Poslovni broj P-384/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, OIB: 52634238587, protiv tuženika PK, P [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi raskida vraćanja stečenog bez osnove, 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB 36162371878, isplati iznos od 14.875,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 14.875,16 eura od 15. siječnja 2025. do 7. svibnja 2025. kao neosnovan.
III Nalaže se tuženiku ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB 36162371878, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove navodeći da je tužiteljici presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-789/2019-28 od 18. kolovoza 2022., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-125/2022-3 od 13. listopada 2022., naloženo da VII-tužitelju ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9.635,68 eura (72.600,00 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te glavnice od dospijeća do isplate te da mu isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 174,20 eura (1.312,50 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2022. do isplate te da je 29. prosinca 2022. na temelju gore navedenih presuda provedena isplata sa računa Ministarstva unutarnjih poslova na račun tuženika u iznosu od ukupno 14.875,16 eura, koji se odnosi na glavnicu i zakonske zatezne kamate po citiranoj prvostupanjskoj presudi. Dalje je tužiteljica navela da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-682/2023-5 od 15. siječnja 2025. prihvaćena revizija tuženice Republike Hrvatske te su ukinute presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-789/2019-28 od 18. kolovoza 2022. i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-125/2022-3 od 13. listopada 2022., te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan. Budući da tuženik nije izvršio povrat iznosa stečenog na temelju osnove koja je kasnije otpala, u ukupnom iznosu od 14.875,16 eura, tužiteljica je predložila da sud na temelju odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa makar i zbog ogluhe ili izostanka donese presudu kojom će naložiti tuženiku povrat sredstava koja su mu uplaćena na temelju osnove koja je kasnije otpala.
2. Tužba i poziv tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, uredno su dostavljeni tuženiku 9. listopada 2025. što proizlazi iz dostavnice priložene uz list 38 spisa. Međutim, tuženik nije u ostavljenom mu roku od 45 dana podnio pisani odgovor na tužbu.
3. Prema odredbi članka 331. d. stavak 1. ZPP-a ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Naime, iz tužbe i potvrde o isplati proizlazi da je tuženiku na temelju presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-789/2019-28 od 18. kolovoza 2022., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-125/2022-3 od 13. listopada 2022. sa računa Ministarstva unutarnjih poslova isplaćen iznos od ukupno 14.875,16 eura te da su navedene presude ukinute presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-682/2023-5 od 15. siječnja 2025. i da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev čime je osnova na temelju koje je tužiteljica izvršila isplatu tuženiku otpala. Tužiteljica je dostavila dokaz o provedenoj uplati na račun tuženika, te presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-789/2019-28 od 18. kolovoza 2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-125/2022-3 od 13. listopada 2022. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-682/2023-5 od 15. siječnja 2025. dok je sud utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:
35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO), propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 2.).
6. Budući da u tužbi navedene činjenice o obvezi vraćanja stečenog bez osnove nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate, a imajući u vidu da u konkretnom slučaju ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je, na temelju odredbe članka 331. b. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbama članka 1111. ZOO-a prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku vraćanje iznosa od 14.875,16 eura tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a.
6.1. Pritom se ukazuje na to da je odredbom članka 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
6.2. S tim u vezi, ocjena je ovog suda da tuženik u konkretnom predmetu nije nepošteni stjecatelj, a to ne tvrdi ni tužiteljica pa je, u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove.
6.3. S obzirom na to da iz preslike povratnice na listu 7 spisa proizlazi da je tuženik zahtjev za mirno rješenje spora zaprimio 8. svibnja 2025., dužan je tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 14.875,16 eura tekuće od tog dana, dakle od 8. svibnja 2025. slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude dok je na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a odbijen tužiteljičin zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 14.875,16 eura za razdoblje od 15. siječnja 2025. do 7. svibnja 2025. te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
7.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku zbog čega je osnovan njezin trošak na ime sastavljanja tužbe u skladu s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, 107/25; dalje OT) u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a za “ostale odnose“ te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
Velika Gorica, 3. veljače 2026.
Sutkinja:
Ivana Klaić Žlepalo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
