Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2527/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐM Iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po odvjetnici Ani Galoši Comisso iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1507/17-64 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I.Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1507/17-64 od 17. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da će se postupak nastaviti pred drugim sucem pojedincem.

II.O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuju se pravno nepostojećim i bez učinka Ugovor o kreditu br. računa 028-50- 4410820 od 22.09.2007.g. i Ugovor o kreditu broj 028-50-4470180 od 25.10.2007.g II Utvrđuju se pravno nepostojećim i bez učinka među strankama i sva sredstva osiguranja kojima raspolaže I tuženik prema tužiteljici i to: zadužnice od 25.09.2007. i 25.10.2007., suglasnost o zaplijeni od 25.10.2007., OV-9014/07, polica osiguranja.“ III Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Utvrđuju se djelomično ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu br. računa 028-50-4410820 od 22.09.2007.g. i Ugovor o kreditu broj 028-50-4470180 od 25.10.2007.g u dijelu kojim su ugovorene izmjene kamatnih stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora. „

IV Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 5.977,32 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana."

2.Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka blagovremeno se žali tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje:ZPP), posebno zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a te i zbog povrede prava na pravično suđenje. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim prijedlozima, podredno ukine i vrati na ponovno postupanje pred drugim raspravnim sucem.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno

3.Žalba je osnovana.

4.Među strankama je sporno je li tužiteljica zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je, kao kupac od Đ, A i AM kao prodavatelja kupila k. č. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvor i oranica u selu, površine 1600 m2 i oranica u selu Marča 1678m2 (list 17), je li potpisala punomoć od 27. rujna 2007. ovjerenu u potpisu pred javnim bilježnikom Brankom Ranogajec 27. rujna 2007. pod brojem Ov-7922/07 (list 20), je li s tuženikom kao kreditorom sklopila ugovore o kreditu br. računa 028-50-4410820 od 22. rujna 2007. čiji povrat je bio osiguran zasnivanjem založnog prava na spomenutim nekretninama i Ugovor o kreditu broj 028- 50-4470180 od 25. listopada 2007. te je li izdala tuženiku instrumente osiguranja tih kredita (zadužnicu, suglasnost o zapljeni i policu osiguranja). To sve obzirom što tužiteljica tvrdi kako iste nije potpisala i isplate primila niti na bilo koji način u tim pravnim poslovima sudjelovala ili o njima imala saznanja sve do primitka opomene 2010. te da su potpisi na istima u cijeloj kreditnoj dokumentaciji krivotvoreni, povezujući to s radnjama GM (u čijem ugostiteljskom objektu je bila zaposlena 2004. i 2007.) te djelatnika tuženika, radi čega ih tužiteljica drži nepostojećim, odnosno prividnim pravnim poslovima.

4.1.Po podrednom tužbenom zahtjevu, kao pod točkom III. izreke sporno je jesu li ništetni i bez pravnog učinka ugovori o kreditu br. računa 028-50-4410820 od 22. rujna 2007. i Ugovor o kreditu broj 028-50-4470180 od 25. listopada 2007. u dijelu kojim je ugovorena izmjena redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, koji zahtjev se temelji na tvrdnji o povredi kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, na način što su banke kod ugovaranja kredita koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovarale promjene redovne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom kreditora, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo niti ugovorili egzaktni parametri i metode izračuna, kako je to i utvrđeno odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., na koju se tužba poziva.

5.Prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće činjenice:

-kako je tužiteljica osobno poznavala MM kod koje je bila zaposlena,

-kako je tužiteljica s tuženikom dana 24. ožujka 2004. sklopila ugovor o tekućem [broj bankovnog računa],

- kako je tužiteljica tuženiku podnijela zahtjev (list 221 spisa) za odobrenje kredita na iznos od 10.577,64 CHF, na kojemu nije vidljiv datum podnošenja,

- kako je tužiteljica 31. siječnja 2007. sklopila s tuženikom ugovor o trajnom nalogu u svrhu otplate kredita,

- kako je prema ispisu prometa po računu tužiteljice [broj bankovnog računa] (list 81) na isti uplaćen kredit podignut u CHF u iznosu od 367.113,00 kn dana 26. rujna 2007. od čega je tužiteljica istog dana podigla 358.713,00 kn, a dana 25. listopada 2007. isplaćeno joj na ime prijenosa kredita 113.741,30 kn, a istog dana podigla je 115.000,00 kn/isplata efektive,

