po pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj, ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 10.400,64 EUR, dok ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 170,48 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 10.230,16 EUR.

20. S obzirom na istaknuti prigovor radi prebijanja, vještakinji je dano u zadatak i da izvrši prijeboj pozitivnih i negativnih razlika primjenom pravila o uračunavanju prijeboja propisanih čl. 202. u svezi čl. 171. i 172. ZOO-a, s tim da će se izraditi dvije varijante, jedna u kojoj će uzeti da kamate na tražbinu tuženika teku prema dospijeću mjesečnih obveza i drugu u kojoj će uzeti da kamate na tražbinu tuženika teku od 20. veljače 2024. (kad je istaknut prigovor radi prebijanja). Iz dodatnog vještačenja tako proizlazi da je vještakinja mišljenja kako bi, pod pretpostavkom da se zatezne kamate, obračunate na svaki manje plaćeni iznos od dana dospijeća mjesečne obveze do dana izrade dopunskog nalaza, i manje plaćeni iznosi prebijaju sa više plaćenim iznosima, preostala razlika više plaćenih iznosa od 9.954,07 EUR (varijanta I.). Pod pretpostavkom da se zatezne kamate, obračunate na svaki manje plaćeni anuitet od 20. veljače 2024. do dana izrade dopunskog nalaza, i manje plaćeni iznosi prebijaju sa više plaćenim iznosima, tad bi preostala razlika više plaćenih iznosa od 10.220,28 EUR.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan. Uostalom stranke matematičkom izračunu iz nalaza i mišljenja nisu prigovarale.

22. Tužitelju su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike, odnosno samo iznose koje je tužitelj više platio. Sud smatra da tužitelju pripadaju oni iznosi koje je stvarno preplatio u tijeku otplate kredita bez uračunavanja negativnih razlika koje su nastale s osnova nižeg tečaja od početno ugovorenog, jer tužitelj nije nepošteni stjecatelj. Ovo iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik sam propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužitelj nije ništa primio, niti je bilo što stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina.

23. U vezi s istaknutim prigovorom radi prebijanja treba reći sljedeće. Odredbom čl. 1112. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. S obzirom da je tuženik taj koji je tužitelju nametnuo obvezu vraćanja kredita uz primjenu tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, a bez da ga je o posljedicama takve ugovorne odredbe na adekvatan način informirao, upravo iz kojeg razloga je i odredba ugovora kojom je ugovoren takav način otplate kredita utvrđena ništetnom, to je uslijed takve, od strane tuženika nametnute ugovorne odredbe, tečaj bio niži od početnog – srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Kako je tu ugovornu odredbu tužitelju nametnuo tuženik, to je tuženik znao da tijekom otplate kredita tečaj može biti i viši i niži od početno ugovorenog pa, s obzirom na citiranu odredbu čl. 1112. ZOO-a, tuženik nije ovlašten tražiti iznos za koji se imovina tužitelja u tome razdoblju eventualno uvećala, uslijed sniženja tečaja u odnosu na početno ugovoreni. Iz toga razloga utvrđeno je da tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji, jer je tuženik znao da nije dužan potraživati razlike nastale uslijed sniženja tečaja kune naspram CHF u odnosu na početno ugovoreni, dok tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je zadržao pravo na povrat, da je to učinio kako bi izbjegao prisilu ili da je navedeno zavisilo od ispunjenja kakva uvjeta. Uslijed navedenog sud je utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu od 170,48 EUR, zajedno sa zateznim kamatama.

24. Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 10.400,64 EUR, a s osnova preplate uslijed ništetne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, uzimajući u obzir samo više plaćene anuitete, odnosno razdoblja kad je tečaj za CHF bio viši od početno ugovorenog.

25. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, a na temelju kojih bi tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezne kamate tužitelju su priznate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

27. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena je sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

28. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C- 782/19.

29. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 2. svibnja 2023., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

30. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o namjenskom kreditu, a sklopio ga je tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten za kupnju stana, kojeg je tužitelj koristio za stanovanje te ni na koji način nije korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor, dok tuženik svojim paušalnim navodima taj zaključak nije doveo u sumnju.

31. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu održanom 19. siječnja 2026. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 6. rujna 2023., 15. travnja 2024., 28. svibnja 2024. i 9. prosinca 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 20. veljače 2024., 16. rujna 2024. i 19. siječnja 2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), odnosno 850 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.700,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (425,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 75,23 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, ukupno iznosi 2.500,23 EUR.

32. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. svibnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

33. Na tako ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 3. veljače 2026. do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

34. Uslijed toga, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u zatraženom iznosu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku