REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10823/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EE, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-18797/2023 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb i ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-18797/2023 od 31. listopada 2024., okrivljeni ĐE, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno donio oslobađajuću presudu jer je tijekom postupanja i poduzetih mjera i radnji od strane ovlaštenog tužitelja nedvojbeno utvrđeno počinjenje prekršaja kako se okrivljeniku stavlja na teret, a da sud nije poklonio dužnu pažnju svim dokazima koji su predloženi kao i dokazima do kojih se eventualno moglo naknadno doći.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze koje je imao na raspolaganju u cilju pravilnog i točnog utvrđenja odlučnih činjenica koje su od važnosti za donošenje odluke, uslijed čega je pobijana presuda donesena preuranjeno, na što žalitelj opravdano ukazuje svojom žalbom.
6. Prvostupanjski sud je presudu donio obrazlažući da je u tijeku postupka pokušao u svojstvu svjedoka ispitati svjedoka ME, ali je isti u tijeku cijelog postupka ostao nedostupan sudu, na uredno uručene pozive se nije odazivao, a dovedbeni nalozi nisu realizirani. Nadalje se navodi kako je okrivljeni ĐE iznoseći obranu poricao izvršenje djela kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, a prvostupanjski je sud njegovu obranu prihvatio kao logičnu i uvjerljivu jer su njezini navodi identični utvrđenju iz pravomoćnog kaznenog naloga izdanog ME te da nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, slijedom čega je oslobođen od optužbe.
7. Međutim, uzevši u obzir žalbene navode ovlaštenog tužitelja, takav zaključak prvostupanjskog suda u ovom trenutku nije moguće prihvatiti. Po ocjeni ovog suda stanje stvari u odnosu na odlučne činjenice nužno zahtjeva provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ME u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja. U svrhu pronalaženja svjedoka i osiguranja njegove prisutnosti na raspravi, sudu uz mjeru prisilnog dovođenja iz članka 129. Prekršajnog zakona stoji na raspolaganju i mogućnost novčanog kažnjavanja svjedoka iz članka 405. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.). Poduzimanje navedenih procesnih radnji prvostupanjski sud može odrediti i poduzimati sve do izvršenja dovedbenog naloga, odnosno do nastupa zastare prekršajnog progona.
8. Stoga je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud preuranjeno donio odluku o oslobođenju od optužbe uslijed nedostatka dokaza, s obzirom da do nastupa zastare prekršajnog progona (1. lipnja 2027.) ima vremenske i zakonske mogućnosti ponoviti potrebne procesne radnje u svrhu pronalaska i dovođenja svjedoka, s obzirom da je nazočnost svjedoka u postupku prijeko potrebna radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja.
9. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će primjenom procesnih ovlaštenja i radnji koja predviđaju i Zakon o kaznenom postupku osigurati nazočnost svjedoka, ispitati ga, izvršiti suočenje okrivljenika i svjedoka na okolnosti počinjenja prekršaja, u postupku utvrditi sve činjenice te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