-kako je prema navedenom ispisu prometa vidljivo kako su anuiteti kredita tijekom 2007.-30.11.2009. plaćeni putem trajnog naloga sa računa tužiteljice, sukladno ugovorima o trajnom nalogu koje je tužiteljica sklopila s tuženikom,

-kako je tužiteljica 2012. protiv tuženika podnijela kaznenu prijavu koja je odbačena,

- kako je zk.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao vlasništvo tužiteljice a financirana ugovorom o kreditu zaključenim s tuženikom 22.09.2007. te da je ovdje tuženik protiv tužiteljice vodio ovršni postupak pod br. OVRV-51/12 u kojemu je ta nekretnina prodana i tuženik namiren za potraživanje iz tog ugovora,

- kako je tužiteljica (prema rješenju Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici priloženom spisu) u tom postupku iskazivala da je potpisala predmetne ugovore o kreditu,

-kako nalazom i mišljenjem vještaka (grafologa) nije nedvojbeno potvrđeno da tužiteljica nije potpisnik spornih ugovora o kreditu iz 2007. te da bi za decidirano mišljenje trebalo imati potpise GM uzete po diktatu (po kojima bi ispisivala tekst spornih potpisa te rukopis imenovane osobe nastao van okolnosti vođenja postupka (pisma, bilješke, slično),

-kako iz dopunskog nalaza vještaka (grafologa) proizlazi kako tužiteljica nije potpisala ugovor o kreditu iz 2005., dok ona u svom iskazu navodi suprotno.

6.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud tužiteljičin iskaz cijenio nepotpunim i neuvjerljivim te u suprotnosti s ispravama u spisu i zaključio kako na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi sporni ugovori bili fiktivni, a slijedom toga da je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje kako su ugovori o kreditu nepostojeći, neosnovan.

6.1.Također, utvrđujući da je alternativni tužbeni zahtjev pod točkom III. u suprotnosti s činjeničnim navodima tužbe prema kojima tužiteljica nije potpisnik predmetnih ugovora o kreditu, prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljica nije aktivno legitimirana na postavljanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, radi čega je istog kao neosnovanog odbio.

7.Osnovano tužiteljica ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, a dani razlozi su proturječni s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, radi čega ima nedostatke te se ne može ispitati.

7.1.Prvenstveno nije jasno na čemu prvostupanjski sud temelji izloženi zaključak kada prema izvedenom dokazu grafološkim vještačenjem potpisi na ispravama za koje tužiteljica tvrdi kako su krivotvoreni “vrlo vjerojatno“ nisu ispisani njezinom rukom.

7.2.Naime, prvostupanjski sud navodi da je proveo čitav niz dokaza (pobliže navedenih u točki 12. obrazloženja presude), a za veliki dio provedenih dokaza uopće ne navodi što je utvrdio tim dokazima, odnosno prihvaća li ili ne prihvaća navedene dokaze i zašto. Navedeno se posebno odnosi na dokaz vještačenjem po vještaku grafologu RM koji je izradio pisani nalaz i mišljenje kao i dopunu istog te se i usmeno izjašnjavao na raspravi o primjedbama te odgovarao na pitanja, nalazeći da sporne ugovore o kreditu iz 2007., zadužnicu, punomoć, suglasnost o zapljeni i ugovor o kupoprodaji „vrlo vjerojatno“ nije potpisala tužiteljica.

7.3.Nadalje, u odnosu na po prvostupanjskom sudu kao nesporno utvrđene činjenice do kojih je došao pregledom isprava nabrojenih pod točkom 23. obrazloženja, posebno onih pod točkom 25. kada utvrđuje, također nespornim, da su sredstva oba kredita isplaćena na tekući račun tužiteljice otvoren kod tuženika, da je tužiteljica istog dana kada su uplaćena sredstva ista i podigla i da su anuiteti otplaćivani trajnim nalogom s njezinog tekućeg računa, navesti je kako je to protivno činjeničnim navodima tužbe i iskazu tužiteljice koja poriče, ne samo potpisivanje ugovora o kupoprodaji nekretnine, ugovora o kreditu i instrumenata osiguranja, već bilo kakvu vezu sa zahtjevima i bilo kakvim ispravama vezano za kredite, kao i primanje isplata, radi čega se, kako osnovano navodi žaliteljica radi o itekako spornim činjenicama.

