REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3014/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MK, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog MK, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Pp-1141/2023 od 14. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MK i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni MK obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju broj Pp-1141/2023 od 14. veljače 2024., okrivljeni MK proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 60,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 40,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni MK podnio je pravodobnu žalbu, pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se ista preinači na način da se okrivljeni MK oslobodi optužbe. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik ističe i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona jer mu je sud povrijedio na glavnoj raspravi pravo obrane.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije svega valja otkloniti žalbene navode o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz kojih proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku povrijedio pravo obrane na glavnoj raspravi od 13. veljače 2024. Okrivljenik u žalbi navodi da u zapisnik o glavnoj raspravi nije uneseno da je imao primjedbi na iskaz svjedokinje SK jer ista ne govori istinu. Iz zapisnika o glavnoj raspravi od 13. veljače 2024., a koji predstavlja službenu ispravu i koji je okrivljenik osobno potpisao, nedvojbeno proizlazi da okrivljenik nema primjedbi na iskaz svjedokinje niti pitanja za svjedokinju i nema novih dokaznih prijedloga.
6. Slijedom navedenog nije počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona na koju okrivljenik upire svojim žalbenim navodima.
7. Stoga žalba sadržajno i smisleno, predstavlja isključivo žalbu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, dok suprotno takvom žalbenom navodu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja.
8. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog MK i analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitane svjedokinje SK.
9. Okrivljenik žalbenim navodima u kojima inzistira na isključivoj odgovornosti PK te analizira ličnost ispitane svjedokinje SK i njene obitelji pokušava dovesti u pitanje postojanje prekršaja zbog okolnosti u kojima vidi elemente samoobrane. Međutim, suprotno takvim tvrdnjama, sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za presuđenje u ovom predmetu, naročito u smislu dinamike inkriminiranog događaja. Stoga okrivljenik ponavljanjem navoda svoje obrane u žalbi nije doveo u pitanje da se predmetni događaj odvio na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude.
10. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
11. Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna unutar zakonskih okvira za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Po ocjeni ovog suda, upravo ovako izrečena novčana kazna unutar zakonskih okvira je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.
12. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
13. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
