REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-911/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene IR, radi prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/2023.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pp-2652/2022-6 od 16. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 2.) izreke te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okrivljene IR (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
2.) što je prilikom provođenja službene kontrole inspekcijskim nadzorom u obrtu za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu "[obrt]", u [adresa] kojem je sastavljen Zapisnik u poslovnim prostorijama restorana "[obrt]" **.**.2022., utvrđeno da okrivljenica IR kao fizička osoba - obrtnik 28.lipnja 2022. u restoranu "[obrt]" u [adresa], na adresi [adresa], na poslovima konobarice zaposlila radnicu GR iz [adresa], rođenu **.**.2004., pri čemu istu nije prijavila na obvezno mirovinsko osiguranje nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja u Šibeniku najkasnije prije početka rada,
dakle, što kao obveznik doprinosa - fizička nije prijavila ili odjavila osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka,
čime je počinila prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 3.) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena IR (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA OD OPTUŽBE
3.) što je prilikom provođenja službene kontrole inspekcijskim nadzorom u obrtu za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu "[obrt]", u [adresa] kojem je sastavljen Zapisnik u poslovnim prostorijama restorana "[obrt]" **.**.2022., utvrđeno da okrivljenica IR kao fizička osoba - obrtnik 28.lipnja 2022., u restoranu "[obrt]" u [adresa], na adresi [adresa], na poslovima konobarice zaposlila radnicu GR iz [adresa], rođenu **.**.2004., pri čemu istu nije prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje nadležnom tijelu zdravstvenog osiguranja u Šibeniku u propisanim rokovima,
dakle, što kao fizička osoba u propisanom roku nije Zavodu dostavila prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje,
čime je počinila prekršaj iz članka 150. stavka 2. i stavka 1. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
III. Uslijed odluke iz točke I. i II., žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna.
IV. Uslijed odluke iz točke I. i II., preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj IR na način da se okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četristo eura) koju kaznu je okrivljenica obvezna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
V. Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 1. izreke, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2. izreke pobijane presude, te prekršaja iz članka 150. stavka 2. i stavka 1. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanog u točki 3. izreke, te je uz primjenu članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o visini kazne, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta ublažavanja kazne.
1. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
1. Žalba je bespredmetna u odnosu na djela iz točke 2. i 3. izreke pobijane presude,
a neosnovana u odnosu na djelo iz točke 1. izreke pobijane presude.
4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenice u odnosu na djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude (prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju), s obzirom da je okrivljenicu za navedeno djelo proglasio krivom, umjesto da je primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.
- 4.1. Naime, u konkretnom slučaju okrivljenici je za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za isto djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju I (I v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju G v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
4.3. Iz stanja spisa te činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenici rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa: 116-01/22-02/164, Urbroj: 443-02-03-21-22-2 od 29. lipnja 2022. naloženo da u korist Državnog proračuna za neprijavljenu radnicu GR uplati iznos od 20.000,00 kuna u roku od tri dana od dana izricanja rješenja. S obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenica navedeni iznos uplatila u korist Državnog proračuna, to izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije.
4.4. Kako je predmetno rješenje izvršeno prije podnošenja optužnog prijedloga dana 19. rujna 2022., to se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj Sud, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je optužbu protiv okrivljenice za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbio, kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice jer djelo iz točke 3. izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano, nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Naime, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u točki 3. izreke pobijane presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu, proizlazi da je okrivljenica proglašena krivom iz razloga što „radnicu GR nije u propisanom roku od 28. lipnja 2022. prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje, čime je počinila prekršaj kažnjiv po članku 150. stavak 2. i stavak 1. točka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju“.
5.2. Odredbom članka 150. stavka 2. i stavka 1. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kažnjavanje za prekršaj počinitelja fizičke osobe „ako ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe (članak 120. stavak 4.)“. Nadalje, odredbom članka 120. stavak 4. istog Zakona propisano je da se „prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe“.
5.3. Imajući u vidu prethodno citirane mjerodavne zakonske odredbe, jasno je da je rok u kojem su obveznici dužni podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje bitno obilježje predmetnog prekršaja, dok u činjeničnom opisu djela sadržanom u točki 3. izreke pobijane presude taj rok nije naveden.
5.4. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.
5.5. Slijedom navedenog, a s obzirom da u činjeničnom opisu radnje prekršaja navedenom u izreci pobijane presude nije navedeno bitno obilježje djela, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe tužitelja, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenicu, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za djelo iz točke 3. izreke pobijane presude.
6. Uslijed odluka iz točke I. i II. izreke ove presude, žalba tužitelja je u odnosu na taj dio postala bespredmetna.
7. Razmatrajući odluku o kazni izrečenoj okrivljenici za djelo iz točke 1. izreke pobijane presude (djelo iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu), ovaj Sud nalazi da izrečena kazna nije preblaga.
7.1. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenici za navedeno djelo utvrdio ublaženu novčanu kaznu, uvažavajući olakotne okolnosti na strani okrivljenice koje, i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud tako izrečenu kaznu smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
-
-
Zagreb, 3. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović,v.r.
Katica Lučić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