7.4.Osnovano se prigovara i utvrđenju pod točkom 26. obrazloženja da iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi kako tužiteljica nije potpisala ugovor iz 2005., jer je na str 9. dopune nalaza i mišljenja vještak grafolog bio mišljenja kako je potpis na ugovoru o kreditu iz 2005. “vrlo vjerojatno“ napisan rukom tužiteljice.

7.5.Nadalje, kako s pravom navodi žaliteljica, niti iz rješenja ŽDO u Velikoj Gorici K-Do-22/14 od 30 listopada 2014. (list-110-122 spisa), na kojemu sud temelji odluku o neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva ne proizlazi nedvojbeno da je tužiteljica iskazivala kako je potpisala oba ugovora o kreditu i instrumente osiguranja.

8.Iz naprijed navedenog proizlazi da se zaključak prvostupanjskog suda ne temelji na utvrđenim odlučnim činjenicama i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava sadržanih u spisu (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

9.Nadalje, ako je navodeći kako iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud smatrao kako to tužiteljica nije dokazala, navesti je kako je primjenom pravila o teretu dokaza na tužiteljici bio teret da prezentira činjenice i dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost zahtjeva sukladno čl. 221. a ZPP-a kojim je određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, da će tada o postojanju ili nepostojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokaza, ali to samo u slučaju kada je izveo sve predložene dokaze, kako ovdje nije postupljeno, što s osnovom žaliteljica navodi i time sadržajno upućuje na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 221a ZPP-a.

10.Jednako tako presuda pod točkom III. izreke kojom je odlučeno o "alternativnom" zahtjevu da su ništetni i bez pravnog učinka ugovori o kreditu br. računa 028-50-4410820 od 22.rujna 2007. i Ugovor o kreditu broj 028-50-4470180 od 25. listopada 2007. u dijelu kojim je ugovorena izmjena redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer to svakako nije stav izražen pod točkom 29. obrazloženja prema kojemu neosnovanost tog zahtjeva prvostupanjski sud nalazi u protivnosti s činjeničnim navodima iz tužbe prema kojima tužiteljica nije potpisala predmetne ugovore te cijeni da nije aktivno legitimirana.

11.Naime, ovdje se ne radi o alternativnim zahtjevima odnosno objektivnoj kumulaciji zahtjeva iz čl. 188. st. 1. ZPP-a kada tužitelj može istaknuti protiv istog tuženika više zahtjeva povezanih istom činjeničnom i pravnom osnovom, već o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a, kada tužitelj prema navedenoj odredbi može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, kako je to tužiteljica i odredila u tužbenom podnesku navodeći kako taj zahtjev postavlja ukoliko sud ne prihvati prvo postavljeni zahtjev.

12.Dosljedno, u situaciji kada je smatrao da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje nepostojećim ugovora o kreditu i instrumenata osiguranja, pa dakle, ako je smatrao da su ugovori o kreditu nastali faktično i pravno postoje, a contrario, prvostupanjski je sud kod odlučivanja o podredno postavljenom zahtjevu bio dužan obrazložiti smatra li i zašto ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjivosti kamatnih stopa prema jednostranoj odluci iz razloga elaboriranih u tužbi i podnescima tužiteljice tijekom postupka, jer se kod ništetnosti radi o ugovoru koji je bio nastao i stvarno postoji, ali ne i pravno jer je iz određenih zakonom propisanih razloga ništetan, radi čega je i u ovom dijelu, kako s pravom žalba nalazi, presuda opterećena bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, radi čega se ne može ispitati.

13.Iz navedenih razloga i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno pa se ne može ispitati ni valjanost primjene materijalnog prava, pri čemu je navesti kako se prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke nije pozvao ili otklonio primjenu odgovarajućih materijalnopravnih odredbi, već ih samo formalno reproducirao pod točkom 14. i 15. obrazloženja.

