REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9771/2023

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog GA i dr. zbog prekršaja iz članka 6. i članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.) odlučujući o žalbi prvookrivljenog GA podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 24. Pp-11384/2022 od 8. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba prvookrivljenog GA, pobijana presuda se ukida u odnosu na žalitelja i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvookrivljeni GA je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 eura koju kaznu je obvezan platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, te je okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, a na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. točke 3. Prekršajnog zakona.

2. Istom presudom na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona drugookrivljeni KA je oslobođen od optužne da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je u tom dijelu određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv te presude prvookrivljeni GA je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, dakle bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Žalitelj ističe u bitnom da sud nije prihvatio njegovu obranu, a da je prihvatio kontradiktorne izjave drugookrivljenog i svjedoka HA, te da nije provedeno suočenje između prvo i drugookrivljenika, a da je prvostupanjski sud navedeno obrazložio da se nisu odazvali pozivu suda te da je sud s obzirom na provedene dokaze i iskaz ispitanog svjedoka djelatnika policije HA zaključio da isto nije potrebno i da bi dovelo do odugovlačenja postupka. Međutim, žalitelj ističe da je navedeno postupanje suda na njegovu štetu, da se uredno pojavljivao na zakazane rasprave očekujući dolazak drugookrivljenika koji se na iste nije pojavljivao, a da na zadnju raspravu od 5. rujna 2023. nije pristupio iz opravdanih razloga o čemu je dan prije rasprave izvijestio sud. Dakle, žalitelj smatra da je u svakom slučaju trebalo provesti dokaz suočenja između okrivljenika, a jednako tako ukazuje na kontradiktornosti u iskazima svjedoka policijskog službenika HA i drugookrivljenika KA.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Žalba je osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navode žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pritom ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, a što s pravom žalitelj ukazuje u žalbi.

6.1. Naime, žalitelj prvookrivljeni GA je u obrani na glavnoj raspravi od 8. prosinca 2022. priznao da je vikao na vozača taksija, KA riječima navedenim u optužnom prijedlogu međutim, osporio bi da bi šakom udario u prozor vozačevih vrata drugookrivljenika te da bi isto razbio, navodeći da nije vidio da bi na vozilu drugookrivljenika bilo razbijeno staklo. Nadalje, izvanraspravno je ispitan svjedok policijski službenik HA koji je iskazivao o događaju zbog kojeg je bio pozvan na intervenciju u Runjaninovoj ulici ispred noćnog klupa H2O, i koji je naveo da su na mjestu događaja zatekli oba sudionika te po njihovim iskazima utvrdili da je došlo do međusobnog sukoba, najprije verbalnog, a kasnije da je prvookrivljenik GA šakom udario prozor vozila kojim je upravljao KA te ga je razbio, a kasnije da je nogom oštetio vozilo te da prvookrivljeni GA to nije niti poricao kada su došli na mjesto događaja, da osobno nije bio prisutan njihovom sukobu, ali da je utvrdio oštećenje na vozilu koje je bilo vidljivo.

7. Nadalje, na glavnoj raspravi održanoj 28. rujna 2022. ispitan je drugookrivljenik KA koji je opisao dinamiku događaja, teretio žalitelja da se ponašao na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, dakle drugookrivljenik KA je suprotno obrani žalitelja u odnosu na oštećenje vozila iskazao da je žalitelj zamahnuo šakom i udario u prozor koji se razbio, a nakon toga i nogom u automobil. Slijedom navedenog iskazi okrivljenika su u nesuglasju, pa je prvostupanjski sud svakako trebao u cilju točnog utvrđenja činjeničnog stanja provesti dokaz suočenja između okrivljenika kako bi se otklonio proturječje između njihovih iskaza budući da se okrivljenici u odnosu na važne činjenice ne slažu, a svjedok policijski službenik na čijem iskazu prvostupanjski sud također temelji odluku o krivnji žalitelja nije bio prisutan niti verbalnom napadu između okrivljenika odnosno oštećenju na vozilu, te je iskazao da žalitelj GA nije niti poricao kada su oni došli na mjesto događaja, a što žalitelj u žalbi otklanja navodeći da nije poricao da je došlo do verbalnog sukoba, a u cijelosti poriče i poricao je da je nanio ikakvu štetu na vozilu.

8. Nadalje, žalitelj pravilno u žalbi ističe da je svjedok policijski djelatnik ispitan izvanraspravno i da nije imao mogućnosti mu postavljati pitanja u svezi njegovog iskaza.

9. Slijedom navedenog, mišljenje je ovog Suda da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te da je prvostupanjski sud trebao omogućiti žalitelju mogućnost kontradiktornog raspravljanja dakle.

Naime, svjedok policijski službenik je ispitan izvanraspravno odnosno za taj dan nije bila niti zakazana glavna rasprava, a uvjeti za ispitivanje svjedoka izvan glavne rasprave su propisani u članku 167. stavku 7. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano "ako se nisu ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave, sudac može izvan rasprave ispitati svjedoke koji su se odazvali pozivu za raspravu. Zapisnik o njihovom ispitivanju pročitati će se na raspravi u kasnijem dokaznom postupku", što znači da je za ispitivanje svjedoka izvan glavne rasprave nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. U konkretnom slučaju, nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 167. stavka 7. Prekršajnog zakona budući da glavna rasprava nije bila zakazana za 4. rujna 2023. nego za 5. rujna 2023., na koju su pozvani i okrivljenici te u smislu članka 167. stavka 7. Prekršajnog zakona sud je svjedoka HA mogao ispitati izvan glavne rasprave 5. rujna 2023. pod pretpostavkom da se nisu ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave te zapisnik o njegovom ispitivanju pročitati na raspravi u kasnijem dokaznom postupku.

10. Nadalje, sud na zapisniku o glavnoj raspravi održanoj 5. rujna 2023. čita iskaz svjedoka djelatnika policije HA ispitanog izvanraspravno dana 4. rujna 2023. i konstatira da je prvookrivljeni GA za kojega je dostava poziva uredno iskazana telefonom ispričao nedolazak, a drugookrivljeni KA za kojeg je dostava poziva uredno iskazana preko oglasne ploče kao i predstavnik tužitelja za koga je dostava poziva uredno iskazana, također nije pristupio na glavnu raspravu te je sud donio odluku da nema potrebe za izvođenjem drugih dokaza te temeljem članka 177. Prekršajnog zakona objavio da je dokazni postupak završen te da će donošenje i objava presude biti dana 8. rujna 2023.

11. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj Sud je utvrdio da pravilno žalitelj ističe da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, a osim toga prvostupanjski sud je ispitivanjem policijskog službenika izvan rasprave koja nije bila zakazana za dan 4. rujna 2023. nepravilno primijenio odredbu članka 167. stavka 7. Prekršajnog zakona pa je time i povrijeđeno i pravo na obranu žalitelja što je utjecalo na presudu odnosno na taj način je počinjena i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

12. Slijedom navedenog, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će prvostupanjski sud ponovno provesti sve već provedene dokaze, u postupku suočiti okrivljenika sa svjedokom KA, ispitati ponovno policijskog službenika HA u nazočnosti žalitelja, provesti sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

14. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu članka 206. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Mirjana Medić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.