14.Ovdje je imati u vidu kako time što tužiteljica tvrdi da nakon 2005., kada je podigla kredit za kupnju automobila kod tuženika te istog uredno otplatila, kasnije nije pregovarala s tuženikom radi ostvarenja kredita niti podnijela zahtjev, potpisala ugovor o kreditu za kupnju nekretnine niti je istu kupila, potpisala instrumente osiguranja ili primila isplatu kredita, o čemu je do saznanja došla tek primitkom opomene 2010., ustvari tvrdi da se radi o krivotvorinama i nepostojećim ugovorima, dakle onima koji nisu uopće nastali i s tim u skladu traži pravnu zaštitu utvrđenjem nepostojećim spomenutih ugovora i instrumenata osiguranja.

15.Stoga je navesti da bi nepostojeći ugovori u pravnoj znanosti bili oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora i ne treba ih miješati s ništetnim ugovorima.

16.Kod ništetnih ugovora su ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, ali ne proizvode pravne učinke, jer su protivni javnom poretku. Kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja stranaka za sklapanje ugovora, oni ne postoje faktično niti pravno.

17.Dakle, nepostojeći ugovori se temelje na pretpostavci nepostojanja bitnih sastojaka. Iako ZOO pod nevaljanošću ugovora ne uređuje nepostojeće već uređuje ništetne (čl. 322. - 328. ZOO-a) i pobojne ugovore (čl. 330. - 335. ZOO-a), neizravno se spominju i nepostojeći ugovori u odredbi čl. 282. ZOO-a (nesporazum). Naime, kad dođe do nesporazuma (o prirodi ugovora, ili o osnovi ili o predmetu obveze), ugovor ne nastaje, tj. on je nepostojeći.

18.U odnosu na prividnost ugovora na koju se također tužiteljica poziva treba navesti kako je prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a posljedica prividnog ugovora da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka i prema stabilnoj sudskoj praksi izraženoj u pravnom shvaćanju VSRH u više odluka (Rev-3586/18 od 21. siječnja 2020., Rev-12/20 od 14. travnja 2021., Rev 2757/2016-2 od 27. kolovoza 2019., Rev- 960/2018-2 od 15. veljače 2022., Rev-2357/15-3 od 2. veljače 2016. i Rev-1032/2024 od 11. veljače 2025.), on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, što prema navodima tužbe ne bi bio slučaj ako tužiteljica nije za ugovore i instrumente znala niti ih potpisala.

20.Dosljedno iznijetom potrebno je utvrditi jesu li bile ispunjene sve propisane pretpostavke za nastanak ugovora i instrumenata osiguranja u smislu čl. 247. ZOO-a.

21.Nadalje, glede vještačenja, prvostupanjski sud pod točkom 25. navodi kako mišljenjem vještaka grafologa nije nedvojbeno potvrđeno da tužiteljica nije potpisnik spornih ugovora, a prema pisanom nalazu i mišljenju i njegovoj dopuni kao „vrlo vjerojatno“ vještak nalazi da tužiteljica nije potpisala sporne ugovore, pri čemu smatra da bi za decidirano mišljenje bilo nužno potrebno pribaviti rukopis GM (osobe za koju tužiteljica smatra kako je organizirala kreditiranje i potpisivala isprave u dogovoru s radnicima tuženika) uzet po diktatu (po kojemu bi ispisivala tekst spornih potpisa).

21.1.Prvostupanjski sud je u bitnome reproducirao nalaz i mišljenje vještaka, pa iako o tome nije dao ocjenu, obzirom na zaključak na kojemu se odluka temelji, pretpostaviti je kako navedeni nalaz i mišljenje nije prihvatio zbog nepostojanja nedvojbenog mišljenja o navedenoj bitnoj činjenici, pri čemu je izostao bilo kakav osvrt i ocjena glede sugestije vještaka o nužnosti obavljanja konkretnih radnji kojima bi se pribavio materijal dostatan za decidirani nalaz i mišljenje.

21.2.Pri tome je imati u vidu i da je vještak dva puta ukazivao na nužnost pribavljanja nespornih potpisa treće osobe (koja se prema stanju spisa nalazi u Grčkoj a koju tužiteljica sumnjiči za krivotvorine) a ne tužiteljice istovjetnost čijeg potpisa se vještači, da za vještačenje nisu pribavljene sve predložene isprave s nespornim potpisima (kartoni osobnih iskaznica tužiteljice za razdoblje od 2000. do 2015.), da je u prvom nalazu i mišljenju za potpis na ugovoru o kreditu iz 2005. vještak našao da “vrlo vjerojatno“ nije potpis tužiteljice, da bi nakon prigovora kako taj potpis nije sporan jer ga je tužiteljica potvrdila, u dopunskom dao mišljenje kako je to „vrlo vjerojatno“ potpis tužiteljice, kao i da je tuženik prigovarajući nalazu i mišljenju predlagao drugo vještačenje.

22.Iz svih naprijed navedenih razloga pobijanu je odluku u cijelosti valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na postupanje. U nastavljenom postupku otklonit će se bitne povrede na koje je ukazano te vodeći računa o primjedbama i uputama iz ove odluke dopuniti činjenično stanje provođenjem ponuđenih, a neizvedenih dokaza, posebno detaljnim saslušanjem tužiteljice kao stranke.

23.Naime, iako tužiteljica osporava bilo kakav poslovni odnos s tuženikom nakon ostvarenja kredita 2005. i njegova podmirenja, pa tako potpisivanje bilo kakvih isprava i primitak novčanih sredstava, prvostupanjski je sud propustio kod izvođenja dokaza njezinim saslušanjem tražiti odgovore na bitna pitanja pa tako, imajući u vidu isprave sadržane u spisu na koje se prvostupanjski sud pozvao kao nesporne, glede istih tražiti izjašnjenje, a posebno zaključenja ugovora o trajnom nalogu (31. siječnja 2007.) potpis na kojemu nije bio predmet vještačenja, otplate kredita putem tog naloga odnosno stanju i prometu s njezinog tekućeg računa kod tuženika prema kojemu su vršene otplate kredita i isplatnica te joj sve isprave predočiti i tražiti odgovore o njezinom zaposlenju i isplati plaća u razdoblju otplate kredita prema tim ispravama odnosno o priljevu sredstava na račun otvoren na njezino ime i isplatama po istom, kod čega će joj se svaka isprava predočiti i za potpisane pitati radi li se o njenom potpisu.

24.Bilo bi uputno tužiteljicu detaljno saslušati na okolnosti vođenja ovršnog postupka protiv nje u kojemu je prodana založena nekretnina i njezinom ponašanju u tom postupku, imajući uvidu da je prema sadržaju spisa taj postupak okončan 2012. a da je tužiteljica ovu tužbu podnijela 2017. Također i da se tužiteljica detaljnije izjasni o okolnostima davanja izjave pred ŽDO Velika Gorica (str. 4. i 5. rješenja o odbacivanju kaznene prijave) u kojoj je pozivom na njezinu izjavu detaljno opisan poslovni odnos s MM i tuženom bankom, potpisivanje ugovora o kreditu i preuzimanje isplate te joj isti predočiti i tražiti izjašnjenje, kao i da, budući tvrdi kako nikakvih saznanja nema o spornim kreditima ni isplatama po njima, objasni zašto je u stranačkom iskazu izjavila kako je po zaprimanju opomene tuženika iz 2010. kontaktirala MM pitajući je “o čemu se radi“ te iz kojih razloga je tužbom ustala tek 2017.

25.Također se ukazuje prvostupanjskom sudu kako instrumenti osiguranja nabrojeni u točki II. izreke nisu individualizirani sukladno potrebi određenosti zahtjeva u smislu čl. 186. u svezi sa čl. 106. ZPP-a jer nisu u dovoljnoj mjeri precizno određeni po poslovnom broju i datumu odnosno ugovornim stranama (ugovor o osiguranju) radi čega nisu ispunjeni uvjeti urednosti tužbe, pa bi u odnosu na ovaj dio zahtjeva trebalo postupiti u smislu prednje citiranih odredbi u svezi sa odredbom članka 109. ZPP-a.

26.Slijedom navedenog, pozivom na odredbu iz čl. 369. st.1. ZPP-a pobijanu je odluku u cijelosti valjalo ukinuti i riješiti kao u izreci time da će se na temelju odredbe članka 371. ZPP-a postupak nastaviti pred drugim sucem pojedincem.

27.O troškovima cjelokupnog pa tako i žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. ZPP).

U Splitu, 3. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić